REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Z 5

Poslovni broj: Us I-215/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom tužitelja ZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Petra Vinković, odvjetnica u Puli, Giardini 3/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za potporu, Službe za imovinsko- pravne postupke i radno pravne sporove, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi šutnje uprave, 5. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova, Upravi za ljudske potencijale, Sektoru za potporu, Službi za imovinsko-pravne postupke i radno pravne sporove da u roku od 15 dana od dana primitka presude odluči o zamolbi tužitelja za prestanak službe s pravom na mirovinu podnesenoj tuženiku 15. srpnja 2025.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 EUR (slovima: tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 30 dana od dana primitka pravomoćne odluke o troškovima upravnog spora.

Obrazloženje

1. Kod ovog Suda 19. veljače 2026. zaprimljena je tužba tužitelja ZŽ iz [adresa], zastupanog po opunomoćenici Petri Vinković, odvjetnici u Puli, Giardini 3/III, protiv tuženog Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za potporu, Službe za imovinsko- pravne postupke i radno pravne sporove, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi šutnje uprave, a u kojoj je tužitelj u bitnome naveo, da je 15. srpnja 2025. podnio tuženiku zamolbu za prestanak službe s pravom na mirovinu sukladno članku 6. Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba, da je tužitelj zaposlenik tuženika, policijski službenik od 15. lipnja 1994., da ima 37 godina, 11 mjeseci i 10 dana mirovinskog staža, od čega preko 31 godinu stvarno provedenu na poslovima policijskog službenika.

2. Istaknuo je, da je zamolbu predao izravno čelniku tijela, načelniku Policijske uprave istarske ŽŽ i da tuženik nije odlučio u zakonom propisanom roku o zamolbi tužitelja, pa je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio da se naloži tuženiku da u roku od 15 dana od dana primitka presude odluči o zamolbi tužitelja za prestanak službe s pravom na mirovinu od 15. srpnja 2025., sve uz nadoknadu troška upravnog spora.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 20. travnja 2026. u bitnome naveo, da je tužitelj 15. srpnja 2025. podnio zamolbu kojom je zatražio prestanak službe s pravom na mirovinu s danom 1. kolovoza 2025. sukladno članku 6. Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba („Narodne novine“ broj 128/1999, 129/2000, 16/2001, 22/2002, 41/2008, 97/12 i 118/22, u nastavku teksta Zakon) i da je tužba tužitelja neosnovana, jer se radi o pravu ministra da sukladno diskrecijskoj odluci odluči u granicama dane ovlasti, a u skladu sa svrhom radi koje je ta ovlast dana, a kako potrebe službe nisu zahtijevale da tužitelju prestane služba 1. kolovoza 2025., stoga da nisu ispunjeni ni uvjeti za primjenu članka 6. Zakona, pa je tuženik predložio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

4. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, utvrđeno je, da je tužitelj 15. srpnja 2025. podnio tuženiku zahtjev za prestanak službe s pravom na mirovinu sukladno članku 6. Zakona i da tuženik o istom nije odlučio rješenjem, iako spisu predmeta upravnog postupka prileži dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske od 17. srpnja 2025. iz kojeg proizlazi da je tuženik suglasan da se udovolji zamolbi tužitelja.

5. Stoga, imajući u vidu da tuženik nije postupio i nije donio upravni akt u roku propisanom člankom 101. ZUP-a, to je na temelju članka 117. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, 39/26 u nastavku teksta ZUS) valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

6. Odredbom članka 147. stavak 1. ZUS-a propisano je, da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako Zakonom nije drukčije propisano pa imajući u vidu navedeno, tužitelju su priznati troškovi zastupanja putem njegovog opunomoćenika sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, u nastavku teksta Tarifa) i to sukladno Tbr. 27., 46. i 52. Tarife pa je tužitelju priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 1.250,00 eura, u koji iznos je uračunat i trošak PDV-a, slijedom čega je na temelju članka 148. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci 5. svibnja 2026.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv t. I. izreke ove presude žalba nije dopuštena (čl. 128. st. 1. ZUS). Protiv t. II. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- opunomoćenici tužitelja Petri Vinković, odvjetnici u Puli, Giardini 3/II

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova, Upravi za ljudske potencijale, Sektoru za potporu, Službi za imovinsko-pravne postupke i radno pravne sporove Zagreb, Ulica grada Vukovara 33