Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-130/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vitomira Boića predsjednika vijeća, Ankice Jakovina sutkinje izvjestiteljice i Dragice Sirovica Hranilović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČS iz [adresa] Č 25, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Alen Đapić, odvjetnik u Solinu, protiv tužene Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koju zastupaju punomoćnici- odvjetnici Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2715/2024-8 od 8. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužene Zagrebačke banke d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2715/2024-8 od 8. siječnja 2025. u pobijanom dijelu pod stavkom I. te stavkom II. izreke u dijelu kojim je tuženoj naloženo nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 7.392,72 EUR-a sa pripadajućim zateznim kamatama.

II. Preinačava se navedena presuda pod stavkom II. izreke u dijelu kojim je tuženoj naloženo da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 476,47 EUR - a s pripadajućim zateznim kamatama i sudi:

Odbija se tužitelj ČS sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 476,47 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama.

III. Odbija se tužena Zagrebačka banka d.d. sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 25.663,81 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (stavak I. izreke) kao i da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.869,19 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 8. siječnja 2025. do isplate (stavak II. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tužena zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom sudu drugoga stupnja da pobijanu presudu preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužene tužitelj se u cijelosti protivi iznesenim žalbenim navodima te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba tužene je djelomično osnovana.

5. Prije razmatranja žalbenih navoda valja istaći da je u ovome predmetu tužitelj tužbom tražio utvrđenje ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržanim u čl. 1., čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu broj 3208153610/06 kojeg su 8. siječnja 2007. sklopili tužena kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita te isplatu s osnova preplaćenih iznosa zbog ništetnosti ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF.

6. Presudom suda prvoga stupnja poslovni broj P-1123/2021-28 od 1. lipnja 2023., koja je u tome dijelu potvrđena presudom ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-900/2023-4 od 2. srpnja 2024., utvrđene su ništetnim navedene odredbe Ugovora o kreditu pa je u nastavku postupka valjalo odlučiti o isplati s osnova preplaćenih iznosa zbog ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Nedvojbeno je da je zahtjev tužitelja za isplatu restitucijski zahtjev kao posljedica proglašenja dijela odredaba Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli ništetnim. Odredbe čl. 502.c st. 1. ZPP i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 14/14, 110/15 i 14/19 , dalje u tekstu: ZZP/14) govore o postupcima naknade štete, pa je s tim u vezi potrebno navesti da je šteta u smislu čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO) i umanjenje nečije imovine.

9. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašenja nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

10. Prema čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Kako je u postupku financijskim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj temeljem ništetnih odredaba Ugovora po osnovi valutne klauzule preplatio tuženoj 25.663,81 EUR-a, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava obvezao tuženu da isplati tužitelju navedeni iznos sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

11. U odnosu na žalbene navode tužene da tužitelj nije pružio nikakve dokaze kojima bi razjasnio koji dio toga iznosa se odnosi na preplatu po osnovi promjenjive kamatne stope a koji na preplatu po osnovi valutne klauzule, valja istaći da je tužitelj podneskom od 5. listopada 2022. (list 175-176 spisa) potraživao isplatu samo temeljem preplate po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, slijedom čega su takvi žalbeni navodi neosnovani.

12. Pri tome valja istaći da iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Zlatka Cvitanovića nedvojbeno proizlazi da je tužitelj po osnovi preplaćenog tečaja po osnovi valutne klauzule tuženoj isplatio navedeni iznos (list 110 spisa) pa su neosnovani žalbeni navodi tužene da taj iznos predstavlja ukupan iznos preplate po obje osnove.

13. Kako je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (P-1401/12) pravomoćno utvrđeno da su odredbe tužene kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima nepoštene, a imajući u vidu nespornu činjenicu da je tužena sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu, proizlazi da je tužena nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl. 1115. ZOO mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja, odnosno od dana kada je tužitelju nastala šteta sukladno čl. 1086. ZOO, a ne kako to pogrešno smatra tužena od dana donošenja prvostupanjske presude.

14. U odnosu na žalbene navode po pitanju zastare, valja odgovoriti da je ocjena neosnovanosti prigovora zastare prvostupanjskog suda utemeljena na identičnom stajalištu Vrhovnog suda izraženog u presudama broj Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

15. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 22. ožujka 2021. zastara individualnih restitucijskih zahtjeva po pojedinačnim tužbama za preplaćenu razliku zbog ništetne ugovorne odredbe ugovora o kreditu kojom je glavnica vezana za švicarski franak nastupa protekom roka od 5 godina od pravomoćnosti Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6623/2017 od 14. lipnja 2018., dakle nastupila je 15. lipnja 2023., to je sud prvog stupnja pravilno ocijenio neosnovanim prigovor zastare.

16. Odlučujući o troškovima parničnog postupka, sud prvoga stupnja pravilno je iste odredio temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te odredaba o Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje u tekstu: Tarifa).

17. Suprotno žalbenim navodima da je sud prvoga stupnja neosnovano tužitelju priznao trošak sastav podneska od 25. srpnja 2027., valja istaći da se radi o očitoj omašci u pisanju jer se radi o podnesku od 25. srpnja 2024. (list 425-426 spisa). Osim toga iz sadržaja potvrde o e-komunikaciji proizlazi da je punomoćnik tužene navedeni podnesak primio 26. kolovoza 2024. pa je neosnovan žalbeni navod da isti nije dostavljen punomoćniku tužene te da bi time bila počinjena bitna povreda odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

18. Nadalje, pravilno je sud prvoga stupnja priznao tužitelju trošak sastava podneska od 20. veljače 2023. (list 193 spisa) u visini od 25 bodova kojim je uređen tužbeni zahtjev na način da iskazuje tužbeni zahtjev u valuti EUR-a primjenom Tbr. 8/4 Tarife, odnosno u visini od 25 bodova, jer se radi o neobrazloženom podnesku koji ulazi u kategoriju ostalih podnesaka.

19. Također, pravilno je sud prvoga stupnja priznao tužitelju trošak pristupa na ročišta za objavu presude 1. lipnja 2023. i 8. siječnja 2025. u visini od 50 bodova za svako sukladno Tbr. 9/3 jer se radi o trošku učinjenom u povodu postupka, na koje ima pravo stranka koja je ročištu pristupila i uspjela u parnici (tako i VSRH u odluci Revr-580/05 od 14. prosinca 2005.)

20. Sud prvoga stupnja pravilno je postupio kada je tužitelju u cijelosti dosudio trošak financijskog vještačenja provedenog u ovome postupku u iznosu od 398,17 EUR-a (protuvrijednost 3.000,00 kn) jer je tužitelj isti uplatio 10. lipnja 2022. i 14. prosinca 2022. (list 186 spisa).

21. Međutim, sud prvoga stupnja pogrešno je postupio kada je tužitelju priznao trošak privatnog financijskog vještačenja u iznosu od 132,72 EUR-a. To stoga što navedeno vještačenje nije bilo potrebno radi vođenja parnice u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP, imajući u vidu da je tijekom postupka izvedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku (po prijedlogu tužitelja), za koje vještačenje je tužitelju priznat trošak, u skladu s kojim vještačenjem je tužitelj u konačnome postavio tužbeni zahtjev, pa se vještačenje koje je izvedeno prije podnošenja tužbe ukazuje nepotrebnim.

22. Nadalje, sud prvoga stupnja neosnovano je tužitelju priznao trošak podneska od 10. lipnja 2022. u visini od 25 bodova kojim je dostavio dokaz o uplati predujma za financijsko vještačenje, budući je bilo dovoljno dostaviti dokaz o tome bez sastavljanja podneska.

23. Pravilno tužena u žalbi navodi da je sud prvog stupnja odlučujući o trošku sastava žalbe protiv odluke o trošku postupka sadržanom u prvostupanjskoj presudi P- 1123/2021-28 od 1. lipnja 2023. propustio naznačiti o kojem se iznosu radi.

24. Obzirom da je vrijednost predmeta spora pobijanog tom žalbom iznosila 137,72 EUR-a (visina nepriznatog troška privatnog vještačenja) tužitelju bi za sastav te žalbe sukladno Tbr. 10/4 pripadalo 12,50 bodova ili 25,00 EUR-a.

25. Imajući u vidu ostale nesporne troškove tužitelju je na ime troška postupka ukupno valjalo priznati trošak parničnih radnji u visini od 2.737,50 bodova ili 5.475,00 EUR-a što uvećano za 25% PDV-a ili 1.368,75 EUR-a iznosi 6.843,75 EUR-a što uvećano za trošak financijskog vještačenja od 398,17 EUR-a te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 150,80 EUR-a sveukupno iznosi 7.392,72 EUR-a.

26. Kako je tužitelju presudom dosuđen trošak u iznosu od 7.869,19 EUR-a, to ga je valjalo odbiti s iznosom od 476,47 EUR-a.

27. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP djelomično odbiti žalbu tužene kao neosnovanu i presuditi kao pod stavkom I. izreke ove drugostupanjske presude, a djelomično je prihvatiti kao osnovanu i temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti kao pod stavkom II. izreke ove drugostupanjske presude.

28. Kako je tužena žalbom uspjela samo glede manjeg dijela odluke o troškovima postupka radi kojega nisu nastali posebni troškovi, tako je valjalo odbiti njezin zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka (čl. 166. st. 1. u svezi s čl. 154. st. 3. ZPP).

U Velikoj Gorici 5. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Vitomir Boić