Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-234/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, CĐĐ, izvjestiteljice i članice, CĐ, članice, u pravnoj stvari tužitelja ĐĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Frani Bobincu, odvjetniku u Zagrebu , protiv tuženika LIDL Hrvatska d.o.o., Velika Gorica, Ljudevita Posavskog 53, OIB:66089976432, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pr-77/2024-18 od 19. siječnja 2025., u sjednici održanoj 5. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pr-77/2024-18 od 19. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Lidl Hrvatska d.o.o., OIB: 66089976432, Ljudevita Posavskog 53, Velika Gorica da na ime naknade štete isplati pravičnu novčanu naknadu tužitelju ĐĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] iznos od 5.408,89 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31. siječnja 2020. godine (dana nakon što se tuženik očitova da nije odgovoran za predmetni štetni događaj) do 31. prosinca 2022. godine, prema prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku Lidl Hrvatska d.o.o., OIB: 66089976432, Ljudevita Posavskog 53, Velika Gorica da naknadi troškove parničnog postupka tužitelju ĐĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] u iznosu od 3.441,74 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude 19. siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa nadalje po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv presude žali se tuženik iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP-a/), predlažući njezinu preinaku, sukladno navodima žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi navodima žalbe tuženika te ju predlaže odbiti.

Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete, koju isti trpi kao posljedicu ozljeđivanja na radnom mjestu 19. kolovoza 2019. (čl. 111. st. 1. Zakona o radu /"Narodne novine", broj: 93/14, 127/17 i 98/19, u daljnjem tekstu:

ZR-a/ i čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu /"Narodne novine", broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18, u daljnjem tekstu: ZZR-a/ u svezi s čl. 19. st. 2., čl. 1045., čl. 1046. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 129/18 u daljnjem tekstu: ZOO-a/); za isplatu zatezne kamate zbog kašnjenja u isplati (čl. 29. st. 1. u svezi s čl. 1103. ZOO-a) te za naknadu parničnog troška (čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine", broj: 138/23, u daljnjem tekstu: OT/).

6. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama ZPP-a i za svoje uvjerenje dao je jasne i razumljive razloge, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, tako u donošenju iste nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju u žalbi upire tuženik, a niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

7. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio materijalno pravo, radi čega nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i čl. 356. ZPP-a)

8. U žalbenom stadiju postupka sporna je odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju, kao i visina dosuđene naknade štete.

9. Odredbom čl. 17. ZZR-a propisano je da je poslodavac obvezan organizirati i provoditi zaštitu na radu, vodeći pri tome računa o prevenciji rizika te obavještavanju, osposobljavanju, organizaciji i sredstvima (stavak 1.); da je poslodavac obvezan provoditi prevenciju u svim radnim postupcima, u organizaciji rada i upravljanju radnim postupcima, pri čemu mora osigurati radnicima najveću moguću razinu zaštite na radu (stavak 2.) te da je pri organiziranju i provođenju zaštite na radu, poslodavac je obvezan uvažavati prirodu obavljanih poslova te prilagoditi zaštitu na radu promjenjivim okolnostima radi poboljšanja stanja (stavak 3.).

9.1. Odredbom čl. 19. st. 1. ZZR-a propisano je da je poslodavac odgovoran za organiziranje i provođenje zaštite na radu radnika u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim postupcima.

9.2. Odredbom čl. 25. ZZR-a propisano je se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (stavak1.) i da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu (stavak 2.).

10. U odnosu na odlučne činjenice za prosudbu odgovornosti tuženika za naknadu štete tužitelju pošavši od utvrđenja:

-da je tužitelj 19. kolovoza 2019. zadobio ozljedu na radu prilikom obavljanja redovnih radnih zadataka na način da je došlo do proklizavanja viličara kojim je upravljao i koji je radi toga udario u viličar ispred njega te je došlo do rušenja paleta s viličara i ozljeđivanja bedra i lijevog koljena tužitelja;

-da se u prijavi o ozljedi na radu, koju popunjava poslodavac, višekratno navodi da se djelatnik ozlijedio prilikom proklizavanja viličara (prijava ne sadrži obrazloženje zašto je do toga došlo);

-da iz iskaza tužitelja i svjedoka AĐ , kao neposrednog očevica štetnog događaja proizlazi da je tužitelj nastradao 21. kolovoza 2019. na način da se kretao viličarom odjelom za voće i povrće, čiji je pod bio vlažan te da nije mogao na vrijeme zaustaviti viličara uslijed navedenih okolnosti, zbog čega je njime udario u drugi viličar, koji se nalazio ispred njega, kojim je prethodno upravljao svjedok AĐ te je prilikom udara u drugi viličar tužitelj iskoraknuo nogom lijevo bočno na podnu površinu i to od bio radi inercije ili mahinalno, dok su usred udarca palete s viličara proklizale na tužitelja i uzrokovale mu ozljedu lijeve noge kako je to navedeno u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka medicinske struke;

-da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještak za zaštitu i sigurnost na radu ABC, ing. sigurnosti od 29. kolovoza 2025. proizlazi da tužitelj svojim ponašanjem nije uzrokovao nastanak štetnog događaja, niti je njemu doprinio, s time da vještak pojašnjava da prestankom rada elektromotora, tzv. oduzimanjem gasa na viličaru (viličar nema kočnice), ne prestaje inercijsko kretanje viličara na vlažnoj ili klizavoj površini (neto masa 0,98 t. + teret i vozač), dok se na suhoj podlozi oduzimanjem kontakta s pogonskim motorom, viličar odmah zaustavlja ;

-da vještak nadalje ističe da je u konkretnom slučaju pri udaru viličara u drugi viličar vozač iskoraknuo na podnu površinu ili od inercije ili mahinalno, zbog udara u zaustavljeni viličar i to lijevo-bočno gdje nema nikakve ograde te da su palete s viličara proklizala na njega i uzrokovale ozljedu lijeve noge;

-da vještak naglašava da je evidentno da su se nezgode s težim ozljedama događala više puta pri radu s viličarom na navedenoj lokaciji, što je svojim iskazom potvrdio Viši inspektor u Državnom inspektoratu - Područni ured Rijeka, Ispostava Senj EĐ;

pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da je tuženik odgovoran za naknadu štete tužitelju (čl. 25. ZZR-a), to stoga što je do nastanka štetnog događaja došlo upravo radi vlažnog poda u odjelu voća i povrća, pri čemu niti iz jednog provedenog dokaza ne proizlazi da tužitelj nije mogao na vrijeme stati s viličarem zato što se istim prebrzo kretao, kako to u žalbi i tijekom postupka tvrdi tuženik, već upravo zato što se oduzimanjem gasa na viličaru isti nastavio inercijski kretati radi neadekvatne radne površine, dok se tužitelju ne može stavljati na teret da nije smio zakoraknuti lijevog nogom izvan viličara, jer se radi o nesvjesnom postupanju uslijed prijeteće opasnosti, a ne o namjeri ili krajnjoj nepažnji.

11. Prema mišljenju ovog višeg suda, a imajući u vidu povrede, koje je tužitelj zadobio, jačinu i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova i straha, kako su opisani u nalazu i mišljenju liječnika vještaka, osobna svojstva tužitelja (u vrijeme nastanka štetnog događaja starosti 35 godina, po zanimanju prodavač), trajne posljedice koje će tužitelj trpjeti u budućem životu i radu (6%), njihov utjecaj na svakodnevni život tužitelja, predvidivo vrijeme njihovog trajanja, kao i sve druge okolnosti konkretnog slučaja, primjereno visokom za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje po svim utuženim kriterijima ukazuje iznos od 5.308,89 eura pa je pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 1100. ZOO-a odlučio sud prvog stupnja na način da je usvojio tužbeni zahtjev i dosudio tužitelju ukupan iznos od 5.308,39 eura na ime naknade neimovinske štete, kao i zatraženi iznos od 100,00 eura na ime naknade za tuđu pomoć (50 sati tuđe pomoći), radi čega su žalbeni navodi tuženika o suprotnome bez činjeničnog i pravnog uporišta te kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

12. Pri tom valja imati u vidu da sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 8. ZPP -a, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije, nego što to smatra žalitelj i iz istih izvodi drugačije zaključke, nego što to on čini.

12.1. Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za sud i ona je dana u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, a žalbena razlaganja tuženika nisu uspjela dovesti u sumnju zaključke suda prvog stupnja, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

13. Kako tuženik nije naveo konkretne povrede i propuste koje je po njemu prvostupanjski sud počinio vezano za odluku o parničnim troškovima, već se samo pozvao na zakonsku formulaciju o povredi zbog koje se i ta odluka može pobijati te kako ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP-a), to odluka o parničnim troškovima sadržana u prvostupanjskoj presudi ostaje neizmijenjena.

14. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

15. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavak I. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavak II.).

U Zagrebu 5. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac