Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-194/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Sanji Joka Umićević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Mateja Petrišić Geltzenlichter i Željko Petrišić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika TIFON d.o.o., OIB: 77607495225, Zagreb, Zadarska ulica 80, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog ureda Igor Savić & Ines Savić iz Zagreba, radi utvrđenja , odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1292/2025-5 od 8. siječnja 2026., dana 5. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 1292/2025-5 od 8. siječnja 2026. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I Ovaj sud oglašava se nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari. II Odbacuje se tužba podnesena ovom sudu dana 23. lipnja 2025. godine. III Nalaže se tužitelju ŠH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da tuženiku TIFON d.o.o. OIB: 77607495225 Zagreb, Zadarska ulica 80, na ime parničnog troška isplati iznos od 625,00 eur u roku od 15 dana.“

2. Protiv tog rješenja žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjsko rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba je osnovana.

4. U ovome predmetu tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika (kao poslodavca) tražeći tužbenim zahtjevom utvrđenje da tužitelj obavlja poslove s posebnim uvjetima rada - poslove vatrogasca za što mu pripada pravo na staž osiguranja s povećanim trajanjem neprekidno od 15. srpnja 2003. do 31. prosinca 2019., te pravo na staž osiguranja s povećanim trajanjem neprekidno od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020., te da se naloži tuženiku izvršiti obračun i uplatu doprinosa za mirovinsko osiguranje s povećanim trajanjem na teret vlastitih sredstava prema stopi propisanoj za kategoriju poslova koje je tužitelj obavljao za razdoblje od 15. srpnja 2003. do 31. prosinca 2019. sukladno čl. 25. Zakona o vatrogastvu (Narodne novine, broj:

106/1999., 36/2002., 96/2003., 38/2009., 125/2019. - dalje: Zakon o vatrogastvu 1999) te za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. sukladno odredbi čl. 57. Zakona o vatrogastvu (Narodne novine, broj: 125/2019. - dalje: Zakon o vatrogastvu 2019).

5. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlenik tuženika i radi u prostorijama u [adresa] u skladištu naftnih derivata, da je njegovo mjesto rada razvrstano u IIA kategoriju ugroženosti od požara sukladno rješenju Ministarstva unutarnjih poslova od 26. studenog 2003., da je zaposlen na radnom mjestu manipulant-vatrogasac a radi se o obavljanju poslova radnog mjesta vatrogasca, da mu zato, bez obzira bio profesionalni ili dobrovoljni vatrogasac pripada staž osiguranja s povećanim trajanjem i staž osiguranja treba računati u povećanom trajanju tako da za svakih 12 mjeseci stvarno provedenih u obavljanju vatrogasnih poslova se računa kao 15 mjeseci staža osiguranja, da je taj benificirani staž tuženik priznao i uplaćuje ga tužitelju od 1. siječnja 2021. pa nadalje, ali za ranije razdoblje to tuženik nije učinio dok tužitelj međutim ima pravo na staž osiguranja u povećanom trajanju od prvog dana kad je započeo svoje poslove kod tuženika kao vatrogasac (profesionalno ili dobrovoljno) jer ga je poslodavac od prvog dana slao pribaviti liječničko uvjerenje za potrebe obavljanja poslova vatrogasca, tražio da ima položen ispit za vatrogasnog tehničara, tj. po potrebi da napravi dodatno školovanje te isticao prilikom inspekcijskih nadzora da tužitelj obavlja poslove profesionalnog odnosno dobrovoljnog vatrogasca pa da posljedično tužitelju pripada pravo na staž osiguranja u povećanom trajanju.

6. Prvostupanjski sud je donio pobijano prvostupanjsko rješenje kojim se oglasio nenadležnim (stvarna nenadležnost) i odbacio tužbu tužitelja od 23. lipnja 2025. pozivom na čl. 16. st. 2. ZPP smatrajući da pravo na staž osiguranja s povećanim trajanjem predstavlja pravo iz mirovinskog osiguranja koje se ostvaruje u upravnom postupku pred upravnim tijelom (Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje) pa odlučivanje o tom pravu tužitelja ne spada u sudsku nadležnost jer se radi o upravnoj stvari a isto tako da tužitelj ne može tražiti utvrđenje da obavlja poslove s posebnim uvjetima rada-poslove vatrogasca obzirom na čl. 187. st. 1. ZPP jer tužitelj traži zapravo utvrđenje činjenice da tužitelj obavlja određene poslove pa stoga takva tužba (u tom dijelu) nije dopuštena jer se taj dio tužbe odnosi na utvrđenje činjenica a ne na utvrđenje postojanja nekog prava ili pravnog odnosa.

7. Prema čl. 28. Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem (Narodne novine, broj: 115/2018. i 34/2021.) u postupku rješavanja o pravima osiguranika iz tog zakona primjenjuju se odredbe općeg propisa o mirovinskom osiguranju ako zakonom nije drugačije određeno.

8. Prema čl. 7. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/2013.) u postupku ostvarivanja prava iz mirovinskog osiguranja osigurava se dvostupnost rješavanja u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje kao i sudska zaštita prava. U postupku rješavanja o pravima iz mirovinskog osiguranja primjenjuju se odredbe zakona u općem upravnom postupku ako zakonom nije drugačije određeno.

9. Čl. 8. toč. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju je propisano da staž osiguranja s povećanim trajanjem je razdoblje provedeno u obveznom mirovinskom osiguranju koje se računa s povećanim trajanjem.

10. Sud prvog stupnja pogrešno je postupio i pogrešno primijenio materijalno pravo kada se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

11. Naime, u skladu s propisanim čl. 25. Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem iz 2018. godine odnosno čl. 15. Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem iz 1999. godine priznavanje staža s povećanim trajanjem ne može zatražiti sam radnik niti na isto može prisiliti poslodavca pa u takvim okolnostima ima pravo tražiti da se u parničnom postupku raspravi pitanje njegovog prava.

12. Pri tome se ukazuje na to da se u konkretnom slučaju ne radi o situaciji da tužitelj tužbom osporava neku pojedinačnu odluku javnopravnog tijela te isto tako nije riječ o tužbi u sporu za koji bi bio nadležan odlučivati upravni sud pa je stoga za postupanje u ovom predmetu nadležan prvostupanjski sud pred kojim je postupak i pokrenut.

13. U suprotnom tužitelju bi bilo uskraćeno pravo na zaštitu svojih prava (sudska zaštita) te se žalitelj valjano poziva na čl. 29. st. 1. Ustava RH jer svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumom roku odluči o njegovim pravima i obvezama.

14. Stoga je valjalo ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak (čl. 380. toč. 3. ZPP).

15. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud sukladno naprijed iznesenom odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja te će tek potom biti u mogućnosti donijeti zakonitu i pravilnu odluku u ovom predmetu.

U Zagrebu 5. svibnja 2026.

Sudac:

Sanja Joka Umićević