REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.broj: P-8828/2023-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623 iz Zagreba, Mihanovićeva 3, protiv tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE iz Zagreba, Martićeva 73, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku iz Zagreba, Zelinska 4, radi utvrđenja i naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 26. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja KU, dipl. pravnika, zaposlenika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Petre Glavinić, odvjetnice, dana 5. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje iz Zagreba, Martićeva 73 da isplati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, svotu od 12.926,34 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 4.464,61 euro od 1.1.2023. do isplate, na iznos od 1.730,96 eura od 10.8.2023. do isplate te na iznos od 6.730,77 eura od dana 25.9.2025. do isplate, koja se za svako polugodište obračunava po stopi uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te platiti trošak parničnog postupka, sve to u roku od 15 dana."
II. Odbacuje se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:
" Tuženik Hrvatski ured za osiguranje iz Zagreba, Martićeva 73 odgovoran je za štetu koja je nastala tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3 isplatom invalidske mirovine osiguraniku EU prema rješenju tužitelja broj 481753 od 1.10.2012. godine, koje je doneseno radi povrede na radu EU u štetnom događaju od 25.11.1994. godine ."
III. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje naknaditi tuženiku HRVATSKOM UREDU ZA OSIGURANJE parnični trošak u iznosu od 1.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja tj.5. svibnja 2026. do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik HZMO-a EU stradao u prometnoj nesreći koju je prouzrokovao NU upravljajući teretnim vozilom inozemne reg. oznake (SLO). Isplatom invalidske mirovine za nastavno razdoblje od 01.12.2020. do 30.06.2023. tužitelju je nastala šteta. Tužitelj napominje da predmetno razdoblje isplaćenih mirovina nije prvo koje tužitelj traži od tuženika i da je ranija razdoblja tuženik mirnim putem podmirio tužitelju.
Pravomoćnim tužiteljevim rješenjem broj 481753 priznato je osiguraniku tužitelja pravo na invalidsku mirovinu. Tužba je podnesena sudu dana 10.08.2023. Tužitelj ističe da je u razdoblju od 1.12.2020. do 30.6.2023. tužitelj na ime invalidske mirovine isplatio 6.195,57 eur/46.680,52 kn koji predstavlja 50% isplaćenog iznosa mirovine u navedenom razdoblju s obzirom da navedena ozljeda na radu utjecala je na invalidnost osiguranika s 50%. Navedeni iznos isplaćene invalidske mirovine ističe za tužitelja predstavlja štetu. Nadalje, navodi da je odštetnim zahtjevom od 21.12.2022. zatražio od tuženika naknadu štete za razdoblje od 1.12.2020. do 31.10.2022., a navedena naknada štete nije podmirena. Podneskom 25.9.2025. – list 99-100 tužitelj ističe da je nastavio isplatu invalidske mirovine i poslije 30.6.2023. Ističe da je tužitelj u razdoblju od 1.7.2023. do 31.8.2025. na ime invalidske mirovine (50%) isplatio iznos od 6.730,77 eur za koji povisuje tužbeni zahtjev. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom traži prihvaćanje zahtjeva sadržaja citir. kao u izreci tč I. i II.
2. Tuženik (list 32) priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost za nesreću. Što se tiče pitanja primjene zakona, tuženik se protivi pravnom shvaćanju tužitelja da bi se u ovoj pravnoj stvari primjenjivale odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Naime, tuženikov pravni položaj kao osiguratelja temelji se na sklopljenom ugovoru o osiguranju od automobilske odgovornosti te se u pravnom odnosu između tužitelja i tuženika primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kao specijalnog zakona. Takvo pravno shvaćanje u pogledu mjerodavnog zakona zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama. Dakle, tuženik ističe da bi tuženik kao osiguratelj bio u obvezi naknaditi isplaćene iznose invalidske mirovine isključivo u slučaju kada bi se utvrdilo postojanje razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i to samo u visini tako utvrđene razlike. Ukazuje na odredbe čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a. Smatra da se ne radi o ozljedi na radu. U konkretnom, osiguraniku tužitelja EU nije priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu, dakle ne radi se o ozljedi na radu, te tužitelj nema pravo na naknadu štete. Osiguraniku tužitelja priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, zbog ozljede izvan rada, tužitelj HZMO nema pravo od tuženika potraživati utuženi iznos invalidske mirovine. Ističe da je teret dokazivanja visine štete na tužitelju.
Tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti i nadoknaditi mu parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
3. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u zapisnik o uviđaju MUP RH od 30.11.1994., izvršen je uvid u preslike fotografija, presudu Općinskog suda u Zagrebu P-3061/96 od 10.12.1998. u svezi dosude naknade štete tužitelju EU od strane Hrvatskog ureda za osiguranje, rješenje Pn-3061/96, presudu Županijskog suda u Zagrebu Gž-9225/00-2 (potvrđuje citiranu prvostupanjsku presudu), rješenje HZMO broj 481753 od 1.10.2012. (list 18-22) sa klauzulom pravomoćnosti 16.11.2012., obračun tužitelja u svezi ukupnih isplata, dopis tužitelja tuženiku od 21.12.2022. sa preslikom povratnice, presudu Visokog trgovačkog suda RH, sudske odluke kao primjere iz sudske prakse, ovjerenu presliku spisa HZMO za EU, izvadak o promjenama i stanju na transakcijskom računu, dokumentaciju (list 76-96 spisa), obračun tužitelja – izvode iz baze podataka, nalaz i mišljenje dao je sudski vještak specijalista medicine rada dr. ĐU, dr. med, izvršen je uvid u rješenje VSRH Revd-3808/24-2, odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu.
4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.
Na ročištu 26.03.2026. stranke izričito upitane i upozorene na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva suglasno su istakle da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga i predložile raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.
5. Teret dokaza je na tužitelju, tužitelj je taj koji je dužan dokazati osnovanost i opravdanost visine svojeg potraživanja.
6. Iz zapisnika o očevidu MUPa RH (list 3 spisa) utvrđeno je da je EU sudjelovao u prometnoj nesreći 25.11.1994. a vozilo drugog sudionika nesreće imalo je stranu registarsku oznaku (SLO).
7. Iz pravomoćnog rješenja HZMO, Područna služba u Zagrebu (list 18 spisa) broj: 481753 od 01.10.2012. vidljivo je da je osiguraniku tužitelja EU rođenom **.**.1950. priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 20.06.2011. U tč. I se navodi (list 18) da je osiguraniku EU kod kojeg je zbog 30% ozljede na radu i 50% bolesti nastala profesionalna nesposobnost za rad priznato počevši od 20.06.2011. pravo na invalidsku mirovinu uz koju će se isplaćivati i dodatak na mirovinu dok iz obrazloženja proizlazi da se radi o 50% ozljedi na radu i 50% bolesti te je prema nalazu i mišljenju ovlaštenog vještaka zbog 50% ozljede na radu i 50% bolesti nastala profesionalna nesposobnost za rad.
8. Iz obračuna HZMO (list 24 spisa) vidljivo je da su za EU – osiguranu osobu isplaćena sredstva i to:
- za razdoblje od 01.12.2020. do 31.12.2020. isplaćena invalidska mirovina u iznosu od 2.801,94 kn
- za razdoblje od 01.01.2021. do 30.6.2021. isplaćena invalidska mirovina u iznosu 16.906,08 kn
- za razdoblje od 01.07.2021. do 31.12.2021. isplaćena invalidska mirovina u iznosu od 17.322,66 kn
- za razdoblje od 01.01.2022. do 30.06.2022. isplaćena invalidska mirovina u iznosu od 17.710,08 kn
- za razdoblje od 01.07.2022. do 31.10.2022. isplaćena invalidska mirovina u iznosu od 12.536,48 kn
- ukupno isplaćeno za razdoblje od 01.12.2020. do 31.10.2022. 67.277,24 kn= 8.929,22 eur (fiksni tečaj konverzije iznosi 1 eur=7,53450 kn).
Nadalje, iz obračuna tužitelja (list 101) vidljivo je da su za EU - osiguranu osobu isplaćena sredstva i to:
- za razdoblje od 01.07.2023. do 31.12.2023. isplaćena invalidska mirovina u iznosu od 2.850,36 eur
- za razdoblje od 01.01.2024. do 30.06.2024. isplaćena invalidska mirovina u iznosu od 2.969,04 eur
- za razdoblje od 01.07.2024. do 31.12.2024. isplaćena invalidska mirovina u iznosu od 3.189,42 eur
- za razdoblje od 01.01.2025. do 30.06.2025. isplaćena invalidska mirovina u iznosu od 3.286,26 eur
- za razdoblje od 01.07.2025. do 31.08.2025. isplaćena invalidska mirovina u iznosu od 1.166,46 eur
- ukupna primanja za razdoblje od 01.07.2023. do 31.08.2025. 13.461,54 eur.
9. U ovom predmetu provedeno je vještačenje po dr. IU, spec. med. rada, stalnom sudskom vještaku koji je svoj nalaz i mišljenje izradio stručno, objektivno, jasno i obrazloženo pa ga stoga sud prihvaća, a i stranke su suglasno (list 133 – ročište 26.3.2026.) istakle da njegov nalaz i mišljenje prihvaćaju. Vještak ističe da je štetni događaj ocijenjen ozljedom na radu temeljem obrasca HZZO-a priznate ozljede na radu koja se vodi pod brojem 5001/1995.
Vještak zaključuje da je osiguranik tužitelja EU stradao u prometnoj nezgodi 25.11.1994. i zadobio ozljede.
Usprkos kirurškom i konzervativnom liječenju razvila se posttraumatska artroza lijevog kuka i koljena koje promjene su uzrokovale bolna smanjenja opsega pokreta u navedenim zglobovima zbog čega se osiguarnik tužitelja otežano kreće, šepa pri hodu.
Temeljem navedenog zaključuje da postoji uzročno-posljedična veza između štetnog događaja od 25.11.1994. ocjenjenog povredom na radu rješenjem HZZO-a od 13.10.1995. koja je utjecala na invalidnost osiguranika tužitelja utvrđene 01.10.2012. nalazom i mišljenjem vještaka tužitelja.
10. Iz dopisa tužitelja tuženiku od 21.12.2022. ( list 26 spisa – sa preslikom povratnice o zaprimanju – list 27) vidljivo je da je prije utuženja tužitelj pozvao tuženika na isplatu potraživanja u svezi isplaćene invalidske mirovine ČU za razdoblje 01.12.2020. do 31.12.2022. u iznosu 33.638,62 kn.
11. Tuženik ističe (list 33 spisa) da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.
U čl. 15 ZOOP stoji da se odredbe čl. 11., 12., 13. i 14. ovoga Zakona koje se odnose na društvo za osiguranje na odgovarajući način primjenjuju i na Hrvatski ured za osiguranje (dalje HUO), dakle izjednačava se pravni položaj HUO-a i osiguravajućeg društva , pri čemu HUO može povjeriti svom članu obradu i naknadu štete za koju je odgovoran.
Stoga sukladno čl. 34 ZOOP tužitelj, kao osoba kojoj je u Republici Hrvatskoj nanesena šteta upotrebom vozila inozemne registracije za koje postoji valjana međunarodna isprava ili dokaz o postojanju osiguranja od automobilske odgovornosti iz čl. 32. st.1. ZOOP može podnijeti odštetni zahtjev HUO-u.
Dakle upravo iz zakonske odredbe da HUO jamči za obveze iz zaključenog ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti s osiguravajućim društvom za to vozilo, jasno proizlazi zaključak da je HUO samo posrednik između stranog osiguravajućeg društva i oštećenika, koji u ime i za račun stranog osiguravajućeg društva obrađuje štetu. Stoga tvrdnja da tuženik HUO nije zaključio ugovor o osiguranju ne stavlja istoga u položaj različit od položaja osiguravajućeg društva, jer je HUO posrednik koji u ime i za račun stranog osiguravatelja obrađuje štetu i jamči za obveze.
12. Valja istaći da za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih s osnova mirovine, mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovina. Prema čl. 27. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima, između ostalih i mirovinskom, nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. U st. 2. se određuje da se stvarnom štetu smatra, između ostalog i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, a koji se pak prema st. 3. određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
Prema tome, kako tužitelj nije dokazao visinu potraživanja jer iz dokumentacije priložene spisu koje stranke u postupku nisu osporile ne proizlazi razlika koja bi za tužitelja predstavljala štetu sukladno odredbi čl. 27 st. 3 ZOOP, valjalo je tužbeni zahtjev za isplatom odbiti. Stoga je bespredmetno raspravljanje o prigovoru zastare. Tužitelj je na ročištu (list 132 – ročište 26.3.2026.) naveo da odustaje od prijedloga za financijskim vještačenjem te ističe da se radi o povredi na radu pa ističe da bi financijsko vještačenje pokazalo da štete nema jer je po ZOOP-u kao donja granica navedena invalidska mirovina radi povrede na radu, a u konkretnom slučaju se radi o povredi na radu. Tužitelj ističe da je iz rješenja tužitelja 481753 od 1. listopada 2012. vidljivo da se radi o ozljedi na radu, a o čemu je pravomoćno odlučeno u upravnom postupku.
Tužitelj ističe (list 132 spisa) kako on smatra da ima pravo postaviti i zahtjev za utvrđenje u parnicama radi naknade štete ako je odgovornost za štetu prethodno bila sporna u postupku.
Kako tužitelj čini nespornim da bi financijsko vještačenje pokazalo da štete nema prema ZOOP onda je valjalo odbaciti i tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na utvrđenje odgovornosti jer nema pravnog interesa za deklaratorni zahtjev odnosno tužitelj nije niti dokazao da takav interes postoji tj. u svezi utuženog potraživanja isplate niti da postoji realna mogućnost da će u budućnosti nastati šteta.
13. Kamatna stopa dosuđena je po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.
14. Parnični trošak dosuđen je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP (VPS u tužbi 6.195,57 EUR za radnje do zaključno 24.09.2025., a od 25.09.2025. 12.926,34 EUR).
Tuženiku je priznat nastali potrebni trošak i to za:
- sastava odgovora na tužbu 26.01.2024. po Tbr. 8/1 – 100 bodova
- zastupanja na ročištu 18.07.2024. po Tbr 9/1 – 100 bodova
- zastupanja na ročištu 21.01.2025. po Tbr 9/1 – 100 bodova
- zastupanja na ročištu 26.03.2026. po Tbr 9/1 – 100 bodova
- trošak PDV 25% 200,00 EUR ili ukupni parnični trošak u iznosu od 1.000,00 EUR. Trošak sudskih pristojbi tuženiku nije nastao u konkretnom slučaju.
15. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155 ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
U Zagrebu, 5. svibnja 2026.
Sutkinja:
Snježana Lukša
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u 4 istovjetna primjerka.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).
DNA:
tužitelju
punomoćniku tuženika