Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

Slavonski Brod

Poslovni broj Pr-98/2023-77

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić, u pravnoj stvari tužitelja JO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Domagoju Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika DOMA ZDRAVLJA BRODSKO-POSAVSKE ŽUPANIJE, Slavonski Brod, Borovska 7, OIB: 28346588217, zastupanog po punomoćnici Ana - Marii Bogović, odvjetnici u Slavonskom Brodu, radi isplate dnevnica, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 26. ožujka 2026. godine, u nazočnosti punomoćnika stranaka, a presude javno objavljene dana 5. svibnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku DOMU ZDRAVLJA BRODSKO-POSAVSKE ŽUPANIJE, Slavonski Brod, Borovska 7, da tužitelju JO iz [adresa], na ime neisplaćenih dnevnica za razdoblje od 18. svibnja 2018. do 18. svibnja 2023. godine, isplati ukupan iznos od 2.622,60 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedine mjesečne iznose kako slijedi:

− na iznos od 22,56 EUR od 16. lipnja 2018. do isplate,

− na iznos od 45,13 EUR od 16. rujna 2018. do isplate,

− na iznos od 45,13 EUR od 16. listopada 2018. do isplate,

− na iznos od 67,69 EUR od 16. prosinca 2018. do isplate,

− na iznos od 56,41 EUR od 16. siječnja 2019. do isplate,

− na iznos od 67,69 EUR od 16. veljače 2019. do isplate,

− na iznos od 67,69 EUR od 16. ožujka 2019. do isplate,

− na iznos od 101,53 EUR od 16. travnja 2019. do isplate,

− na iznos od 90,25 EUR od 16. svibnja 2019. do isplate,

− na iznos od 90,25 EUR od 16. lipnja 2019. do isplate,

− na iznos od 56,41 EUR od 16. srpnja 2019. do isplate,

− na iznos od 11,28 EUR od 16. kolovoza 2019. do isplate,

− na iznos od 135,38 EUR od 16. rujna 2019. do isplate,

− na iznos od 92,91 EUR od 16. listopada 2019. do isplate,

− na iznos od 92,91 EUR od 16. studenog 2019. do isplate,

− na iznos od 53,09 EUR od 16. prosinca 2019. do isplate,

− na iznos od 39,82 EUR od 16. siječnja 2020. do isplate,

− na iznos od 79,63 EUR od 16. veljače 2020. do isplate,

− na iznos od 53,09 EUR od 16. ožujka 2020. do isplate,

− na iznos od 26,54 EUR od 16. travnja 2020. do isplate,

− na iznos od 106,18 EUR od 16. lipnja 2020. do isplate,

− na iznos od 26,54 EUR od 16. srpnja 2020. do isplate,

− na iznos od 13,27 EUR od 16. kolovoza 2020. do isplate,

− na iznos od 26,54 EUR od 16. listopada 2020. do isplate,

− na iznos od 66,36 EUR od 16. studenog 2020. do isplate,

− na iznos od 92,91 EUR od 16. prosinca 2020. do isplate,

− na iznos od 79,63 EUR od 16. siječnja 2021. do isplate,

− na iznos od 66,36 EUR od 16. veljače 2021. do isplate,

− na iznos od 13,27 EUR od 16. ožujka 2021. do isplate,

− na iznos od 26,54 EUR od 16. travnja 2021. do isplate,

− na iznos od 66,36 EUR od 16. svibnja 2021. do isplate,

− na iznos od 39,82 EUR od 16. srpnja 2021. do isplate,

− na iznos od 79,63 EUR od 16. kolovoza 2021. do isplate,

− na iznos od 26,54 EUR od 16. rujna 2021. do isplate,

− na iznos od 53,09 EUR od 16. listopada 2021. do isplate,

− na iznos od 26,54 EUR od 16. prosinca 2021. do isplate,

− na iznos od 39,82 EUR od 16. ožujka 2022. do isplate,

− na iznos od 13,27 EUR od 16. travnja 2022. do isplate,

− na iznos od 39,82 EUR od 16. svibnja 2022. do isplate,

− na iznos od 13,27 EUR od 16. lipnja 2022. do isplate,

− na iznos od 39,82 EUR od 16. srpnja 2022. do isplate,

− na iznos od 53,09 EUR od 16. kolovoza 2022. do isplate,

− na iznos od 39,82 EUR od 16. rujna 2022. do isplate,

− na iznos od 39,82 EUR od 16. listopada 2022. do isplate,

− na iznos od 79,63 EUR od 16. studenog 2022. do isplate,

− na iznos od 53,09 EUR od 16. prosinca 2022. do isplate,

− na iznos od 39,82 EUR od 16. siječnja 2023. do isplate,

− na iznos od 66,36 EUR od 16. veljače 2023. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Dom zdravlja Slavonski Brod da tužitelju JO naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.217,50 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove presude do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka detaljno navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozača sanitetskog prijevoza. Ističe da je tijekom utuženog razdoblja od 18. svibnja 2018. do 18. svibnja 2023. godine, po nalogu poslodavca, učestalo upućivan na službena putovanja radi prijevoza pacijenata u mjesta udaljena više od 30 kilometara od sjedišta poslodavca i mjesta rada (primjerice u Zagreb). Tužitelj tvrdi da su ta putovanja ponekad trajala duže od 8 sati, što mu daje pravo na isplatu pola dnevnice, a ponekad duže od 12 sati, što mu daje pravo na punu dnevnicu. Navodi da su dnevnice naknada za pokriće troškova prehrane i pića na putu, sukladno odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora (TKU) i Pravilnika o porezu na dohodak. Tužitelj naglašava da mu je tuženik za te dane isplaćivao samo sate prekovremenog rada, ali ne i pripadajuće dnevnice, smatrajući da se radi o dvije različite pravne osnove koje se međusobno ne isključuju. Visinu potraživanja temelji na iznosima od 170,00 kn za punu i 85,00 kn za pola dnevnice, koji su bili na snazi u utuženom razdoblju.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu detaljno navodi da u cijelosti osporava tužbeni zahtjev, kako po osnovi tako i po visini. Ističe procesne prigovore, navodeći da tužitelj nije ispunio zakonske pretpostavke za podnošenje "stupnjevite tužbe" iz čl. 186.b ZPP-a jer raspolaže obračunskim listama iz kojih je mogao sam izračunati tražbinu. Također ističe prigovore nedostatka aktivne i pasivne legitimacije te prigovor zastare potraživanja. Meritorno, tuženik tvrdi da je prijevoz pacijenata redovni posao vozača saniteta ugovoren ugovorom o radu, koji se obavlja unutar radnog vremena, te da se ne može smatrati službenim putovanjem. Navodi da tužitelju nisu izdavani putni nalozi za službena putovanja, što je preduvjet po TKU-u. Smatra da putovanja nisu trajala duže od 8, odnosno 12 sati izvan redovnog radnog vremena, te da se vožnje pacijenata na dijalizu u brodsku bolnicu smatraju tzv. "loko vožnjama" unutar 30 km za koje ne pripada pravo na dnevnicu.

3. Tijekom postupka stranke su podnijele sljedeće podneske:

3.1. Tužitelj u podnesku od 05.10.2023. naznačuje vrijednost predmeta spora na 1.330,00 EUR. Dostavlja zamolbu za dokumentaciju na koju se tuženik oglušio, tvrdeći da je teret dokaza o pravilnosti isplata na poslodavcu. Poziva se na Tumačenje br. 96/23 prema ko jem isplata dnevnica ne ovisi o granicama županije već o udaljenosti od 30 km.

3.2. Tuženik u podnesku od 11.10.2023. protivi se VPS-u i ustraje u tvrdnji da tužba sadrži procesne nedostatke jer nije dopuštena stupnjevita tužba za matematičke operacije izračuna razlike plaće.

3.3. Tuženik u podnesku od 18.10.2023. ponavlja prigovor promašene pasivne legitimacije, navodeći da tužitelj nije priložio ugovor o radu kao dokaz radnog odnosa u utuženom razdoblju.

3.4. Tuženik u podnesku od 16.01.2024. dostavlja dio dokumentacije (putne listove i evidencije), ali i dalje osporava pravnu osnovu, tvrdeći da tužitelj nikada nije bio upućivan na službena putovanja.

3.5. Tužitelj u podnesku od 01.02.2024. predlaže saslušanje svjedoka (vozača) i postavlja zadatak financijskom vještaku da utvrdi broj dnevnica na temelju dokumentacije u spisu.

3.6. Tuženik u podnesku od 09.02.2024. protivi se saslušanju svjedoka smatrajući to odugovlačenjem postupka te ističe da tužitelj nije dokazao ispunjenje kumulativnih uvjeta za dnevnice.

3.7. Tuženik u podnesku od 28.03.2024. iznosi iscrpne prigovore na prvi nalaz vještaka (8.838,01 EUR). Navodi da vještak koristi putne listove koji ne sadrže vrijeme polaska i povratka te da nije oduzeo vrijeme stajanja i pauze, što izračun čini apsurdnim i životno nelogičnim.

3.8. Tuženik u podnesku od 08.04.2024. protivi se preinaci tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare. Tvrdi da vještak krivo tumači propise jer vozači imaju pravo na dnevnicu tek nakon 16 ili 20 sati ukupnog

puta.

3.9. Tuženik u podnesku od 22.04.2024. predlaže saslušanje voditelja službe (GO, CO) i dostavlja Pravilnik o korištenju službenih

vozila.

3.10. Tuženik u podnescima od 22.05.2024. i 29.05.2024. dostavlja nove evidencije prijevoza u pripravnosti. Ističe da 8 sati u evidenciji rada ne znači 8 sati na putu zbog obvezne pripreme i pranja vozila što traje oko sat vremena dnevno, a što vještak nije uvažio.

3.11. Tužitelj u podnesku od 03.06.2024. odgovara na prigovore, tvrdeći da su prekovremeni sati jasan dokaz vremena provedenog na radu/putu (npr. 8+4 sata). Smatra da teret dokaza o točnom vremenu putovanja snosi poslodavac.

4. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 22. kolovoza 2025. godine, nakon provedenog vještačenja i višestrukih dopuna, potražujući ukupan iznos od 2.622,60 EUR s pripadajućim kamatama.

5. Nesporno je među strankama da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika kao vozač sanitetskog prijevoza. Sporno je ima li tužitelj pravo na isplatu dnevnica s obzirom na narav posla vozača, jesu li ispunjeni kumulativni uvjeti o duljini puta (30 km) i trajanju putovanja (8/12 sati), te predstavlja li vožnja na dijalizu i loko vožnja službeno putovanje.

6. Dakle, predmet ovog spora je zahtjev za isplatu razlike neisplaćenih dnevnica za službena putovanja u zemlji za razdoblje od pet godina.

7. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao: Ugovor o radu, evidencije radnog vremena, putne radne listove, GPS izliste kretanja vozila, Pravilnik o korištenju službenih vozila te Tumačenje Zajedničkog povjerenstva br. 96/23. Saslušani su tužitelj JO te svjedoci GO, CO, AO i EO. Provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještakinji Jadranki Crnogorac.

8. Sud otklanja prigovor promašene pasivne legitimacije kao neosnovan, budući da iz priloženog ugovora o radu i platnih lista nedvojbeno proizlazi radnopravni status tužitelja kod tuženika u cijelom utuženom razdoblju .

9. Uvidom u Pravilnik o korištenju službenih vozila tuženika, sud je utvrdio da je tuženik kao poslodavac detaljno propisao način korištenja imovine u svrhu obavljanja djelatnosti sanitetskog prijevoza, kao i prava i obveze zaposlenika koji ta vozila koriste. Sukladno odredbi članka 8. Pravilnika, sud je utvrdio da su vozači saniteta, kao korisnici vozila, dužni obavljati preventivne tehničke preglede radi utvrđivanja ispravnosti vozila, dok je člankom 13. propisana obveza zaposlenika da po završetku službenog puta Službi za računovodstvo i financije predaju uredno ispunjen putni radni list. Na temelju navedenih odredbi, sud je uvažio očitovanje vještakinje da tuženik u svom poslovanju koristi putne radne listove kao relevantnu osnovu za obračun putnih troškova umjesto formalnih naloga za službeno putovanje, što je u skladu sa zakonskom mogućnošću da se interni akti koriste za reguliranje takve dokumentacije. Također, sud je iz odredbi Pravilnika utvrdio da radnje pripreme, pregleda i čišćenja vozila, koje vozači obavljaju prije i nakon puta, predstavljaju sastavni dio njihovih radnih obveza i radnog vremena, zbog čega je prihvatio metodologiju vještačenja koja te radnje razgraničava od samog trajanja službenog putovanja potrebnog za ostvarivanje prava na dnevnicu.

10. Čitanjem Tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, broj 96/23 od 31. siječnja 2023. godine, sud je utvrdio da se pravo na isplatu dnevnice za službeno putovanje u zemlji ne veže za granice županije. Prema mjerodavnom tumačenju, ključni kriterij za ostvarivanje prava na dnevnicu je činjenica da se zaposlenik upućuje na službeni put u drugo mjesto koje je od mjesta rada ili prebivališta udaljeno najmanje 30 kilometara. Sud je utvrdio da vozaču sanitetskog prijevoza pripada puna dnevnica ako putovanje traje duže od 12 sati, odnosno pola dnevnice ako traje duže od 8 sati, pod uvjetom da je zadovoljen kriterij udaljenosti. Nadalje, iz navedenog tumačenja proizlazi da se kod specifičnih radnih mjesta, poput vozača u sanitetskom prijevozu koji tijekom puta obavljaju poslove svog radnog mjesta, cjelokupno vrijeme provedeno na putu uračunava u radno vrijeme , što uključuje i pravo na uvećanu plaću za prekovremeni rad ukoliko su sati na putu duži od ugovorenog radnog vremena.

11. Uvidom u ugovor o radu utvrđeno je da je tužitelj JO zaposlen na radnom mjestu vozača sanitetskog vozila, čija je primarna zadaća i opis poslova obavljanje prijevoza pacijenata. Odredbama ugovora propisano je da radnik ostvaruje pravo na plaću i druge naknade iz radnog odnosa primjenom Zakona o plaćama u javnim službama, Temeljnog kolektivnog ugovora (TKU) te Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva.

12. U provedenom dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja JO te svjedoke GO, CO, AO i HO, koji su iskazali sljedeće:

13. Tužitelj JO u svom je iskazu potvrdio da je njegova obveza kao vozača bila upisivati vrijeme početka putovanja, vrijeme povratka i završnu kilometražu u putni radni list, ali je priznao da to nije činio uvijek jer bi ponekad zaboravio upisati sate. Naveo je da prije svakog polaska vozač pregledava vozilo, što traje oko 10 minuta, dok se nakon povratka s puta vozilo obvezno pere izvana i iznutra, za što je timu potrebno između 45 minuta i sat vremena. Na poseban upit suda, tužitelj je izjavio kako smatra da vožnja pacijenata na dijalizu u lokalnu bolnicu ne predstavlja službeni put.

14. Svjedok GO, bivši voditelj službe, iskazao je da se dijaliza vozi isključivo u brodsku bolnicu na način da vozači odvezu pacijente, vrate se u Dom zdravlja obavljati druge zadatke, te kasnije odlaze po drugu smjenu pacijenata i vraćaju prvu smjenu kućama. Istaknuo je da je dužnost vozača po povratku pregledati i oprati vozilo te otkloniti nedostatke, što traje otprilike pola sata dnevno i uračunava se u radno vrijeme.

15. Svjedok CO, također voditelj službe, pojasnio je da osam sati evidentiranih u evidenciji rada ne znači nužno osam sati provedenih u vozilu, jer se stvarno vrijeme na putu upisuje u putni radni list, a ne u evidenciju rada. Naveo je da je sanitetskom timu potrebno oko pola sata za pripremu vozila prije puta, dok čišćenje i dezinfekcija nakon povratka traju dodatnih 25 do 30 minuta. Naglasio je da te radnje pripreme i primopredaje ne ulaze u putni radni list već u redovno radno vrijeme provedeno u sjedištu.

16. Svjedok AO, vozač, iskazao je da su obveze svih vozača prilikom primopredaje vozila identične, što uključuje pregled ulja, tekućina i pranje vozila, za što je potrebno desetak minuta. Opisao je situacije u kojima vozač dobije putni radni list tijekom redovnog radnog vremena (npr. u 10 sati) i vrati se nakon završetka istog, u kojem slučaju im se priznaju prekovremeni sati.

17. Svjedok EO potvrdio je da sudjeluje u timu koji vozi dijalizu u brodsku bolnicu te je pojam "loko vožnje" definirao kao vožnju vezanu isključivo za svoj grad. Suglasno ostalim svjedocima, naveo je da sati upisani u evidenciju radnog vremena ne znače automatski da je vozač cijelo to vrijeme bio na putu, već su se prekovremeni sati obračunavali i za vožnje koje bi započele tijekom redovnog radnog vremena i završile nakon njega.

18. Cijeneći iskaze saslušanih svjedoka GO, CO, AO i NO, kao i iskaz samog tužitelja JO, ovaj sud im u cijelosti poklanja punu vjeru i ocjenjuje ih kao istinite. Navedeni iskazi su jasni, detaljni i uvjerljivi, a sud ih smatra životno logičnima jer su dani na temelju neposrednih saznanja o svakodnevnoj organizaciji posla kod tuženika. Sud naglašava da su iskazi svih saslušanih osoba u bitnim dijelovima međusobno suglasni, posebice u pogledu činjenice da sati upisani u evidenciju radnog vremena ne znače automatski da je vozač cijelo to vrijeme proveo na putu. Svi su suglasno potvrdili da se znatan dio radnog vremena troši u sjedištu tuženika na obveznu pripremu vozila prije polaska te pranje i dezinfekciju nakon povratka. Nadalje, ovi su iskazi u potpunosti u skladu s ispravama priloženim u spis, poglavito s GPS izlistima kretanja vozila koji su pružili egzaktne podatke o trenucima izlaska vozila iz baze i povratka u nju, čime su potvrđeni navodi svjedoka o razlici između radnog vremena i vremena na putu. Dodatnu vjerodostojnost iskazima daje činjenica da je i sam tužitelj priznao okolnosti koje mu ne idu u korist poput trajanja pranja vozila i stava da vožnja na dijalizu nije službeni put, što ukazuje na to da su svjedoci i stranke iskazivali objektivno i bez namjere prilagođavanja istine ishodu spora.

19. U provedenom dokaznom postupku provedeno je financijsko- knjigovodstveno vještačenje po rješenju ovog suda broj Pr-98/2023-17 sa zadatkom po stalnoj sudskoj vještakinji Jadranki Crnogorac. Zadatak vještačenja bio je da vještakinja, na temelju podataka iz spisa i druge relevantne dokumentacije, utvrdi broj ostvarenih dnevnica mjesečno u utuženom razdoblju od 18. svibnja 2018. do 18. svibnja 2023. godine, a koje je tužitelj kao vozač sanitetskog vozila ostvario na službenim putovanjima u tuzemstvu koja su trajala duže od 12 sati (puna dnevnica) ili duže od 8 sati (pola dnevnice) u mjesta udaljena više od 30 km od mjesta rada, te da izračuna njihovu novčanu vrijednost sukladno odredbama Kolekt ivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama. Vještakinja je u svom prvom nalazu i mišljenju od 7. ožujka 2024. godine utvrdila da je tužitelj u utuženom razdoblju ostvario ukupno 349 dnevnica, što u novčanom iznosu čini ukupno 8.838,01 EUR (odnosno 66.590,00 kn). Detaljnije obrazlažući ovaj prvi nalaz, vještakinja navodi da je izračun napravila uvidom u obračunske isprave za isplatu plaće, putne radne listove i evidenciju radnog vremena tužitelja. S obzirom na to da na dostavljenim putnim radnim listovima u većini slučajeva tužitelj nije upisivao vrijeme polaska niti vrijeme povratka s puta, vještakinja je u toj početnoj fazi, u dogovoru sa sudom, vrijeme provedeno na službenom putu definirala koristeći podatke iz evidencije radnog vremena. U ovom prvom izračunu vještakinja je pretpostavila da su sati evidentirani u evidenciji rada istovjetni vremenu provedenom na putu, budući da u tom trenutku ni vještakinja niti sud nisu bili upoznati s organizacijom rada kod tuženika prema kojoj se vozilo mora pripremiti prije polaska i oprati nakon povratka u sjedište poslodavca. Slijedom toga, u prvom nalazu u trajanje putovanja uračunato je cjelokupno radno vrijeme tužitelja, bez odbijanja vremena stajanja u centrali ili vremena potrebnog za čišćenje i pripremu vozila, što je rezultiralo maksimalno utvrđenim brojem dnevnica i najvišim novčanim iznosom potraživanja.

20. Tuženik u svom podnesku od 28. ožujka 2024. godine, kao i u kasnijim očitovanjima kojima detaljnije razrađuje te prigovore, posebice u podnescima od 17. lipnja 2024. i 7. listopada 2024., iznosi detaljne navode kojima osporava nalaz vještačenja. Tuženik ističe bitnu povredu postupka jer je vještakinja u svom prvotnom nalazu i mišljenju kao tužitelja navela sasvim drugu osobu, UO, umjesto stvarnog tužitelja JO, čime je dovedena u pitanje aktivna legitimacija i sama vjerodostojnost vještačenja. Nadalje, tuženik naglašava da je vještakinja koristila pogrešnu osnovu za izračun jer evidencija radnog vremena ne predstavlja dokaz vremena provedenog na službenom putu. Činjenica da je tužitelju evidentirano 8 ili 12 sati rada, uključujući prekovremene sate, ne znači da je on cijelo to vrijeme proveo u vožnji pacijenata na udaljenosti većoj od 30 km, s obzirom na to da se prekovremeni rad često odnosio na poslove unutar sjedišta ili na tzv. loko vožnje po [adresa] koje ne daju pravo na dnevnicu. Tuženik se odlučno protivi tome što vještakinja u trajanje službenog puta uračunava vrijeme koje vozač obvezno provodi u sjedištu tuženika, a koje ne može biti dio putovanja. Detaljno se navodi da priprema vozila, koja uključuje pregled ulja, tekućina, kisika i opreme, traje između 10 i 30 minuta prije svakog polaska, dok pranje i dezinfekcija vozila nakon povratka s puta traje od 45 minuta do sat vremena. S obzirom na to da se te radnje obavljaju u bazi, tuženik smatra životno i pravno nelogičn im da se vozaču priznaje npr. 8 sati provedenih na putu ako je on barem sat vremena tog radnog vremena proveo u sjedištu pripremajući ili čisteći vozilo. Zbog toga tuženik ističe da uvjet od minimalno 8 sati na putu za ostvarenje prava na pola dnevnice u mnogim vještačenim danima zapravo nije bio ispunjen jer bi stvarno vrijeme na putu iznosilo manje od 8 sati, odnosno npr. 7 sati i 59 minuta. Tuženik je istaknuo da evidencija rada nije isto što i vrijeme na putu, da vještakinja nije oduzela vrijeme pripreme (10-30 min) i pranja vozila (45-60 min) te da je u nalazu navedeno pogrešno ime tužitelja.

21. Prva dopuna vještačenja (rujan 2024.): Vještakinja Jadranka Crnogorac izradila je dopunu nalaza u rujnu 2024. godine, postupajući po nalogu suda da se izračun uskladi sa stvarnim kretanjem vozila. U ovoj fazi vještakinja je koristila precizne GPS podatke o kretanju sanitetskih vozila za cijelo utuženo razdoblje, koje je u međuvremenu dostavio tuženik. Korištenjem GPS-a kao preciznijeg izvora informacija, vještakinja je u izračun trajanja službenog puta uzimala isključivo vrijeme od trenutka kada je vozilo stvarno krenulo iz sjedišta do trenutka stvarnog povratka, čime je iz trajanja putovanja isključila vrijeme pripreme vozila prije polaska (pregled tekućina, opreme i sl.) te vrijeme pranja i dezinfekcije vozila nakon povratka. Također, GPS podaci omogućili su točno utvrđivanje prijeđene kilometraže za svaku pojedinu vožnju, pa je vještakinja dosljedno isključila sve dane u kojima su vožnje, unatoč trajanju, obavljane na udaljenosti manjoj od 30 km od mjesta rada (tzv. "loko vožnje"). Ovakvim preciznijim pristupom broj neisplaćenih dnevnica značajno je smanjen s prvotnih 349 na 179 dnevnica, što je rezultiralo novim iznosom potraživanja od 4.542,45 EUR (odnosno 34.225,00 kn).

22. Tuženik je podneskom od 7. listopada 2024. godine iznio iscrpne prigovore i na ovu dopunu vještačenja, smatrajući da je izračun i dalje pravno i životno neodrživ. Tuženik je posebno istaknuo da vještakinja, unatoč korištenju GPS-a, i dalje pogrešno presumira da jedan putni radni list (koji se izdaje za jedan dan) automatski znači jedno neprekidno službeno putovanje. Naglašeno je da tužitelj tijekom jednog radnog dana često obavi više zasebnih vožnji, ali se između tih vožnji uvijek vraća u sjedište tuženika ("Borovska 7"), gdje vozilo stoji parkirano. Tuženik se odlučno usprotivio tome što vještakinja u trajanje putovanja uračunava i to vrijeme stajanja vozila u bazi između dvije različite vožnje, smatrajući apsurdnim da se vrijeme dok vozač miruje u sjedištu poslodavca tretira kao "službeno putovanje". Ukazano je na primjere u nalazu gdje ispada da je tužitelj bio na putu neprekidno 17, 20 ili čak 22 sata, što je tuženik ocijenio nemogućim i suprotnim propisima o sigurnosti prometa, tvrdeći da su takvi dugi periodi rezultat pukog zbrajanja vremena različitih vožnji uz uračunavanje vremena stajanja u centrali.

23. Nakon što je tuženik iznio iscrpne prigovore na prvu dopunu vještačenja, a koji su se prvenstveno odnosili na neprihvatljivost zbrajanja različitih vožnji u jedan neprekinuti put, sud je na ročištu održanom dana 8. svibnja 2025. godine odredio daljnju fazu vještačenja. Na tom je ročištu sud naložio vještakinji da izradi novu dopunu nalaza i mišljenja na način da izvrši ponovni uvid u GPS podatke i evidenciju radnog vremena te da iz trajanja službenog puta isključi vrijeme stajanja vozila u sjedištu tuženika.

24. Zadnja dopuna vještačenja (lipanj 2025.): Postupajući po nalogu suda i nakon održanih usmenih konzultacija sa sutkinjom, vještakinja Jadranka Crnogorac izradila je u lipnju 2025. godine finalnu dopunu nalaza. U ovoj dopuni primijenjena je stroža metodologija obračuna: trajanje svakog pojedinog putnog naloga umanjeno je za svako evidentirano stajanje vozila u centrali tuženika (lokacije „Borovska 7“ i „DZ Slavonski Brod“) koje je bilo dulje od 20 minuta. Granica od 20 minuta određena je u konzultacijama sa sudom kao razuman period unutar kojeg se kraća zadržavanja (poput ukrcaja pacijenata ili kratkih tehničkih pauza) mogu smatrati dijelom puta, dok se svako duže mirovanje u bazi smatralo prekidom službenog putovanja.

25. Ovakvim detaljnim i restriktivnim pristupom, koji je uvažio ključni prigovor tuženika da se boravak vozača u sjedištu poslodavca ne može smatrati putovanjem, vještakinja je utvrdila da je tužitelj u utuženom razdoblju ostvario ukupno 104,50 dnevnica. Novčana vrijednost tih dnevnica, izračunata prema važećim odredbama Kolektivnog ugovora, iznosi ukupno 2.622,60 EUR (odnosno 19.760,00 kn).

26. Sud u cijelosti prihvaća ovu zadnju dopunu vještačenja kao najprecizniji i najobjektivniji dokaz u postupku. Vještakinja je u ovom završnom izračunu dosljedno primijenila sve zakonske kriterije i upute suda: isključila je vožnje unutar 30 km (loko vožnje), isključila je vrijeme pripreme i pranja vozila u sjedištu, te je, što je najvažnije, razgraničila vrijeme stvarnog putovanja od vremena mirovanja vozila u centrali duljeg od 20 minuta. S obzirom na to da je vještakinja kroz tri faze vještačenja i više očitovanja detaljno odgovorila na sve prigovore stranaka te uskladila nalaz sa stvarnim stanjem zabilježenim GPS sustavom, sud smatra da je iznos od 2.622,60 EUR istinito i pravično utvrđena razlika potraživanja tužitelja

27. Na ročištu održanom dana 26. ožujka 2026. godine saslušana je stalna sudska vještakinja Jadranka Crnogorac, koja je u cijelosti ostala kod svog osnovnog nalaza, svih očitovanja te posebno kod zadnje dopune nalaza iz lipnja 2025. godine. Vještakinja je pojasnila da je u završnom obračunu, koristeći precizne GPS podatke, dosljedno isključila sve dane u kojima su obavljane isključivo vožnje na udaljenosti manjoj od 30 km (tzv. loko vožnje), naglasivši da unutar samog [adresa] nije bilo vožnji koje bi zadovoljile taj kriterij. Ključni zaključak vještakinje odnosio se na primjenu granice od 20 minuta za stajanje u centrali (Borovska 7 i DZ Slavonski Brod), koju je odredila u konzultaciji sa sudom; pojasnila je da se svako zadržavanje u sjedištu dulje od 20 minuta smatralo prekidom puta i oduzimalo od ukupnog trajanja naloga, što je izravno dovelo do smanjenja prvotno utvrđenog broja dnevnica. Nadalje, vještakinja je potvrdila da je iz trajanja službenog puta isključila vrijeme pripreme i pranja vozila (koje traje od 10 do 60 minuta), jer se te radnje obavljaju u bazi prije polaska ili nakon povratka, dok je u trajanje puta ispravno uračunala vrijeme čekanja pacijenata tijekom pretraga u drugim gradovima (npr. Zagreb, Osijek) i točenje goriva na putu, budući da su te radnje dio zadatka izvan mjesta rada. Zaključno je navela da GPS podaci, za razliku od nepotpunih putnih listova, pružaju najpouzdaniju osnovu za utvrđivanje stvarnog vremena provedenog na putu od trenutka izlaska vozila iz sjedišta do trenutka konačnog povratka.

28. Sud uzima u obzir vještačenje (zadnju dopunu) jer je vještakinja nalaz izradila objektivno, stručno i sukladno nalogu suda. Vještakinja je uvažila utvrđeno činjenično stanje da se priprema i pranje vozila obavljaju u sjedištu i ne ulaze u trajanje puta, koristila je precizne GPS podatke o kretanju vozila te je ispravno primijenila Tumačenje br. 96/23 prema kojem pravo na dnevnicu ovisi o udaljenosti (30 km) i vremenu (8/12 h), neovisno o granicama županije. Svi prigovori tuženika su kroz dopune vještačenja detaljno razmotreni i uvaženi u mjeri u kojoj su bili osnovani, što je rezultiralo smanjenjem prvotnog iznosa za više od 6.000 EUR.

29. U odnosu na prigovor tuženika o pogrešno navedenom imenu tužitelja u prvotnom nalazu, ovaj sud prihvaća pojašnjenje vještakinje da je prilikom izrade koristila tehničku šablonu te da se radi o očitoj pisanoj pogrešci koja je ispravljena u kasnijim očitovanjima i dopunama nalaza. Sud naglašava da su svi ostali relevantni parametri u nalazu, uključujući OIB tužitelja, precizne podatke o kretanju vozila te same obračunske stavke, od samog početka odgovarali isključivo tužitelju JO. Slijedom navedenog, ovaj formalni propust vještakinje nije utjecao na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja niti na vjerodostojnost provedenog financijskog vještačenja.

30. Uvidom u radnopravnu dokumentaciju i opise poslova radnog mjesta kod tuženika, utvrđeno je da je tužitelj JO zaposlen na radnom mjestu vozača sanitetskog vozila. Kao zaposlenik na navedenom radnom mjestu, tužitelj je dužan obavljati prijevoz pacijenata sanitetskim vozilima unutar i izvan sjedišta tuženika, što predstavlja njegovu primarnu zadaću i redovni opis poslova.

31. Iz ukupnih rezultata dokaznog postupka proizlazi da tužitelj svoja prava iz radnog odnosa, uključujući pravo na plaću, naknadu za prekovremeni rad te naknade troškova u vezi sa službenim putovanjima (dnevnice), ostvaruje temeljem Zakona o radu, Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (TKU) te Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, a sve u skladu s vremenom provedenim na radu i specifičnim uvjetima obavljanja službe. Dakle, tuženik je kao javna ustanova u odnosu na svoje radnike, pa tako i na tužitelja kao vozača saniteta, obvezan kumulativno primjenjivati odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama. Upravo odredbe TKU-a (čl. 63., odnosno čl. 62. ovisno o verziji) predstavljaju mjerodavno materijalno pravo za odlučivanje o tužiteljevom pravu na isplatu dnevnica u situacijama kada je radne zadatke obavljao na udaljenostima većim od 30 kilometara od mjesta rada.

32. Sukladno odredbama članka 63. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ( NN 56/2022 ) pravo na dnevnicu za službeno putovanje u zemlji neraskidivo je vezano uz kumulativno ispunjenje uvjeta udaljenosti i vremena provedenog na putu. Stavkom 3. citirane odredbe propisano je da zaposlenik ima pravo na punu dnevnicu ako putovanje traje 12 ili više sati, odnosno pola dnevnice ako traje između 8 i 12 sati, pri čemu se u obračun uzima ukupan broj sati provedenih na putu, od trenutka polaska do trenutka povratka. Povezujući navedeno s ovim slučajem, sud je utvrdio da je tužitelj JO, obavljajući poslove vozača saniteta, upućivan na putovanja u mjesta udaljena više od 30 kilometara od mjesta rada što sukladno mjerodavnom Tumačenju br. 96/23 predstavlja službeno putovanje neovisno o granicama županije. Iako tuženik ističe da tužitelju nisu izdavani formalni putni nalozi propisani stavkom 7. istog članka, sud smatra da takav propust poslodavca ne može ići na štetu radnika jer su se stvarni odlasci i trajanje puta nedvojbeno utvrdili putem GPS podataka kretanja vozila, koji su poslužili kao vjerodostojna osnova za izračun preostalih 104,50 dnevnica. Konačno, sud odbacuje tumačenje tuženika da se dnevnica isplaćuje tek nakon odrađenih 16 ili 20 sati, jer odredba TKU-a jasno propisuje da se za pravo na dnevnicu gleda cjelokupno vrijeme provedeno na putu unutar kojeg vozač saniteta obavlja poslove svog radnog mjesta.

33. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, sud je primijenio odredbe Zakona o radu, Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU) te mjerodavna tumačenja Zajedničkog povjerenstva. Materijalnopravno uporište za potraživanje dnevnica nalazi se u članku 63. TKU-a (odnosno članku 62. ovisno o verziji), koji propisuje da zaposleniku upućenom na službeno putovanje u zemlji pripada naknada u obliku dnevnice za pokriće troškova prehrane i pića. Sukladno stavku 3. navedenog članka, pravo na punu dnevnicu stječe se ako putovanje traje 12 ili više sati, dok pravo na pola dnevnice pripada zaposleniku čije putovanje traje između 8 i 12 sati. Ključni preduvjet za definiciju službenog putovanja, prema članku 7. stavku 11. Pravilnika o porezu na dohodak , jest da je zaposlenik upućen u mjesto koje je od mjesta rada ili prebivališta udaljeno najmanje 30 kilometara.

34. U pogledu spornog pitanja vezivanja prava na dnevnicu uz granice županije, sud je primijenio Tumačenje Zajedničkog povjerenstva br. 96/23 od 31. siječnja 2023. godine, koje ima pravnu snagu kolektivnog ugovora. Prema tom tumačenju, isplata dnevnica ne veže se za granice županije, već isključivo za činjenicu upućivanja na put u drugo mjesto udaljeno najmanje 30 km. Ovime je sud otklonio prigovore tuženika koji su se temeljili na dostavljenoj praksi prema kojoj bi vozači morali napustiti matičnu županiju da bi ostvarili pravo na naknadu.

35. Nadalje, sud je uvažio specifičnost radnog mjesta tužitelja kao vozača saniteta. Sukladno pravnom shvaćanju na koju se vještakinja i tužitelj pozivaju, kod vozača sanitetskog prijevoza cjelokupno vrijeme provedeno na putu uračunava se u radno vrijeme jer oni tijekom putovanja obavljaju poslove svog radnog mjesta. To znači da tužitelj ima pravo na dnevnicu čim su ispunjeni uvjeti udaljenosti i vremena, neovisno o tome što mu je za iste sate isplaćen i prekovremeni rad, jer se radi o dvije različite pravne osnove: plaća (i prekovremeni dodatak) je naknada za rad, dok je dnevnica naknada troška nastalog zbog boravka izvan mjesta rada.

36. Sud je također primijenio odredbu članka 135. stavka 4. Zakona o radu o teretu dokazivanja. Budući da tuženik kao poslodavac nije vodio preciznu evidenciju o vremenu provedenom na službenom putu, niti je izdavao putne naloge sukladno članku 63. stavku 7. TKU-a, teret dokazivanja trajanja puta pao je na tuženika. Kako tuženik nije uspio dokazati da putovanja nisu trajala onoliko koliko je utvrđeno egzaktnim GPS podacima, sud je prihvatio nalaz vještakinje koja je materijalno pravo primijenila na tako utvrđeno činjenično stanje. Zaključno, primjenom navedenih propisa i tumačenja, sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na isplatu preostalih 104,50 dnevnica u ukupnom iznosu od 2.622,60 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama temeljem članka 29. Zakona o obveznim odnosima.

37. Vezano uz prigovor tuženika da GPS sustav prati isključivo kretanje vozila, a ne i osobu vozača, čime je sugerirano da je vještakinja tužitelju mogla uračunati vožnje drugog djelatnika iz druge smjene, ovaj sud takav prigovor nalazi neosnovanim. Sud je u cijelosti prihvatio pojašnjenje vještakinje izneseno u dopunama nalaza i usmenom očitovanju na ročištu, prema kojem su joj dostavljeni GPS podaci bili vezani uz konkretnog djelatnika, odnosno tužitelja JO. Vještakinja je izvršila detaljnu usporedbu kilometraže zabilježene GPS sustavom s podacima iz tužiteljevih putnih radnih listova, čime je s visokim stupnjem sigurnosti potvrđeno da se vještačeni podaci odnose upravo na vožnje koje je obavio tužitelj, čime je otklonjena svaka sumnja u pogrešno uračunavanje rada drugih osoba.

38. Nadalje, sud je razmotrio prigovor tuženika prema kojem bi svako stajanje vozila trebalo isključiti iz trajanja službenog puta, te je uvažio jasnu razliku između radnji pripreme vozila u bazi i radnji koje su sastavni dio putovanja. Prilikom utvrđivanja metodologije vještačenja, sud je uvažio prigovore tuženika te naložio vještakinji da se iz trajanja puta isključi svako stajanje u centrali tuženika (lokacije Borovska 7 i DZ Slavonski Brod) koje je trajalo dulje od 20 minuta, ocijenivši takvu granicu razumnom jer se duža zadržavanja u sjedištu poslodavca smatraju prekidom kontinuiteta službenog puta. S druge strane, vrijeme koje je tužitelj proveo čekajući pacijente u drugim odredištima tijekom trajanja pretraga, primjerice u Zagrebu ili Osijeku, kao i kratkotrajna stajanja radi točenja goriva na samom putu, ispravno su uračunata u ukupno trajanje putovanja. Navedene radnje predstavljaju neodvojivi dio službenog zadatka koji se po prirodi stvari obavlja izvan mjesta rada, stoga one ne prekidaju trajanje službenog puta niti utječu na ispunjenje vremenskog uvjeta za stjecanje prava na dnevnicu 39. U odnosu na prigovor zastare potraživanja, koji je tuženik isticao u više navrata, a posebice u odnosu na svaku kasniju dopunu i preciziranje tužbenog zahtjeva, ovaj sud isti nalazi neosnovanim. Tuženik je u svojim podnescima, posebice onom od 8. kolovoza 2025. godine, tvrdio da se preinačenje tužbenog zahtjeva (povećanje ili naknadno preciziranje iznosa nakon vještačenja) treba smatrati novom tužbom, uslijed čega bi zastara za te iznose trebala teći od dana podnošenja podneska s preinačenjem. Međutim, ovaj sud pojašnjava da se u radnim sporovima zastara potraživanja, sukladno članku 139. Zakona o radu, prekida podnošenjem tužbe za određeno vremensko razdoblje. Tužitelj je u ovom postupku pravovremeno utužio razdoblje od pet godina, a činjenica da je naknadno precizirao novčane iznose na temelju nalaza i dopuna vještačenja ne predstavlja podnošenje nove tužbe u smislu zastarnih rokova. Sud smatra da je ovakvo preciziranje zahtjeva bilo nužno i opravdano jer tužitelj u trenutku podnošenja tužbe nije posjedovao svu relevantnu dokumentaciju, poglavito GPS podatke koji su bili u isključivom posjedu tuženika, a na temelju kojih je vještakinja jedino mogla točno izračunati broj dnevnica. Stoga se naknadno uređenje visine tužbenog zahtjeva smatra isključivo uređenjem i specifikacijom tražbine unutar već utuženog petogodišnjeg razdoblja, a ne novim potraživanjem, zbog čega se prigovor zastare u cijelosti odbija kao pravno neutemeljen.

40. Vezano uz prigovor dvostruke isplate, kojim je tuženik tijekom postupka ustrajno tvrdio da bi isplata dnevnica uz već plaćene sate prekovremenog rada predstavljala neopravdano bogaćenje tužitelja, ovaj sud isti nalazi neosnovanim. Tuženik je svoje navode temeljio na starijem Zaključku br. 277 Zajedničkog povjerenstva iz 2007. godine, prema kojem bi vozači saniteta, kojima je vožnja osnovni posao, imali pravo na dnevnicu tek nakon 16 ili 20 sati provedenih na putu, budući da im je prvih 8 sati redoviti rad koji se ne može uračunavati u vrijeme za dnevnicu. Slijedom toga, tuženik je smatrao da tužitelj ne može za iste sate istovremeno primati i uvećanu satnicu za rad (prekovremeni dodatak) i naknadu za trošak prehrane, odnosno dnevnicu. Ovaj sud u cijelosti odbacuje takvo tumačenje jer je mjerodavno i novije Tumačenje Zajedničkog povjerenstva br. 96/23 od 31. siječnja 2023. godine, koje ima pravnu snagu kolektivnog ugovora, jasno razgraničilo pravo na plaću od prava na dnevnicu. Sud naglašava da se radi o dvije odvojene pravne osnove: prekovremeni rad odnosi se na trajanje rada iznad ugovorenog radnog vremena i predstavlja naknadu za uloženi rad, dok se dnevnica odnosi na lokaciju i ukupno trajanje službenog puta te predstavlja naknadu troška boravka izvan mjesta rada. Sukladno navedenom tumačenju br. 96/23, kod vozača sanitetskog prijevoza cjelokupno vrijeme provedeno na putu uračunava se u radno vrijeme, što znači da tužitelj, čim su ispunjeni uvjeti udaljenosti (više od 30 km) i vremena (više od 8 ili 12 sati), ostvaruje pravo na dnevnicu, neovisno o tome je li mu za te iste sate plaćen i prekovremeni rad.

41. Sud je na ročištu održanom dana 26. ožujka 2026. godine odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenje novog vještačenja po drugom vještaku financijske struke. Sud je ocijenio da je stalna sudska vještakinja mag. Jadranka Crnogorac nalaz izradila na temelju najtočnijeg mogućeg izvora GPS sustava kretanja vozila, te je kroz tri dopune nalaza i višekratna usmena očitovanja otklonila sve relevantne nejasnoće i iscrpno odgovorila na sve prigovore tuženika. Prilikom donošenja ove odluke, sud se rukovodio načelom ekonomičnosti parničnog postupka propisanim odredbom članka 10.ZPP-a, prema kojem je sud dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova. Kako je vještakinja u potpunosti uskladila svoj izračun sa stvarnim stanjem zabilježenim GPS-om i uputama suda, sud je primijenio svoje diskrecijsko ovlaštenje iz članka 220. stavka 2. ZPP-a, prema kojem sud samostalno odlučuje o tome koji će se dokazi izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Sud smatra da u spisu postoji dovoljno elemenata za sigurnu ocjenu vjerodostojnosti i stručne utemeljenosti nalaza, dok bi određivanje novog vještačenja u ovoj fazi predstavljalo nepotrebno i neopravdano odugovlačenje postupka koje ne bi pridonijelo pravilnijem rješenju ove pravne stvari

42. Odluka o troškovima postupka temelji se na primjeni odredbi članaka 154. stavka 1. i 155. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, uz uvažavanje činjenice da je tužitelj u cijelosti uspio s osnovom zahtjeva, dok je visina potraživanja precizirana tek nakon financijskog vještačenja temeljenog na GPS podacima tuženika. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora od 2.622,60 EUR te važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023), pri čemu nagrada za radnju iznosi 100 bodova, odnosno 200,00 EUR. Tužitelju se priznaje trošak za sedam održanih ročišta u punom iznosu od po 200,00 EUR po svakom ročištu, sukladno Tbr. 9. točka 1. Tarife, budući da se na njima raspravljalo o glavnoj stvari i izvodili dokazi. Priznata su ročišta održana 28. studenog 2023., 24. travnja 2024., 27. svibnja 2024., 05. rujna 2024., 11. travnja 2025., 08. svibnja 2025. te 26. ožujka 2026. godine. Nadalje, tužitelju pripada i trošak za ročište za objavu presude održano 5. svibnja 2026. godine u iznosu od 100,00 EUR, što iznosi 50% nagrade sukladno Tbr. 9. točka 3. Tarife. Za radnje sastavljanja ključnih pismena kojima se pokretao postupak i očitovalo o nalazima vještaka, sud priznaje puni iznos nagrade od 200,00 EUR po radnji, i to za sastav tužbe sukladno Tbr. 7. točka 1. Tarife te za četiri obrazložena podneska (od 06. listopada 2023., 26. ožujka 2024., 10. travnja 2025. i 22. kolovoza 2025. godine) sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife. Za preostalih devet podnesaka navedenih u troškovniku punomoćnika tužitel ja (od 13. listopada 2023., 02. veljače 2024., 23. veljače 2024., 25. travnja 2024., 04. lipnja 2024., 24. rujna 2024., 22. studenog 2024., 15. svibnja 2025. te 15. srpnja 2025. godine), sud priznaje nagradu sukladno Tbr. 8. točka 4. Tarife u iznosu od 50,00 EUR po podnesku, što ukupno iznosi 450,00 EUR. Ukupan zbroj svih priznatih odvjetničkih nagrada iznosi 2.950,00 EUR, na što je obračunat porez na dodanu vrijednost u iznosu od 737,50 EUR. Pored odvjetničkih troškova, tužitelju se priznaje i stvarni trošak uplaćenog predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 530,00 EUR. Ukupni trošak postupka koji je tuženik dužan naknaditi tužitelju iznosi 4.217,50 EUR, na koji iznos tuženik duguje i zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja presude 5. svibnja 2026. godine do isplate.

43. Slijedom svega naprijed izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 5. svibnja 2026.

Sutkinja

Miranda Gavrić Jularić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelj po punomoćniku

2. Tuženik po punomoćniku

3. Porezna uprava - po pravomoćnosti