Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-100/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Ivone Rupić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika UG, IG i RG, zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točka 2. i stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25; dalje u tekstu: KZ/11), a sve u svezi članka 52. KZ/11, odlučujući o žalbama optuženika UG, IG, RG i Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovnog broja K-528/2025 od 6. veljače 2026., u sjednici održanoj 5. svibnja 2026. u prisutnosti optuženika UG, IG i RG, čija je nazočnost osigurana putem zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu, u prostorijama Zatvora u Zadru i Centru za dijagnostiku u Zagrebu, te branitelja optuženika UG, Borisa Radmana, odvjetnika u Zadru, branitelja optuženika IG, Marka Kolanovića, odvjetnika u Zadru, a u izočnosti županijskog državnog odvjetnika u Splitu i branitelja optuženika RG, Davida Bajle, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Kotlar & Vidov iz Zadra

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe optuženika UG, IG i RG te Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, kao neosnovane te se potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

1.

Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru optuženici UG, IG i RG proglašeni su krivim da su počinili produljeno kazneno djelo protiv imovine, teškom krađom iz članka 229. stavka 1. točka 1. i stavak 2. KZ/11 u svezi članka 52. KZ/11, te je optuženi UG osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, optuženi IG osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, a optuženi RG je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženicima UG, BG i RG se u kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 1. srpnja 2025. pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 od optuženog UG oduzet je crni uređaj omotan crnom ljepljivom trakom sa dvije antene, te jedna crna platnena vrećica sa etiketom „hip protectors“, na temelju potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PU zadarske, PP Zadar, serijski broj: [serijski broj], a koji će se po pravomoćnosti presude uništiti.

1.3. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 od optuženog IG oduzet je uređaj opisan u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PU zadarske, PP Zadar, serijski broj: [serijski broj] kao power bank, NN marke, na temelju navedene potvrde, a koji će se po pravomoćnosti presude uništiti.

1.4. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 u vezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 optuženi UG, IG i RG dužni su platiti troškove kaznenog postupka i to solidarno trošak biološkog vještačenja u iznosu od 885,45 eura (osamsto osamdeset pet eura i četrdeset osam centi), te svaki paušalnu svotu u iznosu od 300,00 eura (tristo eura), u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik UG po branitelju Borisu Radmanu, odvjetniku u Zadru i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da preinači i oslobodi prvostupanjsku presudu, podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje, a sasvim podredno da se pobijana prvostupanjska presuda preinači i optuženiku izrekne blaža kazna na način da mu se izrekne uvjetna osuda ili da se kazna zatvora zamijeni radom za opće dobro na slobodi i donese rješenje o ukidanju istražnog zatvora, ujedno je branitelj optuženika zatražio u žalbi da se obavijesti o održavanju sjednice vijeća.

2.1. Protiv navedene presude žalbu je podnio i optuženik AG po branitelju Marku Kolanoviću, odvjetniku u Zadru, zbog bitne povrede odredaba kaznenog zakona, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana prvostupanjska presuda preinači i optuženik IG da se osudi na blažu kaznu ili da mu se izrekne djelomično uvjetna osuda te ukine istražni zatvor i optuženika pusti na slobodu te je branitelj optuženika zatražio da se optuženik i branitelj pozovu na sjednicu drugostupanjskog vijeća.

2.2. Žalbu je podnio i optuženik RG po branitelju Davidu Bajli, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kotlar & Vidov i partneri iz Zadra, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, "pogrešne primjene materijalnog prava", pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se optuženiku izrekne blaža kazna uz primjenu uvjetne osude ili da mu se izrekne djelomično uvjetna osuda, ukine istražni zatvor i optuženika pusti na slobodu te da se optuženik i branitelj pozovu na sjednicu drugostupanjskog vijeća.

2.3. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo i Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se optuženicima UG, BG i RG izrekne stroža kazna zatvora.

3. Odgovor na žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Zadru podnio je optuženik RG po branitelju Davidu Bajlu, odvjetniku u Zadru, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetništva odbije i optuženiku izrekne blaža kazna.

4. Spis je u suglasju s člankom 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08) dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Na temelju članka 475. stavak 2. i 3. ZKP/08 sjednica vijeća održana je u prisutnosti optuženika UG, IG i RG osigurane putem zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu, marke Polycom kojim je upravljao informatičar ovog suda MG, u prostorijama Zatvora u Zadru i Centru za dijagnostiku u Zagrebu i branitelja optuženika UG, Borisa Radmana, branitelja optuženika IG, Marka Kolanovića, koji su naveli da ostaju kod svih navoda iz žalbe i prijedloga navedenih u žalbi, a u izočnosti županijske državne odvjetnice u Splitu i branitelja optuženika RG, Odvjetničkog društva Kotlar & Vidov i partneri, koji su uredno obaviješteni o sjednici vijeća drugostupanjskog suda.

6. Žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Zadru i optuženika UG, IG i RG su neosnovane.

7. Optuženici UG, IG i RG se žale zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, jer da je izreka prvostupanjske presude proturječna razlozima presude i ti su razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, a o odlučnim činjenicama da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava i zapisnika i iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7.1. Suprotno navodima žalbe optuženika UG, IG i RG prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer je izreka presude razumljiva, nije proturječna sama sebi niti razlozima, a o svim odlučnim činjenicama dati su jasni razlozi te o odlučnim činjenicama ne postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza.

7.2. Ovaj sud nije našao da bi bila počinjena ni koja druga bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08.

7.3. O ostalim žalbenim navodima kojima optuženici UG, IG i RG obrazlažu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 se zapravo odnosi na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.4. U žalbama optuženika na detaljan se način analiziraju izvedeni dokazi u postupku i pobijana prvostupanjska presuda, tako se u žalbi optuženika UG, detaljno analizira svaka pojedina točka obrazloženja, te se navodi da se prvostupanjskom presudom ističu činjenice koje optuženici priznaju kao nesporne pa ih ne treba dodatno dokazivati, osim ako postoje okolnosti koje dovede u pitanje istinitost ili dobrovoljnost priznanja počinjenog kaznenog djela. Uzimajući u obzir navedeno, nejasno je obrazloženje prvostupanjskog suda koje je činjenice uzeo u obzir kao sporne, a koje nesporne. Iz pobijane presude da se ne može zaključiti koje inkriminirane radnje su optuženici počinili na temelju zajedničke odluke, a koje samostalno prilikom sudjelovanja u počinjenju inkriminiranog kaznenog djela. Prilikom ovako manjkavog obrazloženja prvostupanjskog suda ne može se zaključiti da se obrane optuženika nadopunjuju, kako to zaključuje prvostupanjski sud kada navodi da su optuženici detaljno opisali svoje uloge kao i uloge drugih optuženika u počinjenju kaznenog djela. Žalbom se želi ukazati da se na niti jedan način ne može zaključiti niti je dokazano da su optuženici zajednički i dogovorno počinili kazneno djelo, a osim toga nije ni izvršena radnja prepoznavanja kojom bi se utvrdio identitet osobe koju je opisala svjedokinja oštećena OG. Optuženik u žalbi nadalje navodi da u pobijanoj prvostupanjskoj presudi nije opisano subjektivno obilježje kaznenog djela, način postupanja optuženika, kao osobito drskog ponašanja, kako optuženika UG, pa tako ni ostalih optuženika. Osobito drzak način počinjenja kaznenog djela teške krađe, u odnosu na oštećenika i načina na koji je počinitelj postupao prema oštećeniku, pa se osobito drzak način ponašanja ocjenjuje prema intenzitetu postupanja prema oštećeniku, a ne prema predmetu krađe.

7.5. Nadalje, u žalbi optuženika UG u odnosu na kazneno djelo pod točkom II. izreke prvostupanjske presude, se navodi da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude ne obrazlaže pokušaj počinjenja inkriminiranog kaznenog djela teške krađe, što potvrđuje žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te se žalbom ukazuje na okolnost da je optuženik UG u odnosu na učim kaznenog djela pod točkom II. izreke presude bio udaljen od osobnog vozila marke Mercedes oko pedesetak metara i tom se automobilu nije približavao, što jasno upućuje na dobrovoljni odustanak optuženika od počinjenja kaznenog djela, na što upućuje odredba članka 35. KZ/11 da počinitelj koji je dobrovoljno prekinuo započeto počinjenje kaznenog djela, iako je bio svjestan da je prema svim okolnostima radnju mogao izvršiti ili je nakon dovršetka radnje spriječio nastupanje posljedice, može biti oslobođen od kazne.

7.6. Što se tiče žalbene osnove pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik IG navodi da je žalba optuženika UG i RG detaljna i iscrpna te u cilju izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja u cijelosti se pridružuje žalbenim razlozima navedenih žalbenih osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.7. Optuženik RG u odnosu na žalbene osnove pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na kazneno djelo pod točkom I. izreke prvostupanjske presude navodi da je sud optuženike osudio da su počinili kazneno djelo teške krađe na osobito drzak način, međutim da iz činjeničnog opisa djela kao i obrazloženja pobijane presude izostaje u čemu bi se sastojala osobita drskost, jer ne proizlazi ni iz činjeničnog opisa, a niti obrazloženja pobijane presude. Bitno obilježje kaznenog djela za koje je prvostupanjski sud optuženike proglasio krivim predstavlja osobita drskost koja prije svega treba biti činjenično opisana u izreci i u obrazloženju. Međutim, iz provedenih dokaza u postupku proizlazi da optuženici niti u jednom trenutku nisu ostvarili bilo kakav fizički ili verbalni kontakt s oštećenicom OG, pa se postavlja pitanje na temelju čega je prvostupanjski sud zaključio da bi se radilo o kaznenom djelu teške krađe na osobito drzak način, jer ova uporaba uređaja "jammer" za blokadu signala ključa vozila kojim bi se onemogućilo zaključavanje vrata vozila sama po sebi ne predstavlja osobito drsko ponašanje. Dakle, s obzirom na naprijed navedeno žalbom se želi ukazati da se u postupanju optuženika u konkretnom slučaju ne bi radilo o kaznenom djelu teške krađe, obijanjem, provaljivanjem ili savladavanjem većih prepreka da se dođe do stvari iz zatvorenih prostorija ili prostora, a niti na počinjenje djela na osobito drzak način, jer sama uporaba "jammera" ne predstavlja opisane radnje kaznenog djela iz članka 229. stavak 1. točka 2. KZ/11 i stavka 2. KZ/11, već bi eventualno bilo riječi o kaznenom djelu iz članka 228. stavak 1. KZ/11.

7.8. U odnosu na kazneno djelo pod točkom II. izreke prvostupanjske presude u žalbi optuženika RG se ukazuje da radnje optuženika u najgorem slučaju mogu predstavljati pripremne radnje te je prvostupanjski sud prihvatio navode obrane optuženika IG da je "jammer" nabavio optuženik UG s namjerom da idu probati vidjeti kako radi pa kada je sud već prihvatio kao vjerodostojnim ovakvu obranu optuženika IG koji potvrđuju i optuženici UG i RG tada je jasno da optuženici nisu imali namjeru izvršiti kazneno djelo krađe, već provjeriti na koji način radi električni uređaj tzv. "jammer". Stoga se postavlja pitanje koju je to radnju izvršio optuženi RG u počinjenju kaznenog djela pod točkom II. izreke pobijane presude, a da bi se radilo o radnji koja je bila usmjerena na pokušaju počinjenja kaznenog djela teške krađe, osim činjenice da je optuženik RG promatrao osobno vozilo marke "Mercedes" u vlasništvu svjedoka ZG. Prvostupanjski sud ničim ne obrazlaže počinjenje kaznenog djela teške krađe u pokušaju, pa u konkretnom slučaju niti jedan od optuženika nije niti poduzeo niti započeo radnju koja bi vremenski i prostorno prethodila počinjenju inkriminiranog kaznenog djela teške krađe u pokušaju.

8. Nisu u pravu optuženici UG, IG i RG kada prvostupanjsku presudu pobijaju iz naprijed navedenih razloga, s obzirom da je sud o svim svojim zaključcima dao valjane i uvjerljive razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud s obzirom na to da je imao potporu u stanju u spisu. Najprije kod ovoga je za kazati kako ocjenu o tome da su optuženici počinili inkriminirano kazneno djelo na štetu ŽG i EG prvostupanjski sud nije donio samo na temelju iskaza optuženika, već je svoj zaključak temeljio i na iskazima oštećenika ŽG i EG, materijalnim dokazima u spisu i zapisnika o pretrazi pokretne stvari od 2. srpnja 2025. i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, pretraga motocikla optuženog UG i IG te pregledom snimki video nadzora od 25. lipnja 2025. u vremenu od 12:53 sata u ulici Kralja Dmitra Zvonimira i pregledom fotografija video nadzora kako to proizlazi iz obrazloženja pod točkama 25. i 25.1. obrazloženja pobijane prvostupanjske presude.

9. Naime, žalbenim navodima optuženika daje se subjektivna ocjena dokaza kojima se nastoji eskulpirati optuženike te osporavajući pravilnost utvrđenih odlučnih činjenica treba istaknuti kako nisu u pravu žalitelji kada tvrde da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

9.1. Optuženici UG, IG i RG prilikom ispitivanja u Općinskom državnom odvjetništvu, a optuženik RG i prilikom ispitivanja u Policijskoj upravi sukladno članku 208.a ZKP/08 detaljno opisuju način počinjenja kaznenog djela. Optuženik UG je u obrani kazao da je zajedno sa optuženicima IG i RG došao u ulicu Kralja Dmitra Zvonimira u Zadru dana 25. lipnja 2025. između 12,50 i 13,00 sati, a da se na njegovom motociklu nalazio uređaj za ometanje signala tzv. "jammer" s kojim je spriječio zaključavanje parkiranog osobnog automobila marke BMW. Ovaj uređaj da je nabavio putem interneta, a služi za blokiranje signala ključa, te je upravo on predložio IG i RG da "naprave ovo" te su razgovarali i o tome tko što treba raditi. Automobil marke BMW su izbrali jer je bio velik i lijep, pa je zajedno sa optuženicima pričekao da se vozačica udalji od vozila, nakon čega je on prišao vozilu, otvorio nezaključana vrata i otvorio nezaključani unutarnji pretinac iz kojeg je uzeo novčanik u kojem se nalazilo 18.000,00 eura. Novac je podijelio zajedno sa optuženicima IG i RG, da bi cjelokupni novčani iznos od 18.000,00 eura vratio naknadno oštećenoj OG, iskazujući žaljenje i sramotu što je počinio ovo kazneno djelo.

10. U odnosu na točku II. izreke prvostupanjske presude optuženik UG je u svojoj obrani kazao da je 25. lipnja 2025. oko 12,15 sati na parkiralištu trgovine "Lesnina" u Zadru se dovezao na motociklu na kojem se nalazio uređaj za ometanje signala tzv. "jammer", te je upotrebom tog uređaja spriječio zaključavanje parkiranog vozila marke Mercedes od kojeg je bio udaljen oko pedesetak metara te nije silazio s motora, jer je zajedno sa optuženicima koji su se nalazili u blizini automobila marke Mercedes na motociklu optuženika IG i uočili da se oštećenik ne udaljava od vozila, zbog čega su bili onemogućeni izvršiti planiranu radnju, te su se udaljili s mjesta događaja.

10.1. Optuženi IG je prilikom ispitivanja u državnom odvjetništvu istakao da je njegov otac UG nabavio ovaj uređaj zvan "jammer" i da je njegova ideja bila da počine ovo kazneno djelo na način na koji se optužbom terete, te su se optuženici UG, IG i RG dovezli motociklima, gdje je bio parkiran osobni automobil marke BMW. Na motociklu kojim je upravljao njegov otac UG se nalazio ugrađen uređaj za ometanje signala, čijom je uporabom spriječio zaključavanje parkiranog osobnog automobila marke BMW, pa kada se oštećena udaljila od vozila njegov otac UG je ušao u vozilo da bi se nakon toga zajedno udaljili s mjesta događaja i podijelili novac od kojeg je jedan dio novca potrošio, a ostatak zadržao za sebe. U odnosu na kazneno djelo pod točkom II. izreke prvostupanjske presude optuženik IG naveo da se zajedno sa optuženikom UG i RG s kojim se i nalazio na motociklu dovezao do parkirališta trgovine "Lesnina" te su s udaljenosti od oko pedeset metara imali namjeru isprobati kako radi ugrađeni uređaj za ometanje signala tzv. "jammer", ali su primijetili da ne mogu ništa napravili jer je vlasnik vozila primijetio što se događa i nije se htio udaljiti od vozila marke Mercedes, pa su i uočili su da ih je i kamera snimila, zbog čega su otišli s mjesta događaja. Optuženi IG je na raspravi porekao počinjenje kaznenog djela navodeći da nije znao za namjere svog oca UG, a iskaz koji je dao u državnom odvjetništvu kada je priznao počinjenje kaznenog djela je bio da izbjegne određivanje istražnog zatvora.

10.2. Optuženi RG je prilikom ispitivanja u Policijskoj upravi sukladno članku 208a. ZKP/08 i obrani koju je iskazao pred državnim odvjetništvom na detaljan i okolnosan način opisao kako su postupali inkriminirane prigode. Naime, optuženik RG naveo je da je zajedno sa optuženicima UG i IG s kojima se vozio na motociklu dovezao se iz Slovenije u Zadar dana 25. lipnja 2025. dovezli su se do parkirališta trgovine "Lesnina" te uočili vozilo Mercedes kada je optuženik UG ma čijem se motociklu nalazio uređaj za ometanje signala stisnuo "jammer" kada je oštećenik izišao iz vozila i shvatio da se nešto događa i da ne može zaključati automobil. Optuženik RG kazao je da je sišao s motocikla kojim je upravljao optuženik IG i pratio kretanje oštećenika dok ga je optuženik IG koji ga je čekao na motociklu dok je on pratio kretanje oštećenika, te su se zajedno udaljili s mjesta događaja. Nadalje, je istakao da su potom krenuli u centar Zadra i došli do parkirališta na kojem je bio osobni automobil marke BMW iz kojeg je vozila izašla oštećena s dvoje djece, a optuženik IG je stisnuo uređaj za ometanje signala, ušao u vozilo i otuđio novac, bacio novčanik i motociklom se udaljio s mjesta događaja, a on i optuženik IG su krenuli za njim i kada su došli do trgovačkog centra podijelili novac. Optuženi RG je na raspravi porekao počinjenje kaznenog djela, a njegovi iskazi koje je dao u prethodnom postupku bili su isključivo u cilju da ga se se pusti na slobodu.

11. Iskazi optuženika UG, IG i RG o načinu počinjenja kaznenog djela nadopunjuju se sa iskazom oštećene OG, koja je iskazala da je 25. lipnja 2025. doputovala sa suprugom u Zadar vozilom marke BMW, koje je parkirala na parkiralištu Elektre, a vozilo se inače automatski zaključava kada se osoba udalji oko pola metra, no tada je primijetila da se nije zaključalo pa je pokušala ponovno zaključati vozilo, što u prvi mah nije bilo moguće, da bi pritiskom na ključ dobila dojam da se vozilo zaključalo, iako to nije dodatno provjerila. Kada se udaljila od vozila, nakon povratka u vozilo zajedno sa svojom obitelji otprilike nakon sat vremena kasnije primijetila je da iz središnjeg pretinca ispod naslona za ruke nedostaje 18.000,00 eura, koji su se nalazili u novčaniku, nakon čega su zaključili da su pokradeni i krađu prijavili u policiji u Zadru. U međuvremenu im je novac vraćen preko javnog bilježnika u cjelokupnom iznosu od 18.000,00 eura, nakon što je branitelj optuženika UG telefonski kontaktirao njezinog supruga.

11.1. Nadalje i iz iskaza svjedoka oštećenika EG proizlazi da je dana 25. lipnja 2025. oko 12,15 sati vozilom marke Mercedes dovezao se ispred trgovine "Lesnina" u Zadru. Parkirao je vozilo, pri čemu je na parkiralištu zamijetio jednu mlađu mušku osobu, jače tjelesne građe, kratko ošišanu, visine oko 185 cm, odjevenu u bijelu majicu kratkih rukava i kratke hlače, a koja osoba mu je djelovala sumnjivo. Svjedok EG je istakao i to da po izlasku iz vozila imao naviku staviti ključ u hlače i pritisnuti tipku za zaključavanje, nakon čega po zvučnom signalu zna da je vozilo zaključano, što je učinio i ovom prilikom, ali nije čuo navedeni signal, zbog čega se okrenuo prema vozilu i ponovno pokušao zaključati, no zvučni signal je izostao. Kako se vozilo ni drugi put nije zaključalo, okrenuo se prema vozilu, te je primijetio osobu čiji je fizički izgled opisao, kako se kreće prema njegovom vozilu i kada ga je uočio naglo je promijenio smjer kretanja, povremeno se osvrćući preko ramena, u smjeru njegovog vozila. Nadalje je istakao da je ponovno sjeo u vozilo radi provjere zaključavanja, ali zaključavanje vozila nije funkcioniralo. U tom je trenutku primijetio kako osoba čiji je fizički izgled opisao razgovara na parkingu s drugom osobom koja se nalazila na motoru slovenskih registarskih oznaka, tamne boje i sa tamnom kacigom na glavi i tada je pozvao policiju jer mu je situacija bila sumnjiva.

11.2. Naime, ovaj iskaz svjedoka EG nadopunjen je obranama optuženika UG, IG i RG upravo u kretanjima optuženika na parkiralištu trgovine "Lesnina", kada je optuženik UG uporabom "jammera" spriječio zaključavanje parkiranog osobnog automobila Mercedes, a optuženik RG sišao s motocikla IG i ostao motriti automobil, ali kako je oštećenik EG primijetio da se vozilo nije zaključalo te je ostao u svom vozilu, a optuženici se udaljili s mjesta događaj.

11.3. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da su se u radnjama optuženika UG, IG i RG stekli svi objektivni i subjektivni elementi produljenog kaznenog djela protiv imovine teškom krađom iz članka 229. stavak 1. točka 1. i stavak 2. KZ/11, a sve u svezi s člankom 52. KZ/11, kada su ostvarena obilježja produljenog kaznenog djela teške krađe, te su optuženici na osobito drzak način tuđu pokretnu stvar oduzeli oštećenoj OG s ciljem da ih protupravno prisvoje, a vrijednost ukradene stvari je velika, riječ je o iznosu od 18.000,00 eura i postupali s namjerom da na osobito drzak način tuđu pokretnu stvar oduzmu drugome oštećenom EG s ciljem da je protupravno prisvoje, poduzeli radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela teške krađe. Produljeno kazneno djelo je počinjeno kada počinitelj s namjerom izvrši više odvojenih radnji u prirodnom smislu, kojima se ostvaruje biće istog ili istovrsnog kaznenog djela ako ona s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu. Prema tome očito je da u navedenim slučajevima postoji suštinsko istovrsni modus operandi, vremenska i prostorna povezanost i jedinstvo povrijeđenog pravnog dobra, dakle, sve ove komponente koje u objektivnom smislu tvore koncept produljenog kaznenog djela iz članka 52. stavak 1. KZ/11, uz postojanje ovih elemenata različitost oštećenika nije uvjet kod kojeg ne bi bila moguća konstrukcija produljenog kaznenog djela. Naime, može se realno prihvatiti da je u konkretnom slučaju postojala jedinstvena namjera optuženika koja je povezivala pojedinačne odluke i koja je obuhvaćala njihovo ukupno djelovanje i posljedicu, iz čega proizlazi da su optuženici UG, IG i RG razgovarali o tome tko što treba raditi, podijeljeni novac zajedno sa motociklima došli iz Slovenije u Hrvatsku iz čega proizlazi da su radnje počinili na temelju zajedničke odluke i da je svaki od optuženika sudjelovao u radnjama počinjenja kaznenog djela, kako to proizlazi iz obrazloženja pod točkom 29. i 30. prvostupanjske presude, pa je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su se u ponašanju optuženika ostvarila sva bitna obilježja navedenog kaznenog djela, pa je pravilno primijenio kazneni zakon kada ih je za to kazneno djelo proglasio krivima, pa je neosnovana žalba optuženika glede žalbene osnove povrede kaznenog zakona.

11.4. Što se tiče prigovora optuženika da se u konkretnom slučaju ne bi radilo o kaznenom djelu teške krađe, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da se radi o upravo takvom načinu počinjenja ovog kaznenog djela, kako je to pravilno ocijenio prvostupanjski sud, a što prihvaća ovaj drugostupanjski sud. Naime, osobito drzak način počinjenja kaznenog djela krađe je onaj koji vidno odskače od drskosti koja se inače traži da bi se svladala prepreka za počinjenje krađe, a to je i onaj način počinjenja koji je ostvaren tako da iznenađuje, koji se u daljnjim okolnostima nije mogao očekivati. Optuženici su za počinjenje ovog kaznenog djela nabavili sofisticirani uređaj koji sprječava zaključavanje vrata vozila putem daljinskog upravljača "jammer", koji je očito proizveden upravo zbog toga da se pomoću njega može počiniti kazneno djelo krađe. Uporaba tog uređaja je nešto što iznenađuje oštećenike, koji se u daljnjim okolnostima ne može očekivati, te su počinitelji pri izvršenju kaznenog djela pokazali naročito izraženu kriminalnu volju, radi čega je njihovo postupanje potpuno ispravno kvalificirano kao osobito drsko.

12. Optuženici UG, IG i RG pobijaju prvostupanjsku presudu i radi odluke o kaznenoj sankciji. Naime, optuženik UG navodi da je prvostupanjski sud pri izboru vrste i mjere kazne kao otegotnu okolnost cijenio činjenicu da je optuženik UG inkriminirano kazneno djelo počinio sa izravnom namjerom, što se ne može cijeniti kao otegotna okolnost, već je riječ o subjektivnoj komponenti počinjenja kaznenog djela te je prilikom utvrđivanja optuženikove osuđivanosti nije naveo za koja to kaznena djela je optuženik osuđen kada ih je i gdje počinio. U odnosu na olakotne okolnosti da je prvostupanjski sud podcijenio iskreno potpuno priznanje počinjenja kaznenog djela, isprike prema oštećenoj, činjenicu da je optuženik otac malodobne djece, korektno držanje pred sudom i nezaposlenost, okolnost da mu je majka narušenog zdravlja, te podmaklu životnu dob optuženika. S obzirom na sve istaknute olakotne okolnosti da je prvostupanjski sud prema optuženiku UG trebao izreći blažu kaznu te mu izreći uvjetnu osudu ili kaznu zatvora zamijeniti za radom za opće dobro.

13. Isto tako i optuženik IG pobija prvostupanjsku presudu radi odluke o kaznenoj sankciji, navodeći kako je prvostupanjski sud pri izboru vrste i mjere kazne postupio suprotno odredbama članka 41. i 47. KZ/11, jer je kao olakotne okolnosti cijenio dosadašnju neosuđivanost optuženika, dok otegotnih okolnosti nije utvrdio, što ukazuje da izrečena kazna nesrazmjerna utvrđenim okolnostima, jer kada je prvostupanjski sud utvrdio potpuni izostanak otegotnih okolnosti uz postojanje brojnih olakotnih okolnosti tada je dužan kaznu odmjeriti na način koji realno održava stupanj krivnje i osobu počinitelja, što prvostupanjski sud u konkretnom slučaju nije učinio. Naime, prvostupanjski sud je kod utvrđivanja postojanja naročito izraženih olakotnih okolnosti bio dužan primijeniti odredbe o ublažavanju kazne primjenom članka 48. KZ/11, jer je optuženik mlada osoba, koja do sada nije dolazila u sukob sa zakonom a riječ je i o osobi koja je društveno integrirana. U žalbi se nadalje ističe da je optuženik IG tijekom postupka izrazio iskreno kajanje i žaljenje zbog počinjenog kaznenog djela, te se ispričao oštećenicima, a vrijeme provedeno u istražnom zatvoru koje predstavlja iznimno značajno razdoblje lišenja slobode, sud je morao uzeti u obzir prilikom odmjeravanja kazne u vidu specijalne prevencije, pa je u konkretnom slučaju optuženiku trebalo izreći blažu kaznu ili djelomično uvjetnu osudu.

13.1. U žalbi optuženika RG u odnosu na žalbeni osnov odluke o kazni se izriče da je prvostupanjski sud optuženiku izrekao prestrogu kaznu cijeneći kao otegotnu okolnost postupanje optuženika sa izravnom namjerom koja predstavlja sastavni dio bića kaznenog djela te je kao otegotne okolnosti cijenio raniju osuđivanost optuženika zbog imovinskih delikata, a nije naveo za koja kaznena djela je optuženik osuđen, kada i gdje ih je počinio. Osim toga se ističe da je netočan navod prvostupanjskog suda da dosadašnje izrečene kazne nisu utjecale na optuženika da se suzdrži od činjenja kaznenih djela jer optuženik RG nije počinio novo kazneno djelo od 2019. godine, a podcijenivši olakotne okolnosti da je optuženik detaljno i okolnosno priznao izvršenje radnji, čime je pridonio efikasnosti postupka, kao i okolnost da je oštećenicima vraćen otuđeni novac i u konačnici da se optuženik ispričao oštećenoj zbog počinjenog kaznenog djela. S obzirom na navedeno, uzimajući u obzir sve navedene okolnosti bilo je potrebno optuženiku izreći blažu kaznu, tj. uvjetnu osudu ili djelomično uvjetnu osudu, uz primjenu manje sporedne novčane kazne, na koji način bi se ostvarila specijalna i generalna prevencija.

13.2. U žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, radi odluke o kazni navodi se da su ovako izrečene kazne optuženicima preblage i ne mogu ostvariti svrhu kažnjavanja. Prvostupanjski sud da je prilikom ocijene otegotnih okolnosti za optuženika UG i RG cijenio kao otegotnu okolnost dosadašnju višestruku osuđivanost činjenja kaznenih djela protiv imovine, kao i okolnost da su u kratkom vremenu u dva navrata došli u Republiku Hrvatsku kako bi nastavili s činjenjem kaznenih djela opremljeni posebnim uređajem koji je ometao signal za zaključavanje osobnih vozila. Nadalje, da je sud nedovoljno kao otegotne okolnosti cijenio činjenicu da su optuženik UG i RG višestruki povratnik na koje do sada izrečene kazne zatvora nisu utjecale na način da svoje ponašanje prilagode društvenim normama, pa je očito da izrečene kazne zatvora s dužim rokom trajanja nisu polučile željeni učinak da se suzdrže od činjenja kaznenih djela. Osim toga da se izrečenim kaznama optuženicima neće postići ni generalna prevencija činjenja kaznenih djela protiv imovine, već je potrebno strožim kažnjavanjem jačati povjerenje građana u pravni poredak. S obzirom na sve naprijed navedeno da je sud prilikom izbora vrste i mjere kazneno pravne sankcije optuženicima izrekao kazne koje nisu primjerene osobi optuženika, krivnji i težini kaznenog djela, pa je potrebno optuženicima izreći strože kazne zatvora.

14. Suprotno navodima žalbe državnog odvjetnika, kao i žalbi optuženika UG, IG i RG, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 47. KZ/11 pri izboru vrste i mjere kazne, a polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja za optuženike UG, IG i RG ocijenio sve okolnosti, koje utječu da kazne po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, dakle pravilno vrednovao olakotne i otegotne okolnosti. Tako je optuženiku UG kao olakotnu okolnost cijenio činjenicu da je otac dvoje maloljetne djece, te da je naknadio oštećenoj OG vratio iznos od 18.000,00 eura, te da je ipak prilikom iskazivanja svoje obrane na detaljan i okolnosan način opisao način počinjenja inkriminiranog kaznenog djela za koje se optužbom teretio, iako je prilikom očitovanja o optužnici kazao da se ne smatra krivim, pa je u tom smjeru neosnovana žalba optuženika UG kada navodi da je prvostupanjski sud kao olakotnu okolnost bio dužan cijeniti optuženikovo priznanje počinjenja kaznenog djela, dok je kao otegotne okolnosti cijenio njegovu višestruku kaznenu osuđivanost na području Republike Slovenije i Republike Srbije i to zbog kaznenih djela teške krađe, prijevare i prikrivanja, na koje je i osuđen na bezuvjetne kazne zatvora.

14.1. Prvostupanjski sud je u odnosu na optuženika IG kao olakotnu okolnost cijenio njegovu dosadašnju neosuđivanost, a otegotnih okolnosti nije pronašao. U odnosu na optuženika RG kao olakotnu okolnost cijenio je činjenicu da je otac jednog maloljetnog djeteta, koji je na detaljan i okolnosan način opisao način počinjenja inkriminiranog kaznenog djela za koje se optužbom tereti, iako je prilikom očitovanja o optužnici kazao da se ne smatra krivim, pa je u tom smjeru neosnovana žalba optuženika kada navodi da je prvostupanjski sud kao olakotnu okolnost bio dužan cijeniti optuženikovu priznanje počinjenja kaznenog djela, dok je kao otegotne okolnosti cijenio činjenicu da je višestruko kažnjavan u Republici Sloveniji i Republici Srbiji, zbog različitih kaznenih djela, teške krađe, krađe, oduzimanja motornog vozila i nasilja u obitelji za koja kaznena djela su mu izricane uvjetne kazne i bezuvjetne kazne zatvora. Iako je točno kako se to navodi u žalbi optuženika da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o vrsti i visini kazne pogrešno ocijenio okolnosti da su optuženici kazneno djelo počinili sa izravnom namjerom što je bitno obilježje kaznenog djela, ovo u konkretnom slučaju ne dovodi u pitanje zakonitost odluke o izrečenoj kazni. Kod ovog je potrebno naglasiti i to da je s obzirom na ovako izrečene visine kazne u odnosu na optuženike prvostupanjski sud vodio računa o doprinosu svakog pojedinog optuženika u počinjenju kaznenog djela za koje su i osuđeni. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su se radnjama optuženika stekli svi objektivni i subjektivni elementi kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 2. i stavak 1. točka 2. u svezi s člankom 228. stavak 1. i člankom 52. KZ/11, te je optuženik UG osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, optuženik IG na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, a optuženik RG na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

15. U navedenoj situaciji, pogotovo kada se ima u vidu činjenica da je optuženik UG, a što i sam priznaje nabavio uređaj za ometanje signala tzv. "jammer", a koji se i nalazio u njegovom motociklu, te je on i uporabio u dva navrata uređaj za sprečavanje zaključavanja parkiranih osobnih automobila i ušao u automobil marke BMW iz kojeg je otuđio novac u iznosu od 18.000,00 eura, kojeg je podijelio sa optuženicima IG i RG, te su i optuženici IG i RG u više navrata osuđivani zbog različitih kaznenih djela, ali isto tako i na kazne zatvora u duljem vremenskom trajanju ne može se prihvatiti žalbeni navod optuženika UG i RG da bi se bilo kakvom blažom osudom mogla postići svrha specijalne i generalne prevencije.

15.1. Isto tako u odnosu na optuženika IG, u konkretnom slučaju nije bilo naročito izraženih olakotnih okolnosti za primjenu odredaba o ublažavanju kazne primjenom odredbe članka 48. KZ/11 pa je neosnovana žalba optuženika u tom pravcu. Stoga je suprotno navodima žalbe državnog odvjetnika i optuženika UG, IG i RG, prvostupanjski sud, cijeneći okolnost i način počinjenja kaznenog djela sukladno navedenom upravo ovako izrečene kazne zatvora u navedenom trajanju predstavljaju kaznene sankcije prilagođene težini počinjenja kaznenog djela, pa je prvostupanjski sud, za optuženike UG, IG i RG pravilno ocijenio da će se izrečenim kaznama zatvora ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te da će se na ovakav način utjecati na počinitelje i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela, stoga je neosnovana žalba optuženika kada navode da bi se i blažim kaznama postigla svrha kažnjavanja.

16. Budući da je ovaj sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija presuda prvostupanjskog suda, kao ni povrede zakona iz članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, na koje sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci presude ovog drugostupanjskog suda u suglasju s člankom 482. ZKP/08.

Split, 5. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj