REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-4478/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga Suda Anti Drezgi, uz sudjelovanje Branke Crnogorac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Sara Human Resource d.o.o., Zagreb, Dominika Mandića 94, OIB: 16553766918, kojeg zastupa opunomoćenik Toni Primorac, odvjetnik u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi šutnje uprave – izdavanja dozvole za boravak i rad, 5. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se zahtjev tužitelja za izdavanje dozvole za boravak i rad za državljanina treće zemlje AP, rođenog **.**.2000., državljanina Nepala.
II. O troškovima upravnog spora odlučit će se posebnim rješenjem.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 10. studenoga 2025. podnio tužbu zbog šutnje uprave jer tuženik nije odlučio o zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad za državljanina treće zemlje AP, koji je podnesen 15. svibnja 2025. Predlaže da sud naloži tuženiku da u roku od 30 dana odluči o zahtjevu te da tuženik nadoknadi troškove upravnog spora.
2. Tuženik u oba odgovora na tužbu osporava osnovanost tužbenog zahtjeva. Navodi da je tužitelj 15. svibnja 2025. podnio zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad, ali da je državljanin treće zemlje u međuvremenu podnio i drugi zahtjev te da mu je pri Policijskoj upravi varaždinskoj izdana odnosno produljena dozvola za boravak i rad. Prema stajalištu tuženika, postojanje dva istodobna zahtjeva odnosno postojanje važeće dozvole za boravak i rad predstavlja zapreku za rješavanje zahtjeva podnesenog tuženiku dok se jedan od zahtjeva ne povuče odnosno dok se postojeća dozvola ne ukine. Tuženik također ističe da je ta okolnost usmeno priopćena predstavniku tužitelja, ali da tužitelj nije postupio prema toj uputi. Smatra da tužitelj nije imao stvarni pravni interes za pokretanje spora zbog šutnje uprave, već da je tužbu podnio radi ostvarivanja troškova postupka. Stoga drži da je riječ o zlouporabi prava u smislu članka 147. stavka 8. Zakona o upravnim sporovima te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
3. U podnesku od 27. veljače 2026. tužitelj se očituje na odgovor na tužbu te navodi da nema saznanja o navodno podnesenom drugom zahtjevu za produljenje dozvole za boravak i rad, jer taj zahtjev nije podnio tužitelj nego, prema navodima tuženika, sam radnik. Stoga tužitelju nije mogla biti poznata činjenica postojanja drugog postupka. Tužitelj ističe da eventualno postojanje drugog zahtjeva ne može opravdati činjenicu da tuženik nije odlučio o zahtjevu koji je tužitelj podnio 15. svibnja 2025., niti može ići na njegovu štetu. Smatra da je tuženik bio dužan o tom zahtjevu odlučiti u zakonom propisanom roku. Slijedom navedenog, tužitelj ustraje pri tužbi i tužbenom zahtjevu te potražuje troškove upravnog spora.
4. Ocjenjujući zakonitost osporavanih rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika te je održao raspravu.
5. Zahtjev tužitelja za izdavanje dozvole za boravak i rad za državljanina treće zemlje AP nije osnovan.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj podnio 15. svibnja 2025. zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad za državljanina treće zemlje: AP, za razdoblje od 9. lipnja 2025. do 9. lipnja 2026. Iz dostavljenih isprava proizlazi da je Policijska uprava varaždinska povodom zahtjeva drugog poslodavca navedenom državljaninu treće zemlje izdala dozvolu za boravak i rad za razdoblje od 21. siječnja 2025. do 20. siječnja 2026. te za razdoblje od 21. siječnja 2026. do 20. siječnja 2027.
7. Prema odredbama Zakona o strancima (Narodne novine, broj 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25.), dozvola za boravak i rad izdaje se za određenu svrhu boravka i vezana je uz konkretnog poslodavca i određeno razdoblje. Iz navedenog slijedi da državljanin treće zemlje ne može istodobno imati više važećih dozvola za boravak i rad za isto razdoblje, jer bi to bilo protivno svrsi i pravnoj naravi instituta dozvole za boravak i rad kao jedinstvene upravne dozvole kojom se uređuje zakonit boravak i rad stranca na području Republike Hrvatske.
8. Zahtjev koji je podnio tužitelj po svojoj je naravi dopušten zahtjev jer je zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad – upravna stvar, podnesen je nadležnom tijelu i podnijela ga je ovlaštena osoba (poslodavac). To znači da procesne pretpostavke za vođenje postupka postoje. Zakon o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21.) razlikuje odbacivanje zahtjeva – kada ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka te odbijanje zahtjeva
– kada se postupak vodi, ali materijalni uvjeti za pravo nisu ispunjeni.
9. Okolnost da državljanin treće zemlje već ima važeću dozvolu za boravak i rad kod drugog poslodavca znači da nije moguće izdati novu dozvolu za isto razdoblje, odnosno da materijalni uvjeti za izdavanje nove dozvole nisu ispunjeni. To nije procesna zapreka za pokretanje postupka, već je ta činjenica razlog za odbijanje zahtjeva.
10. U situaciji kada državljanin treće zemlje već ima važeću dozvolu za boravak i rad izdanu za određeno razdoblje, nisu ispunjeni zakonski uvjeti za izdavanje nove dozvole za isto razdoblje, pa se zahtjev za izdavanje takve dozvole ne može ocijeniti osnovanim. Okolnost da je zahtjev podnio drugi poslodavac ne mijenja navedeni zaključak, jer postojanje važeće dozvole za boravak i rad predstavlja materijalnopravnu zapreku za izdavanje nove dozvole dok prethodna dozvola traje ili dok nije ukinuta u propisanom postupku.
11. Javnopravno tijelo dužno je odlučiti o uredno podnesenom zahtjevu stranke donošenjem rješenja, odnosno tijelo je moralo odbiti zahtjev rješenjem. Okolnost da tuženik nije odlučio o zahtjevu u zakonom propisanom roku ne znači da su ispunjeni materijalni uvjeti za izdavanje tražene dozvole, već samo da su bile ispunjene pretpostavke za pokretanje upravnog spora zbog šutnje uprave, ali ne i za usvajanje zahtjeva.
12. Budući da iz spisa predmeta proizlaze sve odlučne činjenice potrebne za rješavanje upravne stvari, a priroda stvari ne zahtijeva provođenje dodatnog upravnog postupka, sud je, primjenom ovlasti iz članka 47. stavka 2. i članka 117. stavka 3. Zakon o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje ZUS), sam riješio upravnu stvar i ocijenio da zahtjev tužitelja za izdavanje dozvole za boravak i rad za državljanina treće zemlje AP nije osnovan.
13. Prema članku 117. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima, ako sud utvrdi da javnopravno tijelo nije u propisanom roku donijelo pojedinačnu odluku koju je bilo dužno donijeti, sud može sam riješiti upravnu stvar ili naložiti tijelu da odluči. Odluka o tome ovisi o okolnostima konkretnog slučaja, osobito o tome dopušta li priroda stvari sudsko rješavanje, odnosno radi li se o pitanju slobodne ocjene. Kada sud sam riješi upravnu stvar, njegova presuda zamjenjuje odluku javnopravnog tijela.
13.1. U konkretnom slučaju iz spisa predmeta proizlaze sve odlučne činjenice, a priroda stvari ne zahtijeva dodatno vođenje upravnog postupka niti je riječ o stvari u kojoj treba odlučiti primjenom slobodne ocjene, pa je sud ovlašten sam riješiti stvar.
13.2. Ako iz spisa nedvojbeno proizlazi da stranka ne ispunjava zakonske uvjete za ostvarenje traženog prava, sud može odbiti zahtjev i time svojom presudom zamijeniti odluku javnopravnog tijela.
13.3. Takvo postupanje dopušteno je i kada tužitelj nije izrijekom predložio da sud sam riješi stvar, jer sukladno članku 47. stavku 2. ZUS-a sud nije vezan tužbenim zahtjevom u pogledu načina rješavanja upravne stvari, već može sam riješiti upravnu stvar kada su za to ispunjene zakonske pretpostavke.
14. Na temelju članka 148. stavak 4. ZUS-a odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.
U Zagrebu, 5. svibnja 2026.
Sudac:
Ante Drezga
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnik Toni Primorac – elektroničkim putem
2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava zagrebačka, [adresa] Zagreb, Ulica grada Vukovara 33
2. U spis
