REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-2828/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman, na prijedlog više sudske savjetnice Margarete Duvnjak, uz sudjelovanje Dajane Mihelčić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja KV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja poreza na kuće za odmor, 5. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-15/24- 01/84, URBROJ: 513-04-25-2 od 12. lipnja 2025.
II Nalaže se tuženiku da u roku od 60 (šezdeset) dana od dana dostave pravomoćne presude donese odluku o žalbi te da u ponovljenom postupku postupi u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama izraženim u obrazloženju presude.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-15/24- 01/84, URBROJ: 513-04-25-2 od 12. lipnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske – Porezne uprave, Područnog ureda Krapina, Ispostave Zabok KLASA: UP/I-410-15/2024-01/00578, URBROJ: 513-07-02-002-2024-01 od 6. lipnja 2024.
2. Poreznim rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 6. lipnja 2024. tužitelju se utvrđuje za 2024. godinu porez na kuće za odmor na adresi objekta TUHELJ, TUHELJ 6, površine 85,00 m2, u iznosu od 425,00 EUR (dalje: Nekretnina). Porezni obveznik, ovdje tužitelj dužan je platiti porez u roku od 15 dana od dana dostave rješenja na račun naznačen u rješenju. Na nepravodobno uplaćeni iznos poreza obračunava se i plaća zatezna kamata. Ukoliko tužitelj ne podmiri utvrđenu obvezu u dobrovoljnom roku za izvršenje, porezno tijelo će pristupiti prisilnoj naplati radi namirenja poreznog duga. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
3. Tužitelj u cijelosti osporava zakonitost pobijanog akta. U bitnom ističe kako nije sporno da je vlasnik predmetne Nekretnine, ali osporava utvrđenu korisnu površinu iste, za koju se plaća navedeni porez. Ističe da je nejasno na temelju kojih podataka je porez obračunat kao 85m2 bruto razvijene površine te da mu je rješenjem Porezne uprave, Ispostave Zabok za 2023. godinu za istu nekretninu utvrđena površina 79,80 m2 i razrezan porez od 158,80 EUR. Nadalje, navodi da bruto razvijena površina i korisna površina nisu isti pojmovi te dostavlja izvod iz Snimka postojećeg stanja građevine iz listopada 2012. godine, Ureda ovlaštenog arhitekta, RV (dalje: Snimak postojećeg stanja građevine) za kojeg navodi da je sastavni dio rješenja o izvedenom stanju sa prikazanim površinama svih prostorija i označenim korisnim površinama, što iznosi u etaži prizemlja 77,50 m2 te da se prema navedenom ne obračunava etaža suterena, tavana, stubišta, balkona i terasa. Moli da se u poreznom rješenju pravilno obračuna porez za korisnu površinu predmetne Nekretnine, koja u konkretnom slučaju iznosi 77,50 m2, a ne 85 m2 kako je određeno osporenim rješenjem i koja površina je obračunata njemu nepoznatom procjenom. Iz navoda tužbe proizlazi da predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja, predlaže da sud riješi predmetni spor bez rasprave i tužbu odbije kao neosnovanu.
5. Strankama je dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24 – dalje: ZUS), te je spor riješen bez održavanja rasprave, na temelju ovlaštenja iz članka 98. stavka 1. točke 6. ZUS-a, s obzirom da je Sud na temelju stanja spisa utvrdio da je pojedinačna odluka javnopravnog tijela nezakonita, a tuženik u odgovoru na tužbu nije tražio održavanje rasprave i nije predložio izvođenje dokaza.
6. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te isprave priložene spisu tuženika.
7. Tužbeni zahtjev je osnovan.
8. Iz obrazloženja osporenog prvostupanjskog rješenja proizlazi da je tužitelju utvrđen za 2024. porez na kuće za odmor za predmetnu Nekretninu, površine 85 m2 u iznosu od 425,00 EUR temeljem članka 25. Zakona o lokalnim porezima ( Narodne novine 115/16, 101/17, 114/22 i 114/23 – dalje: ZLP) i članka 5. Odluke o općinskim porezima Općine Tuhelj (Službeni glasnik Krapinsko zagorske županije broj 58/23, dalje: Odluka).
9. Tuženik je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja navodeći da tužitelj ne osporava da je vlasnik predmetne nekretnine, da u istoj ne živi te da ne dovodi u sumnju utvrđenu korisnu površinu već da smatra spornim kategorizaciju predmetne nekretnine kao kuće za odmor i visinu utvrđenog poreza. Nadalje, da se temeljem okolnosti koje žalitelj, ovdje tužitelj, navodi, ne može zaključiti da se predmetna Nekretnina nalazi u stanju da ne ispunjava minimalne uvjete za korištenje, osobito za povremeno ili sezonsko korištenje niti tako nešto proizlazi iz obavijesti Općine Tuhelj te da je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo da ista s poreznog aspekta predstavlja kuću za odmor jer se koristi samo povremeno ili sezonski.
10. Tužitelj je uz tužbu, između ostalog, priložio Snimak postojećeg stanja građevine iz listopada 2012., Geodetski snimak stvarnog stanja na katastarskim česticama broj [katastarska čestica] u katastarskoj Općini [katastarska općina] od 16. listopada 2012., kao i rješenje prvostupanjskog tijela KLASA:UP/I-410-15/2023-01/00362, URBROJ: 513-07-02-002- 2023-01 od 2. lipnja 2023.
11. Među strankama nije sporno da je tužitelj u vrijeme donošenja osporenog rješenja bio vlasnik predmetne Nekretnine i da u istoj ne stanuje.
12. Međutim, sporna je utvrđena korisna površina predmetne Nekretnine te da li je tužitelj u konkretnom slučaju dužan platiti porez na kuće za odmor kako je to određeno osporenim rješenjem.
13. Sukladno članku 25.stavku 1. ZLP-a porez na kuće za odmor plaćaju domaće i strane, pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor. U smislu tog zakona, kuća za odmor je svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski. Kućom za odmor ne smatraju se gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.
14. Sukladno članku 26. stavku 1. ZLP-a porez na kuće za odmor plaća se godišnje od 0,60 do 5,00 eura/m² korisne površine kuće za odmor te je stavkom 2. istog članka propisano da visinu poreza na kuće za odmor propisuje svojom odlukom predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave.
15. Sukladno članku 5. Odluke porez na kuće za odmor na području Općine Tuhelj plaća se u visini od 5,00 eura/m2 korisne površine kuće za odmor.
16. Predmet ovog spora je plaćanje poreza na kuće za odmor za 2024. za predmetnu Nekretninu tužitelja. Tužitelj osporava utvrđenu korisnu površinu navodeći da korisna površina predmetne Nekretnine iznosi 77,50 m2.
17. Nadalje, Sud nalazi da je prvostupanjsko tijelo u rješenju od 2. lipnja 2023., kojim se tužitelju utvrđuje za 2023. godinu porez na kuće za odmor za predmetnu Nekretninu, navelo da ista ima površinu 79,80 m2.
18. S obzirom da je prvostupanjsko tijelo u rješenju od 2. lipnja 2023. navelo površinu predmetne Nekretnine od 79,80 m2, a da je u ovdje osporenom prvostupanjskom rješenju od 6. lipnja 2024. navedena površina predmetne Nekretnine od 85,00 m2 te da tužitelj prigovara utvrđenoj korisnoj površini predmetne Nekretnine navodeći da ista iznosi 77,50 m2, dovedeno je u sumnju utvrđeno činjenično stanje, slijedom čega Sud ne može za sada izvesti zaključak o pravilnosti i zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.
19. Predmet je vraćen na ponovni postupak tuženiku koji će u ponovnom postupku odlučiti o žalbi tužitelja protiv rješenja od 6. lipnja 2024., na način da će utvrditi korisnu površinu predmetne Nekretnine, a po potrebi provesti i druge dokaze na način da odgovarajućim dokazima pravilno i potpuno utvrdi činjenično stanje .
20. Sukladno tome, tuženik će u ponovnom postupku donijeti odluku o žalbi tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja od 6. lipnja 2024. pridržavajući se pravnog shvaćanja suda iznesenog u točki 19. obrazloženja presude.
21. Stoga je, na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao pod točkama I i II izreke presude.
U Zagrebu 5. svibnja 2026.
Sutkinja:
Meri Dominis Herman
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude žalba nije dopuštena sukladno članku 127. stavku 1. ZUS-a.
Dna:
1. KV, [adresa]
2. Ministarstvo financija RH, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni
postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, uz spis tuženika
