REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg. J. F. Kennedya br. 11 , Zagreb,

Posl. br.  P-1650/2025.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Nadi Nekić Plevko u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupan po punomoćniku Aniti Sušac odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri iz Zagreba, Ul. grada Vukovra 282, protiv tuženika LOVAČKO DRUŠTVO "SRNDAČ" HRAŠĆINA TRGOVIŠĆE, Trgovišće 12 b, 49283 Trgovišće, zastupano po punomoćniku Masimmo Činić, odvjetniku iz Zagreba, Radnička cesta 36 , radi : isplate , nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 20. ožujka 2026. s danom objave 5. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

1. ) Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi :

"I. Nalaže se tuženiku Lovačko društvo „Srndać“ Hrašćina Trgovišće, Trgovišće, Trgovišće 12b, OIB: 44378125420 isplatiti tužitelju Adriatic osiguranju d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976 iznos od 1.893,03 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24.06.2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Lovačko društvo „Srndać“ Hrašćina Trgovišće, Trgovišće, Trgovišće 12b, OIB: 44378125420 naknaditi tužitelju Adriatic osiguranju d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976 troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana"

2. ) Nalaže se tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d., iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976 da tuženiku Lovačko društvo „Srndać“ Hrašćina Trgovišće, Trgovišće, Trgovišće 12b, OIB: 44378125420 u roku od 15 dana isplati iznos od 1.000,00 eura.

Obrazloženje

1. Tuženik je dana 10. 7. 2025. podnio tužbu u kojoj je naveo da se da dana 21. 4. 2024. dogodio štetni događaj u mjestu Hrašćina na kolniku županijske ceste ŽC-2171 (3km+600m) kojom je prilikom BO upravljala je osobnim vozilom reg. oznaka [registarska oznaka] iz smjera Gornjaki prema Trgovišću kada je na vozilo sa sjeverne strane kolnika naletjela divljač – srna koja je pobjegla. Policijski službenici Policijske postaje Zlatar Bistrica utvrdili su da se mjesto događaja nalazi na lovnom području tuženika, te je njegov lovnik (UO) bio prisutan prilikom vršenja očevida. Tužitelj je u dokaz navedenog dostavio po tvrdu Policijske postaje Zlatar Bistrica, zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti za BO, predložio je priklop spis Policijske postaje Zlatar Bistrica, a naročito dlaka divljači, saslušanje BO, [adresa] na okolnost dinamike, načina nastanka i uzroka štetnog događaja, saslušanje VO, [adresa] na okolnost dinamike, načina nastanka i uzroka štetnog događaja, saslušanje eventualnih očevidaca, a čija imena će biti poznata nakon priklopa spisa Policijske postaje Zlatar Bistrica, na okolnost dinamike i načina i uzroka nastanka štetnog događaja te saslušanje policijskih službenika koji su vršili očevid mjesta prometne nezgode (čija imena će biti poznata nakon priklopa spisa Policijske postaje Zlatar Bistrica) na okolnost dinamike, načina i uzroka nastanka štetnog događaja preko Policijske postaje Zlatar Bistrica, tužitelj je predložio i prometno vještačenje na okolnost dinamike, načina i uzroka nastanka štetnog događaja a za slučaj osporavanja, predložio je službenim putem pribaviti podatak od strane Ministarstva poljoprivrede RH tko lovnogospodari lovištem II/125 – Hrašćina Trgovišće, a u vrijeme štetnog događaja (21.04.2024.). Tužitelj je predložio i geodetsko mjerničko vještačenje, veterinarsko vještačenje izuzete dlake, očevid i rekonstrukciju, vještačenje po vještaku prirodoslovno- matematičko obrazovanju, na okolnost nastanka prometne nesreće i mogućnosti izbjegavanja naleta na divljač, odnosno na okolnost ponašanja divljači na prometnicama, njene prestrašenosti i nepredvidivosti reakcija, te nemogućnosti izbjegavanja naleta vozila na divljač pod takvim okolnostima. Tužitelj je predložio ujedno od vještaka navedene struke zatražiti vještačenje utjecaja gabarita (visine, težine itd.) i fizičkih predispozicija divljači (brzina, snaga itd.) na visinu nastale štete

2. Tužitelj u tužbi navodi s obzirom da je za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] bila kod tužitelja zaključena polica kasko osiguranja motornih vozila to se tužitelju s odštetnim zahtjevom obratio vlasnik oštećenog vozila, te je tužitelj izvođaču radova isplatio iznos od 1.893,03 eur 24.06.2024. U dokaz navedenog tužitelj je dostavio policu kasko osiguranja s pripadajućim uvjetima, dokaz o uplati premije osiguranja, predložio je slučaj osporavanja uplate premije osiguranja financijsko vještačenje, dostavio je odštetni zahtjev, ponudu tužitelja oštećeniku, punomoć za isplatu, dokaz o isplati a za slučaj osporavanja isplate financijsko vještačenje, dostavio je i prometnu dozvolu za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] 10, vozačku dozvolu BO, fotografije vozila, izvid štete, obračun visine štete, račun broj 1275/31/8 15, predložio je prometno vještačenje na okolnost visine štete.

3. Tužitelj navodi da je temeljem čl. 77. Zakona o lovstvu lovoovlaštenik dužan spriječiti svaku štetu koja može nastati od divljači i to propisanim mjerama. Između ostalog lovoovlaštenik je dužan smanjivati broj divljači do brojnog stanja koje se može uzgajati u lovištu, te istima osigurati dovoljno vode i hrane kako divljač ne bi imala potrebu izlaziti izvan granica lovišta u potrazi za hranom i vodom. Dužnost tuženika bila je također i uz uporabu mehaničkih, električnih, kemijskih i drugih plašila i repelenata odvratiti divljač od napuštanja granica lovišta. Tuženik za konkretnu šte tu odgovara kao za štetu od opasne stvari po principu objektivne odgovornosti sukladno članku 1063. Zakona o obveznim odnosima i to kao ovlaštenik prava lova na području iz kojeg je divljač istrčala, a na temelju odredbe članka 1066. ZOO-a. Tužitelj navodi da se obratio Hrvatskom lovačkom savezu sa zahtjevom za naknadu štete u mirnom postupku, ali po istome ni HLS ni tuženik nisu postupili. Radi navedenog tužitelj je predložio naložiti tuženiku da dostavi lovnogospodarsku osnovu i lovnogospodarski plan koji je vrijedio u vrijeme prometne nezgode, kao i koje mjere zaštite divljači i koje mjere za sprječavanje štete od divljači je poduzeo u vrijeme koje je prethodilo prometnoj nezgodi, kao i izvješće o utrošenim financijskim sredstvima na navedene mjere, predložio je zatražiti od tuženika dostavu izvješća iz članka 80. stavka 7. ZoL - a za razdoblje kada se dogodila prometna nezgoda , predložio je službenim putem zatražiti od tuženika i Hrvatskog lovačkog saveza dostavu podataka iz očevidnika izdanih „Dopuštenja za lov divljači“ za dan 21.04.2024. (sukladno članku 17. stavku 2. Pravilnika o uvjetima, načinu lova, nošenju lovačkog oružja, obrascu i načinu izdavanja lovačke iskaznice, dopuštenju za lov i evidenciji o obavljenom lovu), dostavio je prijavu štete Hrvatskom lovačkom savez kao i Ispis iz Središnje lovne evidencije za tuženika. Radi navedenog tužitelj je predložio usvojiti tužbeni zahtjev kako je isti naveden u t. 1. ) I. izreke presude i zatražio je naknadu troška postupka s kamatama ( t. II . izreke presude.

4. U svom odgovoru na tužbu od dana 20. kolovoza 2025. tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, i to kako glede osnovanosti tako i glede visine postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik primarno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije budući da se predmetni štetni događaj nije dogodio u lovištu tuženika već u naseljenom mjestu Hrašćina, Općina Hrašćina, a što je razvidno iz Potvrde MUP -a- prileži spisu, budući je sukladno čl. 11. Zakona o lovstvu (NN: 99/18, 32/19 i 32/20); (dalje: ZoL) zabranjeno ustanovljenje lovišta u naseljenom mjestu. Jedinica lokalne samouprave za naseljeno mjesto dužna je izraditi PZD – Program zaštite divljači. Posljedično, jedinica lokalne samouprave za područje PZD-a ima status lovoovlaštenika tj. prava i obveze lovoovlaštenika. Uz to, tuženik ima saznanja da Općina Hrašćina ima izrađen PZD, stoga po stavu tuženika za područje PZD-a Općina Hrašćina ima status lovoovlaštenika tj. prava i obveze lovoovlaštenika te se područje PZD-a smatra njegovim „lovištem“. S tim u vezi, tuženik ističe kako isti nije i ne može biti pasivno legitimiran za područje na kojem nije lovoovlaštenik i radi navedenog smatra prigovor promašene pasivne legitimacije osnovanim. Tuženik ujedno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i budući da bilo kakva ozlijeđena/uginula divljač koja bi se mogla dovesti u vezu s predmetnim štetnim događajem u lovištu tuženika - nije pronađena. Da bi se uopće moglo govoriti o eventualnoj odgovornosti za štetu tuženika kao lovoovlaštenika, potrebno je prije svega dokazati da je šteta nastala naletom vozila na divljač. Teret dokaza pasivne legitimacije tuženika snosi tužitelj dok negativne činjenice tuženik nije dužan dokazivati. Tuženik je predložio službenim putem pribaviti PZD Općine Hrašćina a ukazuje i na sudsku praksu Visokog trgovačkog suda RH posl.br.: Pž-2189/2023-2 od 12.09.2024. g.,

5. Tuženik napominje kako je u konkretnom slučaju pitanje odgovornosti za štetu na vozilu koja je nastala uslijed naleta na divljač, uređeno odredbom članka 80. stavak 6. Zakona o lovstvu (NN: 99/18, 32/19 i 32/20) koju odredbu citira " Za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način: vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi , lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova..."

6. Tuženik nastavno ističe ističe se da u vrijeme i na dan nastanka predmetnog štetnog događaja u lovištu tuženika nisu provođene bilo kakve lovne aktivnosti pa posljedično ni u kojem slučaju nema ni odgovornosti tuženika za nastalu štetu te ostaje kao u ranijem navodu i osporava da bi šteta nastala na području lovišta tuženika. U dokaz navedenog tuženik predlaže saslušanje zz tuženika RO, na adresi tuženika, saslušanje svjedoka UO, na adresi tuženika i dostavlja sudsku praksu. Tuženik posebno ističe da je Zakon o lovstvu lex specialis te njegove odredbe kao takve derogiraju primjenu odredaba Zakona o obveznim odnosima kao općeg propisa, a ističe i da je divljač dobro od interesa za RH (ustavna kategorija) te je pod njezinom osobitom zaštitom (članak 4. Zakona o lovstvu). Sve i kada bi divljač bila opasna stvar, a nije, u konkretnom bi se slučaju radilo o srazu dvaju opasnih stvari, tj. o konkurenciji dvaju objektivnih odgovornosti njihovih imatelja. O takvim situacijama sudska praksa je već zauzela stajalište te se iste rješavaju primjenom pravila o subjektivnoj odgovornosti – po principu krivnje. Odgovornosti se oslobađa onaj tko dokaže da štetu nije prouzročio namjerno ili nepažnjom prema čl. 1049. Zakona o obveznim odnosima , a slučajne štete spadaju na teret onoga kome su se dogodile. te ukazuje na sudsku praksu „Slučaj je prema tome takav događaj koji se štetniku ne može pripisati u krivnju“ . Na temelju navedenog, ako tužitelj ne može dokazati krivnju tuženika tj. ako tužitelj ne može dokazati da se predmetna šteta dogodila namjerno ili nepažnjom tuženika, tada se odgovornost za štetu ne može prepisati tuženiku već ista šteta pogađa tužitelja kao vlasnika, sukladno načelu casum sentit dominus. U odnosu na navedeno tuženik dostavlja najnoviju praksu Visokog Trgovačkog suda RH koji je u presudama poslovni broj: Pž-3870/2022-2 od 06.11.2023. g., poslovni broj: Pž- 1812/2024-2 od 19.08.2024. g., poslovni broj: Pž-2806/2022-6 od 19.11.2024. g. i poslovni broj: Pž-3861/2024-2 od 19.11.2024. g. pravilno potvrdio da divljač nije i ne može biti opasna stvar, a suprotno tvrdnji tužitelja. Tuženik ukazuje na obrazloženje Visokog trgovačkog suda RH posl. br.: Pž-3870/2022-2 od 06.11.2023. g U kojoj je odluci navedeno " ...Je li nešto opasno, ocjenjuje se u odnosu na postojanje opasnosti stvari ili bića u odnosu za okolinu. Srna sama po sebi se po ocjeni ovog suda ne može smatrati opasnošću za okolinu. Teško se može uopće zamisliti kako bi to srna mogla biti opasna za bilo što ili bilo koga. Jednako je i sa srnom na cesti. Automobili na cesti su opasne stvari za okolinu (ljude), pa i za srnu, a ne i obrnuto. U protivnom, jednako bi mogli reći da je i čovjek na cesti opasna stvar, jer se neželjeni udarac automobilom u čovjeka na cesti ne razlikuje mnogo od udarca u srnu. Zato bi bilo poželjno u sudskoj praksi jednom zauvijek napustiti tumačenje o divljači na cesti kao opasnim stvarima, ma koliko i kada se ranije to po ocjeni ovog suda pogrešno dopustilo… " i s tim u vezi tuženik smatra da je razvidno kako je u najrecentnijoj sudskoj praksi napušten pogrešan stav o divljači kao opasnoj stvari i u dokaz navedenog dostavlja preslike presuda Visokog trgovačkog suda RH posl.br.:Pž-3870/2022-2 od 06.11.2023. g., posl.br.: Pž-1812/2024-2 od 19.08.2024. g., posl br.: Pž-2086/2022-6 od 19.11.2024. g., i posl .br. Pž-3861/2024-2 od 19.11.2024. g.,

7. Tuženik nastavno ističe kako je provodio i provodi sve propisane mjere za sprječavanje nastanka šteta od divljači pa tako isti npr. uz cestu nema bilo kakvih pojilišta, hranilišta, broj divljači je u skladu s lovnogospodarskom osnovom i dr. te opreza radi, ističe i kako je sukladno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku (čl. 51.). Budući da je mjesto „naleta“ bilo označeno prometnim znakom opasnosti „divljač na cesti“ (Potvrda MUP-a, u spisu), to tuženik ističe prigovor isključive, a podredno podijeljene odgovornosti vozača za predmetni štetni događaj.

8. Tuženik ujedno prigovara visini tužbenog zahtjeva budući da za utvrđivanje visine navodne štete nisu dostavljeni adekvatni dokazi, a tuženik osporava i da su prikazana oštećenja/ stavke označene u izvidu štete, obračunu štete i ponudi koje je napravio tužitelj u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem. Zaključno tuženik predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti te istoga obvezati na naknadu parničnog troška tuženiku.

9. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Izvod iz e-građani od 03.07.2025. ( list 6 – 9 spisa) iz kojeg je razvidno da je naziv lovišta Hraščina Trovišče u vlasništvu Županije, da je aktivan Ugovor zaključen za vrijeme od 01.04.2016. do 31.03.2026. prema kojem je lovoovlaštenik tuženik; Potvrdu mUP RH PU Krapinsko – zagorska PP Zlatar Bistrica od 25.04.2024. ( list 17- 18 spisa); Zapisnik MUP RH PU Krapinsko – zagorska PP Zlatar Bistrica od 21.04.2024. o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu za vozača BO ( list 19 spisa) ; Prijavu i zahtjev za naknadu štete s prijavom štete iz kasko osiguranja ( list 20 – 22 spisa); Dopis tužitelja VO s ponudom za isplatu 1.893,03 eura od 04.06.2024. (list 23-24 spisa); dokaz plaćanja tuženika VO iznosa od 1.893,03 eura (list 25); Preslike vozačke dozvole i osobne iskaznice EO sa slikama oštećenog vozila ( list 26-29 spisa), dopis tužitelja tuženiku za regresni zahtjev od 17.03.2025. s fotografijama oštećenog vozila ( list 30-34 spisa); Izvid štete i obračun štete tužitelja za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] od 17.05.2024. ( list 35-36 spisa); račun Auto kuće Karlo d.o.o. izdan EO **.**.2024. na iznos od 2.052,30 eura ( list 37); dopis – regresni zahtjev tužitelja tuženiku od 23.01.2025. s policom kaso osiguranja ( list 38-42 spisa ) i ponudom kasko osiguranja ( list 44-48 spisa) ; Uvjete za kasko osiguranje Cestovnih vozila tužitelja iz 2022. ( list 50-86 spisa ); Program zaštite divljači za površine na kojima je zabranjeno ustanovljenje lovišta na području Općine Hrašćina za razdoblje od 01.04.2020. do 31.03.2030. ( list 169 – 313 spisa).

10. Tijekom postupka saslušani su svjedoci kao i predsjednik tuženika

U svom iskazu danom na ročištu dana **.**.2026. BO je navela da se štetni događaj dogodio na način da se ona kretala vozilom VO Bočkala u pravcu mjesta Hrašćina na cesti kada je na vozilo s desne strane naletila srna što je ona osobno vidjela , navela je u iskazu da sa sigurnošću da se događaj dogodio oko 21:00 h , sa sigurnošću se nije mogla očitovati da bi bio postavljen znak " Opasnost divljač na cesti", da je vozila oko 50/km, da su uvjeti vožnje bili dobri, da protiv nje nije vođen nikakav prekršajni ni kazneni postupak. Svjedok je navela da je na mjesto događaja izašla policija po pozivu g. EO te i UO , da su na vozilu uočeni tragovi dlake i izmeta srne koja je međutim pobjegla te ni nakon traženja od strane UO da ista nije pronađena.

U svom iskazu danom na ročištu 20.03.2026. svjedok IO je naveo da se kod štetnog događaja nalazio u svom vozilu kao suvozač kojim je upravljala BO , da su uvjeti vožnje bili dobri da se događaj dogodio između 20:00 i 21:00 h, da je znak "Opasnost divljač na cesti" bio postavljen otprilike kilometar prije štetnog događaja, da se događaj dogodio izvan mjesta Hrašćina otprilike 1 km , da je vidio srnu ili srndaća prilikom samog udara kada je ta životinja – divljač pobjegla i nije nađena. U iskazu je naveo da je on nazvao svoje osiguravajuće društvo kao i policiju, da je policija došla na mjesto događaja kao i UO ispred lovoovlaštenika koji je pokušao naći srnu te da je na vozilu bilo tragova dlake , na prednjem braniku kao i izmeta na haubi vozila.

U svom iskazu danom na ročištu 20.03.2026. predsjednik tuženika ĆO naveo je da je o događaju obaviješten od lovnika OO a da je on na mjesto događaja pristupio budući je obaveza tuženika da u slučaju naleta divljači na vozilo pokupi navedenu divljač. Naveo je u iskazu da se štetni događaj dogodio izvan mjesta Hrašćina a ne u samom mjestu te da se u vrijeme štetnog događaja nisu provodile nikakve lovačke aktivnosti da se događaj dogodio na lovnom području tuženika no da lovno područje ne predstavlja ceste ni lokalne ni županijske ni državne te da su ceste područja izuzeta kao lovna područja. U iskazu je naveo da mu je poznato da divljač – srna nije nađena i da je znak "Opasnost od divljači na cesti" postavljen oko kilometar od samog mjesta događaja.

U svom iskazu danom na ročištu 20.03.2026. svjedok UO naveo je da je on od 1998. i u vrijeme šretnog događaja bio zamjenik lovnika, da se okvirno sjeća da se štetni događaj dogodio u travnu 2024. oko 20:30 sati o čemu ga je izvijestila policija a da je došao na mjesto događaja kako bi pokupio divljač koja je stradala u događaju no da tada divljač – srna nije nađena na samom mjestu događaja a ni kasnije kada ju je on tražio. U iskazu je naveo da se štetni događaj dogodio na cesti otprilike 1 km prije ulaza u mjesto Hrašćina , da u to vrijeme nisu provođene nikakve lovne aktivnosti, da tuženik gospodari područjem oko ceste no ne i na cesti , da je prije samog mjesta događaja na otprilike 1 km postavljen znak "Opasnost divljač na cesti" te da je vidio da su na vozilu nađeni tragovi dlake i izmeta te napuknuti branik vozila.

11. Sud je odbio ostale dokazne prijedloge obzirom da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno te imajući u vidu da je u konkretnom slučaju riječ o sporu male vrijednoti te da bi provođenje svih predloženih dokaza samo doprinjelo nastavnom trošku postupka kao i njegovoj dugotrajnosti. . Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/19 , 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. ; dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

12. Predmet spora jest regresna naplata iznosa od 1.893,03 eur s kamatama, a koji je iznos tužitelj isplatio svom osiguraniku radi otklanjanja štete koja mu je nastala na vozilu udarcem na divljač koja se potom udaljila u nepoznatom smjeru i nikada nije nađena. Među strankama je nesporno da je dana 21. 4. 2024. na kolniku županijske ceste ŽC-2171 , a prije ulaska u mjesto Hrašćina došlo do naleta osobnog vozila reg. oz. [registarska oznaka] na divljač- srnu od čega je na tom vozilu nastala imovinska šteta čije je otklanjanje iznosilo 1.893,03 eur a među stranama nije sporno da je tužitelj novčanu obvezu isplate osigurnine ispunio prema svom osiguraniku. Tijekom postupka sud smatra nesporno utvrđenim da se štetni događaj u kojem je došlo do ošttećenja vozila koje osigurava tužitelj dogodio naletom divljači i to srne, što proizlazi iz iskaza svjedoka BO i EO, a navedeno tužitelj ne osporava.

13. Među strankama je sporno da li su li ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu tuženika, poglavito postoji li tuženikova štetna radnja ili propust koja je dovela do konkretne štete te je li tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

14. Odredbom čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako je upravljao vozilom protivno odredbama propisa i lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta, ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Iz iskaza svjedoka UO i i DO proizlazi da se u vrijeme štetnog događaja nije provodio lov a i sam tužitelj ne spori da je šteta nastala zbog provođenja lova, odnosno da se štetni događaj dogodio u vrijeme provođenja lova, već ustraje kod navoda da je mjesto štetnog događaja područje tuženika kao lovačkog društva te da odgovornost tuženika proizlazi iz čl. 80 ZoL a prema kojoj lovoovlaštenik odgovara za štetu . Međutim čl. 80 st. 6 ZoL. određeno je da za štetu koja nastane uslijed naleta divljači na vozilo odgovara vozač ako je vozilom upravljao protivno prometnim propisima, lovoovlaštenik ako je šteta nastala zbog provođenja lova, odnosno sukladno članku 76. stavku 2. istog Zakona ako šteta nije nastala zbog kršenja prometnih propisa ili zbog provođenja lova, za štetu odgovara lovoovlaštenik prema pravilima o objektivnoj odgovornosti ( tako i odluka Ustavnog suda RH posl. br. U-I-4249/18 ).

15. Tijekom postupka nije utvrđeno da bi vozač BO koja je u štetnom događaju upravljala vozilom osiguranim kod tužitelja bilo prekršajno ili kazneno procesuirana a navedeno ne tvrdi ni tužitelj. Jednako tako tijekom postupka nije utvrđeno ni da je u vrijeme štetnog događaja bilo provođenja lova. Dakle, osiguranik tuženika odgovara samo u slučaju da je šteta nastala zbog provođenja lova, time u konkretnom slučaju tuženik ne može biti pasivno legitimiran (čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu). Činjenica da je svjedok UO izašao po pozivu policije na mjesto štetnog događaja, ne ukazuje na odgovornost tuženika, odnosno da bi tuženik bio pasivno legitimiran, naime iz iskaza svjedoka UO kao i ĆO, proizlazi da je svjedok UO kao zamjenik lovnika došao na mjesto štetnog događaja po pozivu policije kako bi uklonio divljač koja je stradala u štetnom događaju , no kako je navedeno divljač-srna nije nađena jer je pobjegla

16. Ujedno dostavljenog Programa zaštite divljači za površine na kojima je zabranjeno ustanovljenje lovišta na području Općine Hrašćina razvidno da tuženik nije lovoovlaštenik na području na kojemu se predmetni štetni događaj dogodio , slijedom čega je njego prigovor promašene pasivne legitimacije osnovan jer ne može biti pasivno legitimiran za područje na kojem nije lovoovlaštenik. Osnovano tuženik ističe kako je Zakon o lovstvu lex specialis te njegove odredbe kao takve derogiraju primjenu odredaba Zakona o obveznim odnosima kao općeg propisa. Imajući u vidu da se štetni događaj dogodio na županijskoj cesti sud ukazuje da je odredbom čl. 11. st. 2. ZoL- a propisano da je zabranjeno ustanovljenje lovišta na javnim cestama i drugim javnim površinama, građevinskom području i sl. te drugim površinama na kojima je aktom o proglašenju njihove namjene zabranjen lov-naseljeno mjesto. Sukladno čl. 7. st. 1. t. 4. ZL-a korisnik nelovne površine je pravna ili fizička osoba koja se koristi ili upravlja površinom na kojoj je zabranjeno ustanovljivanje lovišta te donesenim programom zaštite divljači stječe odgovarajuća prava i obveze lovoovlaštenika a sve navedeno razvidno je i iz Programa zaštite divljači za površine na kojima je zabranjeno ustanovljenje lovišta na području Općine Hrašćina na str. 5. Čl. 11., st. 2., Zakona o lovstvu, zabranjeno je ustanovljenje lovišta a Program zaštite divljači je planski akt za razdoblje od 10 godina koji osigurava zaštitu divljači na površinama iz članka 11. st. 2. a navedene površine zovu se još i površine izvan lovišta Uz navedeno ukazuje se da je na str. 15. Programa zaštite divljači za površine na kojima je zabranjeno ustanovljenje lovišta na području Općine Hrašćina jasno navedeno kako isti obuhvaća površinu Općine i općinskih naselja koji se nalaze na nelovnim područjima lovišta : II/125- „HRAŠĆINA-TRGOVIŠĆE“ . Slijedom navedenog sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u t. 1. ) izreke presude

17. Odluka o trošku iz t. 2 .) izreke presude temelji se na odredbi čl. 154 i 155 ZPP i odnosi se na zahtjev tuženika za naknadom troška postupka koji je tuženik u ovom postupku bio zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik. Tuženiku je priznat rošak sastava odgovora na tužbu od 20. 8. 2025. u iznosu od 200,00 eira temeljem Tbr. 8/1 Tarife HOKa, sastav podneska od 20. siječnja 2026 . u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 8/1 Tarife HOKa, zastupanje na ročištu dana 7. 10. 2025. u iznosu od 200,00 eur temeljem Tbr. 9/1 Tarife HOKa i zastupanje na ročištu 20. 3. 2026. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 9/1 Tarife HOKa što ukupno iznosi 800,00 eura a tuženiku je priznat i zatraženi PDV na navedeni iznos od 200,00 eura temeljem Tbr. 46 Tarife HOKa, odnosno tuženiku je priznat ukupan trošak postupka od 1.000,00 eur. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak pristojbe budući tuženik nije naznačio u odnosu na što potražuje pristojbu i u kojem iznosu.

U Zagrebu 5. svibnja 2026.

Sudac :

Nada Nekić Plevko

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. ZPP-a). Žalba protiv presude odnosno rješenja ne odgađa ovrhu. (čl. 467.a. ZPP-a, odnosno čl. 97. ZID ZPP-a, NN 70/19)

DNA:

- tužitelju po pun. uz nalog za sudsku pristojbu na presudu

- tuženiku po pun.