Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:Kž-291/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ŠO, zbog kaznenog djela prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavak 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25

– u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući povodom žalbi okrivljenika podnesene protiv presude Općinskog suda u Gospiću broj: K-236/2025 od 27. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2026., u prisutnosti okrivljenog ŠO putem video- veze i branitelja okrivljenika Sandra Biondića, odvjetnika iz Otočca,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaćaju žalbe okrivljenog ŠO, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se okrivljeni ŠO zbog kaznenog djela iz članka 314. stavak 1. i 2. KZ/11, zbog kojeg je proglašen krivim presudom prvostupanjskog suda, na temelju odredbe članka 314. stavak 2. KZ/11, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11 okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode i provedeno u istražnom zatvoru od 10. srpnja 2025. pa nadalje.

II. U preostalom dijelu žalbe okrivljenika odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, proglašen je krivim okrivljeni ŠO zbog kaznenog djela prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavak 1. i 2. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude, pa je na temelju odredbe članka 314. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine.

1.1. Temeljem članka 455. stavak 2. točka 7. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24, 72/25 i 13/26 u daljnjem tekstu: ZKP) okrivljenom ŠO je u kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to: vrijeme uhićenja od 10. srpnja 2025. u 21:00 sati, pa nadalje, vrijeme provedeno u istražnom zatvoru temeljem rješenja suca istrage Županijskog suda u Karlovcu, broj Kir-400/2025-3 od 12. srpnja 2025., pravomoćnog 29. srpnja 2025. pa nadalje, vrijeme provedeno u istražnom zatvoru temeljem rješenja optužnog vijeća Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj Kov-115/2025-9 od 8 kolovoza 2025., pravomoćnog 5. rujna 2025. pa nadalje, vrijeme provedeno u istražnom zatvoru temeljem rješenja Općinskog suda u Gospiću poslovni broj K-236/2025-10 od 4. studenog 2025., pravomoćnog 27. studenog 2025. pa nadalje.

1.2. Temeljem članka 148. stavak 1. ZKP-a u svezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. i 7., stavka 3. ZKP-a, okrivljeni ŠO, dužan je naknaditi trošak kaznenog postupka, i to paušalnu svotu u iznosu 100,00 (sto) eura u roku 15 dana od pravomoćnosti presude te nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti.

2. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljenik osobno i putem branitelja Sandra Biondića, odvjetnika iz Otočca, zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni. U žalbama je predloženo da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Branitelj okrivljenika zatražio je obavijest o sjednici vijeća drugostupanjskog suda kojoj sjednici je nazočio okrivljenik i branitelj koji su u cijelosti ostali kod navoda žalbe.

3. U odgovoru na žalbe okrivljenika Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću je predložilo da se žalba okrivljenika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP-a dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalbe su djelomično osnovane.

6. U žalbi podnesenoj po branitelju okrivljenik ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredba kaznenog postupka ne navodeći o kojoj postupovnoj povredi se radi, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a, jer da pobijana presuda ne sadrži potpune, logične i uvjerljive razloge o odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama koji su navedeni da su u suprotnosti sa dokazima provedenim tijekom postupka. Ističe se da prvostupanjski sud nije dao valjane razloge zašto zanemaruje iskaz svjedoka TO, zašto spornu i neizvjesnu mogućnost eventualnog udara automobilom u KO pretvara u sigurnu činjenicu, zašto je odbio provođenje prometnog vještačenja i zašto je prihvatio iskaze svjedoka koji su neživotni i nelogični.

6.1. Međutim, suprotno tvrdnjama okrivljenika prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP -a jer je pobijana presuda razumljiva, nije proturječna sama sebi niti razlozima presude, te su u pobijanoj presudi navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama koji su potpuno jasni, te nisu proturječni, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude, o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza.

6.2. U odnosu na navode okrivljenika da prvostupanjski sud zanemaruje iskaz neposrednog očevica događaja TO i u odnosu na namjeru okrivljenika da ugrozi svjedoka KO, ističe se da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi (točka 22.3, 23.3) obrazloženja presude u cijelosti reproducirao iskaz tog svjedoka koji iskaz je pri tome valjano ocijenio i to zasebno i u svezi s ostalim dokazima, te je naveo zbog čega prihvaća iskaz tog svjedoka. Osim toga, prvostupanjski sud je obrazložio i razloge zbog čega je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavak 1. i 2. KZ/11, odnosno zbog čega je zaključio da je okrivljenik spriječio službenu osobu u obavljanju službene radnje koju je ta osoba u okviru svoje djelatnosti obavljala i zbog čega je doveden u opasnost život i tijelo službene osobe. Pri tome je također naveo u razlozima pobijane presude (točka 28. obrazloženja) razloge zbog čega je odbio prijedlog obrane za provođenjem prometnog vještačenja na okolnost je li okrivljenik uslijed kretanja svojim vozilom, a imajući u vidu starost vozila i model, bio u mogućnosti ugroziti život i zdravlje službene osobe.

6.3. Dakle, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude dao razloge o svim odlučnim činjenicama koji su potpuno jasni te nisu proturječni zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP -a na koju okrivljenik upire u svojoj žalbi.

7. Nadalje, nije u pravu niti okrivljenik kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.1. Naime, prvostupanjski sud je činjenično stanje u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice kada je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo iz članka 314. stavak 1. i 2. KZ/11, na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Takovo činjenično stanje prvostupanjski sud je utvrdio sa potpunom sigurnošću i na temelju savjesne ocjene i analize svih izvedenih dokaza.

7.2. Ispravno prvostupanjski sud ne prihvaća obranu okrivljenika u kojoj poriče učin kaznenog djela navodeći da je inkriminiranog dana „zalutao“ u vojarnu „CO“ u [adresa] jer je imao namjeru sa prijateljima koji su sa njim bili u vozilu ići u Zadar, da su popili par pića, te obzirom da su vidjeli uz cestu vojna vozila i vidjeli kako pucaju, da su htjeli otići bliže i vidjeti što se događa. Prošli su pri tom pored ceste gdje su bila vojna vozila i nakon toga ispred njih se zaustavilo vojno vozilo Defender, te su vojnici izašli iz tog vozila i to jedan sa jedne strane, a drugi sa druge strane vozila i zatražili da izađe iz vozila. Navodi da nije imao nikakvu lošu namjeru, međutim da se nastavio kretati vozilom, unatoč što su djelatne vojne osobe tražili da izađe iz vozila, ali je pazio da ne bi te vojnike pregazio, a vojnici su krenuli za njim.

7.3. Nadalje, svjedoci KO i TO iskazuju identično na okolnost spornog događaja navodeći da su dobili dojavu o tome da se osobno vozilo nalazi unutar vojarne nakon čega su sa vozilom Defender prepriječili put tom vozilu, a nakon čega su zatražili od vozača, odnosno okrivljenika da ugasi vozilo, stavi ključeve na krov automobila, te da izađe iz vozila. Inače vojarna u [adresa] je velika i nalazi se na velikom prostranstvu, te mjesto na kojem ušlo neovlašteno vozilo je obilježeno tablom na kojoj piše da je zabranjen pristup. Dio u koji je okrivljenik ušao u vojarnu koristi se za obuku pa nije ograđen, dok su ostali dijelovi vojarne ograđeni. Naprijed navedeni svjedoci iskazuju identično o spornom događaju s time da je svjedok KO navodi da je prišao vozilu kojim je upravljao okrivljenik sa njegove strane , a TO sa druge strane i u trenutku dok je htio uhvatiti kvaku na vratima vozila sa strane vozača, okrivljenik je stisnuo gas na vozilu te se morao izmaknuti kako ga ne bi pregazio. Nakon navedenog vozilom su krenuli za vozilom kojim je upravljao okrivljenik, te su krenuli prema najbližem izlazu iz vojarne te nastavili potjeru za njime. Nakon navedenog, a kako to proizlazi i iz izvještaja o postupanju pomoćnika načelnika za zaštitu granice PGP Korenica ŽO u mjestu Bijeli Potoci pronašli vozilo kojim je upravljao okrivljenik, a potom okrivljenika te ZO i PO.

7.4. Ispravno je prvostupanjski sud prihvatio iskaze ispitanih svjedoka KO i TO jer su i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda iskazivali detaljno i životno, te su njihovi iskazi u suglasju sa Izvješćem o postupanju Marina Dvorskog od 10. srpnja 2025.. Naime, oba svjedoka suglasno navode da su svojim vozilom prepriječili put vozilu okrivljenika, da je okrivljenik krenuo i skrenuo ulijevo u cilju zaobilaženja vozila koje mu je prepriječilo put, da je prije toga svjedok KO zatražio okrivljenika da ugasi motor vozila, stavi ključeve na krov pri čemu je svjedok KO bio pored vozila sa strane vozača, a svjedok TO sa druge strane vozila, iz čega nesporno proizlazi da su bili u neposrednoj blizini vozila jer je svjedok KO htio otvoriti vrata vozila sa strane vozača. Nakon navedenog okrivljenik je stavio vozilo u brzinu i naglo krenuo prema naprijed i ulijevo kako bi obišao vojno vozilo, a svjedok KO se izmaknuo kako bi izbjegao udar vozila kojim je upravljao okrivljenik u njega. Dakle, iz iskaza oba ispitana svjedoka nesporno proizlazi da je KO u inkriminirano vrijeme obavljao službenu radnju radi utvrđivanja neovlaštenog ulaska vozila u vojarnu kojim vozilom je upravljao okrivljenik, nakon čega je okrivljenik usprkos traženju KO stavio vozilo u brzinu i naglo krenuo naprijed i ulijevo radi obilaska vojnog vozila „Defender“, u kojoj situaciji se svjedok KO izmaknuo unazad kako bi izbjegao udar vozila na njega, čime je okrivljenik ugrozio njegov život i tjelesni integritet. Zbog navedenog ispravno prvostupanjski sud nije prihvatio obranu okrivljenika u kojoj navodi da nije imao saznanja da je ušao u prostor vojarne i da tom prilikom nije ugrozio tjelesni integritet svjedoka KO jer je i po ocjeni ovoga suda takova obrana nelogična i neživotna i suprotna je iskazima ispitanih svjedoka te je usmjerena isključivo na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

7.5. Zbog navedenog prvostupanjski sud je činjenično stanje u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice kada je utvrdio da je okrivljenik svojim postupanjem ostvario sva obilježja kaznenog djela iz članka 314. stavak 1. i 2. KZ/11 zbog čega ga je ispravno proglasio krivim za to kazneno djelo i o tome iznio valjane i logične razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

8. Zbog navedenog nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te u svezi s tim i zbog povrede kaznenog zakona.

9. Međutim, u pravu je okrivljenik kada tvrdi da je kazna na koju je osuđen presudom prvostupanjskog suda prestrogo odmjerena.

9.1. Prilikom izbora vrste i mjere kazne prvostupanjski sud je vodio računa o svim okolnostima koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude veća ili manja na strani okrivljenika. Olakotne okolnosti prvostupanjski sud nije utvrdio, dok je kao otegotno cijenio njegovu raniju osuđivanost, te prekršajnu kažnjavanost.

9.2. Okrivljenik u žalbi navodi da je izrazio žaljenje zbog učinjenog te da nije nastupila nikakva tjelesna ozljeda kod oštećenika te da bi se i blažom kaznom ostvarila svrha kažnjavanja.

9.3. Naime, iako je okrivljenik do sada dolazio u sukob sa zakonom radi počinjenja kaznenih i prekršajnih djela, a obzirom na činjenicu da je izrazio žaljenje zbog učinjenog, da je otac jednog malodobnog djeteta u dobi 7 godina, ovaj sud smatra da na strani okrivljenika postoje olakotne okolnosti koje opravdavaju okrivljeniku izricanje blaže kazne od one na koju je osuđen presudom prvostupanjskog suda.

10. Naime, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da će se kaznom zatvora u trajanju 2 godine na koju je okrivljeni osuđen presudom ovoga suda, ostvariti svrha kažnjavanja na način da će se takvom kaznom izraziti društvena osuda radi počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, a ujedno utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja te omogućiti okrivljeniku ponovno uključivanje u društvo.

11. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP-a te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP-a.

U Zagrebu 5. svibnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Siniša Pleše