Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1240/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Dr. ŠKOBIĆ d.o.o., OIB: 50992998881, Samobor, Ulica Gornji kraj 11, kojeg zastupaju punomoćnici Boran Bušurelo i Ana-Marija Žužul Horvat, odvjetnici u Odvjetničkom društvu BUŠURELO, ŽUŽUL i partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženice MA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu Stalne službe u Samoboru poslovni broj P-664/2020-48 od 24. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu Stalne službe u Samoboru poslovni broj P-664/2020-48 od 24. rujna 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka će se odlučiti konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju 44.272,48 eura s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedinačno navedene iznose, dok je pod toč. II. izreke naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 12.326,71 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 24. rujna 2024. do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tuženica, a zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže pobijanu presudu ukinuti u cijelosti.

3. Žalba tuženice je osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

5. Predmet ovog spora je zahtjev za naknadu štete u iznosu 44.272,48 eura s pripadajućim zateznim kamatama, a koju štetu je tuženica, zaposlena kod tužitelja na poslovima računovodstva, prouzročila tužitelju tako što je u razdoblju od siječnja 2017. do siječnja 2019. s računa tužitelja obavljala bez njegovog naloga isplate na svoj privatni račun, a koje isplate je opisivala kao refundacije i akontacije za materijalne troškove, pozajmice te otplate rata kredita.

6. Prvostupanjski je sud kao nesporno iznio to da je tuženica od ožujka 2016. do prosinca 2018. bila zaposlena kod tužitelja na radnom mjestu računovođe, da je tužitelj izvanredno otkazao ugovor o radu, da je protiv tuženice u tijeku kazneno postupanje od strane Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu pod brojem KPDO- 98/20 te da si je tuženica isplaćivala novčane iznose s poslovnog računa tužitelja na svoj privatni račun.

7. Nadalje, prvostupanjski je sud na temelju nalaza i mišljenja financijske vještakinje Maje Škarica Labura utvrdio da je tuženica poduzimala naloge prijenosa na tekući račun po iskazanim iznosima materijalnih troškova i drugih troškova te da su navedene transakcije sporne jer iste nisu opravdane ni pravilno knjižene, da se ne temelje na valjanim odlukama i kao takve ne odgovaraju poslovnim knjigama, a da iznosi koji su opisivani kao refundacije materijalnih troškova, akontacije i otplate rata kredita u razdoblju od siječnja 2017. pa do siječnja 2019. iznose ukupno 44.272,48 eura. S tim u vezi prvostupanjski je sud otklonio navode tuženice da je za predmetne uplate primila naloge tužitelja uz obrazloženje da takvi nalozi ne proizlaze iz materijalno-poslovne dokumentacije koja prileži spisu, a niti je takve naloge otkrila vještakinja prilikom izrade nalaza. Također, prvostupanjski je sud na temelju iskaza direktora tužitelja ĐA utvrdio da tuženica nije dobila odobrenje tužitelja za predmetne isplate.

8. Prethodno navedena utvrđenja i zaključci prvostupanjskog suda za sada se ne mogu prihvatiti kao pravilni.

9. Naime, osnovano tuženica u žalbi osporava pravilnost navedenih utvrđenja ističući da sudskoj vještakinji prilikom izrade nalaza i mišljenja nisu bili dostupni svi relevantni podaci koji se nalaze kod tužitelja, prije svega računalo i program po kojem je radila tuženica u predmetnom razdoblju.

10. Prvostupanjski je sud tako zaključak o neopravdanosti, odnosno protupravnosti predmetnih isplata utemeljio upravo na tome što se ne mogu opravdati materijalno- poslovnom dokumentacijom koja prileži spisu, odnosno dokumentacijom koja je dana na uvid sudskoj vještakinji. No, iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje Maje Škarica Labura te dviju dopuna proizlazi da značajan dio poslovne dokumentacije tužitelja nije bio dostupan vještakinji. Tako vještakinja u drugoj dopuni svog nalaza i mišljenja na str. 617. spisa navodi da nije imala mogućnost uvida u promet blagajne, fiskalnih izlaznih računa, aplikacije na računalu koje je koristila tuženica te blagajnički dnevnik, na str. 627. spisa navodi da nije imala pristup glavnoj knjizi i kontima materijalnih troškova, dok na str. 641. spisa navodi da joj nisu dani na uvid blagajna i aplikacije vezane uz blagajnu i promete gotovinom u promatranom razdoblju, a računalo i aplikacije koje je koristila tuženica nisu bili u funkciji.

11. Nastavno na prethodno, iz nalaza i mišljenja s dopunama, ali ni iz iskaza vještakinje danom na ročištu 20. veljače 2024. nije jasno od kakvog je značaja za mogućnost pouzdanog utvrđenja protupravnosti kako svih isplata, tako i pojedinih kategorija predmetnih isplata (refundacije, akontacije za materijalne troškove, pozajmice i otplate rata kredita) to što prethodno navedeni podaci nisu dani na uvid vještakinji, odnosno jesu li protupravno isplaćeni iznosi mogli biti nedvojbeno (na razini izvjesnosti, a ne samo na razini vjerojatnosti) utvrđeni u dosuđenom iznosu isključivo na temelju dokumentacije koja je bila dostupna vještakinji.

12. Pritom je potrebno istaknuti da se u konkretnom slučaju pitanje protupravnosti, kao element predmetne odštetne odgovornosti tuženice, ne sastoji samo po sebi u povredi računovodstvenih propisa, nego isključivo u tome mogu li se isplate opisane kao refundacije i akontacije troškova opravdati stvarnim troškovima tuženice za račun tužitelja i s tim u vezi prethodnim ili naknadnim odobrenjem tužitelja (makar i prešutnim) te jesu li isplate po osnovi pozajmice i po osnovi rata kredita utemeljeni na izričitom odobrenju tužitelja (glede pozajmice npr. sklapanjem ugovora o zajmu ili pisanom nalogu direktora o odobrenju isplate pozajmice, a glede isplate rate kredita npr. aneksom ugovora o radu kojim se povećava neto plaća na teret koje se isplaćuju rate ili pisanim nalogom direktora).

13. Budući da zbog prethodno navedenih razloga nalaz vještakinje nije potpun, a time ni jasan, to se za da sada ne mogu prihvatiti ni gore izneseni utvrđenja i zaključci prvostupanjskog suda koji su u prvom redu i zasnovani na nalazu i mišljenju vještakinje.

14. Nadalje, tuženica je u žalbi osporila i vjerodostojnost prihvaćenog iskaza direktora tužitelja ĐA, upirući pritom na odgovarajuće dijelove nalaza i mišljenja iz kojih proizlazi da nije vjerojatno da direktor tužitelja nije znao za predmetne isplate još u vrijeme kada su iste poduzete. S obzirom na to da prvostupanjski sud prilikom ocjene tog iskaza nije uzeo u obzir nalaz i mišljenje vještakinje, koji je prethodno u cijelosti prihvatio, a u kojem je na vrlo jasan način izneseno da nije realno da direktor tužitelja nije bio upoznat s poduzetim transakcijama (str. 628. i 642. spisa), to prihvaćanje navedenog iskaza u cijelosti nije utemeljeno na pravilnoj ocjeni dokaza u smislu čl. 8. ZPP. Ovdje je pritom ipak za naglasiti da eventualna upoznatost direktora tužitelja s predmetnim isplatama u korist računa tuženice sama po sebi nije dostatna za zaključak da tuženica nije postupala protupravno. Suprotno tome, za isključenje protupravnosti potrebno je da je tuženica postupala u skladu sa zakonitim nalozima direktora tužitelja ili eventualno drugoga ovlaštenog organa tužitelja ili pak da je tuženica postupila na temelju naloga koji se ne mogu okarakterizirati kao zakoniti, ali je ipak na strani tuženice postojala dobra vjera prilikom zaprimanja naloga i prilikom njihova izvršenja.

15. Slijedom svega navedenog, budući da je ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, trebalo je na temelju čl. 370. ZPP ukinuti pobijanu presudu pod toč. I. izreke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

16. Kako je ukinuta odluka o glavnom zahtjevu, trebalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku iz toč. II. izreke, jer se radi o sporednoj tražbini koja slijedi pravnu sudbinu glavnog zahtjeva.

17. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud pozvati vještakinju da se očituje o načelnoj važnosti gore navedene nedostupne dokumentacije i računala/računalnih programa koje je koristila tuženica i to izrijekom za svaku pojedinu kategoriju predmetnih isplata (refundacije, akontacije za materijalne troškove, pozajmice i otplate rata kredita), imajući pritom na umu sve što je navedeno pod toč. 11. i 12. obrazloženja ovoga drugostupanjskog rješenja.

18. Po potrebi će prvostupanjski sud pozvati tužitelja da se očituje o razlozima nedostupnosti prethodno navedene dokumentacije kao i računala/računalnih programa koje je koristila tuženica te će u tom slučaju pozvati vještakinju očitovati se o uvjerljivosti navoda koje u pogledu toga iznese tužitelj. U pogledu svega navedenog prvostupanjski će sud omogućiti tuženici da iznese svoje očitovanje.

19. Najzad će prvostupanjski sud ocijeniti sve izvedene dokaze u skladu s čl. 8. ZPP te će donijeti na zakonu zasnovanu presudu.

20. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluku o troškovima parničnog postupka, pa će novom odlukom o glavnoj stvari prvostupanjski sud odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i troškove žalbenog postupka (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Velikoj Gorici 5. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina