REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] G 5
Poslovni broj: Us I-1929/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja Primorsko-goranske županije (OIB: 32420472134), Rijeka, Adamićeva 10, protiv tuženika Višeg službeničkog suda (OIB: 72910430276), Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe GĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik ŠĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnik u Rijeci, Korzo 22, radi obustave postupka – teške povrede službene dužnosti, 5. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Višeg službeničkog suda, KLASA: UP/II-114-02/24-01/24, URBROJ: 514-31/02-25-03 od 9. rujna 2025. godine.
II. Nalaže se tužitelju Primorsko-goranskoj županiji da zainteresiranoj osobi GĆ nadoknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 1.250,00 (tisuću dvjesto pedeset) eura, PDV uključen, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Službeničkog suda u Primorsko-goranskoj županiji, KLASA: UP/I-114-03/21-01/1, URBROJ: 2170-16-24-82 od 8. siječnja 2024., zbog zastare vođenja postupka obustavljen je disciplinski postupak protiv tužiteljeva službenika GĆ (ovdje: zainteresirane osobe), te je odlučeno o troškovima disciplinskog (upravnog) postupka.
2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-114-02/24-01/04, URBROJ: 514-31/02- 25-03 od 9. rujna 2025., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja.
3. Historijat rješavanje konkretnog disciplinskog predmeta strankama je poznat.
4. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, da disciplinska tijela osporavanim rješenjima nisu smjela ukinuti učinak pravomoćne točke III. izreke prvostupanjskog rješenja od 24. siječnja 2023., te da su u predmetnom postupku donošene izvršne odluke, zbog čega nije mogla nastupiti zastara vođenja postupka. Tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika, te da sam riješi stvar (ne precizirajući na koji način).
5. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje, u osnovi, kod navoda osporavanog rješenja, te predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
6. Zainteresirana osoba GĆ u odgovoru na tužbu raščlanjuje kronologiju disciplinskog postupka, te ističe da u odnosu na dio zahtjeva za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti odluka nije postala izvršna, niti je u tom dijelu nije donesena izvršna odluka, niti je u tom dijelu postupak okončan. Zainteresirana osoba predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Traži i naknadu troškova spora u iznosu od 1.250,00 eura (PDV uključen).
7. Tužitelj osporava samo primjenu prava, nisu sporne činjenice odlučne za rješavanje ovog spora, a stranke u tužbi odnosno u odgovoru na tužbu nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave. Sud je, stoga, vodeći se načelom učinkovitosti (članak 8. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24 i 39/26, u nastavku teksta: ZUS), presudu donio bez provedbe rasprave (članak 98. točka 4. ZUS-a). Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Osporavane odluke o obustavi disciplinskog postupka temelje se na utvrđenju da je 26. studenoga 2023. protekao rok od dvije godine od dana pokretanja postupka zbog teške povrede službene dužnosti, čime je nastupila zastara vođenja postupka.
9. Članak 63. stavak 2. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine", broj 86/08, 61/11, 4/18, 96/18 i 112/19, u nastavku teksta: ZSN), glasi:
„Pravo na pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti zastarijeva u roku godine dana od dana saznanja za počinjenu povredu i počinitelja, a najkasnije u roku dvije godine od dana kad je povreda počinjena. Ako u roku dvije godine od dana pokretanja postupka ne bude donesena izvršna odluka, postupak se obustavlja zbog zastare vođenja postupka.“
10. Među strankama je sporna pravna interpretacija druge rečenice netom citirane zakonske odredbe.
11. Povezano s time, Sud u prvom redu naglašava da se poništavanjem rješenja, ili njegova dijela, poništavaju sve pravne posljedice koje je rješenje proizvelo (članak 115. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP). Stoga se izvršnim rješenjem ne može smatrati rješenje ili njegov dio koje je u nekom ranijem razdoblju, prema kriterijima propisanima člankom 133. ZUP-a, imalo svojstvo izvršnosti, ali je kasnijim poništavajućim odlukama nadležnih javnopravnih tijela odnosno sudova konkretna osnova izvršnosti otpala.
12. U tom svjetlu, te imajući na umu da je nesporno da u odnosu na dio dotičnog disciplinskog predmeta u vrijeme utvrđivanja nastupa zastare nije postojala izvršna odluka, disciplinska su tijela pravilno utvrdila da je u tom, aktivnom dijelu postupka protekao dvogodišnji rok od dana pokretanja postupka bez donošenja izvršne odluke, čime je u spomenutom dijelu ispunjena pretpostavka za obustavu postupka, u skladu sa člankom 63. stavkom 2. ZSN-a. U tom je pogledu Sud suglasan s argumentacijom tuženika i zainteresirane osobe, koja argumentacija je tužitelju poznata.
13. Naposljetku, tužitelj pogrešno smatra da osporavana odluka o obustavi postupka ima pravni učinak na svojstvo pravomoćnosti odluka o onim dijelovima disciplinskog predmeta o kojima se postupak u vrijeme donošenja odluka o obustavi više nije ni vodio. Odluka o obustavi postupka djeluje, naime, u odnosu na onaj dio postupka koji je u vrijeme donošenja te odluke još aktivan.
14. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
15. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavaka 1. i 5., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).
16. Odluka Suda o dosuđenju naknade troškova spora zainteresiranoj osobi na teret tužitelja donesena je na temelju odredbi članaka 144. i 147. ZUS-a te Tbr. 27. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 38/23 i 107/25), u okviru troškovnika zainteresirane osobe iskazanog u odgovoru na tužbu, polazeći od toga da je tužitelj u cijelosti izgubio spor. Kao radnja u odnosu na koju zainteresirana osoba može ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja priznat je sastav odgovora na tužbu (1.000,00 eura), što uvećano za PDV iznosi ukupno 1.250,00 eura. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a.
U Rijeci 5. svibnja 2026.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
Dostaviti:
- Primorsko-goranskoj županiji, Rijeka, Adamićeva 10
- Višem službeničkom sudu, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49
- Odvjetniku Stefanu Segnanu, Rijeka, Korzo 22
