Poslovni broj: Us I-1346/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu tog suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu te Milki Škaro Grozdanić zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice UK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Domagoj Olujić odvjetnik u Odvjetničkom društvu Olujić & partneri d.o.o., Split, Narodni trg 2, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, radi utvrđivanja prava na nadoknadu materijalne štete nastale uslijed terorističkog akta na obiteljskoj kući u [adresa], nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 10. travnja 2026., a objavljene 5. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-371-01/24-11/3, URBROJ: 531-03-25-4 od 29. travnja 2025., te se predmet vraća na ponovni postupak.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-371-01/24-11/3, URBROJ: 531-03-25-4 od 29. travnja 2025., odbija se žalba UK iz [adresa], ovdje tužiteljice, izjavljena protiv rješenja Zadarske županije, Upravnog odjela za javnu nabavu i upravljanje imovinom, Pododsjeka za stambeno zbrinjavanje, Klasa: UP/I-361-02/23- 01/03, Urbroj: 2198-17-03-02/5-23-13 od 27. listopada 2023. godine.

2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem Zadarske županije, Upravnog odjela za javnu nabavu i upravljanje imovinom, Pododsjeka za stambeno zbrinjavanje, Klasa:

UP/I-361-02/23-01/03, Urbroj: 2198-17-03-02/5-23-13 od 27. listopada 2023. godine odbija se zahtjev GK (OK) iz [adresa], za utvrđivanje prava na nadoknadu materijalne štete nastale uslijed terorističkog akta na obiteljskoj kući u [adresa], u dijelu koji se odnosi na članove obitelji UK, OK i PK kao neosnovan, dok se u odnosu na GK postupak obustavlja.

3. Protiv osporavanog rješenja UK iz [adresa], ovdje tužiteljica, pravodobno je podnijela tužbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužiteljica u tužbi opisuje kronologiju predmetne upravne stvari navodeći da je dana **.**.2001. pok. GK, suprug tužiteljice, podnio zahtjev za dodjelu potpore za popravak i opremanje u ratu oštećene stambene zgrade koja se nalazi u [adresa], na adresi [adresa]; da je navedeni zahtjev rješenjem Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstva i imovinsko pravne poslove, KLASA: UP/I-402-01/05-01/113, URBROJ: 2198-05-03-05-01 od 24. studenog 2005. godine usvojen na način da pok. GK ima pravo na potporu za popravak oštećene stambene zgrade s utvrđenim 2. stupnjem oštećenja, zajedno sa suprugom UK, ovdje tužiteljicom. Da je dana **.**.2004. pok. GK podnio zahtjev za naknadu materijalne štete nastale uslijed terorističkog čina, koji Zahtjev je odbijen rješenjem Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, KLASA: UP/I-702-04/04-01/47, URBROJ: 2198-05-03-07-02 od 05. svibnja 2007. godine kao neosnovan; da je protiv citiranog rješenja pok. GK podnio žalbu koja je rješenjem Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, KLASA: UP/II-702-01/08-01/05, URBROJ: 538-05-2/0073-11-3 od dana 15. ožujka 2011. godine usvojena te je predmet vraćen na ponovljeni postupak. Da je Ured državne uprave u Zadarskoj županiji, Služba za gospodarstvo i imovinsko pravne poslove donio Zaključak KLASA: UP/I-702-04/04-01/47, URBROJ: 2198-03-04-12-01 od 23. listopada 2012. godine kojim se prekida postupak koji se vodi po zahtjevu pok. GK za utvrđivanje prava na naknadu štete obnovom uništene kuće u kojem se istome nalaže pokretanje postupka pred nadležnim tijelima radi upisa i evidentiranja obiteljske kuće. Da je Rješenjem Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Službe za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Službe za gospodarstvo i imovinsko pravne poslove, Odjela za obnovu i stambeno zbrinjavanje, KLASA: UP/I-702-04/04-01/47, URBROJ: 2198-02-04-15-04 od 07. srpnja 2015. godine odbijen zahtjev pok. GK za naknadu materijalne štete nastale uslijed terorističkog akta. Da se kao razlog odbijanja navodi izolirani akt nasilja, klasičan građansko imovinski delikt koji nije bilo moguće pretpostaviti niti poduzeti postupak radi otklanjanja njegovog nastajanja stoga da se štetni događaj ne može temeljiti na Zakonu o odgovornosti za štetu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija. Da je protiv citiranog rješenja pok. GK uložio žalbu koja je rješenjem Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, KLASA: UP/II-702-01/16-01/04, URBROJ: 510-05-01-01/04-18-02 od 23. veljače 2018. godine usvojena i predmet vraćen na ponovljeni postupak, a prema uputama navedenog drugostupanjskog tijela, prvostupanjskom tijelu je određeno provođenje očevida na predmetnom objektu i određivanje stupnja oštećenja na istome, kao i da pok. GK omogući očitovanje po istome, izvođenje dokaza o identifikaciji objekta, adresi i katastarskoj čestici na kojoj objekt leži te izvođenje i dugih dokaza koji se ukažu potrebnim. Da je na temelju provedenih radnji, Zadarska županija, Upravni odjel za javnu nabavu i upravljanje, Pododsjek za stambeno zbrinjavanje donio rješenje KLASA: UP/I-361-02/23-01/03, URBROJ: 2198-17-03- 02/5-23-13 od 27. listopada 2023. godine kojim se odbija zahtjev pok. GK za utvrđivanje prava na nadoknadu materijalne štete uslijed terorističkog akta na obiteljskoj kući, u dijelu koji se odnosi na članove obitelji UK, OK i PK kao neosnovan, dok se u odnosu na GK postupak obustavlja. Da je navedeno prvostupanjsko tijelo predmetni zahtjev odbilo iz razloga što je uvidom u Izvadak iz BZP-a, Općinskog suda u Zadru, zemljišnoknjižnog odjela Biograd n/M, utvrđeno da je kao vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] kuća, K. O. [katastarska općina] upisana Republika Hrvatska, za cijelo, čime da nije ispunjen jedan od kumulativnih uvjeta radi ostvarivanja prava na obnovu odnosno novčanu potporu za popravak oštećenja i opremanje stambenog objekta. Da je protiv navedenog rješenja tužiteljica pravodobno podnijela žalbu, ističući pritom kako smatra da ispunjava sve zakonske uvjete za ostvarivanje naknade materijalne štete te da im je obiteljska kuća srušena u terorističkom činu još 1996. godine, godinu dana nakon završetka rata 1995. godine; da je za istu predmetnu nekretninu, u kojoj je na prvom katu živio njen sin KK isti ostvario pravo na naknadu materijalne štete po istoj osnovi, dok tužiteljica, njen suprug i njihovo dvoje sinova nisu ostvarili, iako da su u navedenoj nekretnini u predmetnom razdoblju stanovali u prizemlju. Konačno, da je Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine donijelo rješenje KLASA: UP/II-371-01/24- 11/3, URBROJ: 531-03-25-4 od 29. travnja 2025. godine kojim se odbija žalba tužiteljice, pritom utvrdivši kako je žalba neosnovana te da je prvostupanjsko tijelo pravilno, temeljem izvedenih dokaza utvrdilo da podnositelji zahtjeva nisu vlasnici, niti suvlasnici predmetnog objekta, slijedom čega je pravilno zahtjev žalitelja odbilo.

3.1. Tužiteljica iskazuje nezadovoljstvo načinom na koji je riješena predmetna upravna stvar navodeći kako tužiteljica u cijelosti ispunjava sve zakonom propisane uvjete za ostvarivanje prava na naknadu materijalne štete sukladno važećim pozitivnim propisima Republike Hrvatske koji reguliraju pravo na naknadu štete nastale uslijed ratnih i terorističkih djelovanja. Da je tijekom provođenja opsežnog i dugotrajnog upravnog postupka koji traje 24 godine, provedbom relevantnih dokaza te temeljem dostupne dokumentacije, nesporno i nedvojbeno utvrđeno da je obiteljska kuća koja je bila u vlasništvu tužiteljice uništena kao posljedica terorističkog čina 1996. godine, a koja okolnost da je osobito značajna s obzirom na činjenicu da se navedeni događaj dogodio godinu dana nakon službenog završetka Domovinskog rata 1995.godine, što da potvrđuje da posljedice ratnih zbivanja nisu prestale činom formalnog okončanja oružanog sukoba, već su se reflektirale i na kasniji period kroz pojedinačne incidente, poput ovog slučaja. U bitnom ističe da u postupku nisu pravilno utvrđene sve relevantne činjenice, niti da su ocijenjeni svi dokazi koji idu u prilog tužiteljici i njenoj obitelji; da iz obrazloženja proizlazi da su određene činjenice zanemarene ili pogrešno interpretirane, što da je rezultiralo donošenjem odluke koja nije utemeljena na stvarnom stanju stvari, niti na pravilnoj primjeni materijalnog prava, te da su stoga povrijeđena temeljna načela upravnog postupka, osobito načelo materijalne istine te načelo jednakosti pred zakonom, a sve iz razloga što da je prvostupanjsko tijelo temeljilo svoju odluku isključivo na činjenici kako je uvidom u izvadak iz BZP-a, Općinskog suda u Zadru vidljivo kako je upisana Republika Hrvatska slijedom čega da tužiteljica nema pravo na naknadu štete, iako da je iz niz provedenih dokaznih prijedloga nesporno utvrđeno kako je ista zajedno s obitelji bila vlasnica predmetne nekretnine u trenutku nastanka materijalne štete uslijed terorističkog čina na imovini tužiteljice i njene obitelji. Kao dokaz na navedenu tvrdnju predlaže službenim putem od Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižnog odjela Biograd na Moru pribaviti preslik povijesne zbirke isprava za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]. Također, da je neosnovano prvostupanjsko, a posljedično i drugostupanjsko tijelo utvrdilo kako tužiteljica ne ispunjava kumulativno zakonske popisane uvjeta za ostvarivanje prava na potporu za popravak oštećenja, odnosno obnovu u ratu oštećene ili uništene obiteljske kuće, koja je propisana člankom 4. stavak 1., a u svezi s odredbom članka 5. te članka 16. stavak 2. Zakona o obnovi, s obzirom da je tijekom upravnih postupaka, naprijed opisanih, kao nesporno utvrđeno:

- da je predmetna nekretnina prije početka ratnih operacija bila u vlasništvu tužiteljice i njene obitelji;

- da postoji uništenje ili oštećenje 2. stupnja nastalo izravno od posljedice rata koje je utvrđeno pravomoćnim rješenjem;

- da je tužiteljica s obitelji prebivala u stambenoj zgradi do početka ratnih operacija na tom području;

- da je navedenom zahtjevu priložena pisana izjava da će se nakon obnove s obitelji vratiti, odnosno koristiti obnovljeno dobro;

- da korisnik prava do stupanja na snagu ovoga Zakona o obnovi nije iskoristio pravo na kredit za obnovu ratom uništenog ili oštećenog dobra na temelju propisa, koji su bili na snazi do stupanja na snagu ovoga Zakona, o kreditiranju obnove ratom razorenih ili oštećenih dobara;

- da kuću nije obnovila sredstvima donacija;

- da nije ostvarila pravo na stan ili kuću u mjestu prebivališta ili drugom mjestu u [adresa];

- da nema drugu useljivu kuću ili stan u mjestu prebivališta;

3.2. Nadalje ističe da je posebno zabrinjavajuće i zbunjujuće da je sin tužiteljice KK, ostvario pravo na naknadu štete za istu nekretninu koja je bila predmetom terorističkog napada. U isto vrijeme, da tužiteljici i ostalim članovima njezine uže obitelji njenom suprugu i dvoje djece koji su svi zajedno stanovali u prizemlju iste kuće, nije priznato pravo na naknadu, iako da su svi zajedno dijelili isti stambeni prostor i bili izloženi istim posljedicama terorističkog čina. Da takav selektivan i nelogičan pristup u odlučivanju ukazuje na nedosljednost i pravnu nesigurnost, čime da se potencijalno narušavaju ustavna načela jednakosti i pravičnosti te da se otvara sumnja u arbitrarnost u postupanju tijela javne vlasti. Stoga da se opravdano postavlja pitanje na temelju koje pravne norme i koje činjenične osnove je njenom sinu KK priznata naknada štete, dok je tužiteljica, koja je bila u jednakom ili čak težem položaju, da je ostala bez priznanja svojih prava na naknadu materijalne štete. Također da iz spisa predmeta jasno proizlazi kako je prvostupanjsko tijelo dana 29. rujna 2023. godine provelo očevid na nekretnini za koju je pokojni suprug tužiteljice, GK, još ranije podnio Zahtjev za naknadu materijalne štete nastale uslijed terorističkog čina iz 1996. godine, prilikom kojeg očevida da je utvrđeno da je izvorni objekt, koji je tom prilikom miniran, u međuvremenu uklonjen te da je na istome mjestu izgrađena nova kuća. Da je na terenu prilikom očevida zatečen KK, sin tužitel jice i pokojnog GK, koji je tom prilikom dao niz izjava koje dodatno potvrđuju vlasničke odnose unutar predmetne nekretnine. Kao dokaz, u privitku je dostavljen i Zapisnik sastavljen dana 27. listopada 2006. godine u prostorijama Službe za prostorno uređenje, graditeljstvo, imovinsko pravne poslove i zaštitu okoliša, Odsjek za obnovu u Zadarskoj županiji, u kojem da je KK potvrdio kako su predmetnu kuću izgradili on i otac. Da je u početku izgradio donji dio (podrum i visoko prizemlje 13x13 m). Također, da je istaknuo kako je u navedenoj nekretnini imao svoj samostalan stan, a da je pok. GK zemljište na kojoj je izgrađena kuća kupio još 1957. godine te da je tada dijelom bilo uknjiženo kao vlasništvo Grada Biograda te da je još jednom potvrdio da je u kući prije rata u prizemlju stanovao pok. GK zajedno s tužiteljicom i njegovom dvojicom braće, a da je on s obitelji živio na katu. Da se u cilju dodatnog utvrđivanja vlasništva tužiteljice i njenog pokojnog supruga, prilaže i Zapisnik sastavljen 24. siječnja 2007. godine u prostorijama Službe za prostorno uređenje, graditeljstvo, imovinsko-pravne poslove i zaštitu okoliša, Odsjeka za obnovu u Zadarskoj županiji, u kojem Zapisniku da KK izrijekom potvrđuje da su predmetnu obiteljsku kuću izgradili on i njegov otac, pri čemu da su u početku izgradili podrum i visoko prizemlje (tlocrtnih dimenzija 13x13 metara). Nadalje, u zapisniku navodi da je u predmetnoj kući imao vlastiti, odvojeni stambeni prostor (stan na katu), dok su u prizemlju iste kuće stanovali njegov otac pok. GK, majka (tužiteljica) te njegova dva brata. Osim navedenoga, tužiteljica je priložila i Očitovanje Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove, Odsjeka za obnovu od 5. rujna 2006. godine, iz kojeg očitovanja da jasno proizlazi da je isto tijelo, koje je i donijelo pobijano prvostupanjsko rješenje nesporno utvrdilo kako su pokojni GK i njegov sin KK bili suvlasnici predmetne nekretnine, a na temelju kojeg utvrđenja da je KK i priznato pravo na obnovu kuće. Međutim, budući da se iz cijelog činjeničnog i pravnog konteksta nedvojbeno utvrđuje da je u toj istoj nekretnini, i to u prizemlju, stanovala tužiteljica kao supruga suvlasnika, zajedno s ostalim članovima obitelji, da je sasvim jasno kako bi isto pravo na obnovu, a time i na naknadu štete, moralo biti priznato i njoj. Time da se potvrđuje da je prvostupanjsko tijelo, a naknadno i drugostupanjsko tijelo pri donošenju osporenog rješenja postupilo suprotno Ustavom zajamčenim pravom jednakosti pred zakonom i zaštite stečenih prava, budući da su se gotovo identične činjenice i pravne osnove tumačile selektivno, i to u korist jedne strane, a na štetu tužiteljice i njene obitelji. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže da Sud nakon provedene glavne rasprave donese presudu kojom će poništiti rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-371- 01/24-11/3, URBROJ: 531-03-25-4 od 29. travnja 2025. te kojom će naložiti tuženiku da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove odluke nadoknaditi tužiteljici troškove upravnog spora.

4. Tuženo tijelo je u svom odgovoru na tužbu od 23. srpnja 2025. u cijelosti ustrajalo u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja navodeći da su uvjeti sukladno Zakonu o obnovi kumulativno propisani, pa da se neispunjavanjem jednog od tih uvjeta ne može udovoljiti zahtjevu. Da iz dokaza spisa nesporno proizlazi da je vlasnik predmetne kuće [adresa], pa da su stoga neosnovani navodi tužiteljice da je ona vlasnica predmetne kuće, slijedom čega da se tužbeni navodi u cijelosti cijene neosnovanim. Shodno navedenom, tuženo tijelo je predložilo da Sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

5. Na ročištu koje je pred ovim sudom održano u odsutnosti uredno pozvanog tuženika koji svoj izostanak nije opravdao, zamjenica opunomoćenika tužiteljice ustrajala je u navodima tužbe i prijedlogu da se od Općinskog suda u Zadru, Zemljišno knjižnog odjela Biograd na Moru pribavi prijepis povijesne zbirke isprava za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a sve na okolnosti vlasništva predmetne nekretnine u trenutku nastanka materijalne štete uslijed terorističkog čina.

6. Na temelju ocjene rezultata provedenog upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja te izvedenih dokaza, vođen načelom učinkovitosti Sud je odbio prijedlog zamjenice opunomoćenika tužiteljice kao suvišan, budući da je spisu tuženog tijela, koji je ovom sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, priložen Izvadak iz BZP-a Povijesni prikaz za predmetnu nekretninu kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], broj zk. ul. [broj ZK uloška], Općinskog suda u Zadru, zk odjela [adresa] sa stanjem na dan 07. rujna 2023. te za kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], broj zk. ul. [broj ZK uloška] te je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu te svih isprava koje su istom priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.

7. Zamjenica opunomoćenika tužiteljice priložila je pisani popis troška.

8. Tužba tužiteljice je osnovana.

9. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženog tijela KLASA: UP/II-371-01/24-11/3, URBROJ: 531-03-25-4 od 29. travnja 2025.

10. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito prvostupanjskim rješenjem Klasa: UP/I-361-02/23-01/03, Urbroj: 2198-17-03-02/5-23-13 od 27. listopada 2023. odbijen zahtjev GK (Mijat) iz [adresa], za utvrđivanje prava na nadoknadu materijalne štete nastale uslijed terorističkog akta na obiteljskoj kući u [adresa], u dijelu koji se odnosi na članove obitelji UK, OK i PK kao neosnovan, dok se u odnosu na GK postupak obustavlja.

11. Iz stanja spisa te obrazloženja osporavanog rješenja proizlazi da je osporavano rješenje doneseno u ponovljenom postupku, u izvršenju rješenja KLASA: UP/II-702-01/16-01/04, URBROJ: 510-05-01-01/04-18-02 od 23. veljače 2018. kojim je poništeno rješenje KLASA: UP/I-702-04/04-01/47, URBROJ: 2198-02-04-15-04 od 07. srpnja 2015. godine kojim je odbijen zahtjev GK za nadoknadu materijalne štete nastale uslijed terorističkog akta te predmet vraćen na ponovni postupak uz danu uputu za postupanje.

12. Nadalje proizlazi da je postupak u ovoj upravnoj stvari pokrenut na Zahtjev sada pok. GK koji je Zahtjev za naknadu štete izvan spora podnio Državnom odvjetništvu RH dana 5. ožujka 2004., a koji Zahtjev za naknadu štete temeljem Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija (Narodne novine, broj: 117/03) je DORH, Građansko - upravni odjel Zagreb na temelju čl. 8. Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija dostavio Uredu državne uprave u Zadarskoj županiji na nadležno postupanje, koji je kod istog tijela zaprimljen 10. kolovoza 2004.

13. Također proizlazi, a što je kao nesporno utvrđeno, da je uz podneseni Zahtjev sada pok. GK koji je Zahtjev za naknadu štete izvan spora podnio Državnom odvjetništvu RH dana 5. ožujka 2004. priložen Izvod iz posjedovnog lista 3816, KLASA: 935-07/03-01/0002, URBROJ: 541-14-03/1-03-601 od 10. srpnja 2003. kojeg je izdala DGU, Područni ured Zadar, Ispostava Biograd na Moru sa stanjem na dan 10. srpnja 2003. za K. O. [katastarska općina], Katastarski kotar Zadar – kopno, iz kojeg je razvidno da su za kat. čest. [katastarska čestica] kao posjednici upisani GK, [adresa] - za 1/3, ĐK za 1/3 i BK za 1/3, a kao katastarska kultura za navedenu kat. čest. [katastarska čestica] su upisani pašnjak 500m[2] , dvorište 492 m , kuća 95 m i zgrada 45 m , sveukupno 1132 m . Navedeni Zahtjev uz Izvod iz posjedovnog lista su priloženi spisu tuženog tijela.

14. Nije sporno ni da je spisu tuženog tijela priložena Povijest za parcelu 2546 i 2548/2 K. O. [katastarska općina] koju je izdala DGU, Područni ured za katastar Zadar, ispostava [adresa] od 21. rujna 2006. iz koje je razvidno da je parcela 2548 aviofotogrametrijskim snimanjem 1971. upisana u posjedovni list 2631 na Grad Biograd u postupku parcelacije na parceli 2548/2 upisan je KK temeljem stvarnog stanja. Također je razvidno da je aviofotogrametrijskim snimanjem 1971. parcela 2546 upisana kao suposjed GK, ĐK i BK te da se upis na parceli mijenjao samo u odnosu na BK, na način da su sada upisani njegovi nasljednici, a kako to proizlazi iz priloženog Izvoda iz posjedovnog lista 3816 od 22.rujna 2006.

15. Nije sporno ni da je priložen Izvadak iz BZP-a Povijesni prikaz za predmetnu nekretninu kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], broj zk. ul. [broj ZK uloška], Općinskog suda u Zadru, zk odjela [adresa] sa stanjem na dan 07. rujna 2023. iz kojeg je razvidno da je za kat. čest. [katastarska čestica] GRANDA u površini od 1096m[2] kao vlasnik upisana RH za cijelo 1/1, te da je je iz povijesnog dijela upisa pod oznakom *5.1. Z- 10729/2019 koji je zaprimljen 13. travnja 2017. pod brojem Z-8330/2017 razvidna ZABILJEŽBA, PRIGOVOR U ISPRAVNOM POSTUPKU, predlagatelja 1. GK iz [adresa], 2. EK iz [adresa]. ŠK iz [adresa] na Zapisnik Z- 784/2007/90092 i dr. u pogledu predmetne nekretnine iz lista A.

16. Također nije sporno da je na temelju Zapisnika Broj: Z - 784/2007/9092 uknjižena kao nositelj prava vlasništva na predmetnoj nekretnini iz lista A Republika Hrvatska 1/1.

17. Međutim, spisu tuženog tijela je priložen je i Izvadak iz BZP-a Povijesni prikaz za predmetnu nekretninu kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], broj zk. ul. [broj ZK uloška], Općinskog suda u Zadru, zk odjela [adresa] sa stanjem na dan 07. rujna 2023. iz kojeg je razvidno da su za kat. čest. [katastarska čestica] u listu B Vlastovnici kao suvlasnici upisani GK za ¼, BK za ¼, AK za ¼ te Republika Hrvatska za ¼.

18. Nije sporno ni da je spisu tuženog tijela priložen dopis MUP-a, PU Zadrske, PP Biograd Broj: 511-18-09-KU-78/2-96 od 7. srpnja 2011. kojem je, pored ostalog, navedeno da su utvrdili da je dana 16. travnja 1996. oko 00.30 sati u mjestu [adresa] na predjelu Torovi- Kosa, u Osječkoj ulici bb od strane NN počinitelja ili više njih uporabom nepoznate eksplozivne naprave srušena u potpunosti kuća vlasništvo KK iz [adresa], koji nije prebivao u narečenoj kući. Nastavno je navedeno da je dana 17. travnja 1996. Općinskom državnom odvjetniku u Zadru proslijeđena kaznena prijava pod gornjim brojem.

19. Također nije sporno da je podnositelj Zahtjeva DK u međuvremenu preminuo, što je kao nesporno utvrđeno uvidom u Smrtni list koji je izdao Matični ured Biograd na Moru dana 03. listopada 2023., iz kojeg je razvidna činjenica upisa smrti imenovanog u Maticu umrlih dana **.**.2017.

20. Nije sporno ni da iza pok. GK nije proveden ostavinski postupak pred Općinskim sudom u Biogradu na moru, što nespornim proizlazi i iz dopisa prvostupanjskog upravnog tijela od 2. listopada 2023. kojim je zatražena dostava pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza smrti pok. GK, te Službene zabilješke koja je priložena spisu.

21. Nije sporno ni da je u ponovljenom postupku PK, jedan od sinova i nasljednika iza pok. IK dopisom od 27. rujna 2023. obaviješten o tijeku upravnog postupka povodom Zahtjeva koji je podnio njegov pok. otac te upoznat s činjenicom da je RH upisna kao vlasnica predmetne nekretnine, te je istovremeno pozvan da u roku od 8 dana od dana zaprimanja dopisa dostavi pravomoćno rješenje o nasljeđivanju sa svrhom utvrđivanja zakonskih nasljednika nakon smrti GK da dostavi dokaz o vlasništvu za predmetni objekt koji je miniran 16. travnja 1996., a u odnosu na koji je podnesen Zahtjev, te je istovremeno poučen o odredbama Zakona o obnovi te što se smatra dokazom vlasništva, budući da je osnovni uvjet koji podnositelj zahtjeva mora zadovoljavati vlasništvo nad predmetnom nekretninom, a koji dopis je isti zaprimio 2. listopada 2023.

22. Nije sporno da imenovani u ostavljenom roku, a ni nakon proteka istog nije postupio po nalogu prvostupanjskog upravnog tijela te nije dostavio tražene isprave, pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, kao ni dokaz o vlasništvu predmetne nekretnine.

23. Nije sporno ni da je prvostupanjsko upravno tijelo u ponovljenom postupku provelo očevid dana 29. rujna 2023. godine na predmetnom objektu , da je očevidom utvrđeno da je minirani objekt uklonjen te da je na mjestu istog izgrađena nova kuća, na adresi [adresa], na č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Da je prema izvatku iz zemljišnih knjiga broj zk. ul. [broj ZK uloška], kao vlasnik upisana Republika Hrvatska za cijelo. Da je prilikom očevida na terenu zatečen KK sin pokojnog GK koji je izjavio da je on uklonio ruševinu i na istom mjestu izgradio novu kuću, da je upisana Republika Hrvatska jer da se prilikom nove izmjere otac nije odazvao pozivu, da su roditelji preminuli, da ima dva brata, PK, koji je ratni zločinac i OK, i da oba žive u [adresa], te da s njima nije u kontaktu dugi niz godina, da je podnio zahtjev za obnovu minirane kuće jer da je živio na katu iste, a roditelji dolje, da je dobio obnovu koja je dislocirana na drugom zemljištu kojeg je kupio, a sve radi loših odnosa s obitelji, da on nije bio na Zahtjevu koji je pok. GK podnio te da misli da se ostavinska rasprava nakon smrti roditelja nije provela, a koji Zapisnik je priložen spisu tuženog tijela.

24. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, po ocjeni ovog suda, osporavano rješenje tuženog tijela, za sada se ne može ocijeniti pravilnim, ni zakonitim, a sve iz razloga koji slijede u daljnjem obrazloženju presude.

25. Naime, u uputi rješenja tuženog tijela KLASA: UP/II-702-01/16-01/04, URBRO: 510-05-01-01/04-18-02 od 23. veljače 2018., u izvršenju kojeg rješenja je doneseno rješenje koje je predmet ocjene zakonitosti u ovom upravnom sporu, dana je uputa prvostupanjskom tijelu za postupanje u ponovljenom postupku, između ostalog, na način da će se izvesti dokaz o identifikaciji objekta, odnosno o adresi i katastarskoj čestici na kojoj leži objekt ( razjasniti na kojoj adresi je bio objekt u vrijeme nastanka štete 1996. budući je na Zahtjevu navedeno da je kuća na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a u Zapisniku od 27. listopada 2006. žalitelj tvrdi da je na k. č. [katastarska čestica], pri čemu iz očitovanja MUP-a od 7. srpnja 2011. proizlazi da se objekt nalazi u Osječkoj ulici bb, a žalitelj navodi [adresa]) te će izvesti i druge dokaze koji se ukažu potrebnim na temelju potpuno i točno utvrđenog činjeničnog stanja odlučiti o Zahtjevu.

26. Međutim, nakon provedenog ponovljenog postupka, na temelju isprava priloženih spisu te izvedenih dokaza, nije razvidno da bi bio izveden dokaz identifikacijom nekretnina, odnosno da bi se na nesporan i na nedvojben način utvrdilo na kojoj kat. čest. se nalazio predmetni objekt u odnosu na koji je pok. GK podnio Zahtjev, a koja činjenica mora biti na nesporan način utvrđena. Ovo stoga što je i Izvadaka iz BZP-a Povijesnog prikaza za predmetnu nekretninu kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], broj zk. ul. [broj ZK uloška], Općinskog suda u Zadru, zk odjela [adresa] sa stanjem na dan 07.09.2023. razvidno da su za kat. čest. [katastarska čestica] u listu B Vlastovnici kao suvlasnici upisani GK za ¼, BK za ¼, AK za ¼ te Republika Hrvatska za ¼., te da je iz Izvatka iz BZP-a Povijesni prikaz za predmetnu nekretninu kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], broj zk. ul. [broj ZK uloška], Općinskog suda u Zadru, zk odjela [adresa] sa stanjem na dan 07. rujna 2023. razvidno da je za kat. čest. [katastarska čestica] GRANDA u površini od 1096m[2] kao vlasnik upisana RH za cijelo 1/1. Dakle, različite kat. čest. imaju različite upisane vlasnike, odnosno suvlasnike pa se stoga obrazloženje kakvo je dano osporavanim rješenjem, za sada ne može ocijeniti zakonitim, tim više što se prvostupanjsko tijelo nije upuštalo u ocjenu ispunjavaju li tužiteljica i njeni sinovi druge propisane uvjete, te u odnosu na ostale uvjete koje Zakon o obnovi kumulativno propisuje, nije dano obrazloženje na navedenu odluku.

27. Odredbom čl. 1. st. 1. Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija (Narodne novine, broj: 117/2003), propisano je da se ovim Zakonom uređuje odgovornost za štetu počinjenu aktima terora i drugim aktima nasilja poduzetim s ciljem teškog narušavanja javnog reda zastrašivanjem i izazivanjem osjećaja nesigurnosti građana te uslijed demonstracija i drugih oblika masovnog izražavanja raspoloženja na javnim mjestima (u daljnjem tekstu: šteta).

28. Odredbom članka 8. Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija propisano je da se materijalne štete nastale uslijed uzroka navedenih u ovom Zakonu nadoknađuju na teritoriju cijele Republike Hrvatske u obliku obnove oštećenih ili uništenih materijalnih dobara sukladno odredbama Zakona o obnovi.

29. Dakle, citirani članak 8. Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija upućuje na primjenu Zakona o obnovi, što znači da u postupcima u kojima se naknada štete određuje obnovom objekta oštećenog u ratu, moraju biti ispunjene pretpostavke za ostvarivanje toga prava iz Zakona o obnovi.

30. Pravo na obnovu ratom uništene ili oštećene obiteljske kuće ili stana, prema odredbi članka 4. stavak 1., a u svezi s odredbom članka 5., te članka 16. stavak 2. Zakona o obnovi, može ostvariti vlasnik ili suvlasnik u ratu oštećene stambene zgrade, odnosno zaštićeni najmoprimac u stanu, ako je na odnosnom objektu utvrđen odgovarajući stupanj oštećenja ratne štete, ako je korisnik obnove sa članovima obitelji prebivao u tom objektu do početka ratnih operacija na tom području i ako izjavi da će se vratiti i prebivati u istom po obnovi, ako nije koristio kreditna sredstva, ako kuću ili stan nije obnovio sredstvima donacije, te ako nije ostvario pravo na stan ili kuću u mjestu prebivališta ili drugom mjestu u [adresa], odnosno ako u mjestu prebivališta nema drugu useljivu kuću ili stan.

31. U skladu s naprijed citirano zakonskom odredbom čl. 4. stavak 1., a u svezi s odredbom članka 5., te članka 16. stavak 2. Zakona o obnovi, pravo na obnovu ratom uništene ili oštećene obiteljske kuće ili stana, može ostvariti vlasnik ili suvlasnik u ratu oštećene stambene zgrade, odnosno zaštićeni najmoprimac u stanu,

32. Dakle, jedan od kumulativno zakonskih popisanih uvjeta za ostvarivanje prava na potporu za popravak oštećenja, odnosno obnovu u ratu oštećene ili uništene obiteljske kuće ili stana je vlasništvo ili suvlasništvo objekta čija se obnova traži i to kako u vrijeme podnošenja zahtjeva i rješavanja o istom, tako i vlasništvo prije početka ratnih operacija 1991. godine, kao i činjenica prebivanja. Ovo stoga što samo vlasništvo objekta nije dovoljno već je potrebno dokazati kontinuirano korištenje objekta koje podrazumijeva korištenje objekta u cilju zadovoljavanja stambenih i životnih potreba, a povremeni boravak u objektu ne može se smatrati prebivanjem u smislu naprijed navedenog Zakona. Pri tome valja istaći da je u dopisu MUP-a, PU Zadarske, PP Biograd Broj: 511-18-09-KU-78/2-96 od 7. srpnja 2011., između ostalog, navedeno da GK nije prebivao u predmetnoj kući, o kojim činjenicama je također potrebno voditi računa te u odnosu na iste dati valjano obrazloženje u odluci kojom će se ponovno odlučiti o podnesenom zahtjevu sada pok. GK.

33. Pravilno i prvostupanjsko i tuženo tijelo u obrazloženjima svojih odluka navode da ispunjenje zakonom propisanih uvjeta mora biti kumulativno te da ne ispunjenje i jednog od Zakonom propisanih uvjeta, je dovoljno da tužiteljica ne bi ostvarila pravo na obnovu, ali činjenično stanje mora biti na nesporan način utvrđeno, a potom u odnosu na utvrđeno činjenično stanje mora biti dano argumentirano i potpuno obrazloženje u skladu s odredbom čl. 98. st.5. ZUP-a.

34. Pored navedenog, valja istaći da se naknada štete uslijed terorističkog čina prema članku 8. Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija (Narodne novine, broj 117/03) ne isplaćuje u novčanom obliku, već se materijalna šteta nastala uslijed terorističkog akta naknađuje u obliku obnove oštećenih ili uništenih materijalnih dobara sukladno odredbama Zakona o obnovi (Narodne novine, br. 24/96. i sl.). Oštećenik nema pravo na novčanu naknadu štete za materijalnu štetu, već pravo ostvaruje kroz upravni postupak obnove prema Zakonu o obnovi.

35. Također valja istaći da za odluku o naknadi štete u novcu, koja je nastala na stambenom objektu uslijed ratnih razaranja je nadležan Sud, a ne upravno tijelo. Stoga, ukoliko stranka, a ovdje tužiteljica kao supruga pok. GK kao podnositelja Zahtjeva, izričito zahtjeva novčano obeštećenje tada za rješavanje tog zahtjeva nisu nadležna upravna tijela već Sud, o čemu je i Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje u svojoj presudi posl. br. Rev-70505 od 15. veljače 2007.

36. Dakle, u ponovljenom postupku, u izvršenju ove presude prvenstveno je potrebno na nesporan način utvrditi nasljednike iza pok. GK kao podnositelja Zahtjeva, te shodno tome i tko su stranke u postupku, a potom i valjane punomoći za zastupanje istih, potom ponovno uputiti Zaključak KLASA: UP/I-702-04/04-01/47, URBROJ: 2198-05-03-06-02 od 3. siječnja 2007. koji je prvostupanjsko upravno tijelo uputilo podnositelju Zahtjeva dana 3. siječnja 2007., na koji dopis podnositelj nije odgovorio, niti se očitovao, iako ga je uredno zaprimio, nakon toga na nesporan način utvrditi identifikaciju nekretnine u odnosu na koju je podnesen Zahtjev te ovisno o utvrđenom činjeničnom stanju donijeti novu na Zakonu osnovanu odluku koja će biti obrazložena u skladu s odredbom čl. 98. st. 5. ZUS-a uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

37. Slijedom navedenog, valjalo je odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva primjenom čl. 117. st. 1. ZUS-a poništiti osporavano rješenje te predmet vratiti tuženom tijelu na ponovni postupak i odlučiti kao u točci I. izreke.

38. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS -a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

39. Prema Tbr. 27. točka 1. i 2. Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23) za sastavljanje tužbe i zastupanja na raspravi u prvostupanjskom upravnom sporu u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada nagrada od 500 bodova.

40. Prema Tbr. 54. vrijednost boda iznosi 2,00 eura.

41. U smislu prethodno navedenih odredbi opunomoćeniku tužitelj ice priznaje se trošak za sastavljanje tužbe od 13. lipnja 2025. te za zastupanje na ročištu pred ovim sudom od 10. travnja 2026., za svaku radnju po 500 bodova, odnosno po 1.000,00 eura, što daje sveukupan iznos od 2.000,00 eura, uvećano za iznos PDV-a od 25% u iznosu od 500,00 eura, odnosno sveukupan iznos od 2.500,00 eura. Slijedom naprijed navedenog, valjalo je odlučiti kao u točci II. izreke.

U Splitu 5. svibnja 2026.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

DNA:

1. tužiteljici po opun.

2. tužiteljica oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi po Zak. o obnovi

3. tuženiku

4. tuženiku povrat spisa tuženog tijela,

5. u spis

6. kal. pravom do 20.07.2026.