REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-28/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika Vijeća te doc. dr. sc. Zdenka Konjića i dr. sc. Branka Brkića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog FČ zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sastavkom 1. i člankom 153. stavkom 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22.; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Puli-Pola od 11. studenoga 2024. broj K-6/2024-282 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 9. srpnja 2025. broj I Kž- 26/2025-11, u sjednici Vijeća održanoj 5. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Utvrđuje se da je zahtjev osuđenog FČ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osnovan, preinačuje se pravomoćna presuda koju čine presuda Županijskog suda u Puli-Pola od 11. studenoga 2024. broj K-6/2024-282 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 9. srpnja 2025. broj I Kž-26/2025-11 u pravnoj oznaci djela i u odluci o kazni te se izriče da je osuđeni FČ radnjama opisanim u točki 2. izreke prvostupanjske presude za koja je pravomoćnom presudom proglašen krivim, počinio 21 kazneno djelo protiv spolne slobode, teško kazneno djelo protiv spolne slobode 154. stavka 2. u vezi sastavkom 1. i člankom 153. stavkom 2. KZ/11. sve u vezi s člankom 51. KZ/11. pa se prihvaćaju pojedinačne kazne zatvora utvrđene pravomoćnom presudom i to

- za kazneno djelo iz članka 118. stavka 2. KZ/11. od 3 (tri) godine te

- za svako od 21 kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. KZ/11. od po 5 (pet) godina

pa se osuđenik za ta djela i uz primjenu članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora od 6 (šest) godina i 6 (šest) mjeseci, u koju mu se jedinstvenu kaznu na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme oduzimanja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. svibnja 2023. do 1. lipnja 2023. te od 20. srpnja 2023. pa nadalje.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Puli-Pola od 11. studenoga 2024. broj K-6/2024-282 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 9. srpnja 2025. broj I Kž-26/2025-11, osuđeni FČ proglašen je krivim zbog počinjenja 23 kaznena djela i to: jednog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., opisanog pod točkom 1. izreke pobijane presude za koje mu je po istom zakonskom propisu utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, 21 teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. i u vezi s člankom 153. stavkom 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., opisanih pod točkom 2. izreke pobijane presude za koja mu je po istom zakonskom propisu utvrđena kazna zatvora u trajanju od po 5 (pet) godina za svako kazneno djelo i jednog kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11., opisanog pod točkom 2. izreke pobijane presude za koje mu je na temelju istog zakonskog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, pa je uz primjenu članka 51. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina u koju mu je kaznu na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. svibnja 2023. do 1. lipnja 2023. i od 20. srpnja 2023., pa nadalje.

2. Osuđeni FČ je po branitelju, odvjetniku Ljubi Pavasoviću Viskoviću, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje presude, navodeći da zahtjev podnosi zbog „povrede odredaba kaznenog zakona predviđenih čl. 469. ZKP/08, povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08 jer je osuđeniku teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.“. Predlaže se „da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati ovaj zahtjev i temeljem članka 513. stavak 1. ukine u cijelosti pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu, podredno, da je vrati na postupak i odluku Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske.“.

3. Prvostupanjski je sud po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude postupio u skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011.

- pročišćeni tekst, 91/2012. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022., 36/2024., 72/25. i 13/26. - dalje: ZKP-26).

4. Zahtjev je osnovan.

5. Osuđeni FČ u zahtjevu navodi da ga podnosi zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika iz članka 469. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. - pročišćeni tekst, 91/2012. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022., 36/2024. i 72/25. - dalje: ZKP-25). Međutim, u okviru te zakonske povrede sadržajno obrazlaže samo zakonsku povredu iz članka 469. točke 2. ZKP-25, smatrajući da u konkretnom slučaju postoje okolnosti koje isključuju krivnju jer da je kod osuđenika izostala svijest o počinjenju kaznenog djela silovanja iz članka 154. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. i u vezi sa člankom 153. stavkom 2. u vezi stavka 1. KZ/11. Ovo stoga jer s jedne strane iz iskaza žrtve proizlazi da se nije protivila odnosu, dok s druge strane, osuđenik cijelo vrijeme u obrani tvrdi da je u njegovu postupanju izostala bilo kakva sila, tako da su odnosi zapravo bili dobrovoljni, a te okolnosti sudovi nisu uzimali u obzir.

5.1. U odnosu na istaknuti prigovor treba reći da osuđenik nije u pravu. Naime, iz činjeničnog opisa pod točkom 2. pobijane presude proizlazi precizno opisan način na koji je osuđenik u konkretnom slučaju postupao prema žrtvi (prijetnje, vrijeđanje i udaranje) da bi na taj način realizirao silu i prijetnju, pri čemu je bio i svjestan svojih radnji, na koji način je ostvario sve bitne elemente teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i u vezi sa člankom 153. stavkom 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., za koje je pravomoćno osuđen. Te su radnje iz činjeničnog opisa presude u potpunom skladu s pravnim opisom i pravnom kvalifikacijom u odnosu na kazneno djelo silovanja opisano pod točkom 2. izreke pobijane presude. Osim toga, teško kazneno djelo protiv slobode u sebi konzumira prinudu, pa nema govora o tome da je tempore criminis na strani osuđenika kod počinjenja predmetnog kaznenog djela nedostajala bilo koja okolnost koja bi isključivala krivnju, pa tako ni odsutnost svijesti osuđenika kod počinjenja djela. Ovo posebno ne na način kako se to zahtjevom problematizira, jer to ničim nije dovedeno u pitanje, uključujući pritom i obranu osuđenika u dijelu kojem navodi da su odnosi bili dobrovoljni i bez ikakve sile. U tom pravcu još kao značajno valja naglasiti okolnost koju podnositelj zahtjeva gubi iz vida, a koja se ogleda u činjenici i da prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, eventualni izostanak otpora kod žrtve nikako ne treba izjednačavati s postojanjem pristanka na spolni odnos, kako to pogrešno smatra osuđenik u zahtjevu.

5.2. Kod ove istaknute povrede zakona treba još uzeti u obzir i okolnost da je drugostupanjski sud u razlozima svoje odluke navedenim pod točkom 8.1. ispravno i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske zaključio da su u razlozima opisivanja i preciznoj dinamici događaja, kao i u njihovom kronološkom slijedu kod kaznenih djela silovanja sadržana sva bitna obilježja i svi zakonski elementi tih kaznenih djela za koja je osuđenik proglašen krivim, pa istaknuta zakonska povreda nije ostvarena.

6. U odnosu na povredu zakona iz članka 468. stavka 2. ZKP-25, podnositelj zahtjeva navodi da je pravomoćna presuda arbitrarna i nedostatno obrazložena u odnosu na kaznena djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i u vezi sa člankom 153. stavkom 2. u vezi stavka 1. KZ/11., jer se „u razlozima drugostupanjske odluke navodi kako opisivanje svakog pojedinačnog događaja u kontekstu 21 kaznenog djela silovanja za koje je optuženik proglašen krivim, nije odlučna činjenica o kojoj ovisi zaključak o postojanju bitnih obilježja kaznenih djela činjenično opisanih pod točkom 2. izreke pobijane presude.“. Pritom problematizira način opisivanja kaznenih djela navodeći da je „jednim činjeničnim opisom opisano 21 kazneno djelo silovanja pri čemu se opis odnosi samo na jedno djelo, dok je preostalih 20 djela opisano kao jedno produljeno djelo, iako nisu tako pravno označena, jer se ni ne mogu tako pravno označiti.“. Iz tih razloga podnositelj zahtjeva smatra da mu je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ovo tim više jer smatra da je u činjeničnom opisu trebao biti opisan svaki spolni odnos s bitnim obilježjima koje čine biće kaznenog djela silovanja.

6.1. Nije u pravu osuđenik kada u zahtjevu tvrdi da je drugostupanjska odluka arbitrarna i nedostatno obrazložena iz razloga jer drugostupanjski sud prihvaća činjenični opisi iz prvostupanjske odluke kao dostatan. Naime, u odnosu na sadržaj činjeničnog opisa za teška kaznena djela protiv spolne slobode iz točke 2. izreke pobijane presude, treba reći da je isti jasan, razumljiv i bez proturječnosti, pri čemu su i razlozi o odlučnim činjenicama u pogledu navedenih kaznenih djela iz članka 154. stavka 2. KZ/11. jasni i razumljivi te dodatno naglasiti da je sud drugog stupnja u konkretnoj situaciji žalbene razloge na prvostupanjsku odluku provjerio i potom pravilno ocijenio.

6.2. Nadalje, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, drugostupanjski je sud također, suprotno navodima iz zahtjeva osuđenika, s obzirom na prirodu počinjenih kaznenih djela, način počinjenja, konkretne okolnosti i vremensko razdoblje u kojem su počinjena, suptilno i ispravno zaključio da opisivanje svakog pojedinačnog događaja u kontekstu 21 kaznenog djela silovanja nije odlučna činjenica o kojoj bi ovisio zaključak o postojanju bitnih obilježja teških kaznenih djela protiv spolne slobode opisanih u točki 2. pobijane presude. Iz navedenog proizlazi da je, protivno navodima iz zahtjeva osuđenika, pravomoćna presuda dostatno obrazložena pa tvrdnjama o arbitrarnosti te presude zbog jednog činjeničnog opisa u odnosu na kaznena djela silovanja opisana pod točkom 2. izreke pravilnost te presude nije dovedena u pitanje.

6.3. Uostalom, da bi se radilo o arbitrarnoj odluci, mora biti riječi o situacijama kada presuda uopće nema razloga o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi očito nerazumni ili proizvoljni, no o tome ovdje nije riječ. Sudovi su u pobijanim odlukama dali jasne, dostatne i razumne razloge za svoja utvrđenja i zaključke pa tako i za činjenični opis kaznenih djela silovanja opisanih u točki 2. pobijane presude. To što osuđenik, podnoseći ovaj izvanredni pravni lijek i nadalje ustrajući na tvrdnjama iz obrane i prigovorima iz žalbe, izražava nezadovoljstvo činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova u odnosu na činjenični opis za teška kaznena djela protiv slobode ne predstavlja arbitrarnost u postupanju suda ni tešku povredu prava na pravično suđenje. Osuđenik, u biti, takvim navodima nastoji dovesti u sumnju činjenična utvrđenja, nalazeći da je na temelju provedenih dokaza trebalo utvrditi drukčije činjenično stanje od onog koje je utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom. No, ovaj izvanredni pravni lijek se može podnositi samo iz osnova točno propisanih odredbama članka 515. ZKP- 25 i članka 517. stavka 1. ZKP-25. koji ne obuhvaćaju i osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. U pravu je osuđeni FČ kada u zahtjevu tvrdi da se u konkretnom slučaju, s obzirom na činjenični opis iz izreke pobijane presude, ne može raditi o stjecaju kaznenih djela teških kaznenih djela protiv spolne slobode iz članka 154, stavka 2. u vezi stavka 1. i u vezi sa člankom 153. stavkom 2. u vezi stavka 1. KZ/11. i kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. Ovo iz razloga jer je prema navodima iz činjeničnog opisa izreke prvostupanjske presude ponašanje optuženika kada žrtvi prijeti i vrijeđa je bilo "u nakani da s njom ima spolne odnose … protivno njenoj volji…" pa je upravo tim radnjama slomio njen otpor i na taj način prisilio žrtvu na spolni odnos. Zbog toga se ne može govoriti i o počinjenju kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11., jer su izrečene prijetnje usmjerene na počinjenje kaznenog djela silovanja pa se, uslijed konsumpcije zbog eksluziviteta jednog kaznenog djela i inkluzije pratećeg kaznenog djela, može raditi samo o teškom kaznenom djelu protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi stavka 1. i u vezi s člankom 153. stavkom

2. u vezi stavka 1. KZ/11.

7.1. Naime, konsumpcija, kao jedan od oblika prividnog stjecaja, nije zakonska, već pravno-teoretska kategorija koja „postoji kad na osnovi vrijednosne osnove jedno zakonsko biće djela, u svom konkretnom ostvarenju, uključuje drugo biće u čitavom njegovom deliktnom sadržaju pa osuda za jedno djelo obuhvaća kriminalni sadržaj čitave situacije“ (F: „Krivično pravo“ – Informator). Osim toga, kazneno djelo nasilja u obitelj je, već po slovu zakona, supsidijarne prirode jer se ostvaruje samo onda kada radnjama tog djela nije ostvareno teže kazneno djelo. Dakle, upravo bi to kazneno djelo moglo biti konzumirano težim, a to je u konkretnom slučaju kazneno djelo silovanja, odnosno teško kazneno djelo protiv spolne slobode.

7.2. Prema činjeničnom opisu kaznenih djela iz pravomoćne presude ovdje se radi o dva zasebno opisana događaja koji kao takvi sadrže sve elemente bića teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi stavka 1. i u vezi s člankom 153. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., neovisno o tome što su počinjena za vrijeme trajanja kaznenog djela nasilja u obitelji. Naime, u situaciji kada se, kao ovdje, počinjene kriminalne radnje vremenski preklapaju na štetu iste žrtve, treba poći od zakonskih obilježja tih kaznenih djela. Kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ711 blanketne je prirode s obzirom da ga čini onaj tko teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji. Radnjama izvršenja tog kaznenog djela smatraju se one nabrojane u članku 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine 70/2017, 126/2019, 84/2021, 114/2022, 36/2024) i to: primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda; tjelesno kažnjavanje ili drugi način ponižavajućeg postupanja prema djeci; psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost; ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganje osobnim prihodima ili imovine stečene radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci te zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje.

7.3. Stoga, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u ovom konkretnom slučaju radi se o prividnom stjecaju zbog ekskluziviteta jednog kaznenog djela i inkluzije pratećeg kazneno djela , gdje se teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi stavka 1. i u vezi s člankom 153. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. pojavljuje kao glavno djelo koje u sebi uključuje kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11. kao sporedno kazneno djelo. To znači da kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11. ne egzistira kao samostalno djelo, jer je konzumirano u radnji kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi stavka 1. i u vezi s člankom 153. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11.

7.4. Iz opisanih razloga je konkretne radnje osuđenika opisane pod točkom 2. izreke pobijane presude trebalo pravno označiti kao kazneno djelo iz članka 154. stavka 2. u vezi stavka 1. i u vezi članka 153. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. Zbog toga je pravomoćnu presudu u tom dijelu trebalo preinačiti u pravnoj oznaci djela i osuđenika proglasiti krivim samo zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi stavka 1. i u vezi s člankom 153. stavkom 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.

8. S obzirom na to da je osuđenik sada za opisane radnje pod točkom 2. pobijane presude proglašen krivim samo zbog teških kaznenog djela protiv spolne slobode, u skladu s tom izmjenom u pravnoj oznaci djela trebalo mu je za ta djelo utvrditi kaznu kako slijedi.

8.1. Pravilno utvrđene okolnosti koje su od utjecaja na odluku o kazni iz pravomoćne presude prihvaća i ovaj sud. Pritom su prihvaćene kao utvrđene kazne zatvora iz pravomoćne presude i to pet godina za svako kazneno djelo iz članka 154. stavka 2. u vezi s stavkom 1. i u vezi sa člankom 153. stavkom 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i tri godine za kazneno djelo iz članka 118. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. Cijeneći okolnost da je riječ o višestrukom počinitelju kaznenih djela, čiji raniji život bio usklađen sa zakonima, a vodeći računa i o pravomoćnom presudom utvrđenoj kriminalnoj količini na strani osuđenika u činjenju kaznenih djela, osuđeni FČ je sada za ta djela, uz primjenu članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od šest godina i šest mjeseci. Navedena jedinstvena kazna niža je od kazne iz pravomoćne presude jer je osuđeni FČ sada proglašen krivim za manji broj kaznenih djela od onih u pravomoćnoj presudi. Međutim, vodeći računa o brojnosti protupravnih radnji i iskazanoj upornosti činjenja tih radnji posebno izraženoj kod teških kaznenih djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i u vezi s člankom 153. stavkom 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. nije bilo mjesta izricanju još niže kazne. Prema ocjeni Vijeća, upravo ova jedinstvena kazna zatvora može dostatno utjecati na osuđenika i na sve ostale da ne čine kaznena djela te utjecati na svijest o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja, a sadrži i primjerenu količinu moralne osude za zlo koje je osuđenik počinjenjem kaznenih djela nanio i društvu u cjelini. Na temelju članka 54. KZ/11. u tu mu je kaznu uračunato vrijeme oduzimanja slobode, kako je to navedeno u izreci ove presude.

9. Slijedom svega navedenog iznesenog, a na temelju članka 519. u vezi s člankom 513. stavkom 1. ZKP-26, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 5. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Damir Kos