Republika Hrvatska

Poslovni broj: Kž-1/2026-6

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Višnje Strinić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika AD, zbog kaznenih djela iz članka 179.a Kaznenog zakona ("Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva Bjelovaru podnesene protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovnog broja K-329/2024-54 od 16. rujna 2025., u sjednici održanoj 5. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženom AD prethodno utvrđuju kazne za svako pojedino kazneno djelo i to za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11 počinjeno na štetu ED, a za koje kazneno djelo je pobijanom presudom proglašen krivim, na temelju članka 179.a KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11 počinjeno na štetu MD, a za koje kazneno djelo je pobijanom presudom proglašen krivim, na temelju članka 179.a KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, nakon čega se na temelju članka 51. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i šest (šest) mjeseci, pa mu se potom na temelju članka 57. stavak 1. i 2. KZ/11 izriče djelomična uvjetna osuda na način da od jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci ima izdržati 9 (devet) mjeseci, dok se preostali dio jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci neće izvršiti ako optuženi AD u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine, a koje ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne, ne počini neko novo kazneno djelo.

II. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom AD se u neuvjetovani dio kazne uračunava vrijeme lišenja slobode od 20. veljače 2024. do 21. veljače 2024. te od 7. studenog 2024. do 8. studenog 2024., dok se u preostalom nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Bjelovaru optuženik AD proglašen je krivim zbog dva kaznena djela iz članka 179.a KZ/11 te su mu prethodno utvrđene kazne za svako pojedino kazneno djelo i to za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11 počinjeno na štetu oštećenice-žrtve ED, na temelju članka 179.a KZ/11 uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1.točke 4. KZ/11 kazna zatvora od 7 (sedam) mjeseci te za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11 počinjeno na štetu oštećenice-žrtve MD, na temelju članka 179.a KZ/11 uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1.točke 4. KZ/11 kazna zatvora od 7 (sedam) mjeseci , a potom je na temelju članka 51. stavaka 1. i 2. optuženik AD osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 1 (jedne) godine nakon čega je prema njemu izrečena uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine optuženik ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Optuženiku je na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu, a u slučaju opoziva uvjetne osude, uračunato vrijeme lišenja slobode odnosno vrijeme uhićenja od 20. veljače 2024. do 21. veljače 2024. te od 7. studenog 2024. do 8. studenog 2024.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj : 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25-dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je obvezan u roku od 15 (petnaest) dana platiti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 100,00 (sto) eura.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru i to zbog odluke o kazni (članak 467. točka 4. i članak 471. stavak 1. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu te optuženiku izrekne strožu sankciju.

3. Optuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Spis je u suglasju sa člankom 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru je osnovana.

6. U žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru radi odluke o kazni se navodi kako je izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine s rokom provjeravanja od 3 (tri) godine preblaga i neprikladna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja te da prvostupanjski sud nije dovoljno cijenio otegotne okolnosti na strani optuženika, a da je precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti. Osim toga, u žalbi je državni odvjetnik istaknuo kako prvostupanjski sud nije na odgovarajući način uzeo u obzir činjenicu da je riječ o osobi koja je ranije osuđivana zbog kaznenih djela s elementima nasilja, i to na štetu bliske osobe te da je terećena kaznena djela počinio u vremenu provjeravanja za ta navedena kaznena djela, kao i da je optuženik u 11 (jedanaest) navrata prekršajno kažnjen, od čega jednom zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Žalitelj smatra da se stoga ne može prihvatiti stav prvostupanjskog suda da je optuženikovo ponašanje u inkriminiranom razdoblju bi lo odraz njegove mlade životne dobi i nepromišljenog postupanja jer mu ovo nije prvo protupravno postupanje te je itekako svjestan posljedica koje takvo ponašanje nosi, ali očito za to ne mari jer se radi o osobi koja dugotrajno, ustrajno i uporno krši zakonske norme, a poštivanje pravnog poretka mu je strano ili nebitno. U žalbi državni odvjetnik još navodi kako činjenica koju prvostupanjski sud izlaže da se optuženik u određenim situacijama razilazio u razmišljanjima s oštećenicama-žrtvama te da je postupao nepromišljeno zbog revolta prema njima, ukazuje na izostanak emocionalne kontrole kod optuženika odnosno kontrole u određenim frustrirajućim situacijama u odnosu na sebi bliske osobe pa bi stoga ta okolnost predstavljala otegotnu, a ne olakotnu okolnost. Nadalje je navedeno u žalbi kako se navod prvostupanjskog suda da mlađa životna dob optuženika predstavlja olakotnu okolnost ne može prihvatiti uzimajući u obzir činjenicu da okrivljenik ima troje maloljetne djece pa bi trebao u većoj mjeri prihvaćati odgovornost za svoje ponašanje. Državni odvjetnik u žalbi ističe kako se izricanje uvjetne osude optuženiku, a imajući u vidu da je predmetna kaznena djela s elementima nasilja počinio u vremenu provjeravanja za ranije počinjeno kazneno djelo s elementima nasilja, ukazuje potpuno neprihvatljivim da bi se postigla svrha kažnjavanja propisana zakonom i osigurala specijalna i generalna prevencija što sve optuženiku treba cijeniti kao otegotno prilikom odmjeravanja kazne.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pravcu žalbenih navoda ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako je u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud prilikom odabira vrste i mjere kazne pogrešno naročito olakotnim okolnostima cijenio okolnost da je optuženik u otac troje maloljetne djece o kojima je dužan skrbiti, da je popravio odnose s oštećenicama-žrtvama, da je njegovo ponašanje u inkriminiranom razdoblju bilo odraz njegove mlade životne dobi te da je u određenim situacijama u kojima se razilazio u razmišljanjima s oštećenicama-žrtvama postupao nepromišljeno zbog revolta prema njima, a priznanje i kajanja optuženika, izražavanja isprike i okolnosti da više nema zajednice života između optuženika i oštećenice, jer iste po stavu ovog suda ne predstavljaju naročito olakotne okolnosti okolnostima koja opravdavaju primjenu odredbi o ublažavanju kazne iz članka 48. stavak 2. KZ/11.

7.1. Ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako je prvostupanjski sud pogrešno olakotnim okolnostima optuženiku cijenio činjenicu da je njegovo ponašanje u inkriminiranom razdoblju bilo odraz njegove mlade životne dobi i nepromišljenog postupanja jer mu ovo nije prvo protupravno postupanje, kao što je pogrešno olakotnim okolnošću cijenjeno što se optuženik u određenim situacijama razilazio u razmišljanjima s oštećenicama-žrtvama pa je zbog revolta postupao nepromišljeno prema njima jer to ukazuje na izostanak kontrole ponašanja i emocija kod optuženika. Međutim, prvostupanjski sud je ispravno optuženiku olakotnom okolnošću cijenio činjenicu da je otac troje maloljetne djece i da je popravio odnose s oštećenicama-žrtvama te je prvostupanjski sud pravilno optuženiku kao otegotnu okolnost cijenio višestruku osuđivanost pa tako i za kaznena djela s elementima nasilja na štetu bliske osobe.

7.2. U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da prvostupanjski sud nije optuženiku otegotnim cijenio okolnost da je predmetna kaznena djela počinio u roku provjeravanja za ranije počinjena kaznena djela s elementima nasilja prema bliskoj osobi, i to iz po presudi Općinskog suda u Bjelovaru broj K-505/2022 koja je postala pravomoćna 31. ožujka 2023. te po presudi Općinskog suda u Bjelovaru broj K-33/2024 koja je svojstvo pravomoćnosti stekla 9. listopada 2024., a što je svakako trebalo uzeti u obzir i cijeniti kao otegotno prilikom odmjeravanja kazne.

7.3. Kod takvog stanja stvari ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da olakotne okolnosti utvrđene na strani optuženika nisu takve kvalitete i značaja da bi se moglo govoriti o naročito izraženim olakotnim okolnostima koje bi bile valjana osnova za izricanje kazne zatvora ispod zakonom propisanog minimuma, kako to ispravno ističe i državni odvjetnik u svojoj žalbi, radi čega je preinačena prvostupanjska presuda u odluci o kazni.

8. Polazeći od značaja olakotnih i otegotnih okolnosti, kao i stupnja krivnje optuženika, stupnja ugroze kaznenim djelima zaštićenog dobra, zaključak je ovog drugostupanjskog suda kako je optuženika primjereno za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11 počinjenog na štetu ED osuditi na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine te za kazneno djelo iz članka 179.a. KZ/11 počinjenog na štetu MD na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine te ga osuditi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci jer je jedino kazna zatvora u takvom trajanju primjerena svim okolnostima počinjenih kaznenih djela. No, s druge strane, zbog postojanja olakotnih okolnosti zaključuje se kako postoji visoki stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženik neće ubuduće činiti kaznena djela (članak 57. stavak 1. KZ/11) pa nije potrebno izvršenje cijele izrečene kazne zatvora, već se svrha kažnjavanja i to prije svega ona u smislu specijalne prevencije, može ostvariti i izricanjem djelomične uvjetne osude i to na način da će se od jedinstvene kazne zatvora izvršiti 9 (devet) mjeseci, a preostali dio te kazne u trajanju od 9 (devet) mjeseci, se neće izvršiti, pod uvjetom da optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, pri čemu rok provjeravanja ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne. Ovaj sud ocjenjuje da će se izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom na koju je osuđen optuženik AD ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, da će se na ovakav način utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela.

9. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude ovog drugostupanjskog suda sukladno članku 481. i 482. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj :

152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26).

U Splitu 5. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj