Poslovni broj: Povrv-957/2024-10

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Daniele Kralj Poličić, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, kojeg zastupa punomoćnik Marko Lisec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šunić i Lisec d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Marka Liseca, odvjetnika, i punomoćnice tuženika ŠN, zamjenice u Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, 5. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika mr.sc. Joze Rotima iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-1289/2023 od 19. veljače 2024. te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 100,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. svibnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Povodom ovršnog prijedloga tužitelja od 14. studenog 2023., Javni bilježnik mr.sc. Jozo Rotim iz Zagreba izdao je rješenje o ovrsi poslovni Ovrv-1289/2023 od 19. veljače 2024., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 155,86 EUR sa zakonskim zateznim kamatama teku od 25. siječnja 2021. do isplate, uz naknadu nastalog troška ovršnog postupka u iznosu od 87,19 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.

2. Predmetno potraživanje tužitelj temelji na vjerodostojnoj ispravi - izvodu iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, a isto se odnosi na iznos zakonskih zateznih kamata na zakašnjelo plaćanje glavnice za nekretninu na adresi u [adresa].

3. Protiv citiranog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor, sada odgovor na tužbu, u kojem u bitnome pobija predmetno rješenje o ovrsi, osporavajući osnovu i visinu budući da je tužitelj nije dostavio dokaz na okolnost osnovanosti i visine predmetnog potraživanja te ističe prigovor zastare potraživanja. Predlaže nastaviti postupak kao povodom prigovora protiv platnog naloga te ukinuti pobijano rješenje u cijelosti uz naknadu troškova postupka.

4. Povodom prigovora tuženika, rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv- 957/2024-2 od 13. veljače 2025., predmetno rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage, u dijelu kojim je određena ovrha te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, u smislu odredbe čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22., dalje u tekstu: OZ).

5. Tužitelj tijekom postupka u bitnome u cijelosti osporava navode tuženika te dostavlja dokumentaciju na kojoj temelji osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari, i to karticu kupca iz koje da je vidljivo da je tuženik, kao korisnik vodne usluge na adresi u [adresa], od 29. lipnja 2017. evidentiran pod šifrom kupca 3502706 i šifrom mjernog mjesta 0941805. Tužitelj navodi da se predmetna tražbina odnosi na iznos zakonskih zateznih kamata na zakašnjelo plaćanje glavnice jer da je tuženik podmirio račune sa zakašnjenjem. Tužitelj stoga upućuje na odredbu čl. 29. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zakonske zatezne kamate na zakašnjelo plaćanje glavnice. Iz priloženog Obračuna zakonskih zateznih kamata razvidno je kako je datum podmirenja tužiteljeve tražbine bio dana 10. studenog 2020., dok su dospijeća računa nastupila s datumima kako slijedi: 5. ožujka 2018. (obračunati iznos kamate: 2,40 EUR), 30. ožujka 2018. (obračunati iznos kamate: 1,66 EUR), 27. travnja 2018. (obračunati iznos kamate: 1,61 EUR), 23. svibnja 2018. (obračunati iznos kamate: 1,56 EUR), 4. srpnja 2018. (obračunati iznos kamate: 1,48 EUR), 31. srpnja 2018. (obračunati iznos kamate: 1,43 EUR), 29. kolovoza 2018. (obračunati iznos kamate: 17,76 EUR), 26. rujna 2018. (obračunati iznos kamate: 7,63 EUR), 25. listopada 2018. (obračunati iznos kamate: 9,15 EUR, 5. prosinca 2018. (obračunati iznos kamate: 2,05 EUR), 2. siječnja 2019. (obračunati iznos kamate: 1,15 EUR), 25. siječnja 2019. (obračunati iznos kamate: 1,11 EUR), 26. veljače 2019. (obračunati iznos kamate: 1,06 EUR), 22. ožujka 2019. (obračunati iznos kamate: 1,01 EUR), 8. svibnja 2019. (obračunati iznos kamate: 53,43 EUR), 3. lipnja 2019. (obračunati iznos kamate: 9,68 EUR), 1. srpnja 2019. (obračunati iznos kamate: 7,56 EUR), 26. srpnja 2019. (obračunati iznos kamate: 7,55 EUR), 23. kolovoza 2019. (obračunati iznos kamate: 5,68 EUR), 7. listopada 2019. (obračunati iznos kamate: 1,03 EUR), 2. studenog 2019. (obračunati iznos kamate: 4,45 EUR), 29. studenog 2019. (obračunati iznos kamate: 4,12 EUR), 24. prosinca 2019. (obračunati iznos kamate: 4,07 EUR), 22. siječnja 2020. (obračunati iznos kamate: 3,92 EUR), 5. ožujka 2020. (obračunati iznos kamate: 0,41 EUR), 31. ožujka 2020. (obračunati iznos kamate: 0,37 EUR), 27. travnja 2020. (obračunati iznos kamate: 0,32 EUR), 27. svibnja 2020. (obračunati iznos kamate: 0,27 EUR), 30. lipnja 2020. (obračunati iznos kamate: 0,22 EUR), 24. srpnja 2020. (obračunati iznos kamate: 0,18 EUR), 25. kolovoza 2020. (obračunati iznos kamate: 0,12 EUR) te 7. listopada 2020. (obračunati iznos kamate: 1,42 EUR). Tužitelj ističe kako je pritom obračunao navedene iznose s danom dospijeća 24. siječnja 2021. U odnosu na prigovor zastare, tužitelj ističe kako je isti neosnovan jer da je Prijedlog za ovrhu podnesen unutar zastarnog roka od tri godine sukladno odredbi čl. 228. ZOO-a, i to 14. studenog 2023., a da je Rješenje o ovrsi javnog bilježnika Joze Rotima iz Zagreba pod posl. broj Ovrv-90004/2023 doneseno 19. veljače 2024. Pritom tužitelj ukazuje na odredbu čl. 240. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj ističe kako je tuženik izvršio uplate na ime glavnice 10. studenog 2020., pa da je time posredno priznao dugovanje te slijedom toga prekinuo zastaru. Predlaže platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi u cijelosti održati na snazi, uz naknadu troškova postupka.

6. Tuženik na ročištu održanom 11. veljače 2026. navodi da ostaje kao kod prigovora na rješenje o ovrsi odnosno odgovora na tužbu, svih dosadašnjih navoda i dokaznih prijedloga istaknutih tijekom postupka. U odnosu na navode tužitelja da nije nastupila zastara, tuženik ističe da je nastupila zastara, jer da i sam tužitelj navodi da je tuženok glavnicu platio 10. studenoga 2020, a da je prijedlog za ovrhu podnesen tek 2024., pa smatra kako tužitelj pogrešno navodi da je prijedlog za ovrhu podnio 14. studenoga 2023. Međutim, tuženik smatra kako je potraživanje tužitelja i u odnosu na taj datum u zastari. Također, tuženik navodi da iz priloga dostavljenih uz podnesak tužitelja, i to račun br. 37116400-1, proizlazi da je tužitelj za neplaćene kamate na pojedine račune iz ranijih razdoblja napravio novi račun, a što da je protivno pozitivnim propisima. Stoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka.

7. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 12. rujna 2023. (listovi 11 i 51 spisa), uvid u kupca (listovi 47-48 spisa), uvid u mjerno mjesto (listovi 49-50 spisa) te račun (listovi 52-55 spisa).

8. Temeljem ocjene svih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud nalazi da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

9. Predmet spora je zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na zakašnjelo plaćanje glavnice za nekretninu na adresi u [adresa], u iznosu od 1.174,33 kuna / 155,86 EUR.

10. Između stranka je sporna osnova i visina potraživanja s obzirom na prigovor tuženika da se radi o obračunatim kamatama na podmirene račune te prigovora zastare.

11. Prema odredbi čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP), svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i ponuditi dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, kao i dokaze za utvrđivanje osnovanosti svojih navoda, a ako na temelju izvedenih dokaza sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Ona obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

12. Prema tome, u situaciji kada tuženik osporava osnovu i visinu, na tužitelju je teret dokaza istog.

13. S obzirom na to da je tuženik osporio osnovu i visinu potraživanja tužitelja u cijelosti, odnosno naveo da je nastupila zastara potraživanja, nejasno je zašto se tužitelj nije očitovao na navedene navode tuženika u roku od 15 dana od primitka rješenja o stavljanju van snage i dostavio dokaze na kojima temelji predmetno potraživanje (utužene račun, matične evidencije za tuženika...).

14. Kako se osnova i visina tužbenog zahtjeva ne može nedvojbeno utvrditi na temelju dostavljene dokumentacije tužitelja, odnosno je li tuženik poslovni korisnik ili nije, to u postupku, uzimajući u obzir odredbu čl. 221.a ZPP-a, tužitelj nije dokazao da bi se tuženik koristio njegove usluge u poslovne svrhe. Naime, navedenom odredbom čl. 221.a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će se primjenom pravila o teretu dokazivanja. Stoga je zaključak ovog suda da je isporuka usluga tužitelja izvršena za potrebe domaćinstva.

15. Odredbom čl. 232. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) propisano je da potraživanja naknade za usluge za održavanje čistoće zastarijevaju za jednu godinu, ako je isporuka izvršena za potrebe domaćinstva, dok je odredbom čl. 215. st. 1. istog Zakona propisano da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Rok za ispunjenje obveze određen je na svakom mjesečnom računu odnosno naznačen je rok dospijeća obveze. Nadalje, sukladno odredbi čl. 241.u vezi s odredbom čl. 215. st. 1. istog Zakona zastara se prekida svakom radnjom vjerovnika poduzetom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a nakon prekida zastara počinje teći iznova, dok se vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa u zakonom određeni rok za zastaru. Sukladno odredbi čl. 245. st. 3. ZOO-a kad je prekid nastao podnošenjem tužbe zastara počinje teći iznova od dana kada je spor okončan ili završen na neki drugi način.

16. Imajući u vidu da je postupak pokrenut 14. studenog 2023., a da se radi o obračunatim kamatama za podmirene račune s dospijeće u razdoblju od ožujka 2018. do listopada 2020., jasno proizlazi da je u konkretnom slučaju do pokretanja predmetnog postupka protekao jednogodišnji zastarni rok iz čl. 232. st. 1. toč. 1 .ZOO- a, slijedom čega je u cijelosti osnovan i po tuženiku istaknuti prigovor zastare u odnosu na utuženo potraživanje, s obzirom da se radi o sporednom potraživanju – obračunatim zakonskim zateznim kamatama.

17. Valja ukazati i da tuženik ne može biti odgovoran za snošenje zateznih kamata te troška ovršnog i parničnog postupka budući da u trenutku plaćanja utuženog dugovanja (glavnice) nije ovršni postupak protiv njega uopće bio pokrenut, uzimajući u obzir, a što nije sporno među strankama, da je dug podmirio prije nego joj je dostavljeno rješenje o ovrsi, odnosno prije nego je parnica počela teći u smislu odredbe čl. 194. st. 1. ZPP-a.

18. Sukladno gore navedenom, sud je temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuo platni nalog u cijelosti i odbio tužbeni zahtjev, odnosno odlučio kao pod točkom I/ izreke.

19. Ovdje valja ukazati na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženo u Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017., gdje je pod 3.1. navedeno: "Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.".

20. S obzirom da se postupak, povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti u skladu s odredbom članka 154. st. 1. ZPP-a, kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku te se tako odluka o trošku postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a.

21. Tuženiku je u svezi zastupanja po ovlaštenoj punomoćnici zamjenici općinske državne odvjetnice, priznat zatraženi trošak primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., dalje: Tarifa), i to za sastav prigovora na rješenje o ovrsi u iznosu od 50,00 EUR te zastupanje na ročištu 11. veljače 2025. u iznosu od 50,00 EUR, tako da ukupno dosuđeni parnični trošak tužitelju iznosi 100,00 EUR (toč. III/ izreke).

22. Odluka o tijeku i stopi zateznih kamata na dosuđeni parnični trošak, temelji se na odredbama Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju, temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).

23. S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to je odbijen u cijelosti i njegov zahtjev za naknadom troškova postupka te je odlučeno kao pod točkom III/ izreke.

U Zagrebu 5. svibnja 2026.

Sutkinja:

Zrinka Berečki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu. Žalba se može izjaviti samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku uz rješenje o pristojbi na presudu

2. tuženiku po punomoćnici