Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Rijeka, Žrtava fašizma 7
Poslovni broj Pr-18/2024-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mariji Predovan Matoković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Franu Dobroviću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika CESTE – RIJEKA d.o.o., Kukuljanovo, Industrijska zona, Kukuljanovo 377, OIB: 01371628232, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i dr., nakon glavne javne rasprave, zaključene 21. tavnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnica tužitelja Maje Bačić, odvjetnice u Rijeci te zakonskog zastupnika tuženika JM, objavljene 5. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. Utvrđuje se da odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu ur. broj: 2416/2023 od 05. prosinca 2023.g. koju je donio tuženik CESTE – RIJEKA d.o.o. iz Kukuljanova, Industrijska zona, Kukuljanovo 377, OIB 01371628232 nije dopuštena i da radni odnos tužitelja PM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kod tuženika nije prestao.
II. Raskida se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 07. lipnja 2022.g., godine između tužitelja PM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika CESTE – RIJEKA d.o.o. iz Kukuljanova, Industrijska zona, Kukuljanovo 377, OIB 01371628232, te se prestanak radnog odnosa određuje s danom 04. studeni 2024.g.
III. Nalaže se tuženiku CESTE – RIJEKA d.o.o. iz Kukuljanova, Industrijska zona, Kukuljanovo 377, OIB 01371628232, da tužitelju PM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete isplati iznos od 12.888,95 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa sve do isplate, po stopi nastaloj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od osam dana.
IV. Nalaže se tuženiku CESTE – RIJEKA d.o.o. iz Kukuljanova, Industrijska zona, Kukuljanovo 377, OIB 01371628232 naknaditi tužitelju PM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koja teče od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako poolugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od osam dana.“, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je 6. prosinca 2023. zaprimio Odluku ur. broj: 2416/2023 od 5. prosinca 2023. o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto poslovođe od 7. lipnja 2022. pod ur. brojem: 45/46-2022 s početkom važenja od 1. srpnja 2022., kao i aneks tog ugovora o radu od 22. studenog 2023. ur. 45/162-2023, jer da je navodno počinio tešku povredu obveze iz radnog odnosa. Istom odlukom da je odlučeno kako tužitelju radni odnos prestaje s danom donošenja odluke odnosno 5. prosinca 2023., kao i da nema pravo na otpremninu ni pravo na otkazni rok. Iz obrazloženja predmetne odluke u bitnome da proizlazi da tužitelj ne bi obavljao svoje radne zadatke naložene po tuženiku kao poslodavcu, te da ne poštuje radno vrijeme. U spornoj Odluci tuženik konkretno navodi događaj od dana 2. prosinca 2023. kada da tužitelj nije pristupio na rad u bazu Gornje Jelenje unatoč pravovremenom rasporedu i najavama lošeg vremena, te da nije rasporedio podređene mu radnike na rad, da ga je tom prilikom kontaktirao šef radne jedinice ŽM neovisno o čemu da isti nije postupio po nalogu, da se neprimjereno i vulgarno izražavao te da je s danom 4. prosinca 2023. otvorio bolovanje, kakvim ponašanjem da je iskazao izrazitu neodgovornost prema poslodavcu i kolegama, te zlorabio institut bolovanja. Konačno, tuženik zaključuje kako, neovisno o odredbi čl. 119. st. 2. Zakona o radu koja propisuje obvezu poslodavca da omogući radniku iznošenje obrane, isti nije dužan postupiti po navedenom, obzirom da je radnik na bolovanju, a da zbog dinamike i operativnosti donošenja poslovne odluke o otkazu nema namjere čekati da se tužitelj odluči vratiti s bolovanja. Sporna Odluka o otkazu potpuno da je nezakonita i kao takva nedopuštena. Prvenstveno, tužitelj u cijelosti osporava navode iznesene u obrazloženju odluke, jer su isti netočni i iskonstruirani za potrebe donošenja sporne odluke. Naime, pravi razlog zbog kojeg je tužitelj dobio izvanredni otkaz ugovora o radu nalazi se u tome što je tužitelj ukazivao tuženiku na nepravilnosti i nezakon itosti u poslovanju, a koje imaju i obilježja kaznenih djela. Da je tužitelj bio učinkovit, odgovoran i uzoran rednik te poštovao odredbe (sada) otkazanog Ugovora o radu ideu korist i činjenica što je tuženik istome svega nekoliko dana (22. studenog 2023.g.) prije davanja izvanrednog otkaza, ponudio aneks ugovora o radu kojim je tužitelju povećan koeficijent za obračun plaće. Obzirom da tužitelj drži kako su mu predmetnom odlukom povrijeđena ugovorom i zakonom zajamčena prava koja proizlaze iz radnog odnosa, tužitelj da je tuženiku uputio pravovremeni zahtjev za zaštitu prava u skladu s odredbom čl. 133. st. 1. Zakona o radu dana 20. prosinca 2023., koji zahtjev da je tuženik zaprimio 27. prosinca 2023., o kojem se nije očitovao, slijedom čega je tužitelj ustao ovom tužbom. Stoga, tužitelj smatra da nije zakonit i dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu, pa predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.
1.1. Tužitelj je podneskom od 17. veljače 2026. (stranica 87-90 spisa) uredio tužbeni zahtjev na način da zahtjeva da sud utvrdi da otkaz poslodavca nije bio dopušten, da se ugovor o radu raskida sudskim putem te da se kao dan prestanka radnog odnosa utvrdi dan 4. studenoga 2024., kumulirano sa zahtjevom za naknadu štete . Dakle, ovdje se ne radi o preinaci tužbe u smislu odredbe čl. 190. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08. – ispr., 57/11., 25/13., 89/14. – odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje u tekstu; ZPP), već o zahtjevu kojeg je radnik temeljem odredbe čl. 117. st. 1. i 3. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23. – dalje u tekstu; ZR) ovlašten istaći u već tekućoj parnici u kojoj se odlučuje o dopuštenosti otkaza na temelju citirane odredbe ZR-a kao lex specialis.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini spornim navod tužitelja da je odluka o otkazu nezakonita i nedopuštena, da su navodi iz obrazloženja te odluke netočni i iskonstruirani za potrebe donošenja sporne odluke, da je pravi razlog otkazivanja taj što je tužitelj ukazivao tuženiku na nepravilnosti i nezakonitosti u poslovanju, a koje imaju i obilježja kaznenih djela, te da je tužitelj bio učinkovit, odgovoran i uzoran radnik, zbog čega da mu je tuženik prije davanja izvanrednog otkaza ponudio aneks ugovora o radu kojim mu je povećao koeficijent za obračun plaće. Tuženik prvenstveno ističe da je upravo tuženik s tužiteljem 22. studenog 2023. obavio razgovor tijekom kojeg mu je skrenulo pozornost no pritužbe investitora, korisnika ceste i tužitelju neposredno nadređenih zaposlenika, sve u svijetlu činjenice da se tuženik već duže vrijeme bori s kroničnim nedostatkom radne snage i da nije u poziciji davati otkaz bilo kome od svojih radnika. Presudan razlog za odluku o izvanrednom otkazu tužitelj da je dao tuženiku 2. prosinca 2023. kada nije pristupio na rad u bazu Gornje Jelenje, iako se za to ukazala potreba, a tužitelj da je bio u tzv. pripravnosti. Režim „plaćene pripravnosti“ da je takva situacija kada poslodavac plaća radniku dodatak na plaću u određenom razdoblju, a radnik se u tom razdoblju obvezuje biti pripravan i u svakom trenutku započeti s radom, ukoliko se za to ukaže potreba. Naime, kada je neposredno nadređeni tužitelju ŽM istoga dana upitao tužitelja zašto nije pristupio u bazu Gornje Jelenje, iako je u režimu pripravnosti, i zašto nije rasporedio podređene radnike na rad, da je naišao na krajnje neprimjerenu reakciju tužitelja koji da je na osobito vulgaran način odbio izvršiti nalog neposredno nadređenog. Nadalje ističe kako je Poslovnikom o radu tuženika, izloženog na oglasnoj ploči tuženika, uređena problematika davanja izvanrednog otkaza i to u čl. 104.-107., uz napomenu kako tuženik u čl. 105. Poslovnika o radu izričito predviđa odbijanje izvršenja radnog zadatka i izazivanje svađe kao razloge za izvanredni otkaz. Također navodi da je i ranije imao disciplinskih problema s tužiteljem, no neovisno o navedenom, tuženiku da je nemoguće nastaviti radni odnos s tužiteljem zbog njegove neodgovornosti koja da ne priliči radnom mjestu poslovođe. S obzirom da su odnosi tužene i tužitelja trajno narušeni te činjenice da tužitelj već radi kod drugog poslodavca, da je pošteno zaključiti kako tužitelj više nema pravnog interesa voditi ovaj spor, a osobito ne za vraćanje na svoje radno mjesto, slijedom čega predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.
3. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju priležeću spisu, kao i dokaz saslušanjem svjedoka ŽM (stranica 96-98 spisa), IM (stranica 98-99 spisa), CM (stranica 99-100 spisa), RM (stranica 105-106 spisa) i UM (stranica 106-107 spisa), tužitelja (stranica 33-35 spisa) i z.z. tuženika JM (stranica 35-37 spisa), kao stranaka, uz napomenu kako je punomoćnik tužitelja na ročištu za glavnu raspravu održanom 21. travnja 2026. odustao od prijedloga radi saslušanja svjedoka EM.
Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.
4. Iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu ur. broj: 2416/2023 od 5. prosinca 2023. (stranica 6-7 spisa) utvrđeno je da se tužitelju ugovor o radu otkazuje zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, bez prava na otpremninu i otkazni rok.
5. Sudska zaštita prava iz radnog odnosa regulirana je odredbom čl. 133. st. 1. ZR-a prema kojoj odredbi radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dana dostave odluke, odnosno od dana saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava, s time da ukoliko poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.
6. U postupku je utvrđeno da je tužitelju Odluka o izvanrednom otkazu uručena 6. prosinca 2023. (navedeno proizlazi iz navoda zahtjeva za zaštitu prava, kojeg tuženik nije osporavao), dok iz povratnice sa stranice 17 spisa proizlazi kako je zahtjev za zaštitu prava od 20. prosinca 2023. (stranica 11-13 spisa) tužitelj tuženiku uputio preporučenom poštanskom pošiljkom 20. prosinca 2023., kojeg je tuženik zaprimio 27. prosinca 2023. Kako je među strankama nesporno da se tuženik na taj zahtjev nije očitovao niti je udovoljio istom, to je tužitelj pravovremeno ustao radi zaštite svojih prava iz radnog odnosa tužbom od 19. siječnja 2024. (što je razvidno iz obavijesti o primitku elektroničkog podneska).
7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.
8. Predmet spora je sudska zaštita prava iz radnog odnosa zahtjevom za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu danog tužitelju tuženikovom Odlukom od 5. prosinca 2023., kumulirano sa zahtjevom za sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete.
8.1. Među strankama nije sporno da je tužitelj kod tuženika kao poslodavca obavljao poslove radnog mjesta poslovođe, i to temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 7. lipnja 2022. (stranica 8-10 spisa), kao i aneksa tog ugovora sklopljenog 22. studenoga 2023. (stranica 85 spisa), kao ni da je radni odnos tužitelju prestao temeljem Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 5. prosinca 2023. (stranica 6-7 spisa).
8.2. Sporna je dopuštenost Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odnosno je li tužitelj počinio osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa ili postoje neke druge osobito važne činjenice zbog kojih, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
9. Prema odredbi čl. 116. st. 1. ZR-a poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka, ako zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa ili druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Pri tome ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (st. 2.).
9.1. U smislu naprijed citirane zakonske odredbe ističe se da, ukoliko je riječ o otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, tada postojanje te povrede poslodavac mora nedvojbeno dokazati. U slučaju da se ne može sa sigurnošću utvrditi je li takva povreda obveze iz radnog odnosa počinjena ili ne, tada se ne može smatrati da je poslodavac dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz.
10. U pogledu zakonskih pretpostavki za donošenje takve odluke napominje se kako je odredbom čl. 119. st. 2. ZR-a propisano da je, prije izvanrednog otkaza uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da poslodavac to učini.
10.1. Po mišljenju ovoga suda, pravo tužitelja na obranu nije povrijeđeno time što ga tuženik prije donošenja sporne odluke nije pozvao na iznošenje obrane, obzirom da je svoju obranu iznio nakon saznanja o otkazu u zahtjevu za zaštitu prava, kao i tijekom ovog parničnog postupka.
11. Nadalje, odredbom čl. 150. st. 1. ZR-a izričito je propisano da se prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezinog utjecaja na položaj radnika. Prema st. 3. istog članka važnim odlukama iz st. 1. ovog članka smatraju se osobito, pored navedenih odluka, i odluka o otkazu ugovora o radu (alineja 2.) te odluka o promjenama u organizaciji i načinu rada (alineja 5.).
11.1. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da o namjeri otkazivanja nije obaviješteno radničko vijeće niti sindikalni povjerenici/predstavnici budući da kod tuženika kao poslodavca ne postoji i ne djeluje radničko vijeće odnosno sindikalni povjerenici/predstavnici, a kako to proizlazi iz navoda sporne odluke, koje navode tužitelj tijekom postupka nije osporio.
12. Nadalje se navodi da postojanje opravdanog razloga za otkaz, u smislu odredbe čl. 135. st. 3. ZR-a, mora dokazati poslodavac.
13. Kako je prema odredbi čl. 120. st. 2. ZR-a poslodavac dužan u pisanom obliku obrazložiti otkaz, to su za ocjenu pravne valjanosti odluke o otkazu mjerodavni razlozi navedeni u obrazloženju odluke, jer poslodavac nema ovlast naknadno dodavati razloge za otkaz. Zato je osobito važno da se opravdani razlozi za otkaz koji postoje u vrijeme donošenja odluke o otkazu jasno i nedvosmisleno navedu u obrazloženju otkaza, te da se za te razloge navedu i dokazi koji opravdavaju takav otkaz. Naime, poslodavac se ne može osnovano pozivati na ono što obrazloženje odluke o otkazu ne sadržava.
14. Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu (stranica 6-7 spisa) tuženik stavlja na teret tužitelju osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa obzirom da nije pristupio na rad u bazu Gornje Jelenje 2. prosinca 2023, unatoč pravovremenom rasporedu i najavama lošeg vremena, kao i da nije rasporedio podređene radnike na rad, a na upit šefa radne jedinice ŽM svemu tome, da odbija izvršiti radni zadatak te da se neprimjereno, vulgarno i uvredljivo izražava prema istome, a na kraju i napismeno, u porukama, da bi prvi sljedeći radni dan otvorio bolovanje.
15. U odnosu na povrede obveza iz radnog odnosa – nepristupanje na rad u bazu Gornje Jelenje 2. prosinca 2023, unatoč pravovremenom rasporedu i najavama lošeg vremena, kao i da nije rasporedio podređene radnike na rad, te vulgarno i uvredljivo izražavanje prema nadređenom navodi se kako na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, te cijeneći iskaz tužitelja kao stranke (stranica 33-35 spisa) ovaj sud utvrđuje da je kod tuženika radio nešto više od dvije godine, prvo kao cestar ili strojar, nakon čega da je brzo unaprijeđen u poslovođu, te da je većinu radnog odnosa proveo na tom radnom mjestu.
15.1. On da ne zna zašto je dobio otkaz, a kada je u subotu trebao doći u bazu Gornje Jelenje, neposredno nadređenom ŽM da je u telefonskom pozivu javio da je bolestan i da ne može pristupiti, a kako bolovanje ne može otvoriti u subotu, da je u ponedjeljak otišao do svog liječnika i otvorio bolovanje. On da se u tom razgovoru ŽM nije obratio vulgarno ni uvredljivo, izuzev SMS poruke koja glasi „puši kurac“, koju da je napisao nakon što je bio isprovociran, a isprovociran da je bio zato što ga je ŽM napao i bio bezobrazan nakon što mu je javio da neće doći na posao. Također je naveo da je ŽM bio nervozan zato što je vozač EM dao otkaz taj isti dan jer nije htio pristupiti na Gornje Jelenje, uz napomenu da tamo nitko nije volio raditi.
16. Ocjenom iskaza z.z. tuženika JM (stranica 35-37 spisa) ovaj sud utvrđuje kako je bilo obostranih primjedbi, kako tužitelja na ŽM, tako i ŽM na tužitelja, oboje da su mladi i impulzivni, da je bilo nesuglasica, te da su pokušali naći sredinu, odnosno da su htjeli zadržati tužitelja zato što je mlad i perspektivan, iz kojeg razloga su ga brzo i unaprijedili, a posao poslovođe je odgovoran. Nakon što se tužitelj požalio na ŽM i najavio da će otići, ako se tako nastavi, da su pokušali smiriti tu "vatru" i da je točno da su tužitelju ponudili povećanje koeficijenta, zbog čega da je potpisan i aneks s namjerom da se tužitelja motivira da ostane, a ne da ode. Međutim, da mora postojati autoritet i granice u ophođenju i ako se iste prijeđu, to da nije prihvatljivo. Naime, nakon što su dobili informaciju tužitelju nadređenog ŽM o tome da je tužitelj u zadnjem trenutku javio da ne može doći u smjenu u bazu na Gorenje Jelenje i nakon što im je ŽM rekao da je bilo međusobno neprimjerene komunikacije između njih dvojice u kojoj je tužitelj rekao ŽM u telefonskom razgovoru "puši kurac", ŽM da je tužitelju spustio slušalicu i tada da je ŽM poslao SMS poruku tužitelju da je razriješen, nakon čega mu je tužitelj napisao SMS poruku istog sadržaja. Z.z. tuženika da tom razgovoru nije prisustvovao, već da ih je o istom ŽM obavijestio mailom od 4. prosinca 2023. Dakle, u situaciji kada imate s jedne strane nadređenog i s druge tužitelja, kao podređenog koji se na ovakav način izražava, odnosno vrijeđa nadređenog, bez obzira na razloge, te ne dolazi na radno mjesto, da možete donijeti odluku da mu se da pisana opomena, međutim ovo da je prešlo granice i uprava tuženika da je donijela odluku da se tužitelju izvanredno otkaže ugovor o radu jer da se to ne može tolerirati, uz napomenu da je to predviđeno i njihovim Pravilnikom kao razlog za izvanredni otkaz, čini mu se u čl. 105. Pravilnika.
17. Suglasno navedenom, iskazivao je i svjedok ŽM, nadcestar kod tuženika, koji je naveo (stranica 96-98 spisa) da je šef radne jedinice u Poslovnici Rijeka kod tuženika od 1. siječnja 2021., a tužitelja da je poznavao i prije nego što se zaposlio kod tuženika te da mu je i pomogao da se zaposli kod tuženika. Tužitelj da je radio kao poslovođa, a on da mu je bio nadređen. U slijedu događaja tužitelj da je kao poslovođa trebao obavijestiti vozače da budu u pripravnosti slijedeći dan, a što nije odradio, te da je došlo do konflikta između njih dvojice odnosno do povrede radne discipline jer da mu je tužitelj doslovno rekao „da puši kurac“. Svjedok je pojasnio da se radilo o telefonskom razgovoru u prosincu 2023., uz napomenu da je to uobičajeni način komunikacije između njega i vozača, a sve iz razloga prognoze lošeg vremena u smislu padalina, slijedom čega da je trebalo pravovremeno obavijestiti vozače da budu pripremni za nalet snijega. Zadaća tužitelja da je bila o navedenom obavijestiti vozače. On da je tužitelja nazvao u petak ujutro (u kasnijem dijelu iskaza ispravlja da se radilo o suboti), s time da je tužitelj taj dan bio slobodan, a sve iz razloga ako bude snijega da bude prisutan u bazi Gornje Jelenje slijedeći dan, dok je sam raspored dobio dan prije. Isti dan oko 14-15 sati da ga je opet nazvao, a obzirom da nije obavijestio vozače o prethodno navedenom, tužitelj da je izričito odbio obavijestiti vozače s naglaskom da to nije njegov posao. Nakon toga da mu je rekao „da puši kurac i da ga više ne zove“, nakon čega da je svjedok tužitelju poklopio slušalicu. U tom telefonskom razgovoru tužitelj da mu nije govorio da je bolestan. Nakon toga, svjedok da je o navedenom obavijestio nadređenog voditelja ĐM, koji ga je uputio prema članu uprave FM kojem je u telefonskom razgovoru objasnio situaciju, nakon čega mu je rečeno da tužitelj više neće biti poslovođa u bazi Gornje Jelenje i da mu napiše SMS poruku da se razrješava iz baze Gornje Jelenje. On da je tužitelju poslao SMS poruku nakon koje mu je tužitelj napisao ono što mu je prethodno usmeno rekao tj. „puši kurac“.
18. Da je u opisu poslova radnih zadataka tužitelja bilo da ostale vozače obavještava o rasporedu zadataka, ovaj sud utvrđuje ne samo iz iskaza svjedoka ŽM, već i iz iskaza svjedoka CM, poslovođe kod tuženika, koja je navela (stranica 99-100 spisa) da poslovođa vodi brigu o ljudima s kojima radi, a tužitelj da je bio poslovođa u bazi Gornje Jelenje te da je imao određeni broj svojih ljudi tj. vozača i strojara, te da je kao poslovođa morao obavijestiti svoje vozače što će raditi, kao i voditi brigu o njihovim satima, uz napomenu kako je komunikacija između tužitelja i njegovog nadređenog, te tužitelja i njegovih podređenih bila usmenim putem, a ako se ne bi vidjeli, onda telefonskim putem. Također je navela da ako osoba nadređena poslovođi nazove poslovođu i kaže da zbog zimskih uvjeta mora obavijestiti druge vozače kada je tko na rasporedu, tada poslovođa to mora napraviti.
18.1. Suglasno navedenom, iskazivao je i svjedok RM, koji je u svom iskazu naveo (stranica 105-106 spisa) da je kod tuženika radio dvije i pol godine i kada je 2021. došao raditi tužitelj da je bio poslovođa i njemu jedan od nadređenih obzirom da je svjedok tada bio cestar. Također je naveo da je poslovođa dobivao nalog od nadcestara koji poslovođi daje ljude, a onda da poslovođa određuje tko će što raditi.
18.2. U konačnici i svjedok VM u svom iskazu navodi (stranica 106-107 spisa) da je kod tuženika radio pet i pol godina kao vozač, a da je prestao raditi početkom 2025. U zimskom razdoblju da je bio u pripravnosti, što znači da kad završi smjenu može ići kući, ali u slučaju snijega da se javlja na telefon kako bi došao na posao. Dok su bili u pripravnosti da bi ih zvao poslovođa, a CM jedino u slučaju bolovanja nekog od vozača ili kvara kamiona, kako bi ih izrotirala.
18.3. Sud nije posebno obrazlagao iskaz svjedoka IM (stranica 98-99 spisa) obzirom da isti nije radio kod tuženika u vrijeme kada je tužitelj dobio otkaz. Naime, svjedok je naveo da je tužitelj otkaz dobio dvije godine nakon njegova prestanka rada kod tuženika.
18.4. Sud je iskaze ostalih saslušanih svjedoka prihvatio kao vjerodostojne i nepristrane jer nije imao razloga sumnjati u njihovu istinitost budući da se radi o saznanjima svjedoka čiji su iskazi neposredni i osobni, međusobno suglasni i nisu u proturječnosti glede važnih činjenica.
19. Stoga, uzevši u obzir cjelokupno ponašanje tužite lja prema neposredno nadređenom ŽM, odnosno njihov telefonski razgovor koji se odvio 2. prosinca 2023. u kojem je tužitelj odbio obavijestiti vozače koji su mu bili dodijeljeni o rasporedu zbog zimskih uvjeta na cesti, nakon čega se izrazio psovkom „puši kurac“, koju je imenovanom ponovio istoga dana u SMS poruci nakon što ga je obavijestio da je razdužen s Gornjeg Jelenja, mišljenje je ovoga suda kako je tužitelj u svom ponašanju ustrajao obzirom da je uvredljivu psovku prvotno neposredno nadređenom ŽM izrekao u telefonskom razgovoru od 2. prosinca 2023., nakon čega istu ponavlja u SMS poruci od istoga dana, slijedom čega ovaj sud zaključuje da je takvo ponašanje tužitelja bilo doista nedolično i neprimjereno, slijedom čega predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, a time i razlog za izvanredni otkaz, obzirom da se radi o obraćanju koje je neprimjereno prema bilo kojem radniku, a pogotovo prema neposredno nadređenom.
19.1. Naime, izraz „puši kurac“ predstavlja izrazito vulgarnu i uvredljivu psovku, slijedom čega se radi o neprimjerenom načinu komunikacije prema bilo kojoj osobi, a napose prema neposredno nadređenom obzirom da implicira prezir, odbijanje i ljutnju, s namjerom da se tu drugu osobu ponizi i pokaže joj nepokolebljivost i ne odstupanje od svojih stavova. Nadalje, iz rezultata provedenog dokaznog postupka ovaj sud utvrđuje da je upravo zadaća tužitelja bila tijekom pripravnosti 2. prosinca 2023. u jutarnjim satima obavijestiti vozače koji su mu bili dodijeljeni u bazu Gornje Jelenje o rasporedu za večernju smjenu toga dana i jutarnju smjenu sljedećeg dana, a što je tužitelj odbio, obzirom da navedeno proizlazi iz materijalne dokumentacije u spisu (maila od 4. prosinca 2023. sa stranice 25 spisa) te iskaza svjedoka ŽM.
19.2. Pri tome, od značaja je za predmet ovog spora što i sam tužitelj ne negira ponašanje odnosno izgovorene riječi temeljem kojih je donijeta odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, pravdajući se da ga je prethodno ŽM napao, vrijeđao i poklopio mu slušalicu. Naime, ako je tužitelj i bio isprovociran na neki način, nedopustivo je da svoja prava i interese štiti vrijeđanjem nadređene osobe.
20. Stoga je cijeneći odredbu čl. 116. st. 1. ZR-a u postupku utvrđeno da je tuženik dokazao ispunjenje pretpostavki za izvanredan otkaz ugovora o radu tužitelju, tj. da postoje okolnosti koje ukazuju da nastavak radnog odnosa nije moguć obzirom da se u ovom slučaju, gledajući ukupno ponašanje tužitelja , radi o osobito teškoj povredi radne obveze, što je u konačnici rezultiralo izvanrednim otkazom ugovora o radu, zbog čega je tuženik, po mišljenju ovoga suda, osnovano osporavanom odlukom tužitelju izvanredno otkazao ugovor o radu, slijedom čega je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti i presuditi kao u izreci.
20.1. Kako je sud utvrdio nedopuštenom odluku o otkazu, to je odbio i tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete.
21. Međutim, u odnosu na povredu koja se tužitelju stavlja na teret tj. da nije pristupio u bazu Gornje Jelenje 2. prosinca 2023. navodi se da sud prihvaća iskaz tužitelja kao stranke u dijelu u kojem navodi da je bio bolestan i kako bolovanje nije mogao otvoriti u subotu (2. prosinca 2023. je bila subota), to da je bolovanje otvorio u ponedjeljak kada je otišao do svog liječnika obzirom da je navedeno potkrijepljeno medicinskom dokumentacijom u spisu tj. izvješćem o privremenoj nesposobnosti (stranica 38 spisa) i mailom od 4. prosinca 2023. (stranica 39 spisa), slijedom čega sud ne prihvaća navod svjedoka ŽM u dijelu u kojem navodi da mu tužitelj 2. prosinca 2023. nije rekao da je bolestan. Imajući na umu navedeno, tuženik u odnosu na ovu povredu nije dokazao ispunjenje pretpostavki za izvanredan otkaz ugovora o radu, no to nije bilo od značaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari imajući na umu naprijed navedeno u obrazloženju ove odluke.
24. Odluka o parničnim troškovima nije donesena obzirom da tuženik isti nije niti potraživao.
U Rijeci 5. svibnja 2026.
Sudac:
Marija Predovan Matoković
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove odluke dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka odluke. Žalba se podnosi ovome sudu, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.
