Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: UsI-2537/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Sanda Jeromela, uz sudjelovanje zapisničarke Sanja Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužitelja ŽJ, s boravištem u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite Zagreb, Sarajevska 41, kojeg zastupa opunomoćenik Juraj Blažićko, odvjetnik u Zagrebu, Antuna Bauera 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, nakon održane usmene rasprave, 5. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/25-06/2724, URBROJ: 511-01-212-25-7 od 2. srpnja 2025.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Juraj Blažićko, pružatelju pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR-a i za pristup na ročište iznos od 500,00 EUR-a, uz pripadajući PDV u iznosu od 250,00 EUR-a, dakle sveukupno iznos od 1.250,00 EUR-a, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/25- 06/2724, URBROJ: 511-01-212-25-7 od 2. srpnja 2025. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke, pogrešnog i nepotpunog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede pravila postupka. Smatra da je u postupku odobrenja međunarodne zaštite pogrešno i nepotpuno tuženik utvrdio činjenično stanje, paušalno ocjenjujući stanje države podrijetla tužitelja, kao i osobne okolnosti kod tužitelja, a time i vjerojatnost progona i elemente koji opravdavaju postojanje straha kod tužitelja. Tužitelj je iznio vjerodostojne razloge zbog čega strahuje od prijetnji njegovu životu u Crnoj Gori, no tuženik je propustio provesti temeljit postupak u skladu s načelom utvrđivanja materijalne istine u upravnom postupku, odnosno nije utvrdio sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje o zahtjevu za odobrenje međunarodne zaštite. U postupku je tužitelj naveo da je djelovao u okviru organizacije Montenegro International, da mu je AJ napisao da napusti Crnu Goru ako se boji metka, što navodi predstavlja izravnu i ozbiljnu prijetnju za život a dokazao je i da se u Crnoj Gori suočavao s prijetnjama zbog njegovog djelovanja i objavama na društvenim mrežama. Tužitelj smatra da tuženik nije u dovoljnoj mjeri utvrdio činjenično stanje te da bi povratkom u zemlju podrijetla tužitelj bio izložen ozbiljnoj nepravdi i proganjanju, tj. povratak u zemlju podrijetla bi doveo do posljedica opasnih za život. Smatra da ispunjava uvjete iz članka 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti za priznavanje supsidijarne zaštite te predlaže da sud poništi osporavano rješenje. Tužitelj ima status tražitelja međunarodne zaštite te ima pravo na besplatnu pravnu pomoć, u skladu s odredbom čl. 52. i čl. 60. istog Zakona, s obzirom na to da ne posjeduje dovoljna novčana sredstva niti stvari veće vrijednosti, predlaže da mu se odobri besplatna pravna pomoć.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju rješenja u cijelosti. Smatra da je u postupku sukladno načelu samostalnosti i slobodne ocjene dokaza utvrdio da ne postoji konkretna prijetnja za život tužitelj povratkom u zemlju podrijetla već samo kaznena odgovornost koja nije povezana sa objavama na društvenim mrežama i općenito djelovanjem u sklopu organizacije Montenegro International, već na financijsku malverzaciju u pogledu projekta o kojoj je tuženik u rješenju detaljno obrazložio. Konkretno tužitelj u svojoj izjavi navodi da nije dobio konkretne prijetnje niti posjeduje dokaze o navedenom dok izbjegavanje kaznene odgovornosti zbog financijskih malverzacija ne može biti razlog za odobravanje međunarodne pomoći. Također navodi da je Crna Gora na Listi sigurnih zemalja podrijetla. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

5. Sud je održao usmenu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, tužitelja osobno i opunomoćenice tuženika, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24).

6. Tužitelj je saslušan na ročištu te je ostao u cijelosti kod zahtjeva za međunarodnom zaštitom od 25. lipnja 2024. i razloga koje je iznio na zapisnik te je izjavio da nema saznanja da li bi mu netko prijetio u međuvremenu jer je od napuštanja Crne Gore 21. svibnja 2023. isključio sve mobilne podatke i nije ništa objavljivao na društvenim mrežama.

7. Razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

8. Člankom 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („narodne novine“, broj:70/15, 127/17, 33/23 i 40/25) propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

9. Člankom 21. stavkom 1. Zakona propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Stavkom 2. istog članka propisano je da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

10. Člankom 38. stavkom 1. točkom 3. Zakona propisano je da Ministarstvo donosi odluku o osnovanosti zahtjeva kojom odbija zahtjev ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članaka 20. i 21. ovoga Zakona.

11. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja tuženika, a polazeći od sadržaja obrazloženja osporene odluke tuženika te u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđenog činjeničnog stanja, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost činjeničnog stanja nije dovedeno u pitanje, kao niti primjena materijalnog prava. Nisu utvrđene niti povrede odredaba procesnog zakona zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

12. Prema ocjeni ovog suda pravilno je tuženik u konkretnom predmetu, vodeći računa o svim okolnostima slučaja, donio odluku kojom odbija zahtjev tužitelja uz obrazloženje, koje prihvaća i ovaj sud. Tuženik je utvrdio da je napustio zemlju podrijetla legalno te je tužitelj izjavio da je otišao radi političkih problema budući da je tužitelj bio član organizacije Montenegro International (dalje Organizacija), koja je podnosila prijave protiv raznih ljudi na vlasti u Crnoj Gori, da je doživljavao konstantno prijetnje i pritiske od strane prijatelja i poznanika vezano za njegovo djelovanje i objave na društvenim mrežama te je tvrdio da je napustio zemlju podrijetla zbog straha da bude zatvoren, izložen psihičkoj torturi zbog djelovanja u Organizaciji i svojih objava na društvenim mrežama. Međutim, tužitelj nije priložio niti jednu konkretnu prijetnju (iako je tvrdio da ih je primio preko Facebooka i preko prijatelja i poznanika) koja bi ukazivala da je njegov život i život njegove obitelji u opasnosti a i sam je izjavio da nikada nije bio uhićen, pritvaran, da mu mjesto boravka nije bilo pretreseno, da nije doživio fizičko nasilje niti prijetnje supruzi i djetetu. Tužitelj je izjavio da je protiv njega pokrenut kazneni postupak zbog sumnje da je počinio kazneno djelo neosnovanog dobivanja kredita i drugih pogodnosti te su tada ispitivali suprugu u policijskoj postaji gdje se nalazi tužitelj. Tuženik je pregledao svu dokumentaciju koju je tužitelj priložio a koja se odnosi na njegovo djelovanje u Organizaciji, ali iz koje ne proizlazi da je imao ozbiljnih problema, prijetnji te je ocjenjen neuvjerljivim njegov iskaz da mu prijeti opasnost zbog djelovanja u Organizaciji, tim više što je Crna Gora sigurna zemlja u kojoj ne postoje općenito i dosljedno djela proganjanja niti rizik od trpljenja ozbiljne nepravde. Stoga je tuženik ocijenio da tužitelj nije bio žrtva proganjanja na temelju svog političkog djelovanja a strah koji je osjećao bio je subjektivan i povratkom u zemlju podrijetla suočio bi se sa kaznenom odgovornosti koja nije povezana sa objavama na društvenim mrežama i općenito djelovanjem u sklopu Organizacije, već ne realizacijom projekta vezanog za samozapošljavanje.

13. Dakle, tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija zahtjev, kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pri čemu se očitovao na sve u postupku iznesene razloge i okolnosti na kojima je tužitelj temeljio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Rješenje je doneseno u zakonito provedenom ispitnom postupku u kojemu je tužitelju omogućeno sudjelovanje, odnosno u kojem je saslušan, postavljana su mu mnogobrojna pitanja i omogućeno mu je da se izjasni na zapisnik o svemu što smatra bitnim, dakle tuženik je proveo saslušanje sukladno odredbi članka 35. Zakona. Nakon toga, tuženik je postupio u cijelosti u skladu sa odredbom članka 28. stavka 2. Zakona, te donio odluku nakon prikupljanja i razmatranja svih okolnosti konkretnog predmeta i pravilno ocijenilo da ne postoje razlozi koji bi ukazivali da će se tužitelja povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde, sa prijetnjom kazne ili smaknućem, da će biti izložen mučenju nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju ili postojanju ozbiljne i individualne prijetnje životu tužitelja zbog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba, sve u smislu članaka 20. i 21. Zakona. Tužitelj u tijeku ovog upravnog spora nije iznio nikakve nove činjenice niti dostavio dokaze koji bi upućivali da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno odnosno da bi povratkom u zemlju podrijetla tužitelj bio izložen ozbiljnoj nepravdi i proganjanju bilo upućivali na bitnu povredu pravila postupka.

14. Naime, člankom 28. stavkom 2. Zakona propisano je da je prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva Ministarstvo dužno prikupiti i razmotriti sve relevantne činjenice i okolnosti posebno uzimajući u obzir: 1. relevantne izjave i dokaze koje je iznio tražitelj, sukladno stavku 1. ovoga članka, uključujući i informaciju je li bio ili može biti izložen proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde, 2. aktualne činjenice o zemlji podrijetla i prema potrebi o zemlji kroz koju je putovao, uključujući zakone i propise te zemlje, kao i način na koji se oni primjenjuju, sadržane u različitim izvorima, osobito kao što su UNHCR i Europski potporni ured za azil (u daljnjem tekstu: EASO) te drugih organizacija koje se bave zaštitom ljudskih prava, 3. položaj i osobne okolnosti tražitelja, uključujući spol i dob, kako bi se na osnovi toga procijenilo predstavljaju li postupci i djela kojima je bio ili bi mogao biti izložen proganjanje ili ozbiljnu nepravdu i 4. jesu li aktivnosti tražitelja, otkako je napustio zemlju podrijetla, bile usmjerene stvaranju prijeko potrebnih uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite, kako bi se procijenilo mogu li te aktivnosti izložiti tražitelja proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde ako se vrati u tu zemlju.

15. Obrazloženje rješenja sadržava sve elemente propisane odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku.

16. Također se napominje da je iz spisa predmeta tuženika, razvidno da tužitelj nije odmah podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu obzirom da je napustio Crnu Goru 21. svibnja 2023. i došao turistički u Republiku Hrvatsku a tek je 25. lipnja 2024. podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu. Navedeno zajedno sa svim iznesenim razlozima od strane tuženika, također upućuje na nepostojanje razloga da se tužitelju odobri međunarodna zaštita u Republici Hrvatskoj.

17. Slijedom iznesenog, sud je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

18. Kako je tužitelj pri davanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu izjavio da nema nikakve imovine, sud je tužitelju odobrio besplatnu pravnu pomoć sukladno članku 60. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i članku 9. stavku 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine“, broj: 140/15 i 155/22).

19. Stoga je opunomoćeniku tužitelja, koji se nalazi na listi pružatelja pravne pomoći tuženika u postupku odobrenja međunarodne zaštite, na temelju odredbe članka 9. stavka 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23), priznat trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 27. t. 1.) i zastupanja na ročištu od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 27. t. 2.), umanjenog za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, dakle u iznosu od 500,00 EUR-a po radnji odnosno priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.000,00 EUR-a uvećano za PDV.

U Zagrebu 5. svibnja 2026.,

Sutkinja:

Sanda Jeromela

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Opunomoćeniku tužitelja

2. tuženiku

3. U spis