Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-42/2024-8

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Damira Romca kao predsjednika vijeća te Nevena Cambja i Ivone Rupić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika JG i dr., zbog kaznenih djela iz članka 323.a Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21, 114/22 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljenih JG i GG, protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-329/2023-57, od 24. kolovoza 2023., u sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2026., u prisutnosti okrivljenog JG i njegove braniteljice Ivanke Šamija, odvjetnice u Splitu te branitelja okrivljenika GG, Tonija Marinkovića, odvjetnika u Splitu,

r i j e š i o  j e

Prihvaćajući žalbe okrivljenih JG i GG, a povodom tih žalbi i po službenoj dužnosti, ukida se presuda suda prvog stupnja i predmet upućuje tom sudu na ponovno suđenje i odluku pred drugim sucem pojedincem.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu proglasio je krivim okrivljenike JG i GG, da bi počinili svaki po tri kaznena djela nasilničkog ponašanja, opisana i kažnjiva po članku 323.a KZ/11, u vezi članka 51. KZ/11, nakon čega je okrivljenom JG za svako kazneno djelo iz članka 323.a KZ/11 prethodno utvrdio kazne zatvora u trajanju od po 7 (sedam) mjeseci, nakon čega ga je, na temelju odredbe članka 323.a KZ/11, u vezi s člankom 51. KZ/11, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci. Okrivljenom GG za svako kazneno djelo iz članka 323.a KZ/11 je utvrđena pojedinačna kazna zatvora u trajanju od po 7 (sedam) mjeseci, nakon čega je taj okrivljenik, na temelju odredbe članka 323.a KZ/11, u vezi s člankom 51. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

2. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11, okrivljenicima je u kaznu zatvora na koju su osuđeni uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, od 22. siječnja 2023., do 9. veljače 2023.

3. Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljenici su obvezani platiti trošak kaznenog postupka i to paušalne svote u visini od 150,00 eura svaki , u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

4. Žalbu protiv prvostupanjske presude podnio je okrivljenik JG, po svojoj braniteljici Ivanki Šamiji, odvjetnici u Splitu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se žalba prihvati i ukine pobijana presuda te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje, podredno da se pobijana presuda preinači te prvookrivljenog JG proglasi krivim zbog jednog produljenog kaznenog djela nasilničkog ponašanja i izrekne mu blažu kaznu, a u žalbi je također zatraženo da se okrivljenik i njegova braniteljica izvijeste o sjednici drugostupanjskog vijeća.

5. Žalbu protiv prvostupanjske presude podnio je i okrivljenik GG, po svom branitelju Toniju Marinkoviću, odvjetniku u odvjetničkom društvu Ivančević & Partneri d.o.o. u Splitu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se prihvati žalba i preinači pobijana presuda te okrivljeniku izrekne blaža sankcija.

6. Odgovor na žalbe nije podnesen.

7. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća, u suglasju s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, nakon uvida, vratilo ovom sudu na daljnji nadležni postupak.

8. Na temelju članka 475. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine« br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19. – Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 130/20. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje u tekstu: ZKP/08-26), sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno izviještenog Županijskog državnog odvjetništva u Splitu, a u prisutnosti okrivljenog JG i njegove braniteljice Ivanke Šamije te branitelja okrivljenog GG, odvjetnika Tonija Marinkovića.

9. Žalbe okrivljenika su osnovane.

10. Žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka okrivljeni JG je pravno označio kao povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 -26, navodeći kako prvostupanjski sud nije dao valjane razloge o bitnim obilježjima kaznenog djela, koji se odnose na okolnost da je postupanje okrivljenika kod oštećenih moralo izazvati osjećaj poniženja, a prvostupanjski sud da je propustio obrazložiti upravo taj dio, koji se odnosi na ponižavajući položaj oštećenika.

10.1. U odnosu na ove žalbene navode je za navesti kako su se okrivljenici, prilikom očitovanja o krivnji, izjasnili da se smatraju krivim pa u takvoj situaciji, prema odredbi članka 459. stavka 7. ZKP/08-26, obrazloženje presude sadrži samo podatke koji se odnose na okolnosti koje je sud uzeo u obzir pri odmjeravanju kazne, radi čega ne proizlazi obveza suda u takvoj situaciji obrazlagati postojanje obilježja kaznenog djela koje se okrivljenicima stavlja na teret, premda bi bilo poželjno da sud i u odnosu na to pitanje iznese odgovarajuće razloge.

10.2. Međutim, istaknuti žalbeni navodi okrivljenika JG sadržajno predstavljaju razloge koji se odnose na relativno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08-26, odnosno situaciju kada sud u tijeku rasprave nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu tog zakona, a to je utjecalo ili je moglo utjecati na presudu. Naime, prema članku 417. stavku 4. ZKP/08- 26, izjava okrivljenika da se smatra krivim u odnosu na sve točke optužbe ne oslobađa sud dužnosti izvođenja i drugih dokaza, a sud će u dokaznom postupku izvesti samo one dokaze koji se odnose na odluku o kazni, isključivo u situaciji ako je okrivljenikovo priznanje na raspravi potpuno i sukladno prije pribavljenim dokazima. U konkretnoj situaciji priznanje oba okrivljenika nije sukladno ranije pribavljenim dokazima jer su oštećenici kaznenu prijavu podnijeli zbog kaznenih djela prijetnje te su u prethodnom postupku ispitani isključivo u odnosu na to kazneno djelo pa kada su oštećenici izjavili da nisu zainteresirani za kazneni progon okrivljenika, tada je državno odvjetništvo odlučilo njihovo postupanje pravno kvalificirati kao potpuno drugo kazneno djelo, nasilničkog ponašanja iz članka 323.a KZ/11, za koje kaznena prijava nije bila podnesena niti su oštećenici bili ispitani u odnosu na bitna obilježja tog kaznenog djela. Nakon toga, oštećenici su bili ponovno ispitani na raspravi od strane suda, međutim ni tom prilikom se oni nisu izjašnjavali o bitnim obilježjima kaznenog djela nasilničkog ponašanja, pogotovo ne o odlučnoj činjenici jesu li postupanjem okrivljenika bili dovedeni u ponižavajući položaj na javnom mjestu. Oštećenici su bili ispitivani na razne okolnosti pa tako i o tome je li idu nakon ovog događaja na utakmice u Splitu ili u drugim gradovima, ali se nitko nije sjetio ispitati ih u odnosu na odlučnu činjenicu - jesu li bili dovedeni u ponižavajući položaj, što je ključna okolnost u kontekstu zakonskog obilježja kaznenog djela koje se okrivljenicima stavlja na teret i njihovog postupanja kritične prigode.

10.3. Dakle, propust suda koji se odnosi na (ne)postupanje prema članku 417.a stavku 4. ZKP/08-26, da provjeri je li okrivljenikovo priznanje na raspravi sukladno prije pribavljenim dokazima je svakako utjecalo na presudu jer su okrivljenici proglašeni krivim, premda za sada nije utvrđeno postojanje bitnog obilježja kaznenog djela nasilničkog ponašanja iz članka 323.a KZ/11, u pogledu okolnosti jesu li njihovim postupanjem oštećenici bili dovedeni u ponižavajući položaj.

11. Žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka u svojoj žalbi je istakao i okrivljeni GG, koji tu žalbenu osnovu nije pravno označio , ali iz sadržaja žalbe proizlazi da se također radi o relativno bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. Naime, ovaj okrivljenik ukazuje na propust suda u primjeni odredbe članka 417.a, stavka 6. ZKP/08-26, kojom je propisano da se okrivljenik, u situaciji kada se kazneni postupak vodi za kazneno djelo za koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do 5 godina, kao što je to slučaj u ovom kaznenom postupku, a prethodno se očitovao krivim u odnosu na sve točke optužbe, na kraju svog iskaza treba očitovati i o tome je li suglasan s predloženom vrstom i mjerom kazne, a ako se suglasi s vrstom i mjerom predložene kazne, tada sud u presudi ne smije izreći drugu vrstu kazne ili druge mjere propisane kaznenim zakonom niti veću mjeru kazne od predložene.

11.1. U konkretnoj situaciji državni odvjetnik je u optužnici za oba okrivljenika predložio da im se za svako kaznenog djelo iz članka 323.a KZ/11 utvrdi kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, a potom da im se izreče jedinstvena kazna zatvora u trajanju od po 10 (deset) mjeseci. Nakon što su se okrivljenici očitovali o optužbi na način da su izjavili kako se smatraju krivim „za kazneno djelo za koje se optužuju“, prvostupanjski sud je propustio postupiti po odredbi članka 417.a stavka 6. ZKP/08-26 te ih nije upitao jesu li suglasni s predloženom vrstom i mjerom kazne, već je postupak nastavljen izvođenjem dokaza u dokaznom postupku , nakon čega je okrivljenike proglasio krivim i osudio, na način da im je prethodno utvrdio kazne zatvora u trajanju od po 7 (sedam) mjeseci za svako kazneno djelo, a potom JG osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, a GG na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

11.2. Dakle, postupajući na opisani način, prvostupanjski sud je okrivljenike osudio na veće pojedinačno utvrđene kazne zatvora u odnosu na one koje su bile predložene u optužnici (na 7 mjeseci zatvora umjesto na 5 , kako je to bilo predloženo), kao i na veće jedinstvene kazne zatvora, JG na 1 (jednu) godinu i 6 (šest) mjeseci (umjesto na 10 mjeseci zatvora, kako je to bilo predloženo), a GG na godinu dana (umjesto na 10 mjeseci , kako je to bilo predloženo). Iz navedenog je sasvim jasno kako je prvostupanjski sud , propuštajući, prema članku 417.a stavku 6. ZKP/08, zatražiti od okrivljenika očitovanje jesu li suglasni s predloženom vrstom i mjerom kazne, onemogućio im izricanje od strane državnog odvjetnika predložene kazne, što je moglo utjecati na presudu jer, u situaciji da su okrivljenici prihvatili kazne koje su bile predložene u optužnici, tada im sud ne bi mogao izreći veće kazne, ni one pojedinačne, a niti jedinstvene. Umjesto toga, sud je okrivljenicima izrekao bitno veće kazne od predloženih, što je mogao učiniti tek u situaciji da su se okrivljenici, nakon što su upitani u smislu članka 417.a stavka 6. ZKP/08-26, izjasnili da ne prihvaćaju kazne predložene od strane državnog odvjetnika. S obzirom na opisani previd suda, nije poznato kakvo bi bilo očitovanje okrivljenika u tom pravcu pa je stoga u pravu okrivljeni GG kada u svojoj žalbi ističe da je na opisani način počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08 jer je sud propustio primijeniti odredbu članka 417.a stavka 6., u vezi stavka 7. ZKP/08, što je moglo utjecati na presudu.

11.3. Slijedom svega navedenog, zbog ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje se ukazuje u žalbama okrivljenika, prvostupanjsku presudu je valjalo ukinuti sukladno odredbi članka 483. stavka 1. ZKP/08-26.

12. Pored istaknutog, u žalbi okrivljenog JG navedeno je da se prvostupanjska presuda osporava i zbog žalbene osnove povrede kaznenog zakona , s tim što ta povreda nije pravno označena, ali se navodi kako su u konkretnom slučaju okrivljenici proglašeni krivim zbog tri kaznena djela nasilničkog ponašanja iz članka 323.a KZ/11 u stjecaju, u vezi s člankom 51. KZ/11, a sve se dogodilo istog dana 22. siječnja 2023. oko 11,30 sati, u prostorijama istog ugostiteljskog objekta, zbog čega smatra da je u odnosu na okrivljenike trebalo primijeniti odredbu članka 52. KZ/11 i osuditi ih za jedno produljeno kazneno djelo nasilničkog ponašanja, budući da je u nekoliko minuta u istom prostoru počinjeno isto kazneno djelo , što čini jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu. Dakle, ovim žalbenim navodima se upire na povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 4. ZKP/08-26 jer je glede kaznenog djela koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti, a na koju povredu, ako je učinjena na štetu okrivljenika, drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti, u suglasju s člankom 476. stavkom 1. točkom 2. ZKP/08-26.

12.1. Kod ovoga je, međutim, za istaknuti kako je, što se tiče iznesenih žalbenih navoda, okrivljenik JG tek djelomično u pravu. Naime, potpuno ispravno se u žalbi ističe da se u konkretnom slučaju nikako ne može raditi o tri kaznena djela počinjena u stjecaju, međutim isto tako ne može se raditi niti o jednom produljenom kaznenom djelu nasilničkog ponašanja iz članka 323.a KZ/11. Kazneno djelo nasilničkog ponašanja je kazneno djelo protiv javnog reda, iz glave XXX. KZ/11, kod kojeg je zaštitni objekt javni red, a ne osobna prava i slobode pojedinca, kao što je slučaj kod kaznenih djela protiv života i tijela, ili protiv osobne slobode , kod kojih, ako su počinjena prema različitim osobama, se radi o kaznenim djelima počinjenim u stjecaju, u smislu članka 51. KZ/11. Kod tih kaznenih djela nema ni konstrukcije produljenog kaznenog djela, budući da se prema članku 52. stavku 2. KZ/11 kaznena djela koja predstavljaju napad na život, tijelo, spolne ili druge slobode osobe ne mogu pravno označiti kao produljena.

12.2. Dakle, u konkretnom slučaju postupanje okrivljenika ni u kojem slučaju nije moglo biti pravno kvalificirano kao tri odvojena kaznena djela protiv javnog reda, odnosno tri djela nasilničkog ponašanja, počinjena prema tri različite fizičke osobe, ali isto tako ni kao jedno produljeno djelo nasilničkog ponašanja jer, kada bi doista bilo dokazano da su okrivljenici svojim postupanjem doveli u ponižavajući položaj oštećenike, tada bi se moglo raditi isključivo o jednom kaznenom djelu protiv javnog reda, bez obzira na okolnost jesu li kritične prigode dove li u ponižavajući položaj na javnom mjestu jednu ili više osoba. Naime, kod kaznenih djela protiv javnog reda, društvena vrijednost koju zakonodavac u ovoj glavi Kaznenog zakona želi zaštititi nije integritet pojedinačne fizičke osobe, već javni red kao takav, radi čega je irelevantno koliko konkretno osoba je protupravnim postupanjem počinitelja bilo dovedeno u ponižavajući položaj, budući da je kazneno djelo dovršeno već kad je samo jedna osoba bila dovedena u ponižavajući položaj, ali isto tako, kada se radi o više osoba koje su istom prigodom bile dovedene u ponižavajući položaj, ne radi se ni o stjecaju kaznenih djela niti o produljenom kaznenom djelu nasilničkog ponašanja.

12.3. Ovo kazneno djelo može biti počinjeno u stjecaju samo u situaciji kada isti počinitelj, u vremenski odvojenim radnjama, u više navrata ovako postupa, ali kod postupanja koje se dogodilo u jednom navratu, u istom objektu, prema više različitih fizičkih osoba, isto ne može biti kvalificirano ni kao kazneno djelo počinjeno u stjecaju niti kao produljeno kazneno djelo, već isključivo kao jedno kazneno djelo protiv javnog reda, a broj osoba u odnosu na koje je ovo kazneno djelo počinjeno se može isključivo gledati kao otegotna okolnost, ali ni u kojem slučaju ne može predstavljati zasebno kazneno djelo za svaku od tih osoba. Stoga je, time što su okrivljenici proglašeni krivim za tri kaznena djela nasilničkog ponašanja, vezano za isti događaj , povrijeđen kazneni zakon na njihovu štetu, na koju povredu ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Međutim, kako je zbog ranije navedene počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka prvostupanjsku presudu valjalo ukinuti, ova povreda kaznenog zakona nije mogla biti sanirana kroz preinačenje prvostupanjske presude.

13. Slijedom svega navedenog, prvostupanjsku presudu je valjalo ukinuti sukladno odredbi članka 483. stavka 1. ZKP/08-26 te predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred drugim sucem pojedincem. U ponovljenom postupku , prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve dokaze koje je do sada izveo, a po potrebi i druge, ako bi to bilo od koristi za kazneni postupak, nakon čega će, ovisno o očitovanju okrivljenika, svestrano analizirati svaki dokaz, kako pojedinačno, tako i u međusobnoj povezanosti s ostalim dokazima, pri čemu mora posebice voditi računa o tome jesu li postupanjem okrivljenika ostvarena sva bitna obilježja kaznenog djela koje se okrivljenicima stavlja na teret. U svakom slučaju, kakva god da bude odluka prvostupanjskog suda, o svim odlučnim činjenicama te o svim razlozima kojima se prvostupanjski sud vodio prilikom donošenja odluke, dužan je dati uvjerljive i valjano obrazložene razloge.

14. Radi svega navedenog odlučeno je u izreci sukladno članku 483. stavku 1. i članku 484. stavku 1. ZKP/08-26.

Split, 5. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Damir Romac