Poslovni broj: P-779/2025-10

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu tog suda Mirni Santini, u pravnoj stvari tužitelja IA iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednika pok. HA, zastupanog po punomoćniku Jugoslavu Puranu, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranki trg 3 a, OIB:23057039320, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko i dr. iz Zagreba, radi utvrđenja, nakon glavne rasprave zaključene dana 24. travnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, a koja presuda je objavljena 5. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

.

I. Utvrđuje se ništetnom odredba u članku 10. Ugovora o kreditu broj: 2402006- 1031262160/51400607-5102521569 sklopljenog 13.07.2005. između prednice tužitelja pok. UA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] kao korisnice kredita i tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 kao kreditora u dijelu u kojem je prednica tužitelja u obvezi platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva i odobravanje kredita u visini 1,00 % od iznosa kredita.

II. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 da tužitelju IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 954,64 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope - kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, uvećane za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 5. svibnja 2026. do isplate, sve u roku od 15 dana dok se za više zatraženi parnični trošak zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Prvotna tužiteljica UA u tužbi navodi da je 13. srpnja 2005. kao korisnica kredita sa tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5102521569 temeljem kojeg joj je tuženik odobrio i isplatio kredit u iznosu od 23.200,00 CHF. Ugovorena da je tzv. ulazna naknada odnosno 1,00 % od iznosa kredita. Smatra da je nepoštena i ništetna ugovorna odredba o plaćanju navedene ulazne naknade jer je ugovorena prema unaprijed formuliranom tipskom ugovoru bez posebnih pregovora o tim odredbama, po principu uzmi ili ostavi i ista kao potrošač nije mogla utjecati na tu odredbu odnosno o njoj se nije pregovaralo te u ugovoru nije navedeno od čega se sastoje naknada, na koje se troškove odnosi ,niti kako je određen njezin postotak slijedom čega je odredba o spornoj naknadi uzrokovala neravnotežu na štetu potrošača tužiteljice i zbog toga je ništetna. Navodi da je spomenuta odredba nepoštena i ništetna u smislu odredbe čl. 81. i. 87. Zakona o zaštiti potrošača te čl. 270. i 296. Zakona o obveznim odnosima i to odredba čl.10. Ugovora prema kojoj je za obradu zahtjeva i odobravanje kredita korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti 1,00 % naknade na iznos kredita. Stoga predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev konačno postavljen u podnesku od 8.12.2025. g. ( l.s. 89 ). Naime, nakon smrti tužiteljice postupak je preuzeo njezin nasljednik , sada tužitelj IA.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev po osnovu. Navodi da odredba o plaćanju naknade za obradu kredita nema značajnu neravnotežu na štetu tužitelja kao potrošača. Odredba da je jasna, razumljiva i lako uočljiva. Tom naknadom da su se podmirivali troškovi kao što su operativni troškovi, materijalni troškovi, troškovi trećih strana strana koje sudjeluju u realizaciji usluga, povezani regulatorni troškovi itd. Navodi da tužitelj treba dokazati svojstvo potrošača. Osporava vrijednost predmeta spora.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao dokumentaciju priloženu spisu te saslušao tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Tužitelj potražuje ovom tužbom utvrđenje ništavosti ugovorne odredbe čl. 10. o plaćanju ulazne naknade budući se radi o ništavoj ugovornoj odredbi. Tijekom postupka je bilo sporno da li je ništave ugovorna odredba čl. 10. predmetnog ugovora o kreditu te da li tužitelj ima svojstvo potrošača.

6. Pravo na isticanje ništavosti ne zastarijeva te jednom utvrđene ništave odredbe ne mogu konvalidirati pa nema zapreke utvrđenju ništavosti pojedinih ugovornih od redbi i ako je tuženik uskladio svoje poslovanje sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju.

7. Nesporno je da su prednica tužitelja UA i tuženik sklopili dana 13.7.2005. ugovor kojim je tuženik stavio na raspolaganje prednici tužitelja novčani iznos od 23.200,00 CHF protuvrijednosti u kunama. Sporno je da li je ugovorna odredbe čl. 10. o naplati naknade za obradu kredita ništetna. Ugovor o kreditu potpisan je i od strane sada tužitelja IA u svojstvu sudužnika.

8. Sud nije vezan pravnom osnovom tužbenog zahtjeva koji je naznačen u tužbi ali je dužan sam iznaći pravnu osnovu tužbenog zahtjeva u okviru činjenične osnove tužbe kojom je vezan. ( čl 186. ZPP-a ).

9.Tužitelj je potrošač u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ( NN- 96/03) jer je sklopio predmetni pravni posao kao fizička osoba u svrhu koja nije namijenjena njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti što se konačno vidi iz sadržaja samog ugovora o kreditu. Namjena kredita je izgradnja ili adaptacija stambenog prostora. Tužitelj je naveo u svom iskazu da je kredit podignut radi adaptacije stambenog prostora na adresi prebivališta. Tuženik je taj koji je u obvezi dokazati da tužitelj eventualno koristi sredstva kredita u svrhe koje bi mu osporavale svojstvo potrošača.

10. U odnosu na ništavost odredbe o jednokratnoj naknadi za korištenje ( čl. 10. sud nalazi da je odredba ugovora o kreditu u kojoj je ugovoreno plaćanje predmetne naknade ništava. Radi se o odredbi čl. 10.predmentog ugovora o kreditu koja glasi: "za obradu zahtjeva i odobravanje kredita korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 1,00 % naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 200 HRK obračunate s datumom ugovora.

11.Odredba čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ( NN-96/03 i dr.) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovor propisuje kako ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se u pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

12. Analizirajući podatke iz spisa slijedi da stranke ugovora nisu pojedinačno pregovarale o ugovornoj odredbi o jednokratnoj naknadi za korištenje, a ta ugovorna odredba tj. dijelovi iste je prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa je zbog toga i ništava u smislu odredbe čl .87. st. 1. ZZP/03. Ovo stoga što je tuženik sam sebi ostavio slobodu određivanja visine jednokratne naknade bez pojedinačnog pregovaranja o tome sa korisnicima kredita tj. prednicom tužitelja što je konačno tužitelj i potvrdio u svom iskazu. Tužitelj je naveo u svom iskazu da je tekst ugovora bio pripremljen, nisu ga mogli mijenjati već samo potpisati, nisu pregovarali sa bankarskim službenikom o naknadi za korištenje, nitko im nije rekao koja je svrha te naknade i za što se koristi a slijedi iz provedenog postupka da nisu dobili ni specifikaciju te naknade sa točnim iznosom i troškovima . Tuženik dakle, nije dokazao da se o navedenim odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo s obzirom na to da se radilo o standardnim, tipskim ugovornim odredbama te u ugovoru nije navedeno od čega se sastoji ulazna naknada u iznosu od 1,00 % od iznosa odobrenog kredita te koje je točno troškove banka imala a da bi se radilo upravo o iznosu od 1,00 % od odobrenog kredita. Tuženik je ugovornoj odredbi čl. 10. ovlašten sam donijeti odluku o visini naknade za obradu kredita. Tuženik je onda svojevoljno i jednostrano utvrdio trošak obrade kredita bez pojašnjenja koji su to objektivni nastali troškovi koje je imao a da su vezani za obračun naknade troška kredita .Prije sklapanja ugovora je morao informirati tužitelja o okolnostima koje utječu na pravo na obračun spomenute naknade i navesti prije obrade kredita specifikaciju tih troškova. I Sud Europske unije je u presudama C- 84/19 i C-224/19 potvrdio da je nepošteno bez pregovaranja s potrošačem u tipskim ugovorima na početku kredita ugovarati naknade ulazne troškove obrade za koje ne postoji nikakvo obrazloženje na temelju čega su nastali, koji su netransparentni i neproporcionalni.

13. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je tekst ugovora bio unaprijed pripremljen od strane banke. Zato je odredba ugovora o kreditu o plaćanju naknade za obradu kredita protivna načelu savjesnosti i poštenja jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo a ugovor je pripremio i predložio tuženik pa je u tom dijelu nastala znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Tuženik je morao prije sklapanja ugovora ili tijekom sklapanja informirati korisnika kredita o okolnostima koje utječu na obračun naknade na ime obrade kredita te pojasniti na što se ona odnosi i navesti njezinu specifikaciju. Tuženik tek u odgovoru na tužbu ističe na što se odnos i i za što upotrebljavaju sredstva dobivena naplatom te naknade od korisnika kredita. Tuženikovo pozivanje na propise i na njegovo jednostrano propisano pravo na naplatu predmetne naknade je protivno načelima obveznog prava i svrsi prava. U konkretnom slučaju sudionici obveznog odnosa nisu ravnopravni jer je tužena banka daleko jači sudionik koja je u potpunosti diktirala korisniku kredita uvjete ugovora koje je sam odredila i sastavila pa tako i odredbu o plaćanju naknade za obradu kredita. I sud Europske unije je u presudama C-84/19 i C-224/19 potvrdio da je nepošteno pregovaranje s potrošačem u tipskim ugovorima na početku kredita ulazne troškove za koje ne postoji obrazloženje na temelju čega su nastali.

14. Slijedom navedenog ugovorna odredbe čl. 10. o plaćanju predmetne naknade je ništava pa je tužbeni zahtjev trebalo usvojiti..

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st.1. Zakona o parničnom postupku. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova, sastav podneska od 8,12,2025. .g u visini od 50 bodova ( Tbr.8/3 ) zastupanje po punomoćniku iz redova odvjetnika na ročištu 24.4..2026. u visini od 100 bodova a na ročištima 9.12.2025. g. i 2.2.2026. g. u visini od po 50 bodova ( Tbr.9/2 jer se na ovim ročištima nije raspravljalo o glavnoj stvari u smislu da su se izvodili dokazi ) što sa PDV- om iznosi 875 eura. Tome treba pridodati i trošak pristojbe na tužbu od 26,55 eura i na presudu od 53,09 eura pa je ukupni trošak tužitelja 954,64 eura. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja je odbijen. Ovo stoga što mu nisu priznati troškovi pristupa na sva ročišta po Tbr.9/1 iz već iznesenih razloga niti trošak sastava podnesaka nebitnog za raspravljanje. Glede prigovora tuženika vps-u ističe se da je predmet ovog spora deklaratorni tužbeni zahtjev gdje je uobičajena vrijednost predmeta spora upravo ona označena u tužbi budući tužitelj ne traži i isplatu plaćene naknade u predmetnoj tužbi a da bi se onda zaključila točna mjera interesa tužitelja za podnošenje ove tužbe.

16. Zbog izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci, 5. svibnja 2026.

S U D A C

Mirna Santini

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.

D N A :

1. Tužitelju po punomoćniku uz rješenje pristojba na presudu 53,09 eura

2. Tuženiku po pun.

Nakon pravomoćnosti pozvati tuženika pristojba na odgovor na tužbu 26,54 eura

U Rijeci , 5.5.2026.