REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
STALNA SLUŽBA U SINJU
Broj: P-2280/2023-33
Petrovac 3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
RJEŠENJE
I
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sucu tog suda Željku Gusiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marku Baliću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Balić i Nenad Banovac iz Splita, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg Bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koje zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d. o. o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, na ročištu za objavu presude 05. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se preinaka tužbe u pravnoj stvari tužitelja PA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg Bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, sukladno podnesku tužitelja od 21. listopada 2025. godine.
p r e s u d i o j e :
I. Utvrđuju se ništetnim i bez pravnog učinka ugovorne odredbe sadržane u Ugovoru o namjenskom kreditu broj 3207196584 koji je sklopljen dana, 17. 08. 2006. godine između tužitelja kao korisnika kredit i tuženika kao kreditora, a potvrđen od javnog bilježnika Vesne Pučar iz Zagreba, broj: OU-1112/06-1 od 22. 08. 2006.g. i to članak 1. u dijelu u kojem je ugovoreno kako kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti 97.966,10 CHF, obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, te članak 7. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju ukupan iznos od 19.683,96 € sve uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do 31. prosinca 2007. godine po stopi u visini utvrđenoj sukladno odredbi članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi utvrđenoj u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 01. siječnja 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate za svako polugodište po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, pa do isplate kako slijedi:
- 2,90 € teku od 21.10.2008. godine,
- 2,57 € teku od 22.11.2008. godine,
- 3,87 € teku od 20.12.2008. godine,
- 25,52 € teku od 24.02.2009. godine,
- 25,52 € teku od 24.02.2009. godine,
- 17,28 € teku od 24.03.2009. godine,
- 12,00 € teku od 28.05.2009. godine,
- 9,09 € teku od 04.07.2009. godine,
- 11,47 € teku od 30.07.2009. godine,
- 13,36 € teku od 01.09.2009. godine,
- 9,42 € teku od 18.10.2009. godine,
- 9,92 € teku od 24.10.2009. godine,
- 15,56 € teku od 01.12.2009. godine,
- 21,73 € teku od 14.01.2010. godine,
- 23,89 € teku od 30.01.2010. godine,
- 24,17 € teku od 12.03.2010. godine,
- 24,17 € teku od 12.03.2010. godine,
- 31,25 € teku od 27.04.2010. godine,
- 52,79 € teku od 18.07.2010. godine,
- 33,83 € teku od 01.06.2010. godine,
- 54,19 € teku od 16.07.2010. godine,
- 70,56 € teku od 01.09.2010. godine,
- 62,56 € teku od 21.09.2010. godine,
- 63,83 € teku od 16.10.2010. godine,
- 64,59 € teku od 20.11.2010. godine,
- 82,27 € teku od 16.12.2010. godine,
- 82,82 € teku od 21.01.2011. godine,
- 79,74 € teku od 18.02.2011. godine,
- 84,23 € teku od 24.03.2011. godine,
- 81,66 € teku od 16.04.2011. godine,
- 104,87 € teku od 25.05.2011. godine,
- 113,51 € teku od 25.06.2011. godine,
- 139,08 € teku od 27.07.2011. godine,
- 147,84 € teku od 25.08.2011. godine,
- 114,53 € teku od 23.09.2011. godine,
- 111,05 € teku od 25.10.2011. godine,
- 117,10 € teku od 21.12.2011. godine,
- 117,10 € teku od 21.12.2011. godine,
- 122,18 € teku od 20.03.2012. godine,
- 122,34 € teku od 31.03.2012. godine,
- 123,15 € teku od 04.04.2012. godine,
- 125,56 € teku od 01.05.2012. godine,
- 124,06 € teku od 04.08.2012. godine,
- 120,91 € teku od 18.08.2012. godine,
- 117,00 € teku od 07.02.2013. godine,
- 117,00 € teku od 07.02.2013. godine,
- 117,00 € teku od 07.02.2013. godine,
- 117,00 € teku od 07.02.2013. godine,
- 117,00 € teku od 07.02.2013. godine,
- 117,00 € teku od 07.02.2013. godine,
- 117,00 € teku od 07.02.2013. godine,
- 117,00 € teku od 20.09.2013. godine,
- 119,27 € teku od 20.09.2013. godine,
- 123,86 € teku od 30.11.2013. godine,
- 127,10 € teku od 23.04.2014. godine,
- 124,13 € teku od 19.06.2014. godine,
- 131,78 € teku od 06.09.2014. godine,
- 131,78 € teku od 06.09.2014. godine,
- 131,78 € teku od 29.12.2014. godine,
- 193,00 € teku od 29.12.2015. godine,
- 143,51 € teku od 24.02.2018. godine,
- 143,51 € teku od 24.02.2018. godine,
- 143,51 € teku od 24.02.2018. godine,
- 14.434,69 € teku od 24.02.2018. godine.
III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 4.825,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena., dok se za više traženo u iznosu od 775,00 EUR zahtjev odbija kao neosnovan.
IV. Utvrđuje se nepostojanje tuženikove tražbine istaknute radi prebijanja s osnove manje plaćenih iznosa u iznosu od 279,29 EUR eura, sa pripadajućim zateznim kamatama.
Obrazloženje
1. Tužitelj je ovom sudu 09. lipnja 2023. podnio tužbu protiv tuženika radi ništetnosti i isplate.
2. U tužbi se navodi da su tužitelj PA kao korisnik kredita i tuženik Zagrebačka banka d.d. kao kreditor sklopili dana 17. kolovoza 2006. godine Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3207196584 (nadalje: Ugovor). Tim Ugovorom tuženik je odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju iznos od 97.966,10 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, na rok otplate od 276 mjeseci, s redovnom kamatom koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva, a na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 4,90 %. Presudama i rješenjima Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. Pž- 7129/13 od 13.06.2014.g., Vrhovnog suda RH posl.br. Rev-249/14 od 09.04.2015.g., Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. Pž-6632/17 od 14.06.2018.g. i Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 04.07.2013.g. pravomoćno je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača (korisnika kredita/tužitelja) jer je s istima zaključio ugovore o kreditima koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. S obzirom na navode iz točke 2. tužbe u svezi s točkom 1., jasnim proizlazi da su odredbe članka 1. i članka 7. Ugovora ništetne. Izravna posljedica ništetnosti tih odredbi Ugovora jest da je tužitelj za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, a s osnove ništetnih odredbi kojima je ugovoren CHF kao valuta uz koju je vezana glavnica preplatio poveći novčani iznos (koji će se točnim utvrditi nakon provedenog vještačenja), sve uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja teče za svaki mjesec u odnosu na koji je preplata izvršena. Preplaćeni iznos tuženik je stekao bez ikakve osnove. Na nedvojben način je utvrđeno da je obveza tužitelja, ovisna o bitnom (promjenjivom i neizvjesnom) sastojku ugovora o kreditu, o valutnoj klauzuli, zbog čega je znatno narušena ravnoteža među ugovornim stranama, što u konačnici ima posljedicu ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli.
3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovanost i visinu tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva u cijelosti. Osporava tužitelju status potrošača, te navodi kako tužitelj nije dokazao da je potrošač niti da se sredstvima kredita koristio isključivo za potrošačke svrhe. Tuženik ističe prigovor zastare navodeći da se na zahtjev tužitelja za isplatu ima primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima. Tuženik se poziva na odluke Suda Europske unije u predmetima C-81/19 i C-243720 iz kojih proizlazi da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti iz razloga što je ista odraz zakonske odredbe članka 22. ZOO-a. U vezi informiranosti tužitelja i postupanja tuženika u fazi pregovora navodi da su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora na takav način da je mogao shvatit ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak. Tuženik također osporava tijek zakonskih zateznih kamata te ističe da čak i u slučaju kada bi sud utvrdio ništetnim pobijane odredbe ugovora i ocijenio osnovanim postojanje tužiteljeve tražbine, a što se osporava u cijelosti, takav zahtjev tužitelja u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata bi bio u potpunosti neosnovan. Nadalje, u odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor radi prijeboja manje plaćenog iznosa s osnove tečaja. Naime, tuženik navodi da ukoliko sud iz bilo kojeg razloga utvrdi ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli, a što tuženik osporava u cijelosti, tada tuženik ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 282,09 eura kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja na dan isplate kredita.
4. Tužbeni zahtjev je uređen podneskom tužitelja od 01. travnja 2025. (list 216- 218 spisa), te podneskom od 21. listopada 2025 nakon provedenog financijskog vještačenja, kao i dopune financijskog vještačenja.
5. Tuženik se usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva te navodi kao je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev u točki II na način da je tužitelj povećao tužbeni zahtjev s obzirom na prvotno postavljeni tužbeni zahtjevom u tužbi. Također, tuženik nadalje ističe i prigovor zastare na novopostavljeni tužbeni zahtjev.
6. Uzimajući u obzir da je tužitelj nakon provedenog vještačenja/dopune vještačenja povećao tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka, a u pogledu koje preinake nisu nastali posebni troškovi postupka, sud je temeljem članka 190. stavak 3. Zakona o parničnom postupku u („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 - dalje: ZPP), dopustio preinaku tužbenog zahtjeva jer smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.
7. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 27. svibnja 2024. u pogledu tijeka zastare u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva zauzeto je pravno shvaćanje da u slučaju kad je preinaka tužbe povećanje postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. S obzirom da je u konkretnom slučaju preinaka tužbe izvršena nakon provedenog vještačenja, te se temelji na istoj činjeničnoj osnovi, uzimajući u obzir navedeno pravno shvaćanje, podnošenjem tužbe u ovom sporu, prekinuta je zastara i u odnosu na preinačeni dio tužbe (povećanje zahtjeva).
8. U provedenom postupku ovaj sud je utvrdio:
- da je između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora, 17. 08. 2006. sklopljen Ugovor o namjenskom kreditu broj:3207196584, kojim Ugovorom je tuženik, kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos od 97.966,10 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, sa rokom otplate od 276 mjeseci, sa namjenom kredita za kupnju stana,
- da je Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je Udruga Potrošač - Hrvatski savez udruge za zaštitu potrošača, kao ovlašteno tijelo sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, podnijela tužbu Trgovačkom sudu u Zagrebu protiv osam poslovnih banaka, među kojima je i ovdje tuženik, radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, te da je tom presudom potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je presuđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženici, kao trgovci, s korisnicima kreditnih usluga, kao potrošačima, nisu pojedinačno pregovarali niti ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača, pa je time tuženik, kao i ostale tužene banke, u razdoblju od 10. rujna 2003. godine postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) i to člancima 81., 82., 90., a od 7. kolovoza 2007. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09) i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima,
- da je presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. utvrđeno da je u navedenom dijelu presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., potvrđena,
- da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da je o tužbi Udruge Potrošač - Hrvatski savez udruge za zaštitu potrošača protiv osam poslovnih banaka među kojima je i ovdje tuženik, odlučeno na način da je utvrđeno kako je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana pa je time postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) i to člancima 81., 82., 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima,
- da je presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. utvrđeno je da je u navedenom dijelu presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena,
9. Odredbom članka 64. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/09, dalje ZZP/09) dodan je članak 138.a kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
10. Prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15, dalje ZZP/14), koji je na snazi u vrijeme pokretanja predmetnog postupka, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
11. U smislu odredbe članka 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete i isplatu, što, po ocjeni ovoga Suda, uključuje i parnice zbog stjecanja bez osnove, pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz članka 502.a. stavak 1. ZPP-a, te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
12. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020. jasno je izrazio stav kako je odluka u kolektivnom sporu temeljem odredbe članka 502.c ZPP obvezujuća za sudove u pojedinačnim postupcima, odnosno sud je vezan za utvrđenja u kolektivnom sporu i dužan ih je primijeniti. Navedeno iz razloga, jer je svrha odredbe članka 118. ZZP/14 da se odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kojom je utvrđeno da je došlo do povrede propisa o zaštiti potrošača, obligatorno primijeni u pojedinačnim postupcima koje potrošači pokrenu kako bi ishodili konkretnu zaštitu svojih prava. Samo utvrđenje ništetnosti u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača bilo bi bez konkretnog pravnog učinka kada potrošači ne bi svoja subjektivna prava mogli ostvariti u pojedinačnim postupcima.
13. Navedeni direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji obvezuje sudove proizlazi i iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.
14. Te presude su donesene na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14, dalje: ZZP/07), a temeljem odredbe čl. 138a. istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
15. Kako su spornim odredbama predmetnog Ugovora o kreditu korištene ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, koja je u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom jer da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora banka kao trgovac nije potrošača u cijelosti informirala o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, stoga su i predmetne ugovorne odredbe ugovora o kreditu izumeđu tužitelja i tuženika ništetne, pa na tu okolnost sud nije bio dužan provoditi nikakve dokaze neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini. Takvo pravno stajalište izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. Prema odredbi članka 323. stavka 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.
16. Prema tome tužitelj se u ovom sporu može pozvati na pravno utvrđenje iz presuda donesenih u sporu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 u kojem je sudjelovao ovdje tuženik, sve u smislu odredbe članka 502.c. ZPP u vezi sa čl. 502.a. st. 1. ZPP
17. U nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za financije, računovodstvo i poreze Ines Lozić izrađenog za potrebe ovog postupka u ožujku 2025 (list 150 do 157 spisa) vještak na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije daje mišljenje u kojem navodi da pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate kredita do dana otkaza kredita nije mogao mijenjati tečaj, a uzevši u obzir i uplate izvršene nakon otkaza kredita pod pretpostavkom da bi istima tužitelj podmirivao anuitetske obveze te uzevši u obzir otpis dospjele glavnice: Ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita do dana otkaza kredita iznose 20.404,59 EUR. Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 296,55 EUR. Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita do dana otkaza kredita slijedom promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, iznosi 20.108,04 EUR.
18. Tuženik je u podnesku od 28. ožujka 2025. godine prigovorio vještvu te naveo da je vještak pogrešno obračunao tečajnu razliku te je predložio da vještak dopuni svoj nalaz i mišljenje s obzirom na primjedbe iznesene od strane tuženika u podnesku od 28. ožujka 2025. godine.
19. Očitujući se na prigovor tuženika iz podneska od 28.ožujka 2025. godine vještak je naveo da tuženik u svom podnesku od 28. ožujka 2025. godine, između ostalog, navodi kako vještak nije uzeo u obzir tužiteljevu neurednost u otplati kredita koja je razvidna iz pregleda prometa po kreditu koji prileži spisu, uslijed čega pri izračunu nije koristio tečaj CHF spram kune na točan dan uplate tužitelja niti je uzimao u obzir redoslijed zatvaranja obveza. Nadalje, navodi kako je vještak pogrešnom metodom obračunao tečajnu razliku, na način da je od stvarno plaćanih anuiteta oduzimao anuitete obračunate po inicijalnom tečaju, odnosno smatra da je navedena metoda neprecizna.
Vještak se očitovao kako je zadatak vještaka bio izračunati je li tužitelj i koje iznose preplatio tuženiku po osnovi ugovora o kreditu, tj. prikazati i izračunati:
- iznos koji je tužitelju bio isplaćen temeljem ugovora o kreditu,
-iznose anuiteta koje je tužitelj stvarno platio,
-iznose koje je tužitelj do dana konverzije preplatio tuženiku zbog promjene valute, odnosno promjene tečaja CHF prema kuni (koji se izračunavaju kao razlika između stvarno plaćenih iznosa anuiteta i iznosa anuiteta izračunatog po fiksnom tečaju CHF prema kuni na dan stavljanja kredita na raspolaganje tužitelju),...
Vještak se očituje da izračuni sadrže isključivo iznose koji se odnose na promjenu tečaja za otplatu u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita uzimajući u obzir stvarno primijenjeni iznos anuiteta (ne i iznose zateznih kamata ili drugih troškova jer isto nije bio ni zadatak vještaku) kod otplate kredita. Stoga je vještak sve izračune izvršio sukladno dodijeljenom mu zadatku. Vještak je prilikom izračuna uzeo u obzir kašnjenje u plaćanju obveza tužitelja te je na isti dan i korištenjem istog tečaja kao i sam tuženik iskazao podmirenje pojedinog anuiteta, odnosno koristeći istu metodologiju kod zatvaranja obveza po anuitetima kao i sam tuženik. S obzirom da je zadatak vještaka bio izvršiti izračune razlika po osnovu promjene tečaja vještak je izračune sačinio na način da je izračunao više i manje plaćeno za svaki stvarno plaćeni anuitet samo u odnosu na promjenu tečaja. S tim u vezi se ističe da vještak nije izvršio izračune razlika zbog promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu. Da je vještak izvršio izračun razlike koja proizlazi isključivo iz promjene tečaja razvidno je iz izračuna vještaka za nasumično izabran anuitet koji je dospijevao 01. 10. 2010.g. Naime, anuitet koji je dospijevao 01.10.2010.g. je stvarno iznosio 696,90 CHF dok bi po početnom otplatnom planu iznosio 586,49 CHF. Razlika u visini anuiteta u CHF je isključivo posljedica promjene kamatne stope, dakle zbog promjene kamatne stope je anuitet bio veći za 110,41 CHF. Isti anuitet bi po početnom otplatnom planu i tečaju iznosio 2.730,62 kn dok je stvarni anuitet zbog promjene kamatne stope i tečaja iznosio 3.816,16 kn tj. 1.085,53 kn više. Međutim, od ukupne razlike u iznosu od 1.085,53 kn iznos od 514,06 kn se odnosi na razliku isključivo zbog rasta kamatne stope (110,41 CHF x početni tečaj 1 CHF= 4,655874 kn) i koji iznos vještak nije uključio u svoj izračun. Stoga je utjecaj promjene tečaja iznosio 571,48 kn (1.085,53 kn stvarno više plaćeno umanjeno za iznos koji proizlazi iz razlike zbog promjene kamatne stope od 514,06 kn) što primjenom fiksnog tečaja konverzije daje iznos od 75,85 EUR koji je istovjetan iznosu koji je vještak iskazao u Nalazu. Stoga je izračunom utvrđen isključivo utjecaj promjene tečaja u iznosu stvarno plaćenog anuiteta u odnosu na iznos koji bi tužitelj platio za isti stvarni anuitet u CHF po početnom tečaju u kunama. U preostalom dijelu podneska vještak je naveo da je riječ o pravnim pitanjima u koja vještak ne ulazi.
20. Vještak je u dopuni svoga nalaza i mišljenja izradio i tablicu u kojoj je prikazao izračun razlika u odnosu na valutnu klauzulu, te je naveo da je u razdoblju otplate kredita do dana otkaza kredita, uzevši u obzir i uplate izvršene nakon otkaza kredita, zbog promjene tečaja na više u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno je preplaćeno 19.404,67 EUR, od kojeg iznosa se sa preplatu zbog rasta tečaja odnosi 19.683,96 EUR, te zbog pada tečaja iznos od 279,29 EUR.
21. Podneskom od 13. listopada 2025. godine tuženik je naveo da ne prigovara samom matematičkom izračunu vještaka međutim i dalje osporava osnovu potraživanja tužitelja iz razloga koje je iznio u dosadašnjem tijeku postupka.
22. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje, te dopunu tog nalaza i mišljenja vještakinje Ines Lozić jer je izrađeno u skladu sa pravilima struke na temelju svih potrebnih podataka i dokumenata za izradu vještva, te nalaz i mišljenje nisu proturječni. 23 . U odnosu na prigovor zastare tuženika, sud je uzeo u obzir pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."
24. Stoga, u predmetima u kojima se primjenjuje pravno shvaćanje iz presude o kolektivnoj tužbi na temelju članka 502.c ZPP, a u ovoj pravnoj stvari se kako je naprijed obrazloženo primjenjuje, rok zastare nije počeo teći prije pravomoćnosti presude u kolektivnom sporu, odnosno zastarni rok počinje teći od pravomoćnosti odluke u kolektivnom sporu kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi i to odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope od 13. lipnja 2014., a odredbe o valutnoj klauzuli u CHF od 14. lipnja 2018. S obzirom da je tužba podnesena ovom sudu dana, 09. lipnja 2023., kako to proizlazi iz obavijesti o primitku elektroničkog podneska, zastara nije nastupila, te stoga prigovor zastare sud smatra neosnovanim. Naime, zastara za više isplaćene iznose po osnovu tečajne razlike bi počela teći 14. lipnja 2018. i istekla bi 14. lipnja 2023.
25. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi sa tužiteljem pregovarao o spornim ugovornim odredbama koje se odnose na valutu CHF, a niti da bi tužitelja upoznavao sa mogućim rizicima promjene tečaja valute na štetu tužitelja, jer iz iskaza tužitelja proizlazi da je radio u Konstruktoru u podružnici u Zagrebu pa je zato i tražio za kupnju stan u [adresa] jer mu je bila i namjera tamo se preseliti. Našao je stan i sklopio ugovor o kupoprodaji, a kredit je podigao u podružnici Zagrebačke banke u Trogiru. U banci mu je ponuđen ugovor u CHF, rečeno mu je da nema nekog rizika, da njegova plaća udovoljava i da se sve može uredno riješiti. Nije mu ponuđen ugovor u nekoj drugoj valuti. U pogledu uvjeta ugovora tj. ugovaranja valutne klauzule bankarica mu je rekla da se ne očekuju nikakvi problemi. Da je znao što ga čeka ne bi nikada podigao taj kredit. Anuitet mu se sa početnih 2.700,00 kuna podigao na iznos od 4.200,00 do 4.300,00 kuna. Neko vrijeme je živio u tom stanu u [adresa] ali je se poslije vratio kući u [adresa]. Taj stan u [adresa] nikada nije iznajmljivao. Sad u njemu živi njegova kćer koja radi u Zagrebu.
26. Uzimajući u obzir iskaz tužitelja, te predmetni ugovor iz kojeg proizlazi da se radi o namjenskom/stambenom kreditu za kupnju stana (članak 6. Ugovora), a za koji nije utvrđeno da bi služio zanimanju tužitelja, njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, proizlazi da je u predmetnom postupku tužitelj imao status potrošača sukladno odredbi članka 3. točka 1. ZPP/03, kojom je određeno, da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.
27. U točki IV. izreke utvrđeno je da ne postoji tuženikova tražbina istaknuta radi prebijanja s osnove manje plaćenih iznosa u iznosu od 279,29 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama. Ovaj sud smatra da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju, a koju je tuženik istaknuo prigovorom radi prebijanja, jer plaćanjem anuiteta po tečaju nižem od početnog, tužitelj nije primio ništa, niti je išta stekao bez osnove. Također, u odnosu na tuženika ne vrijede ista pravila kao u odnosu na potrošača. Naime, potrošači su osobe zbog kojih je ništetnost utvrđena u kolektivnom sporu, dok su banke nesavjesne od samog početka, te su ugovorne odredbe ništetne iz razloga koji se mogao pripisati samo bankama kao profesionalcima, a ne i potrošačima. Na strani jedne ugovorne strane zbog ništetnih ugovornih odredbi došlo je do očite neravnoteže u pravima stranaka, dakle do štete za njih, stoga se banka uopće ne bi mogla pozivati na prigovor radi prebijanja, odnosno nema osnove za uzimanje u obzir negativne razlike.
28. Nadalje, ovaj sud smatra da neosnovano tuženik u odgovoru na tužbu navodi da bi valutna klauzula iz čl. 22. ZOO-a kao dispozitivna norma hrvatskog nacionalnog prava bila isključena od testa poštenosti. Prema čl. 22. ZOO-a dopuštena je odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorene obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Međutim, valutna klauzula sadržana u odredbi čl. 22. st. 1. ZOO-a nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka bilo kojih ugovora pa tako ni ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora, kraj činjenice da se i Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj U-I-392/2011 i dr. od 13. prosinca 2016. izjasnio kako je ta odredba po svojoj pravnoj naravi dispozitivna odredba koja je
neutralna prema svojim adresatima, što znači da u pravnom smislu osigurava jednakost obiju ugovornih strana određenog pravnog posla.
29. Neosnovano tuženik osporava tijek zateznih kamata. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužitelju, primjenom čl. 1115. ZOO-a, pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revd-1294/2021 od 12. listopada 2021.), savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovome slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.
30. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP. Troškovi tužitelja se odnose na zastupanje po odvjetniku: sastav tužbe, ročište 19. 12. 2024. (pripremno ročište), , podnesak 31. 03. 2025. (uređen tužbeni zahtjev), ročište 01. 04. 2025. (glavna rasprava), ročište 24. 06. 2025. (glavna rasprava), podnesak 21. 10. 2025. (uređen tužbeni zahtjev nakon dopune vještva), ročište 24. 03. 2026. (glavna rasprava), za svaku od tih radnji po 250 bodova (500 EUR) što sveukupno iznosi 3.500,00 eur, sa PDV-om iznosi 4.375,00 EUR. Troškovi vještačenja koje je tužitelj platio prema računu vještaka i rješenju ovog suda posl. br. P- 2280/2023-12 od 17. ožujka 2025. iznose 450,00 EUR. Tako sveukupan trošak tužitelja potreban za vođenje parnice iznosi 4.825,00 EUR. Nije priznat trošak za podnesak 17. 02. 2025.kojim se dostavlja uplata za vještačenje jer taj trošak je neosnovano zatražen s obzirom da nije potreban taj podnesak za vođenje parnice s obzirom da se u tim podneskom ništa ne pridonosi raspravljanju, kao niti trošak ročišta za objavu presude jer punomoćnik tužitelja nije bio nazočan na objavi presude. Troškovi tužitelja su obračunati temeljem Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. i Tbr. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023., 107/2025.).
U Sinju, 05. svibnja 2026. godine
Sudac:
Željko Gusić
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka.
DNA:
1. pun. tužitelja,
2. pun. tuženika.
