REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-5869/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Sanda Jeromela, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužitelja CN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Ivan Gržić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Tus & Gržić d.o.o. Zagreb, Baruna Trenka 5, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi postupka povodom uvida u spis, nakon usmene i javne rasprave, 5. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: 001-01/22-01/375, URBROJ: 511-01-157-23-16 od 3. studenog 2023.

II Nalaže se tuženiku da donese rješenje kojim će odlučiti o zahtjevu tužitelja najkasnije u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude.

III Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 Eur, u roku od petnaest dana od dana dostave pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: 001-01/22-01/375, URBROJ: 511-01-157-23-16 od 3. studenog 2023. obustavljen je postupak po zahtjevu tužitelja obzirom da je tužitelju rješenjem tuženika KLASA: 0UP/I-112-02/23-07/775, URBROJ: 511-01-149-23-2 od 29. kolovoza 2023. prestala državna služba radi umirovljenja.

2. Tužitelj pobija zakonitost osporavanog rješenja i ističe da je tuženik donio pobijanu odluku iako je iz provedenog postupka razvidna neosnovanost u postupanju prvostupanjskog tijela u smislu da je isto pogrešno i nepotpuno utvrdilo činjenično stanje, posljedično pogrešno primijenilo materijalno pravo, nije vodilo računa o pravilima postupka koja su bila od utjecaja na rješavanje stvari dok obrazloženje istog rješenja ne sadrži sve podatke o odlučnim činjenicama te je tijekom postupka došlo do povrede članka 12. stavaka 1. i .2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" br. 47/09., 110/21., dalje: ZUP), na način da je tužitelju uskraćeno pravo na pravni lijek podnošenje žalbe. Vezano za konkretno pravno pitanje, tužitelj je prethodno, dana 28. rujna 2022. podnio tužbu kojom je tražio poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: 018-08/20-01/270 URBROJ: 511-01-221-21- 2 od 27. srpnja 2022. kojim je odbijen njegov zahtjev za dostavu dopisa KLASA: 018- 08/20-01/270 URBROJ: 511-01-221-21-2- od 30. lipnja 2021. sačinjenog po gospođi PN, detaljno obrazlažući razloge zbog kojih zahtijeva dostavu istog dopisa navodeći u bitnom kako je zbog neistinitih navoda iz istog premješten iz Uprave za europske poslove, međunarodne odnose i fondove Europske unije na nižerangiranu i po njega degradirajuću poziciju u MUP-u. Nakon provedenog postupka pred Upravnim sudom u Zagrebu, sud je donio presudu posl. br. UsI-2875/22-8 od 26. rujna 2023. kojom se poništava rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: 001-01/22-01/375, URBROJ: 511-01-157-22-6 od 27. srpnja 2022. i nalaže tuženiku da donese rješenje o zahtjevu tužitelja u roku od šezdeset dana od dana dostave pravomoćne presude budući da je sud u cijelosti prihvatio navode tužitelja kako je tuženik trebao riješiti o zahtjevu za uvid u navedeni dopis od 30. lipnja 2021., te je zahtjev mogao odbiti samo ukoliko je to u protivnosti s čuvanjem službene ili profesionalne tajne, a tek podredno bilo je moguće primijeniti i članak 84. ZOUP-a ali je i u tom slučaju bilo nužno obrazložiti u čemu se sastoji protivni interes treće osobe. Međutim, tuženik je u cijelosti ignorirao pravno obvezujuće upute iz gore citirane pravomoćne sudske odluke, te je u cijelosti proizvoljno obustavio ponovljeni upravni postupak pravdajući se činjenicom da je tužitelj u međuvremenu otišao u mirovinu. Opisanim postupanjem tuženik je prekršio niz zakonskih propisa, prije svega postupao je u suprotnosti s odredbama iz čl. 6. st. 3. Zakona o sudovima ("Narodne novine" br. 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23.) kojim je propisano da je svatko u Republici Hrvatskoj dužan je poštivati pravomoćnu i ovršnu odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti, u suprotnosti s odredbom članka 10. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21.) kojim je propisano da je pravomoćna presuda suda obvezna za stranke u upravnom sporu i njihove pravne slijednike kao i da je pravomoćna presuda suda kojom se odlučuje o zakonitosti općeg akta obvezna za sve (st. 2.) te u suprotnosti sa člankom 81. stavkom 2. ZUS-a kojim je propisano između ostalog da je tuženik odnosno tijelo nadležno za izvršenje u izvršenju presude obvezno postupiti sukladno izreci presude, pri čemu je vezano pravnim shvaćanjem i primjedbama suda. Osporeno rješenje ne sadrži obrazloženje u smislu članka 98. stavka 5. ZUP-a kojima je jasno propisano da obrazloženje rješenja sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar. Kad žalba ne odgađa izvršenje rješenja, obrazloženje sadržava i pozivanje na zakon koji to propisuje. Tužitelj ističe da se tuženik u osporenom rješenju pozvao na odredbe iz članka 46. stavka. 5. ZUP-a, koje se ne mogu primijeniti na konkretni predmet obzirom nije utvrđeno da ne postoje pravne pretpostavke da se konkretni postupak provede do kraja odnosno nije bilo osnove za obustavu predmetnog upravnog postupka. Naime, iako je tužitelj dana 1. studenog 2023. otišao u mirovinu, shodno odredbama iz članka 4. stavka 1. i članka 31. ZOUP-a nije izgubio niti je mogao izgubiti svojstvo stranke u navedenom upravnom postupku na način kako to pogrešno tumači tuženik već je trebalo postupak provesti i okončati na zakonit način sukladno uputi suda. Tužitelj nije odustao od ranije postavljenog zahtjeva, ustraje u tome da mu dostavi dopis tuženika KLASA: 018-08/20-01/270 URBROJ: 511-01-221-21-2- od 30. lipnja 2021. obzirom smatra da je zbog istog pretrpio štetu te u kontekstu toga namjerava pokrenuti određene postupke u svrhu zaštite osobnih i imovinskih interesa. Dakle, tuženik sukladno članku 84. stavku 1. ZUP-a i dalje ostvaruje pravni interes za dostavom gore navedenog dopisa kojeg mu tuženik ima dostaviti shodno čl. 14. Zakona o odvjetništvu te čl. 59. st. 1. i 61. st. 1. ZUP-a, te stoga nije bilo uvjeta za obustavu postupka rješenjem koje ne sadrži bilo kakvo smisleno obrazloženje. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje i naloži tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora.

9. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je prema dosljednoj sudskoj praksi na koju se poziva i u vezi koje izričito navodi relevantne sudske odluke u odnosu na sva postupanja javnopravnog tijela u okviru upravnog postupka osigurana instancijska zaštita putem žalbe u upravnoj stvari, a tužitelj je protiv privremenog rješenja o premještaju izjavio žalbu koju je Odbor za državnu službu uvažio rješenjem od 2. studenoga 2021. i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostao je kod navoda iz pobijanog rješenja odnosno da su se obzirom da je tužitelju prestala državna službe odlaskom u mirovinu, stekli uvjeti za obustavu postupka iz članka 46. stavaka 5. ZUP-a. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i tuženika, čime je strankama omogućeno da se izjasne o svim spornim činjenicama i pravnim pitanjima sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje ZUS)

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je izvršio uvid u spis tuženika priložen uz odgovor na tužbu i pravomoćnu presudu ovog suda poslovni broj UsI- 2875/22 od 26. rujna 2023.

7. Nesporno je između stranaka da je nakon donošenja gore navedene presude Upravnog suda u Zagrebu, tužitelju prestala državna služba odlaskom u mirovinu s danom 1. studenog 2023.

8. Prema podacima spisa predmeta, osporenim rješenjem od 3. studenog 2023. obustavljen je postupak koji se vodio po zahtjevu tužitelja temeljem članka 46. stavka 5. ZUP-a radi odlaska tužitelja u mirovinu. Iz navedene presude poslovni broj UsI- 2875/22 od 26. rujna 2023. razvidno je da je tužitelj 23. svibnja 2022. podnio zahtjev za dostavom dopisa državne tajnice od 30. lipnja 2021. kojim je zatražen njegov premještaj iz Uprave za europske poslove, međunarodne odnose i fondove Europske unije, da je opunomoćenik tužitelja od Uprave za ljudske potencijale dopisom od 7. srpnja 2022. zatražio dostavu navedenog dopisa sukladno članku 14. Zakona o odvjetništvu (Narodne novine, broj: 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11 i 126/21), da je tužiteljev zahtjev kvalificiran kao zahtjev za razgledavanje i umnožavanje spisa iz članka 84. Zakona o općem upravnom postupku te je osporenim rješenjem, KLASA: 001-01/22-01/375, URBROJ: 511-01-157-22-6 od 27. srpnja 2022. odbijen takav zahtjev tužitelja. Sud je ocijenio da je osporavanim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja jer tuženik pogrešno smatra da se članak 14. Zakona o odvjetništvu ne odnosi na tuženika, odnosno da je tuženik državno tijelo i trebao je riješiti o zahtjevu za dostavu navedenog dopisa kao o zahtjevu za uvid u navedeni dopis od 30. lipnja 2021., a mogao je odbiti ukoliko je to u protivnosti s čuvanjem službene ili profesionalne tajne, podredno primijeniti članak 84. Zakona o općem upravnom postupku s obrazloženjem u čemu se sastoji protivni interes treće osobe. Kako tuženik nije dokazao da bi se radilo o bilo kojoj od navedenih okolnosti, sud nije ocijenio zakonitim osporavano rješenje te je tuženiku naloženo odlučiti o zahtjevu tužitelja i obrazložiti svoje rješenje sukladno članku 98. stavku 5. Zakona o općem upravnom postupku, uzevši pri tome u obzir da je sukladno članku 81. stavku 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima, da je izvršenje presude dužan osigurati tuženik te je u izvršenju presude obvezan postupiti sukladno izreci presude, a najkasnije u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude, pri čemu je vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda.

9. U izvršenju presude poslovni broj UsI-2875/22 od 26. rujna 2023. tuženik je donio osporeno rješenje kojim nije postupio sukladno pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda već je postupak obustavio temeljem članka 46. stavka 5. ZUP-a kojim je propisano da će tijekom postupka rješenjem obustaviti postupak ako ne postoje pravne pretpostavke za vođenje postupka.

10. Prema ocjeni ovog suda a na što tužitelj i upire u svojoj tužbi, sama činjenica odlaska tužitelja u mirovinu ne znači da tužitelj više nema pravni interes za dostavom dopisa državne tajnice od 30. lipnja 2021. kojim je zatražen njegov premještaj. Činjenica da je tužitelju prestala državna služba ne znači automatski da tužitelj više nema pravni interes za daljnjim vođenjem ovog postupka odnosno dostavom predmetnog dopisa. Pravni interes postoji kada stranka može ostvariti određenu korist te je dovoljno da je taj interes tužitelja realan i moguć radi eventualnog pokretanja odgovarajućih postupaka budući da se sporni dopis odnosi na njegov raniji radnopravni status i posljedice eventualnog premještaja radi sadržaja dopisa mogu imati imovinske učinke na tužitelja (npr. pravo na razliku plaće, dodatke, mirovinski staž, naknada štete) te tužitelj bez tog dopisa ne može niti dokazati zakonitost premještaja ukoliko je isti na to uopće utjecao. Dakle, iako je radni odnos tužitelja prestao pravne posljedice tog odnosa nisu. Stoga je donošenjem osporenog rješenja tuženik postupio protivno uputi suda po kojoj je bio dužan odlučiti o zahtjevu tužitelja kojim je zatražio dostavu odnosno uvid u dopis te nije mogao procjenjivati svrhovitost vođenja postupka.

11. Slijedom iznesenog tuženik je donošenjem osporenog rješenja povrijedio načelo utvrđivanja materijalne istine iz članka 7. Zakona o općem upravnom postupku, načelo pristupa podacima i zaštite podataka iz članka 11. Zakona o općem upravnom postupku a kojima je propisano da u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari i da su javnopravna tijela dužna strankama omogućiti pristup potrebnim podacima, propisanim obrascima, internetskoj stranici javnopravnog tijela i pružiti im druge obavijesti, savjete i stručnu pomoć te članka 84. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku kojim je propisano da stranke i druge osobe koje dokažu pravni interes imaju pravo obavijestiti se o tijeku postupka i razgledati spis predmeta te o svom trošku umnožiti akte iz spisa, osim zapisnika o vijećanju i glasovanju članova kolegijalnih tijela, nacrta rješenja i drugih akata koji su propisima označeni određenim stupnjem tajnosti ili ako je to protivno interesu stranke ili trećih osoba. Također povrijeđene su i odredbe članka 14. Zakona o odvjetništvu (Narodne novine, broj: 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11 i 126/21), kojim je propisano je da su državna tijela, pravne i fizičke osobe koje imaju javne ovlasti dužne odvjetniku dati podatke koji su mu potrebni u obavljanju odvjetničke službe u konkretnom predmetu, ako to nije u protivnosti s dužnošću čuvanja službene ili profesionalne tajne. Sve navedeno već je rečeno u naprijed navedenoj pravomoćnoj sudskoj odluci i stoga je tuženik bio dužan sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a postupiti sukladno pravnom shvaćanju i primjedbama suda te na zakonit način odlučiti o zahtjevu tužitelja, rješenjem koje će obrazložiti sukladno članku 98. stavku 5. Zakona o općem upravnom postupku, a što je oboje konkretno izostalo.

12. Slijedom navedenog sud je ocijenio da je donesenim osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima poništio osporeno rješenje i naložio tuženiku u smislu članka 151. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima da odluči o zahtjevu tužitelja, kao u točki I. i II. izreke.

13. Što se tiče tužiteljevog prigovora da tuženik nije protiv osporenog rješenja dopustio žalbu a niti se tuženik u osporenom rješenju pozvao na zakonsku odredbu koja bi to propisivala, valja reći da se pravo na pravni lijek ne iscrpljuje isključivo kroz mogućnost žalbe u upravnom postupku već uključuje i pravo na sudsku zaštitu koju je tužitelj konkretno ostvario. Međutim, kako je sud poništio predmetno osporeno rješenje, ta okolnost nije od utjecaja.

14. Tužitelju je obzirom na potpuni uspjeh u sporu, sukladno članku 144. stavku 1. i 147. stavku 1. ZUS-a, dosuđen trošak za sastav tužbe, sukladno Tbr. 27/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23 i 107/25) u iznosu od 1.000,00 Eur i za pristup na ročište u istom iznosu sukladno Tbr. 27/2., uvećano za pripadajući PDV. Stoga je o troškovima odlučeno kao u točci III izreke.

U Zagrebu 5. svibnja 2026.

Sutkinja:

Sanda Jeromela

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužitelju po odvj.

2. tuženiku

3. U spis