Poslovni broj: Us I-1939/2025-7

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Taraš, u upravnom sporu tužitelja BETON ŠOLTA d.o.o. Stomorska, Sv. Nikole 16, OIB: 57061981958, kojeg zastupa opunomoćenik Toni Marinković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ivančević Marinković i partneri d.o.o., sa sjedištem u [adresa], 114. Brigade 10, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Split, Služba građevinske inspekcije, Odjel građevinske inspekcije Split, Mike Tripala 6, Split, radi uklanjanja građevine, nakon javne rasprave zaključene 8. travnja 2026. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja, KT, odvjetničkog vježbenika u OD Ivančević, Marinković i partneri d.o.o., te bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 5. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Split, Služba građevinske inspekcije, Odjel građevinske inspekcije Split, KLASA: UP/I-362-02/25- 02/418, URBROJ: 443-02-03-12-01-25-4 od 27. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog tužitelja da tužba ima odgodni učinak.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za izdavanje privremene mjere kojom bi se zabranilo izvršenje rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Split, Služba građevinske inspekcije, Odjel građevinske inspekcije Split, KLASA: UP/I-362-02/25-02/418, URBROJ: 443-02-03-12- 01-25-4 od 27. lipnja 2025. do okončanja ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02/25-02/418, URBROJ: 443- 02-03-12-01-25-4 od 27. lipnja 2025. naređeno je trgovačkom društvu BETON ŠOLTA d.o.o., ovdje tužitelju, osoba ovlaštena za zastupanje ET, da u roku od 15 dana od dana dostave tog rješenja ukloni:

- građevinu namijenjenu proizvodnji betona - betonaru, sastavljenu od armiranobetonske podne ploče debljine cca 25 cm, nepravilnog tlocrtnog oblika, maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 27,65x9,20m na kojoj su izgrađena dva silosa za cement, spremnik za agregat, transporter za prijenos agregata, miješalica, hidrofor te prizemni tipski kontejner poslovne namjene cca 2,25x2,5m, visine cca 2,60m i

- pristupnu zemljanu rampu izgrađenu sa zapadne strane opisane betonare, sveukupne duljine cca 17,4m2, širine cca 7,5m, na nižem dijelu u duljini cca 8,0 m, omeđena kamenom, a onda u nastavku u duljini od cca 9,40 m omeđena potpornim zidovima izgrađenim od predgotovljenih betonskih elemenata debljine 15 cm, visine cca 2,20-2,70 m, kojom rampom se s okolnog terena pristupa spremniku za agregat,

sve izgrađeno izvan građevinskog područja, na lokaciji bivšeg vojnog potkopa Draškovac, otok Vis, Dol, na k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], bez izvršne, odnosno pravomoćne građevinske dozvole.

2. Pravodobno podnesenom tužbom koja je kod ovog suda zaprimljena pod gornjim poslovnim brojem 29. srpnja 2025. tužitelj pobija osporeno rješenje tuženika u cijelosti iz svih zakonom dopuštenih razloga. U bitnom ističe kako tuženik nije utvrđivao niti razmatrao radi li se u predmetnom slučaju o postojećim građevinama, izvođenju radova i gradnji građevina u skladu s odredbama Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima („Narodne novine“, broj 112/17, 34/18, 36/19, 98/19, 31/20, 74/22 i 155/23, dalje Pravilnik) ili ne, te radi li se o pokretnim napravama, već je fiksirajući se na izjavu tužitelja da se radi o privremenoj proizvodnji betona samo za potrebe građenja ribarske luke Komiža lakonski odlučio kako se radi o privremenoj betonari (građevini) za čije građenje je potrebna građevinska dozvola ne analizirajući od kojih i kakvih građevina i pokretnih naprava se ista sastoji. Pri tome kako je tuženik isto tako zanemario činjenicu kako se radi o građevinama i radovima izvedenim te napravama postavljenim u sklopu tj. na građevnoj čestici bivšeg vojnog potkopa „Draškovac“ koji se prema Uredbi o vojnom graditeljstvu („Narodne novine“, br. 125/14) smatra postojećom građevinom u smislu građevinskih propisa, a što kako je razvidno iz Potvrde Ministarstva obrane, KLASA: 361-02/22-01/3, URBROJ: 512M3-020202- 24-59 od 3. lipnja 2024., kao i da je predmetna građevina prema odredbi članka 53. stavak 3. Prostornog plana uređenja Grada Visa namijenjena obavljanju komunalnih i gospodarskih djelatnosti. Navedeno kako je rezultiralo donošenjem osporenog rješenja kojim se naređuje uklanjanja postojeće građevine, građevina odnosno radova koji se prema Zakonu o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13, 20/17, 39/19, 125/19 i 145/24) i Pravilniku grade, odnosno izvode bez građevinske dozvole te naređivanjem uklanjanja pokretnih naprava za što tuženik nije nadležan, a što je protivno Zakonu o gradnji, Pravilniku i Zakonu o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18, 117/21, 67/23 i 155/23). S tim u vezi tužitelj pojašnjava kako on ne može ukloniti:

- armiranobetonsku ploču, jer istu nije gradio, a niti je njezin vlasnik, budući da je ista dio građevine potkopa u vlasništvu Republike Hrvatske. Na istoj kako je samo izveo radove redovnog održavanja koji se prema odredbi članka 3. stavak 1. Pravilnika izvode bez građevinske dozvole i bez glavnog projekta, te ujedno napominje kako se plato na predmetnom mjestu prema odredbi članka 3. točka 4. Pravilnika može također graditi bez akata za gradnju, pa je i iz tog razloga rješenje nezakonito;

- dva silosa za cement, spremnik za agregat, transporter za prijenos agregata, miješalica i hidrofor, jer da se radi o pokretnim napravama tj. građevinskim strojevima, koje nisu građevine, odnosno ne odgovaraju definiciji građevine propisane u članku 3. stavak 1. točka 11. Zakona o gradnju. Također, predmetni strojevi da nisu priključeni na komunalnu i drugu infrastrukturu, budući da se voda dovozi cisternama, a električna energija dobiva iz dizel agregata na auto prikolici);

- tipske kontejnere, jer se isti u skladu s odredbom članka 2. stavak 2. Pravilnika mogu graditi građevnoj čestici ili obuhvatu zahvata u prostoru postojeće građevine bez građevinske dozvole i bez glavnog projekta;

- pristupnu zemljanu rampu, jer da ista predstavlja radove na uređenju građevne čestice postojeće građevine (potkopa s platoom i drugim pomoćnim građevinama) koji se prema odredbi čanka 3. točke 4. Pravilnika izvode bez građevinske dozvole i bez glavnog projekta.

Tužitelj ukazuje kako je navedeno iznio u postupku prije donošenja osporenog rješenja, međutim, da se tuženik u obrazloženju osporenog rješenja nije upustio u sadržaj i ocjenu tih navoda, a čime je povrijeđena odredba članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, dalje ZUP), kao i odredba članka 30. stavak 1. ZUP-a jer tužitelju nije omogućeno adekvatno sudjelovanje u postupku. Zaključno, tužitelj prigovara nadležnosti tuženika u predmetnom postupku, smatrajući kako bi u konkretnom slučaju bilo nadležno upravno tijelo nadležno za komunalno gospodarstvo. Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika, te predmet vratiti na ponovni postupak, te ujedno potražuje trošak upravnog spora. Ujedno, u tužbi tužitelj je zatražio donošenje rješenja da tužba ima odgodni učinak, odnosno privremene mjere kojom bi se zabranilo izvršenje osporenog rješenja tuženika do okončanja ovog upravnog spora, a sve u skladu s odredbom članka 42. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje ZUS), u bitnom navodeći kako bi uklanjanjem građevine - platoa (armiranobetonske ploče) kojeg on nije izgradio, niti je isti u njegovom vlasništvu, počinio kazneno djelo uništenja tuđe stvari. Nadalje, uklanjanjem predmetnih građevina i pokretnih naprava kako bi ostao bez resursa za ispunjenje Ugovora o dobavi i transportu betonskih mješavina od 15. travnja 2025., a čime bi bila dovedena u pitanje gradnja ribarske luke Komiža, koji projekt je od interesa za Republiku Hrvatsku. Dodatno obrazlaže razloge zbog kojih su ispunjene pretpostavke za donošenje odgodnog učinka tužbe, odnosno izdavanja privremene mjere kojom bi se zabranilo izvršenje osporenog rješenja tuženika.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava navode tužitelja, te ističe kako je provedenim inspekcijskim postupkom, očevidom na terenu te uvidom u svu navedenu dokumentaciju, utvrđeno kako je betonara izgrađena na lokaciji (terenu) bivšeg vojnog potkopa Draškovac, te se ne radi o adaptaciji/rekonstrukciji postojeće vojne građevine bivšeg vojnog potkopa Draškovac, niti korištenju postojeće vojne građevine u svrhu obavljanja gospodarske djelatnosti, već o izgradnji u cijelosti nove građevine namijenjene proizvodnji betona – betonare, čija izgradnja je započeta i dovršena 2024. godine, a što kako je i navedeno u obrazloženju osporenog rješenja. Nadalje, ističe kako je inspekcijskim postupkom utvrđeno kako se radi o novoj armiranobetonskoj ploči (sviježe ugrađenom betonu), koji svojim dimenzijama i nepravilnom obliku savršeno odgovara smještaju dva silosa za cement, spremnik za agregat, transporter za prijenos agregata, miješalica i hidrofor, te prizemni tipski kontejner poslovne namjene, pri čemu i sam tužitelj navodi kako je izvodio radove na predmetnoj ploči. Tuženik dalje ističe kako je u konkretnom slučaju utvrđeno kako se radi o gradnji građevine namijenjene proizvodnji betona - betonare, sastavljene od međusobno funkcionalno i konstruktivno povezanih dijelova neophodnih za rad betonare, izgrađenoj na prethodno raskrčenom i uređenom terenu, a za što je investitor u skladu s odredbom članka 3. stavak 1. točka 10. i 11., te članka 106. Zakona o gradnji, koje se citiraju, u obvezi ishoditi građevinsku dozvolu. Izgradnji tipskih kontejnera i zemljane rampe kako također nije moguće pristupiti temeljem Pravilnika, budući da se u konkretnom slučaju ne radi o građevnoj čestici niti se radi o uređenju terena niti se radi o parcijalnim građevinama, već se radi o međusobno funkcionalno i konstruktivno povezanim dijelovima koji čine jednu građevinu – betonaru, pri čemu se pojašnjava kako se zemljanom rampom pristupa spremniku na agregat, a u poslovnom kontejneru kako je smješten upravljački pogon betonare. Tuženik dalje pojašnjava kako je prvi inspekcijski očevid na terenu obavljen u prisustvu odgovorne osobe investitora, ovdje tužitelja, AT, kojim prilikom je imenovani predočio dijelove dokumentacije, te je isti 18. lipnja 2025. zajedno s odvjetnikom pristupio u ured građevinske inspekcije, te se očitovao na utvrđene činjenice u inspekcijskom postupku (podnesak investitora). Ujedno, tuženik ističe, a kako je to i navedeno u obrazloženju osporenog rješen ja, kako sve da se u konkretnom slučaju i radi o privremenoj betonari izgrađeno j za potrebe izgradnje ribarske luke Komiža Faza I, kako je za gradnju iste bilo potrebno ishoditi posebnu građevinsku dozvolu za građenje privremenih građevina za potrebe organiziranja gradilišta a kako je to propisano odredbom članka 121. stavak 1. Zakona o gradnji koju tuženik potom i citira. Stoga, kako to tijelo ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Podneskom od 7. travnja 2026. tužitelj se očitovao na navode iz odgovora na tužbu tuženika, u bitnom navodeći kako se u tužbi uopće ne navodi kako bi se radilo o izvođenju radova na rekonstrukciji/adaptaciji postojeće građevine pa su tvrdnje tuženika u tom smjeru promašene. Nadalje, ustraje u tužbenim navodima kako su na postojećoj ploči – platou izvedeni radovi održavanja, a za koje radove mu nije potreban akt za gradnju. Također, osporava utvrđenje tuženika kako bi se u konkretnom slučaju radilo o građevini, budući da prema zakonskoj definiciji mora postojati sklop izveden od svrhovito povezanih građevinskih proizvoda, a što dva silosa za cement, spremnik za agregat, transporter za prijenos agregata, miješalica i hidrofor, nisu, jer nisu građevni proizvodi i nisu nastali od građevinskih proizvoda. Nadalje, ističe kako tvrdnja tuženika da se ne radi o izvođenju radova na građevnoj čestici pa da iste zato nije moguće izvoditi bez građevinske dozvole nije ničim potkrepljenja, te ponovo ukazuje kako se u konkretnom slučaju radi o postojećoj građevini, a što kako kao neophodni dio obuhvaća i zemljište odnosno građevnu česticu potkopa. Isto tako da je nepotkrijepljena tvrdnja tuženika da je u predmetnom kontejneru smješten upravljački pogon betonare, budući da pogon ne postoji, jer za njega nema potrebe, s obzirom da se radi o fizički (tehnički) odvojenim pokretnim napravama (strojevima) koji funkcioniraju samostalno. Opetovano ukazuje na povredu odredbe članka 98. stavak 5. ZUP-a, te ističe kako odredba članka 121. Zakona o gradnji, na koju se tuženik pozvao u odgovoru na tužbu nije od utjecaja na predmetni slučaj.

5. U sporu je održana rasprava 8. travnja 2026. čime je strankama dana mogućnost da se u skladu sa člankom 6. ZUS-a izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava pozivom na članak 91. stavak 3. u svezi sa člankom 89. stavak 4. ZUS-a, održana bez prisutnosti tuženika.

6. Zamjenik opunomoćenik tužitelja je popisao trošak upravnog spora prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 i 107/25, dalje Tarifa) na ime sastava tužbe, sastava podneska od 7. travnja 2026. i zastupanja na raspravi 8. travnja 2026. od po 500 bodova, ukupno 1500 bodova, uvećano za vrijednost PDV-a od 25%.

7. U cilju ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika čitana je i pregledana dokumentacija koja se nalazi u sudskom spisu, te je pregledana i čitana cjelokupna dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS -a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika,

10. Iz spisa predmeta tuženika proizlazi kako je na lokaciji bivšeg vojnog potkopa Draškovac, Dol, otok Vis, na k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], obavljen inspekcijski nadzor kontrole zakonitosti i izgradnje betonare, o čemu u spisu prileži zapisnik od 13. lipnja 2025. Iz zapisnika proizlazi kako je inspekcijskim očevidom na terenu utvrđeno kako je na predmetnoj lokaciji, izvan građevinskog područja, na prethodno pripremljenom terenu izgrađena betonara sastavljena od armiranobetonske ploče debljine cca 25 cm, nepravilnog tlocrtnog oblika, maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 27,65x9,20m na kojoj su izgrađena dva silosa za cement, spremnik za agregat, transporter za prijenos agregata, miješalica, hidrofor te prizemni tipski kontejner poslovne namjene cca 2,25x2,5m, visine cca 2,60m. Sa zapadne strane opisane betonare kako je izgrađena pristupna zemljana rampa, sveukupne duljine cca 17,4m2, širine cca 7,5m, na nižem dijelu u duljini cca 8,0 m, omeđena kamenom, a onda u nastavku u duljini od cca 9,40 m omeđena potpornim zidovima izgrađenim od betonskih elemenata debljine 15 cm, visine cca 2,20-2,70 m, kojom rampom se s okolnog terena pristupa spremniku za agregat. Opisana građevina namijenjena proizvodnji betona – betonara kako je izgrađena u cijelosti i privedena namjeni. Na predmetnoj katastarskoj čestici kako su odložena dva tipska gradilišna kontejnera namjene sprema, a postupanje u svezi s istima kako će se proslijediti nadležnom upravnom odjelu grada Visa. Na zapisniku se također utvrđuje kako je tijekom inspekcijskog očevida odgovorna osoba tužitelja ET u spis priložio:

- potvrdu KLASA: 361-02/2201/3, URBROJ: 512M3-020202-59 od 3. lipnja 2024., izdane po Ministarstvu obrane, Služba za vojno graditeljstvo i energetsku učinkovitost, kojim se građevina bivšeg vojnog potkopa Draškovac na k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], može koristiti, evidentirati u katastarskom operatu i zemljišnoj knjizi te se može donijeti rješenje o obavljanju djelatnosti u toj građevini prema posebnom propisu. Pri tome se navodi kako vojne građevine na navedenim čestica su temeljem Uredbe o preuzimanju sredstva JNA i SSNO na teritoriju RH (NN 52/91) postale vlasništvo Republike Hrvatske i smatra se da su izgrađene na temelju izvršne građevinske dozvole te se smatra da te vojne građevine imaju uporabnu dozvole;

- Ugovor o zakupu zemljišta od 23 siječanj 2024. ovjeren po Javnom bilježniku Borici Kovačević u Splitu, broj: OV-390/2024, sklopljen između grada Visa i tužitelja, a predmet zakupa kako je zemljište na lokaciji u Visu, Dol, dio k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], na rok od 25 godina od dana sklapanja ugovora, s namjenom zemljišta za obavljanje djelatnosti proizvodnje proizvoda od betona za građevinarstvo.

Tuženik je istaknuo kako se navedena potvrda ne može smatrati dokazom postojeće građevine u odnosu na betonaru izgrađenu 2024., jer se ista odnosi na vojne građevine na predmetnoj lokaciji, dok priloženi Ugovor nije akt kojim se dozvoljava gradnja betonare. Na zapisniku se nadalje utvrđuje kako se predmetna čestica nalazi unutar obuhvata Prostornog plana uređenja grada Visa te se ista prema kartografskom prikazu 1. Korištenje i namjena površina nalazi izvan granica građevinskog područja naselja dijelom u zoni „Poljoprivredno zemljište - ostala obradiva zemljišta“, dijelom u zoni „Poljoprivredno zemljište - ostalo poljoprivredno i šumsko zemljište“. Zaključno, na zapisniku se navodi kako je provjerom u Informacijski sustav Ministarstva uređenja, graditeljstva i državne imovine, utvrđeno kako investitor nije ishodio akt kojim se dozvoljava građenje, a čime je počinjena povreda odredbe članka 106. Zakona o gradnji. Zapisniku su priložene fotografije s očevida te skica.

11. Nadalje, iz spisa predmeta proizlazi kako je odgovornoj osobi tužitelja te opunomoćeniku istog pročitan i uručen zapisnik s prvog inspekcijskog očevida, o čemu u spisu prileži zapisnik od 18. lipnja 2025., koji su potom dostavili pisano očitovanje, zaprimljeno kod tuženika 23. lipnja 2025. U očitovanju se u bitnom navodi kako se u konkretnom slučaju radi o mobilnoj betonari, za koju nije potreban akt za građenje; kako je betonara privremenog karaktera, jer da ista isporučuje beton za potrebe ribarske luke u Komiži; da iz potvrde Ministarstva obrane od 3. lipnja 2024. proizlazi kako k. č. [katastarska čestica] nikada nije vođena kao šumsko zemljište, već kao livada „Draškovac“ na kojoj je izgrađen vojni potkop Draškovac, pri čemu se navode utvrđenja iz Potvrde; kako je sklopljen Ugovor o zakupu zemljišta s gradom Visom od 23. siječnja 2024., koje kako je tužitelju dano za obavljanje djelatnosti - proizvodnja proizvoda od betona za građevinarstvo, pri čemu se navodi kako je Grad Vis bio ovlašten sklopiti taj Ugovor, budući da su Odlukom Vlade RH od 25. svibnja 1993. svi objekti u vlasništvu Saveznog sekretarijata za obranu JNA, a što uključuje i zonu bivšeg vojnog potkopa Draškovac, dani na upravljanje i korištenje jedinicama lokalne i regionalne samouprave u svrhu obavljanja komunalnih, društvenih i gospodarskih djelatnosti. Zaključno, u očitovanju se navodi kako je površina oko ulaska u potkop bila uvaljana i betonirana, te je služila kao manipulativan prostor u kojem su se nalazili topovi , slijedom čega je tužitelj (kao investitor) bio primoran urediti/sanirati predmetnu nekretninu, a sve kako bi na istoj mogao obavljati gospodarsku djelatnost - proizvodnja proizvoda od betona za građevinarstvo. Zaključno se navodi kako je tužitelj kao investitor u cijelosti predmetnu nekretninu uredio u skladu s odredbama Pravilnika te u skladu s odredbom članka 53. stavak 13. PPUG Vis, kojom je propisano kako se u okviru vojnih kompleksa dozvoljava rekonstrukcija i adaptacija postojećih građevina, te uređenje terena za komunalne i gospodarske djelatnosti, a koja odredba kako se nedvojbeno odnosi na područje bivšeg vojnog potkopa Draškovac.

12. Odredbom članka 3. stavak 1. točka 10. Zakona o gradnji propisano je kako građenje je izvedba građevinskih i drugih radova (pripremni, zemljani, konstruktorski, instalaterski, završni te ugradnja građevnih proizvoda, opreme ili postrojenja) kojima se gradi nova građevina, rekonstruira, održava ili uklanja postojeća građevina. Točkom 11. te odredbe propisano je kako građevina je građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem.

13. Odredbom članka 106. stavak 1. Zakona o gradnji propisano je kako se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano.

14. Odredbom članka 121. Zakona o gradnji propisano je kako se izvođenju pripremnih radova za građenje građevine može pristupiti na temelju pravomoćne, odnosno izvršne građevinske dozvole za građenje te građevine (stavak 1.); kako je iznimno od stavka 1. ovoga članka, posebna građevinska dozvola potrebna je za pripremne radove koji mogu utjecati na život i zdravlje ljudi ili na stabilnost okolnih građevina i okolnog zemljišta, kao i za građenje privremenih građevina za potrebe organiziranja gradilišta, i to za: 1. asfaltnu bazu, separaciju agregata, tvornicu betona i sl., 2. dalekovod i transformatorsku stanicu koju je potrebno izgraditi radi napajanja gradilišta električnom energijom, 3. privremenu zamjensku i spojnu cestu.

15. Odredbom članka 106. stavci 1., 3. i 4. Zakona o Državnom inspektoratu propisano je kako se inspekcijske i druge mjere propisane ovim Zakonom naređuju rješenjem investitoru, vlasniku građevine odnosno drugoj stranki određenoj ovim Zakonom; da rješenje na temelju tog odjeljka donosi građevinski inspektor; da ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke.

16. Prema odredbi članka 108. Zakona o državnom inspektoratu u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ima pravo i obvezu u skladu s ovim Zakonom strankama narediti poduzimanje sljedećih inspekcijskih mjera: 1. otklanjanje nepravilnosti tijekom građenja, 2. zabranu ugradnje građevnog proizvoda, 3. otklanjanje oštećenja na postojećoj građevini, 4. usklađivanje građenja, 5. uklanjanje građevine, 6. zabranu uklanjanja građevine i 7. obustavu građenja.

17. Odredbom članka 113. stavak 1. točka 1. Zakona o državnom inspektoratu propisano je kako u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole. Prema stavku 3. citirane zakonske odredbe rješenjem iz stavka 1. ovoga članka upozorava se investitora odnosno vlasnika da će se: 1. izvršenje rješenja provesti prisilnim putem ako po njemu ne postupi te ga upoznaje s načinom izvršenja tog rješenja, 2. izvršenje rješenja putem treće osobe provesti na odgovornost i trošak izvršenika te ga upoznaje s obvezom i posljedicama iz članka 121. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona, 3. bez donošenja dopunskog odnosno novog rješenja ukloniti i dijelovi građevine iz članka 116. ovoga Zakona, ako takvih bude.

18. Odredbom članka 114. Zakona o državnom inspektoratu propisano je kako se rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela izvršava putem treće osobe (stavak 1.); kako rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju iz stavka 1. ovoga članka ne može biti kraći od devedeset dana, niti duži od sto dvadeset dana (stavak 2.); kako se prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne (stavak 3.).

19. Prema odredbi članka 115. stavak 1. Zakona o Državnom inspektoratu iznimno od članka 114. ovoga Zakona, u rješenju kojim se naređuje uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području te u rješenju o uklanjanju građevine u slučajevima iz članka 110. stavka 2., članka 111. stavka 2. i članka 113. stavka 1. točaka 3. i 4. ovoga Zakona rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju ne može biti duži od 15 dana.

20. Imajući u vidu citirane zakonske odredbe, te utvrđeno činjenično stanje, posebno fotografije s inspekcijskog očevida na licu mjesta, a iz kojeg nesporno proizlazi kako je tužitelj izveo radove u cilju izgradnje betonare, kojom se mijenja namjena postojećeg prostora, pa se stoga radi o radovima koji čine građenje i kojima je nastala nova građevina u smislu naprijed citirane odredbe članka 3. stavka 1. točke 10. i 11. Zakona o gradnji, te koje radove je tužitelj izveo bez potrebnog akta za gradnju, sud je ocijenio kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok prigovori tužitelja nisu osnovani, te nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.

21. Naime, u konkretnom slučaju se ne radi o jednostavnim građevinama i radovima propisanima Pravilnikom, već o radovima kojima je izvršena gradnja betonare u prostoru, a za gradnju koje je bilo potrebno ishoditi građevinsku dozvolu sukladno odredbi članka 106. stavak 1. Zakona o gradnji.

22. Nadalje, a s obzirom da je u konkretnom slučaju utvrđeno kako se radi o građenju betonare, a bez da je prethodno ishođena građevinska dozvola, to je u skladu s odredbom članka 25. Zakona o gradnji bio nadležan postupati građevinski inspektor , pa se prigovori tužitelja u tom pravcu otklanjanju kao neosnovani.

23. Nadalje, ne stoje navodi tužitelja kako obrazloženje osporenog rješenja nije sastavljeno u skladu s odredbom članka 98. stavak 5. ZUP-a, budući da se u obrazloženju citiraju navodi iz očitovanja tužitelja na zapisnik o inspekcijskom nadzoru, te se obrazlaže zašto je u konkretnom slučaju utvrđeno kako se radi o izgradnji u cijelosti nove građevine, a s kojim obrazloženjem je suglasan i ovaj sud. Pri tome tuženik upućuje kako je iz javno dostupnih ortofoto snimaka razvidno kako je prije izgradnje betonare, prethodno raskrčen i uređen teren, a što je i ovaj sud utvrdio pregledom osnovnih slojeva Digitalne ortofoto karte 2025. i 2026., te 2023. i 2024. Također, tuženik je pravilno istaknuo kako i u situaciji da se radi o privremenoj betonari, koja je izgrađena za potrebe izgradnje ribarske luke u Komiži, je u pogledu iste potrebno ishoditi posebnu građevinsku dozvolu u skladu s odredbom članka 121. Zakona o gradnji.

24. Slijedom sveg navedenog, ocjena je suda da osporenim rješenjem tuženika uz obrazloženje koje je njime dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

25. Stoga je sud, pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a, odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa je presuđeno kao pod točkom I. izreke presude.

26. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS -a kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to je odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.

27. U pogledu prijedloga tužitelja da tužba ima odgodni učinak za istaći je kako je odredbom članka 42. stavak 2. ZUS-a, propisano kako sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu. Međutim, prema ustaljenoj upravnosudskoj praksi, odgoda izvršenja u slučajevima bespravne gradnje protivi se javnom interesu izraženom u odredbama Zakona o Državnom inspektoratu, posebice odredbama članka 1. i članka 103. stavak 1. tog Zakona, koje propisuju da se postupci pokreću po službenoj dužnosti radi zaštite javnog interesa, dok je nezakonitom gradnjom bespravni graditelj dobrovoljno pristao snositi rizik koji nosi takvo njegovo postupanje, odnosno pristao je na mogućnost da mu nadležni inspektor naloži uklanjanje gradnje koja je izvedena bez odgovarajućeg odobrenja za gradnju. Slijedom iznijetog, kako za određivanje odgodnog učinka nisu ispunjene kumulativno propisane pretpostavke iz odredbe članka 42. stavka 2. ZUS-a, to je prijedlog tužitelja odbijen, pa je riješeno kao pod točkom I. izreke rješenja.

28. Nadalje, odredbom članka 42. stavka 3. ZUS-a propisano kako sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru ako je to nužno kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, a privremena mjera nije protivna javnom interesu, niti bi se njome nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranki.

29. U konkretnom slučaju tužitelj traži od suda donošenje privremene mjere kojom bi se zabranilo izvršenje predmetnog inspekcijskog rješenja od okončanja ovog upravnog spora. Sud je prijedlog tužitelja ocijenio neosnovanim, budući da po ocjeni ovog suda nisu ostvareni razlozi za izdavanjem tražene privremene mjere jer tužitelj ničim nije dokazao kako bi određivanje iste bilo nužno u cilju izbjegavanja teške i nepopravljive štete, kako je to predviđeno odredbom članka 42. stavak 3. ZUS -a. Pri tome predložena privremena mjera sadržajno odgovara institutu odgodnog učinka tužbe. Stoga je riješeno kao pod točkom II. izreke rješenja.

U Splitu, 5. svibnja 2026.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. BETON ŠOLTA d.o.o. Stomorska, Sv. Nikole 16, OIB: 57061981958, kojeg zastupa opunomoćenik Toni Marinković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ivančević Marinković i partneri d.o.o., sa sjedištem u Splitu, 114. Brigade 10 2. Državni inspektorat Republike Hrvatske, Područni ured Split, Služba građevinske inspekcije, Odjel građevinske inspekcije Split, Mike Tripala 6

3. u spis