REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8

52100 Pula

Poslovni broj: Pn-13/2021-72

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola po sucu Saši Javoranu, kao sucu pojedincu, po prijedlogu višeg sudskog savjetnika-specijalista Gorana Lipljana, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKOG ZAVODA ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE D.D., sa sjedištem u [adresa], na adresi [adresa], OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Antoniju Šćulcu, odvjetniku iz Rijeke, radi isplate, nakon zaključenja glavne i javne rasprave 23. travnja 2026., održane u prisutnosti punomoćnice tužitelja po zaposlenju DĆ, na ročištu za objavu presude 28. svibnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. [adresa], OIB: 22694857747, da isplati tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, iznos od 7.674,635 eur (prije 57.824,54 kn[1] ) sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana podnošenja tužbe Sudu do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, te naknadi troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana. ", kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku troškove ovoga postupka u iznosu od 2.013,08 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja 28. svibnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od petnaest (15) dana, dok se odbija zahtjev tuženika za naknadu postupovnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

1 Fiksni tečaj konverzije 1 eur = 7,53450 kn za sve dvojno iskazane iznose.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 29. siječnja 2021. i tijekom postupka navodi da se dana 20. srpnja 2015. dogodila prometna nezgoda u kojoj je njegova osiguranica MĆ zadobila tjelesne ozljede, a koju nezgodu da je skrivio ŠĆ upravljajući vozilom – osobnim automobilom marke "Kia" tip "Pride 1.3" registarske oznake i broj [registarska oznaka], koje je u vrijeme nezgode bilo osigurano policom obveznog osiguranja vozila u prometu kod tuženika, broj police [broj police]. Iz potvrde Postaje prometne policije Pula-Pola broj: 511-08-29/2-PA-42/238/15 od 8. svibnja 2020. da proizlazi da je na mjestu izvršenja prekršaja okrivljenom ŠĆ izdano izvješće o počinjenom prekršaju s Nalogom za nacionalna plaćanja radi počinjenog prekršaja iz članka 109. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Kao dokaz predmetnih navoda, tužitelj je dostavio presliku predmetne potvrde Prometne policije Pula te je predložio da sud od policije pribavi skicu prometne nezgode i fotodokumentaciju sačinjenu povodom predmetne prometne nezgode, dostavo je presliku prijave ozljede na radu od 27. srpnja 2015., predložio je saslušanje njegove osiguranice MĆ na okolnost nastanka prometne nezgode te provođenje prometnog vještačenja na okolnosti dinamike nastanka prometne nezgode po vještaku prometne struke s uviđajem na licu mjesta, odnosno provođenje kombiniranog prometno-tehničkog i sudsko-medicinskog vještačenja.

1.1. Tužitelj nadalje navodi da je Rješenjem br. 100211 od 5. veljače 2018. osiguranici MĆ, kod koje je kao posljedica ozljede na radu nastalo tjelesno oštećenje, priznato počevši od 14. prosinca 2015. pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, temeljem Nalaza i mišljenja ovlaštenog vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Sektora za vještačenje, Područnog ureda u Rijeci, Izdvojenog mjesta rada u Puli, Klasa: 141-06/16-01/6009 od 16. siječnja 2018., kojim je utvrđeno da je tjelesno oštećenje MĆ nastalo u prometnoj nezgodi dana 20. srpnja 2015. Kao dokaz ovih navoda, tužitelj je dostavio predmetno rješenje i presliku narečenog Nalaza i mišljenja te je predložio medicinsko vještačenje po vještaku medicine rada i uvid u mirovinski spis broj 100211.

1.2. Tužitelju je počinjena šteta time što je isplaćivao, a i nadalje će isplaćivati novčana davanja iz mirovinskog osiguranja na ime naknade za tjelesno oštećenje imenovanoj korisnici, stoga tužitelj po tome osnovu potražuje namirenje stvarne naknade štete, koja prema obračunu isplata na teret HZMO od 21. siječnja 2021. i izračunu kapitalizirane svote naknade štete na dan 1. siječnja 2021., koje je priložio tužbi, za obračunsko razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2020. iznosi 8.461,20 kn, većano za iznos kapitalizirane štete na dan 1. siječnja 2021. od 49.363,34 kn. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva, tužitelj predlaže da se izvrši financijsko-vještačenje (od kojega je odustao na ročištu za glavnu raspravu od 23. travnja 2026. - op.a.).

1.3. Slijedom navedenog, tužitelj smatra da je tuženik dužan temeljem odredbi čl. 161. do 170. ZOMO (Narodne novine br. 157/13) i čl. 41. ZIDZOMO (115/18) namiriti tužitelju utuženi iznos na ime naknade štete.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornom činjenicu da je na dan 20. srpnja 2015. vlasnik vozila reg.oznake i broja: [registarska oznaka] sa tuženikom imao zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05,36/09,75/09 i dr. – u daljnjem tekstu ZOOP). Ne osporava ni činjenični navod iz tužbe da bi za nastanak prometne nezgode bio odgovoran osiguranik tuženika. Tuženik međutim osporava uzročno-posljedičnu vezu između ove prometne nezgode i ozljeda uslijed kojih je priznato pravo osiguranici tužitelja na naknadu za tjelesno oštećenje. Naime, da bi iz potvrde MUP RH broj :511- 08-29/2-PA-42/238/15 bilo razvidno da vozačica MĆ nije u ovoj prometnoj nezgodi zadobila tjelesne ozljede. Nadalje, tuženik smatra da je iz opisa oštećenja na vozilima u ovoj prometnoj nezgodi razvidno kako su na vozilima nastale ogrebotine plastike, a što ukazuje na nedostatno biomehaničko opterećenje, odnosno promjenu brzine na vozilima za nastanak bilo kakvih tjelesnih ozljeda. Slijedom navedenog, tuženik osporava uzročno-posljedičnu vezu između ovoga štetnog događaja i tjelesnih ozljeda uslijed kojih tužitelj plaća osiguranici naknadu za tjelesno oštećenje. Tuženik predlaže na ove okolnosti izvesti slijedeće dokaze: 1. službenim putem od MUP RH PU Istarska-PP Pula pribaviti cjelokupan predmet poslovni broj: 511-08-29/2-PA- 42/238/15 sa pripadajućom fotodokumetnacijom oštećenja na vozilima te službenim bilješkama o obavljenim obavijesnim razgovorima sa sudionicima i 2. izvesti dokaz kombiniranim vještačenjem po vještaku prometne struke i vještaku medicinske struke specijalistu sudske medicine. Slijedom iznijetoga tuženik osporava istinitost isprava koje u privitku tužbe dostavlja tužiteljica.

2.1. Nadalje, tuženik ukazuje kako on nije štetnik, već je društvo za osiguranje koje sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu s vlasnikom vozila temeljem odredbi toga Zakona zaključuje ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti uslijed uporabe osiguranog vozila u prometu, a sukladno kojim odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu preuzima osigurateljno pokriće za slučajeve i obveze koje su propisane Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu, te sukladno obvezama preuzetim temeljem Zakona o obveznim osiguranjima u prometu temeljem načela razmjernosti obračunava vlasniku vozila premiju osiguranja. Pa stoga tuženik kao društvo za osiguranje koje je sa vlasnikom vozila zaključilo ugovor o obveznom osiguranju od automob ilske odgovornosti temeljem odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ne može odgovarati i biti obvezno naknaditi nešto što nije propisano tim Zakonom i preuzeto ugovorom o osiguranju. Poradi navedenog visina obveze i opseg obveze tuženika kao društva za osiguranje ima se utvrditi primjenom lex specialis za tu vrstu ugovora, odnosno temeljem odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i to primjenom odredbe iz čl. 23. st. 3. ZOOP-a.

2.2. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva. U tom smislu tuženik ukazuje da tužitelj u smislu odredbe iz čl.230 ZPP-a u privitku tužbe ne dostavlja isprave kojima se dokazuje činjenica izvršene isplate. Osim toga, tuženik ističe da iz priloženih izračuna nije jasno na koji način je tužitelj formirao visinu tužbenog zahtjeva.

2.3. Slijedom svega iznijetog tuženik se protivi tužbenom zahtjevu tužitelja kako po osnovu tako i po visini, te ga u cijelosti osporava.

3. U tijeku postupka sud je pročitao sve isprave iz spisa predmeta te je izvršio uvid u Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za prometne struke AĆ, dipl.ing. prometa od 10. lipnja 2022. (str. 110-114 spisa), Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za radiologiju prof.dr.sc. Kristine Potočki, spec. radiologije od 26. lipnja 2024. (str. 157-158 spisa) sa dopunom od 25. kolovoza 2024. (str. 173. spisa), Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka sudske medicine dr. Ilije Kučinara od 14. prosinca 2025. (str. 205-212 spisa) te u mirovinski spis broj 100211. Sud je također, na ročištu od 22. listopada 2025. saslušao stalnog sudskog vještaka za radiologiju prof.dr.sc. Kristine Potočki, spec. radiologije, radi otklanjanja prigovora tužitelja na njezin Nalaz i mišljenje. Sud nije proveo dokaz financijskim vještačenjem na okolnost visine tužbenog zahtjeva, budući da je od istoga tužitelj izričito odustao na ročištu za glavnu raspravu od 23. travnja 2026. Naposlijetku, sud nije provodio ni dokaz saslušanjem osiguranice tužitelja MĆ na okolnosti nastanka prometne nezgode, kao ni dokaz vještačenjem po vještaku medicine rada, budući da se tužitelj na istom ročištu (od 23. travnja 2026.) suglasio sa sud sudi temeljem postojećih dokaza u spisu predmeta, čime je suštinski povukao navedene dokazne prijedloge.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Među strankama nisu sporne slijedeće činjenice:

- da se 20. srpnja 2015. dogodila prometna nezgoda u kojoj je osiguranica tužitelja

MĆ zadobila tjelesne ozljede,

- da je za nastanak štetnog događaja bio isključivo odgovoran osiguranik tuženika ŠĆ,

- da je na dan 20. srpnja 2015. vlasnik vozila - osobnog automobila marke "Kia" tip "Pride 1.3" reg.oznake i broja: [registarska oznaka] ŠĆ sa tuženikom imao zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, sukladno odredbama

Zakona o obveznim osiguranjima u prometu,

- da je osiguranici tužitelja MĆ rješenjem tužitelja broj 100211 od 5. veljače 2018. priznato počevši od 14. prosinca 2015. pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja .

6. Među strankama je sporno postoji li uzročno-posljedična veza između predmetne prometne nezgode i ozljeda uslijed kojih je priznato osiguranici tužitelja MĆ pravo na naknadu za tjelesno oštećenje. Sporna je također, osnova i visina tužbenog zahtjeva.

7. Radi utvrđenja postojanja gore navedene uzročno-posljedične veze, sud je proveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku radiologu Kristini Potočki te po stalnom sudskom vještaku sudske medicine Iliji Kučinaru.

7.1. Iz Nalaza i mišljenja vještaka radiologa (str. 157-158 i 173 spisa), čiji je zadatak bio utvrditi da li je kod osiguranice tužitelja MĆ na dan prometne nezgode 20. srpnja 2015. došlo do ozljeda zbog kojih joj je piznato pravo na naknadu za tjelesno oštećenje (prijelom trnastog nastavka drugog vratnog kralješka) proizlazi da na dan prometne nezgode 20. srpnja 2015. nije došlo do frakture spinoznog nastavka drugog vratnog kralješka osiguranice tužitelja MĆ te da: "Ovakva inhomogenost koštane strukture bez prekida kortikalne kosti, u diferencijalnoj dijagnozi, može odgovarati anatomskoj varijanti, može odgovarati stanju po povredi starijeg datuma. Ne odgovara aktnoj povredi. Na dan traume nije došlo do frakture spinoznog nastavka C2 kralješka." (str. 158. spisa).

7.2. Tuženik je u cijelosti prihvatio Nalaz i mišljenje vještaka radiologa, dok ga je tužitelj osporio, slijedom čega je vještak dopunio nalaz podneskom od 30. kolovoza 2024. (str. 173. spisa), u kojemu je u bitnome naveo da ostaje kod D. Na prijedlog tužitelja, sud je saslušao vještaka na ročištu od 22. listopada 2025., na kojemu je vještak iskazao: " Ja sam s 26. lipnjem 2024. dala svoj nalaz kod kojeg u cijelosti ostajem, a u nalazu sam opisala stanje vratne kralježnice ( priložena je standardna radiološka obrada) i u mom nalazu sam navela da su trupovi kralježaka uredno visoki, uredno mineralizirani u alordozi. Početne dozalne koštane apozicije trupova C3 i C4 koje prominiraju u intervertebralne otvore. Sužen je intevertebralni prostor trupova kralježaka C5 – C6. Početne ventralne koštane apozicije razine C6-C7. Uredan je položaj artikulacijskih faseta malih zglobova održane širine intraartikularnih prostora. Konvergencija spinoznih nastavaka C5-C6. Uredna je širina intraartikularnih prostora prednjeg Atlantoaksijalnog zgloba. Inhomogena struktura vrška spinoznog nastavka C2 ne uvjerljivog za akutnu frakturu. Održane su konture kortikalne kosti. Snimka torakalnog segmenta kralježnice održane visine trupova kralježaka. Početne ventralne koštane apozicije duž cijelog segmenta. Održana je širina I.V. prostora. Uredan je položaj kostovertebralnih i koštotransverzalnih zglobova. U mišljenju sam navela da na dan prometne nesreće 20. srpnja 2015. nije došlo do frakture spinoznog nastavka drugog vratnog kralješka. Ovakva inhomogenost koštane strukture bez prekida kortikalne kosti u diferencijalnoj dijagnozi može odgovarati anatomskoj varijanti, stanju po povredi starijeg datuma. Na podnesak tužitelja s datumom 25. kolovoza 2024. sam napisala da su dostavljene standardne snimke vratne kralježnice koje sam opisala na način kako sam prethodno izjavila i da se ne vidi frakturne pukotine vrška spinoznog nastavka. Održana kontura kortikalne kosti je znak da nije nastala fraktura. Prethodno sam navela što dolazi u obzir u diferencijalnoj dijagnozi da ta struktura bude inhomogena". Na upit punomoćnice tužitelja da li je na priloženoj snimci vratne kralježnice koja je datirana s datumom 20. srpanja 2015. utvrđena fraktura vrška spinoznog nastavka C2 bez dislokacije, vještakinja odgovora da na priloženoj standardnoj radiološkoj obradi nije se utvrdilo frakture vrška spinoznog nastavka drugog vratnog kralješka. Na daljnji upit ukoliko bi bila zaista fraktura spinoznog nastavka C2 kralježaka koje bi bile posljedice, odnosno koje bi se tegobe manifestirale kod pacijenta, vještakinja odgovara da bi fraktura vrška mogla stvarati lokanu nelagodu, opet zavisno o mjestu frakture, bol, slabiju pokretljivost vrata, ali bez neuroloških ispada, a s obzirom da je za stvaranje neurološke simptomatologije važno područje Intervertebalog diska i spinalnog kanala koji je udaljen od vrška spinoznog nastavka. Na daljnji upit da pojasni dio svojeg iskaza u kojemu navodi "anatomsku varijantu" kao mogući uzrok utvrđene inhomogenosti na radiološkoj snimci, vještakinja odgovara da je spinozni nastavak drugog vratnog kralježaka voluminozan i najčešće različitog oblika u odnosu na druge spinozne nastavke ( drugih kralježaka), pa inhomogenost može biti uvjetovana pozicijom kod snimanja i nejednakim prikazom svakog dijela ( anatomska varijanta). Na daljnji upit, a s obzirom na dio iskaza vještakinje u kojem navodi da je prikaz moguće inhomogenosti na radiološkoj snimci uzrokovana ozljedom starijeg datuma, da li je moguće da je upravo predmetna prometna nezgoda mogla biti okidač za tegobe koje su se pojavile kod osiguranice tužitelja nakon navedene prometne nezgode, a vezano uz tu moguću raniju ozljedu, vještakinja odgovora kao što smo već prethodno konstatirali da fraktura vrška spinoznog nastavka bi mogla stvoriti lokalnu nelagodu, lokalnu bol i ograničenost pokreta, što indirektno znači da bolesnica nije niti bila svjesna eventualne prethodne frakture. Napominjem da je manje vjerojatno da bi jedna takva minorna trauma nastala prije nekoliko godina mogla biti okidač za novostvorene boli ili kliničku sliku koje se navode u ovom postupku. Vjerojatnije dolazi u obzir da protek vremena stvori degenerativne promjene pa onda uslijed degenerativnih promjena, sada u akutnoj traumi može biti sad značajnija klinička slika. Punomoćnica tužitelja je na ročištu ukazala na prijedlog tužitelja iz podneska od 18. rujna 2024. da vještak sam zatraži od nadležnog ureda HZZO-a očitovanje, a podredno i med. dokumentaciju temeljem koje su ozlijede pretrpljene u prometnoj nesreći dana 20. srpnja 2015. priznate od strane HZZO-a kao ozlijede na radu, a koje ozlijede su povod nastanka tjelesnog oštećenja kao i priznanja prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, a sve s obzirom na navod vještaka da priloženom radiološkom obradom nije se dokazalo postojanje frakture spinoznog nastavka C2 kralješka. Na upit suda ostaje li kod svog nalaza i mišljenja, a s obzirom na navedeni prijedlog tužitelja, odnosno da li je vještaku potrebno očitovanje HZZO-a, odnosno dodatna medicinska dokumentacija za izradu valjanog i potpunog nalaza i mišljenja sukladno zadatku koji je sud odredio rješenjem od 19. lipnja 2024., vještakinja je odgovorila da navedeno nije potrebno za izradu stručnog i potpunog nalaza i mišljenja sukladno dobivenom zadatku te da ostaje kod svog nalaza i mišljenja od 26. lipnja 2024.

7.3. Sud u cijelosti prihvaća Nalaz i mišljenje vještaka radiologa jer je sačinjen stručno i objektivno u skladu s danom uputom i pravilima struke.

7.4. Vještak sudske medicine je u svom Nalazu i mišljenu (str. 205 -212 spisa), koje sud u cijelosti prihvaća kao stručno, objektivno i u skladu sa pravilima struke, utvrdio da: "Uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještakinje radiološke struke te po prometnom vještaku navedene izračune promjene brzine udarenog vozila ( Opel Corsa ) koje je u trenutku sudarnog kontakta bilo zaustavljeno, a u kojem se KĆ nalazila na poziciji vozača, imala je za posljedicu beznačajno biomehaničko opterečenje glave i vrata imenovane iz čega proizlazi kako u okolnostima prikazane dinamike i parametara prometne nesreće kao takvo nije bilo dosatno da bi imalo za posljedicu prijelom spinoznog nastavka drugog vratnog kralješka čak ni u okolnostima istegnuća vratnog segmenta kralježnice u nekom ranijem traumatskom događaju ( npr. prometna nesreća od 6.11.2013.)." (str. 212. spisa).

8. S obzirom na to da tužitelj nije dokazao postojanje svih konstitutivnih elemenata odnosa odgovornosti za štetu jer nije dokazao uzročno-posljedičnu vezu između predmetne prometne nezgode i ozljeda uslijed kojih je priznato osiguranici tužitelja MĆ pravo na naknadu za tjelesno oštećenje, odnosno nastale mu štete isplatom naknade za tjelesno oštećenje, to je tužbeni zahtjev, bez daljnjeg raspravljanja o ostalim tuženikovim prigovorima, trebalo odbiti u cijelosti, slijedom čega je odlučeno kao u točki I izreke.

9. Odluka o parničnom trošku (točka II izreke) temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br.. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.službeni pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.).

9.1. Tuženiku koji je zastupan po punomoćniku iz redova odvjetnika, a koji je u cijelosti uspio u ovom postupku, sud je priznao trošak sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023; u daljnjem tekstu: OT) i to za sastav odgovora na tužbu, obrazloženih podnesaka od 18. srpnja 2022., 30. rujna 2024., 22. listopada 2025. i 12. veljače 2026. po 100 bodova sukladno Tbr. 8. st. 1. OT, dok mu je za sastav podneska od 23. travnja 2026. priznat trošak od 50 bodova sukladno Tbr. 8. st. 3. OT te mu je za zastupanje na ročištu od 2. ožujka 2022. priznato 100 bodova sukladno Tbr. 9. st. 1. OT, odnosno ukupno 650 bodova, što primjenom Tbr. 46., 52. st.3. i 54. OT iznosi 1.625 eur sa uključenim PDV-om. Tuženiku je priznat i trošak prometnog vještačenja u iznosu od 388,08 eur, sukladno obračunskom listu spisa i rješenju poslovni broj Pn-13/2021-19 od 27. lipnja 2022.

9.2. Ukupni trošak kojeg je tužitelj dužan platiti tuženiku iznosi 2.013,08 eur. Tuženik je odbijen sa ostatkom zahtjeva za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa, kao neosnovanim.

9.3. Sud je na zahtjev tuženika u skladu s čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku odredio plaćanje zatezne kamate na troškove postupka po stopi utvrđenoj čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018.,126/2021., 156/2022. 155/2023.).

9.4. Tužitelj nije uspio u ovome postupku te je istome u cijelosti odbijen zahtjev za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

U Puli-Pola, 28. svibnja 2026.

Sudac:

Saša Javoran

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana od dana objave presude za stranku koja je bila uredno pozvana na ročište za objavu, a za stranku koja nije bila uredno pozvana na ročište za objavu taj rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu tri (3) istovjetna primjerka (osim ako se podnosi putem e-komunikacije sa sudom), a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju,

2. Tuženiku po punomoćniku.