1 P-1825/2021

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Šibeniku, Stjepana Radića 81, OIB: 29399232217, po sucu Anđelki Bagić, u pravnoj stvari tužitelja IZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po Luki Matkoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika, [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupano po članu uprave CZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi nedopuštenosti ovrhe, nakon zaključene javne glavne rasprave održane dana 25. ožujka 2026.godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja Luke Matković, odvjetnika iz Zagreba i punomoćnika tuženika Siniše Baričević, odvjetnika iz Rijeke na ročištu objave i dostave presude dana 5. svibnja 2026 . godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I.Proglašava se nedopušenom ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu posl. br. Ovr-947/17 od dana 16. svibnja 2018. godine na 105.211 dionica oznake VLENR-B, registracije pozicije VLEN-I Brodogradilište Viktor Lenac d.d. nominalne vrijednosti 1.052.110,00 kn zabilježenih na računu ovršenika kod Središnjeg klirinškog depozitarnog društva d.d. Zagreb, te kojom je određeno ovršeniku plaćanje troškova postupka u iznosu od 22.450,00 kn.

II Nalaže se tuženiku da plati tužitelju troškove postupka ovog postupka sa zateznom kamatom na taj iznos po stopi propisanoj po čl. 12/a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, primjenom uvećanja referentne stope za 8 postotnih poena, s tim da je referentna stopa jednaka prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu umanjenoj za tri postotna, počevši od donošenja presude pa do isplate. „

III. Dužan je tužitelj naknaditi parnični trošak tuženiku u iznosu od 33.890,00 € sa pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja presude 5. svibnja 2026. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

Odbacuje se prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere kao, nedopušten, koji glasi:

"I.Nalaže se Općinskom sudu u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, odgoditi ovrhu koja se vodi pod posl. br. Ovr-947/2017radi naplate tražbine pljenidbom, procjenom i prodajom 105.211 dionica oznake VLEN-R-B, registracije pozicije VLEN-I Brodogradilište Viktor Lenac d.d. nominalne vrijednosti 1.052.110,00 kn zabilježenih na računu predlagatelja kod Središnjeg klirinškog depozitarnog društva d.d. Zagreb, a radi naplate glavnice u iznosu od 1.910.906,82 kn, i troška postupka od 22.450,00 kn.

II.Ova privremena mjera stupa na snagu danom donošenja ovog rješenja i određuje se (traje) do okončanja parničnog postupka koji se radi nedopuštenosti ovrhe vodi pred Općinskim sudom u Šibeniku, Stalna služba u Kninu pod posl.br. P-1825/2021.

III.Nalaže se protustranci [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], predlagatelju ĐZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana. "

Obrazloženje

1.Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka naveo da je zaključkom naslovnog suda od dana 30. srpnja 2021. godine tužitelj upućen da protiv tuženika podnese tužbu radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe iz razloga navedenih uz žalbi na Rješenje o ovrsi ovog suda posl. br. Ovr-947/17 (dalje: Rješenje), kojim je na temelju ovršne isprave određena ovrha na 105.211 dionica oznake VLEN-R-B, registracije pozicije VLEN-I Brodogradilište Viktor Lenac d.d. nominalne vrijednosti 1.052.110,00 kn zabilježenih na računu ovršenika kod Središnjeg klirinškog depozitarnog društva d.d. Zagreb i kojim je ovrhovoditelju odmjeren trošak u iznosu od 22.450,00 kn budući da ovrhovoditelj nije ovlašten na temelju navedene isprave tražiti ovrhu protiv ovršenika, ovdje tužitelja.

2.Naime, osim što u samom rješenju nije imenovana osoba ovršenika, niti ovršenik u pobijanom rješenju, a ovdje tužitelj, nije vlasnik “105.211 dionica oznake VLEN-R-B, registracija pozicije VLEN-I Brodogradilište Viktor Lenac d.d. nominalne vrijednosti 1.052.110,00 kn, nego je kao vlasnik upisan R.L.E. t.p., što je vidljivo iz upisa kod Središnjeg klirinškog depozitarnog društva d.d. Zagreb, i spisa stečajnog postupka Brodogradilišta Viktor Lenac d.d.

3. Tužitelj također napominje da je ovršni postupak strogo formalan postupak, te nije moguće provesti ovrhu na imovini koja ne glasi na ovršenika. Pri tome tužitelj povlači analogiju za zemljišno knjižnim postupkom u kom postupku ne bi bilo moguće provesti ovrhu na nekretnini u slučaju kada uz ovršni prijedlog nije priložen zemljišno- knjižni izvadak koji glasi na ovšenika, a ovdje je upravo o tome riječ.

4. Osim toga nedopuštenost ovrhe da proizlazi i iz razloga predviđenih čl. 50.st.1. toč 9. OZ-a, budući je tražbina tužitelju prema tuženiku prestala na temelju činjenice koja je nastala nakon što je tuženik nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg proizlazi ta odluka.

5.Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Tuženik ističe i da je tužitelj suviše visoko označio vrijednost predmeta spora, pa predlaže da sud temeljem odredbe čl. 40. st. 3. ZPP-a provjeri točnost naznačene vrijednosti te rješenjem odredi nižu, realnu vrijednost predmeta spora.

6.Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da su navodi tužitelja da on nije vlasnik dionica koje su predmet ovrhe i da je kao vlasnik upisan R.L.E. t.p. su potpuno neosnovani. To već iz osnovnog razloga što je pitanje vlasništva predmetnih dionica izravno riješeno po sili zakona, odredbama čl. 92. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima (NN br. 40/2019), koje glase: (1) Trgovac pojedinac briše se iz sudskog registra po službenoj dužnosti danom stupanja na snagu ovoga Zakona. (2) Brisanje trgovca iz sudskog registra u skladu sa stavkom 1. ovoga članka bez utjecaja je na prava i obveze trgovca pojedinca koji svoja prava i obveze zadržava kao fizička osoba koja samostalno obavlja gospodarsku djelatnost u skladu s propisima o obrtu. Iz ovih zakonski odredbi, a posebno iz odredbe čl. 92. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZTD, jasno proizlazi kako se ni u jednom trenutku ne postavlja pitanje vlasništva predmetnih dionica, jer je tužitelj već po samom zakonu zadržao svoja prava i obveze, uključujući i prava i obveze u odnosu na dionice kod SKDD. Stoga tužitelj jednostavno ne može tvrditi da on nije vlasnik predmetnih dionica.

7.S druge strane, ako tužitelj nije vlasnik tih dionica, nije jasno zbog čega je uopće podnio ovu tužbu, slijedom čega bi se moglo postaviti i pitanje njegove aktivne legitimacije za pokretanje i vođenje ovog postupka. Upravo iz prednje navedenih razloga, očito je da nema nikakvih zapreka za provedbu ovrhe, te su i zapljena i prodaja predmetnih dionica već provedene, i nedostaje još samo donošenje rješenja o namirenju. Četvrta točka tužbe je potpuno nejasna pa se o istoj tuženik ne može očitovati. Naime, tužitelj čak nije ni naveo u kojoj činjenici ni o kojem postupku bi se radilo.

8.Slijedom prednje navedenog, tuženik je predložio da sud nakon provedenog postupka odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti, te ga obveže da tuženiku naknadi parnični trošak uvećan za zakonske zatezne kamate počev od dana donošenja presude pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (čl. 29. st. 2. ZOO).

9.Podneskom od dana 19. listopada 2022. godine tužitelj je naveo da je Ministarstvo mora, turizma , prometa i razvitaka RH dana 17. studenog 2005. godine donijelo rješenje kojim je određna granica pomorskog dobra u Luci Vranjic na način da je utvrđeno da su kat. čestice iz Ugovora o zakupu, odnosno Popisa katastarskih čestica i površina zatvorenog i otvorenog prostora lokacija –Pogon Vranjic dio tog pomorskog dobra, a što da je utvrđeno presudom Trgovačkog suda u Rijeci pod posl. br. P-317/2020 i potvrđeno presudom Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž- 1575/2014-1 od 26. srpnja 2018. godine, pa da smatrajući da je ugovor o zakupu ništetan i bez pravnog učinka i da po tom ugovoru nema nikakvih obveza tužitelj kao zakupoprimac u odnosu prema tuženiku kao zakupodavcu.

10.Nadalje u podnesku je tužitelj naveo da je i revizijskom odlukom pod posl. br. Revt-377/2017 od 6. srpnja 2022. godine odlučujući o revizijskom zahtjevu ovršenika u postupku ovršene isprave P-1165/2007 među ostalim na strani 5. Točka 11. Naveo da osnovanost zahtjeva ovrhovoditelja ovdje tuženika , proizlazi iz obvezno pravnog odnosa s ovršenikom iz ugovora koji je sklopio s ovdje tužitelje kao zakupodavcem( Ugovor o zakupu od 30. ožujka 2006. godine).

11.Nadalje tuženik je podneskom od dana 13. veljače 2024. godine u odnosu na naprijed navedene navode tužitelja naveo da je tužitelj ovdje protiv tuženika na Trgovačkom sudu u Rijeci , čiji predmet spora ima veze i s ovim predmetom vodio već postupak i u tom postupku da je donesena presuda pod posl. br. P-695/2022-27 od 2. veljače 2024. godine , a koji tužbeni zahtjev sadrži glavni tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 406.013,57 € ,3.059.109,24 kn koji je odbijen , a svi postavljeni eventualni tužbeni zahtjevi su odbačeni , a isti su se odnosili na naknadu štete tužitelja u iznosu za koji u ovom postupku traži proglašenje ovrhe nedopuštenom, da tužitelj bude oslobođen plaćanja iznosa za koji u ovom predmetu zahtjeva proglašenje ovrhe nedopuštenom .

11.1.Tužitelj da se u ovom predmetu , bez obrazloženja poziva na žalbeni razlog iz članka 50. st. 1. t. 9 OZ-a tvrdeći da je „ tražbina tužitelja – ( ovdje tuženik) prema tuženiku ( ovdje tužitelju) prestala na temelju činjenice koja je nastala nakon što je tuženik nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg proizlazi ta odluka“ o pozivanju tuženika na ovu odredbu da se je očitovao Trgovački sud u Rijeci u svojoj presudi pod posl. br. 8P-695/2022-27 od 2. veljače 2024. godine na način da je zahtjev tužitelja ( da ga se oslobodi plaćanja iznosa za koji u ovom predmetu traži proglašenje ovrhe nedopuštenom) sam po sebi nije dopušten s obzirom na postojanje pravomoćne i ovršne presude kojom je tužitelju naloženo plaćanje i kojoj nisu oduzeta navedena svojstva ( pravomoćnosti i ovršnosti).

11.2.Presuda pod posl. br. P-317/2020 na koju se tužitelj poziva u žalbi protiv rješenja o ovrsi , a ne i u tužbi , kojom je utvrđen ništetnim Ugovor o zakupu od 30. ožujka 2006. godine, da nije oduzela niti može oduzeti svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti sudskim odlukama temeljem kojih se vodi ovrha u predmetu ovog suda pod posl. br. Ovr-947/17, pa slijedom čega proizlazi da tražbina tuženika kao ovrhovoditelja ovdje tuženika nije prestala.

11.3. Prema navedenom presuda pod posl. br. P-317/2020 ne da ne predstavlja činjenicu u smislu odredbe članka 50. st. 1. t. 9 OZ-a, a kamoli činjenicu temeljem koje bi prestala tražbina ovdje tuženika kao ovrhovoditelja u predmetu pod posl. br. Ovr- 947/17.

11.4.U odnosu na navode da tužitelju da se radi o“ činjenici koja je nastala nakon što je tuženik ( ovdje tužitelj) nije mogao istaknuti u postupku iz koje proizlazi ta odluka) „ tuženik je istaknuo da je o tome se očitovao i Trgovački sud u svojoj presudi posl. br. P- 695/2022-27 od 2. veljače 2024. godine, na način koji je suprotan navodima ovdje tužitelja, jer mu je ništetnost bila poznata i morala biti poznata, odnosno da iz provedenih dokaza i činjeničnih navoda stranaka proizlazi da je tužitelj znao da plaća zakupnine i troškove zakupljene nekretnine vrši prema ništetnom ugovoru, znajući da se radi i o pomorskom dobru, jer predmetne nekretnine predstavljaju pomorsko dobro ( luku) , pa da je tužitelj morao znati kakav status tih nekretnina, a sve te činjenice tužitelj nije sporio , već da se pozivao na odredbu članka 1112. ZOO-a ističući da je plaćanje vršio kako bi izbjegao prisilu, pri čemu prisilu neosnovano definira pokretanje ovršnog postupka.

11.5.Dakle, da nema nikakve sumnje da se ne radi o činjenici koju je tužitelj mogao isticati i u postupku pred Trgovačkim sudom i Rijeci posl. br. P-1165/2007 , a isti to nije učinio.

11.6.Osim toga prema priloženoj presudi Trgovačkog suda u Rijeci, da je zahtjev kojim ovdje tužitelj traži da ga se oslobodi obveze plaćanja iznosa za kojeg u ovom predmetu predlaže proglašenje ovrhe nedopuštenom u suštini istovjetan zahtjevu postavljenom u ovom postupku za proglašenje ovrhe nedopuštenom, pa imajući u vidu tu okolnost tuženik podnosi i prigovor dvostruke litispendencije.

12. U tijeku ovog postupaka izvedeni su dokazi pregledom spisa Ovr 947//17, spisa ST 183/23 od strane Trgovačkog suda u Rijeci, pregledom dopisa Središnje kliričkog depozitarnog društva od 16. svibnja 2025. godine, pregledom spisa pod posl. br. P- 317/2020, presude pod posl. br. P-695/2022-27 kao i saslušanjem tužitelja IZ trgovca pojedinca i zakonskog zastupnika tuženika CZ

13.Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

14.Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan kao ni prijedlog za određivanjem privremene mjere.

15.Pregledom podataka dostavljenih ovom sudu po podnesku od dana 16. svinja 2025. godine od strane Središnje klirinško depozitarnog društva u odnosu na stanje računa [obrt] na dan 4. kolovoza 2017. godine kao i stanja računa u razdoblju od 4. kolovoza 2017-12. svibnja 2025. godine utvrđeno da:

- račun oznake 8800634 po vrsti račun ulaganja i po nazivu R.L.E je brisan iz sustava SKDD-a, a nositelj računa je R-L-E. t. p. , a registracija pozicije je VLEN-R-B VLEN-i Brodogradilište Viktor Lenac d.d. količina dionica 105.211 temeljni kapital 1.052.110,oo tadašnjih kn, tržišna vrijednost 1.083.673,30 kn metodološke vrijednosti 1.083.673,30 kn , a zadnja tržišna vrijednost je 10,30 na dan 3. kolovoza 2017. godine,

- stanje računa po oznaci 9674780 naziv računa [obrt] obrt za popravak [obrt] metalnih brodova , vl. ĐZ OIB: [osobni identifikacijski broj] imatelj računa u omjeru 1/1 u periodu od 4. kolovoza 2017.- 12. svibnja 2025 da nema na računa ubilježenih vrijednosnih papira.

16.Pregledom spisa pod posl. br. Ovr-947 /2017 utvrđeno je:

- da je po prijedlogu ovrhovoditelja [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]- tuženika u ovom postupku protiv ovršenika ĐZ iz [adresa], , trgovac pojedinac pod tvrtkom R-L-E- za popravak i preinake metalnih brodova, ĐZ, t.p. temeljem ovršne presude i rješenja Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. P-1165/2007 od 4. listopada 2011. , dopunjene i ispravljene Dopunskom presudom i rješenjem posl. br. P-1165/2007/86 od 2. ožujka 2012. godine i rješenjem poslovni broj P-1165/2007 od 4. svibnja 2012. godine, temeljem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7878/2012-2 od 23. studenog 2016. godine pod posl. br. od dana 4. kolovoza 2017. godine na iznos tražbine od 288.254,74 tadašnjih kuna sa pripadajućom zateznom kamatom od 1. svibnja 2007. godine do 8. lipnja 2008. godine na određene iznose doneseno rješenje o ovrsi od strane Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu pod posl. br. Ovr- 947/17 dana 16. svibnja 2018. godine kojim rješenjem ie određena provedba ovrha pljenidbom 105.211 dionica oznake VLEN-R- B, registracijske pozicije VLEN-I BRDOGRADILIŠTE VIKTOR LENAC D. D. nominalne vrijednosti 1.052.110,00 kuna, a ubilježenih na računu ovršenika kod Središnjeg klirinškog depozitarnog društva d. d. Zagreb njihovom procjenom, prodajom po ovlaštenoj osobi koju će odrediti sud, te namirenjem ovrhovoditelja. Protiv rješenja o ovrsi ovršenik je uložio žalbu dana 19. siječnja 2021. godine , a koja žalba je rješenjem Županijskog suda u Šibeniku posl. br. Gž- Ovr-947/17 od dana 25. veljače 2021. godine odbačena kao nepravovremena.

- zaključkom od dana 27. travnja 2021. godine sud je utvrdio tržišnu vrijednost dionica koje drži ovršenik u iznosu od 894.293,50 kn ( 8,50 kn po jednoj dionici) te je istim zaključkom odredio prodaju istih po ovlaštenoj osobi ( brokeru) društvu Agram Brokeri d. d. Zagreb, Vukovarska 74.

-dana 12. svibnja 2021. godine ovršenik je podnio prijedlog za prekid postupaka obzirom da je R.L.E. za popravak i preinake metalnih brodova Mirko Rapić t. p. brisan iz sudskog registra , a koji prekid je ovrhovoditelj osporio navodeći da je prijedlog neosnovan obzirom da je člankom 92. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZTD je propisano da se trgovac pojedinac briše se iz sudskog registra po službenoj dužnosti danom stupanja na snagu Zakona o trgovačkim društvima ( N. N. 40/2019), a st. 2 je propisano da brisanje trgovca iz sudskog registra u skladu sa stavkom 1. ovog članka bez utjecaja na prava i obveze trgovca koji svoja prava i obveze zadržava kao fizička osoba koja samostalno obavlja gospodarsku djelatnost u skladu s propisima o obrtu jasno proizlazi kako se ni u jednom trenutku ne postavlja pitanje pravnog stajališta, a kamoli da bi isto navedeno trebalo biti razriješeno pravomoćnošću rješenja o brisanju iz sudskog registra.

- dana 14. svibnja 2021. godine ovršenik je podnio žalbu izvan roka protiv pravomoćnog rješenja o ovrsi i to iz razloga propisanih člankom 50. st. 1 točka 7 i 9 OZ-a zbog ništetnosti Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 30. ožujka 2006. godine, koji predstavlja osnovu za donošenje rješenja o ovrsi, nepostojanja tražbine i promašene pasivne legitimacije.

- Rješenjem ovog suda –Stalan služba u Kninu od dana 30. srpnja 2021. godine odbijen je prijedlog za odgodu ovrhe od dana 14. svibnja 2021. godine kao i prijedlog ovršenika za prekid postupka ovrhe do pravomoćnosti rješenja Visokog trgovačkog suda broj Pž-2026/20 dodana 20. svibnja 2020. godine, a zaključkom od dana 30. srpnja 2021. godine ovršenik je od strane ovog suda temeljem članka 50. st. 1. toč. 7. i 9. Ovršnog zakona ( N. N. 112/12) upućen da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom

- Dopisom od dana 8. rujna 2021. godine društvo Agram brokeri d. d. je izvijestilo ovaj sud da su izvršili isplatu dionica u iznosu od 960.606,94 kn.

- dana 19. listopada 2022. godine ovršenik je podnio prijedlog za odgodu ovrhe i podredno obustavu ovrhe , jer da je donesena presuda br. Pž-2808/2021-2 od 13 rujna 2022. godine Visokog trgovačkog suda RH kojom presudom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. P-317/2020 od 15. travnja 2021. godine , a istom da je ugovor o zakupu koji je sklopljen između stranka ovog postupka 30. ožujka 2006. godine utvrđen ništetnim , pa da je ovrha temeljem njega nedopuštena , jer isti predstavlja osnovu za donošenje ovršnih isprava , pa sama činjenica da je ugovor ništetan i bez prvnog učinka da ne postoji ni tražbina proizišla iz njega., a u revizijskoj presudi br. Revt-377/2017 prilikom odlučivanja o revizijskom zahtjevu u postupku ovršne isprave P-1165/2007, Vrhovni sud da je na strani 5 točka 11., naveo da osnovanost zahtjeva, tužitelja-ovdje ovrhovoditelja proizlazi iz obvezno pravnog odnosa s ovršenikom iz ugovora koje je sklopio s tuženikom kao zakupcem ( Ugovor o zakupu od 30. ožujka 2006) godine. Ovim prijedlogom ovršenik je predložio odgodu ovrhe do pravomoćnog okončanja ovog postupka, ako sud ne prihvati prijedlog za obustavu postupka.

-dana 18. listopada 2024. godine Općinski sud u Šibeniku-Stalna služba u Kninu je donio rješenje kojim je odbijen prijedlog za obustavu postupka ovrhe i odgodu ovrhe od dana 19. listopada 2022. godine. Protiv koje odluke žalbu je uložio ovršenik dana 13. studenog 2024. godine , Županijski sud u Osijeku je svojom odlukom pod posl. br. GžOvr-53/2025-2 od dana 23. siječnja 2025. godine žalbu ovršenika odbio kao neosnovanu.

17.Pregledom spisa pod posl. br. VIISt-183/03 - 944 proizlazi da se je na tuženikom provodi stečajni postupak i da je doneseno rješenja pod posl. br. VI St- 183/03 -925 dana 29. siječnja 2008. godine kojim rješenjem je potvrđen stečajni plan GRODOGRADILIŠTA VIKTOR LENAC D. D. u stečaju- tuženika u ovom postupku s izmijenom od 11. prosinca 2007. godine, pa su na osnovu provedbe osnove stečajnog plana dio vjerovnika stečajne mase, te sudionici druge i treće skupina namireni. Tražbina djela vjerovnika stečajne mase, utvrđene tražbine vjerovnika druge i treće skupine postaju ulogom kojim ti vjerovnici sudjeluju u povećanju temeljenog kapitala stečajnog dužnika, nakon pokrića kumuliranog gubitka iz poslovanja i ranijih godina , ukidanja povlaštenih dionica, pojednostavljenog smanjenja temeljnog kapitala društva radi pokrića gubitka i izravnanja niže vrijednosti smanjenjem nominalnog iznosa dionica – njihovim spajanjem, te ponovnim smanjenjem nominalnog iznosa , kao i povlačenjem vlastite dionice slijedom kako je to navedeno u rješenju od ( lista 3806 - 4231) spisa.

17.1.Po provedenom postupku i namirenja po potvrdi stečajnog plana doneseno je rješenje dana 28. ožujka 2008. godine kojim rješenjem je točkom jedan utvrđeno da je rješenje pod posl. br. St-183/03 -925 od 29. siječnja 2008. godine o potvrdi stečajnog plana GRODOGRADILIŠTA VIKTOR LENAC D. D. u stečaju ovdje tuženika postalo pravomoćno dana 29. siječnja 2008. godine. Točkom dva je zaključen stečajni postupak , a točkom tri je navedeno da donošenjem ovog rješenja o zaključenju stečajnog postupka prestaju službe stečajnog upravitelja i članova odbora stečajnih vjerovnika i dužnik ponovno stječe pravo slobodnog raspolaganja stečajnom masom.

18.Pregledom presude pod posl. br. 4P-317/2020-19 donesene od Trgovačkog suda u Rijeci dana 15. travnja 2021. godine proizlazi da je u tom postupku po tužbi tužitelja IZ, vlasnik [obrt] obrta za popravak i preinake metalnih brodova protiv tuženika [obrt] [adresa] tužbeni zahtijeva tužitelja prihvaćen na utvrđenje da je ništetan i bez pravnog učinka ugovor o zakupu od 30. ožujka 2006. godine sklopljen između tužitelja kao zakupca i tuženika kao zakupodavca, a koja presuda je potvrđena i od strane Visokoga trgovačkog suda presudom pod posl. br. 32Pž-2808/20121 -2 dana 13. rujna 2022. godine.

19.Pregledom presude pod posl. br. 8P-695/2022-27 od dana 2. veljače 2024. godine donesene od Trgovačkog suda u Rijeci utvrđeno je da je tužitelj vodio postupak protiv tuženika radi isplate iznosa za kojeg tvrdi da ga je tuženik neosnovano stekao na temelju ništetnih Ugovora o zakupu od dana 30. ožujka 2006. godine odnosno iznosa od 3.059.109,20 kn za koji tvrdi da je platio tuženiku na ime zakupnine i tekućih troškova prostora, iznos od 116.957,86 kn, te iznose od 288.254,74 kn, 6.164,69 kn, 105.256,74 kn, 997.074,88 kn i 238.226,40 kn sve sa zakonskim zateznim kamatama za koje tvrdi da su isplaćeni u ovršnom postupku, a koji se provodi temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda posl. br. P-1165/2007/ na temelju kojih je tuženik pokrenuo ovršni postupak radi naplate tih tražbina) , pa tako prvim tužbenim zahtjevom traži da ga sud oslobodi plaćanja navedenih iznosa koje je dužan platiti po pravomoćnoj presudi, te drugih troškova odmjerenih pravomoćnom presudom i rješenjem, a tek podredno da mu tuženik te iznose namiri naknadi kao štetu( točka II eventualno kumuliranog tuženog zahtjeva) , odnosno da mu taj iznos isplati točka II drugog eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva) ne navodeći da se u tom tužbenom zahtjevu radi o šteti.

19.1. U ovom postupku navedeni tužbeni zahtjevi su odbijeni kao neosnovani ,a eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi su neosnovani, a u određenim dijelovima i nedopušteni u dijelovima su odbijeni kao nedopušteni

19.2. U naprijed navedenoj presudi sud je utvrdio slijedeće:

- da tužitelj ima procesno pravnu legitimaciju jer činjenica da je obrt tijekom postupka prestao s radom kako je to i utvrđeno iz obrtnog registra ne utječe na stranačku sposobnost tužitelja, jer prestankom obrt nije prestao postojati tužitelj kao fizička osoba koja je stranka postupka.

- da je nesporno sklopljen Ugovor o zakupu među strankama 30. ožujka 2006. godine koji je utvrđen ništetnim i bez pravnog učinka s obzirom na to da su predmet zakupa predstavljale nekretnine koje su po zakonskom određenju predstavljale pomorsko dobro, a tuženik nije imao koncesiju za gospodarenje pomorskim dobrom ( luke) , te ga dati u zakup tužitelju ( čl. 7. i 8. . Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama( „ Narodne novine“ broj158/03, 141/06, 38/09, 58/16, 98/19; dalje : ZPDML-a),

- da je Ugovor o zakupu utvrđen ništetnim presudom Trgovačkog suda u Rijeci broj P- 317&/2020 od dana 15. Travnja 2021. Godine, koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž-2808/2021-2 od 13. Rujna 2022. Godine, ali neovisno o tome tužitelj da nema pravo tražiti povrat plaćenog.

-da je odredbom članka 37. a ZPDML-a propisano da jedino Republika Hrvatska može poduzimati sve radnje radi zaštite pomorskog dobra, kao i podnositi tužbe radi utvrđenoj pomorskog dobra, naknade štete ili stjecanja bez osnove protiv osoba koje gospodarski koriste ili su koristile pomorsko dobro bez koncesije ili koncesijskog odobrenja i time ostvarile određene koristi ili svojim radnjama uzrokovale štetu, pa da je aktivna legitimacija Republike Hrvatske protiv osoba koje su neosnovano ( bez koncesije, na temelju ništetnih ugovora ) koristile pomorsko dobro, a što da je potvrdila i sudska praksa Visokog Trgovačkog suda u svojoj odluci Pž-847/2017-2) od 16. srpnja 2020.

- da je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja onda bi došlo do neosnovanog bogaćenja na strani tužitelja, jer u takvom slučaju tužitelj gospodarski iskorištavao pomorsko dobro za obavljanje svoje djelatnosti od 2006. godine( brodograditeljska i brodo remontna djelatnost kako to proizlazi iz Ugovora o zakupu) , stjecao prihode iz obavljanja djelatnosti, a pri tom bi zakupljeni prostor ( protupravno) koristio besplatno.

- da je tužitelj znao da je plaćanje zakupnine i troškova zakupljene nekretnine vrši temeljem ništenog Ugovara, a to sve da proizlazi i iz Ugovora o prodaji potraživanja od 18. prosinca 2005. godine ( čija stranka je bila tužitelj kao kupac tražbine HVB Splitske banke d.d. prema ovdje tuženiku u stečajnom postupku koje se vodio nad tuženikom, te je tim ugovorom i konstatirano da je Ministarstvo mora, turizma , prometa i razvitka, uprava pomorskog prometa, pomorskog dobra i luka-povjerenstvo za granice pod brojem klasa: UP/I 342-01/05-01-5 , ur. Broj: 530-04-05-2 donijelo dana 17. studenog 2005. godine rješenje temeljem kojeg su nekretnine u Vranjicu ( nekretnine iz Ugovora o zakupu sklopljenim između stranka) utvrđene kao granica lučkog područja za luke posebne namjene. Iz navedenog da proizlazi da je tužitelj znao kako se u konkretnom slučaju radi o pomorskom dobru(luka).

-da tužitelj ove činjenice nije u postupku ni osporavao , već da je zahtijevao isplatu sukladno odredbi članka 1112. ZOO-a ističuću kako je plaćanje vršio da bi izbjegao prisilu, pa da ima pravo na povrat stečenog bez osnova , pri čemu prisilu definira pokretanje ovršnog postupka sukladno presudi pod posl. br. P- 1165/2007,ali prisila je sukladno odredbi članka 1112. st. 1 ZOO-a postupanje ovdje tuženika prema tužitelju da mu se ugrožava život, tijelo ili neko drugo dobro osobe prema kojoj se vrši prinuda, odnosno njoj bliske osobe ( čl. 279 st. 2.) ZOO-a, a ne pokretanje ovršnog postupka što je zauzeo i Vrhovni sud u presudi broj Rev-303/11-2 od 18. veljače 2014. godine, radi čega da je tužbeni zahtjev tužitelja radi povrata stečenog bez osnova (toč. 1. 2. presude ) odbijen kao neosnovan.

- da je u odnosu na dio tužbenog zahtijeva kojim tužitelj zahtjeva da ga se oslobodi plaćanja obveze plaćanja u odnosu na koje je tuženik pokrenuo ovršni postupak pod posl. br. Ovr- 9747/17 koji se vodi pred ovima sudom Stalna služba u Kninu sve temeljem pravomoćne i ovršene presude posl. broj P-1165/2007-76 od 4. listopada 2011. godine sud utvrdio da je tužitelj podnio predmetnu tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom , pa ova parnica da je istovjetna ovom postupku jer je svrha tužbe u ovoj predmetnoj parnici istovjetna koju tužitelj želi postići u ovom postupku dijelu u kojem traži oslobađanje od plaćanja na temelju rješenja o ovrsi, pa da je ovaj zahtjev u ovom postupku istovjetan zahtjevu u ovoj predmetnoj parnici ( proglašenje ovrhe nedopuštenom), jer da se radi o parnici čijim bi prihvaćenjem bili proizvedeni isti učinci ( tuženik da ne bi bio ovlašten na temelju nedopuštene ovrhe tražiti prisilnu naplatu , a ono što je naplatio bi bio dužan vratiti na zahtjev tužitelja) Takav zahtjev nije dopušten obzirom na postojanje pravomoćne i ovršne presude kojom je tužitelju naloženo plaćanje i kojoj nisu oduzeta svojstva pravomoćnosti i ovršnosti.

20.Tužitelj ĐZ, je u svom iskazu naveo da je vlasnik dionica koje su se prodali u ovršnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Šibeniku, Stalne Službe Knin, ali oni su te dionice uzeli i u ovršnom postupku prodali. On i dalje tvrdi da su njegove dionice koje su prodane u ovršnom postupku. On da je imao dug u najmu i iz tog razloga je proveden ovršni postupak temeljem presude. Ne zna temeljem koje ovršne isprave je proveden ovršni postupak, nemam pojma. Postupak pred Trgovačkim Sudom u Rijeci se vodio protiv firme [obrt] , a ne zna da li je bio tužen zajedno s trgovačkim društvom [obrt] Da li je temeljem te presude trebao nešto platiti ovrhovoditelju Brodogradilište Viktor Lenac d.d., to ne zna. Inače da je vlasnik tvrtke tvrtke [obrt] i koja je u djelatnosti imala popravak i preinaku metalnih brodova. Vlasnik 105,000 dionica, da je bio ĐZ. Lenac da je pokrenuo ovršni postupak protiv njega, zbog duga od najma, odnosno zakup kojeg je imao sa brodogradilištem Viktorom Lencem , a ugovor je zaključen, tužitelj odgovara 2005. u zakupu da je imao cijeli prostor i plus dok. Je li nekretnina koju je držao u zakupu bila u vlasništvu Viktora Lenca, sud je utvrdio u postupcima da nikada nije bilo ni njegovo, ni splitske banke i Viktora I. Viktor Lenaca da nije moglo biti vlasništvo, Splitske banke, jer da je to pomorsko dobro. Nakon presude Trgovačkog suda u Rijeci da pokrenuo postupak da brodogradilište nije vlasništvo Viktora Lenca nego je pomorsko dobro. Presuda da je donesena u njegovu korist i ista je pravomoćna.

21.Zakonska zastupateljica CZ, je u svom iskazu navela da zadnjih 25 godina radi na rukovodećim poslovima i da se situacija u ovoj firmi jako dobro poznata. Tako da može kazati da se pred ovim sudom, Stalne Službe Knin, vodio postupak protiv ĐZ, trgovca pojedinca, R.L.E. TP, a sve temeljem presude koju je donio Trgovački sud u Rijeci u kojem postupku koji je pokrenuo kao tužitelj Brodogradilište Viktor Lenac d.d. protiv tužitelja u ovom postupku, a tuženika u tom postupku ĐZ, vlasnika obrta [obrt], a spor se vodio negdje 10 godina do pravomoćnosti, počeo je 2010. a završio je 2017. i to presudom Trgovačkog suda u Rijeci , a ista je postala i pravomoćna kad je bila potvrđena od Visokog trgovačkog suda 2017.

21.1. Kada se parnični postupak pravomoćno okončao, onda su 2017. godine tražili da se naplate iz dionica kojima je raspolagao ĐZ, tada tuženik, Kao vlasnik trgovac pojedinac [obrt] Tada su dali da se sredstva i zaplijene kod Središnjog kliričkog depozitarnog društva d.d.Zagreb i to je išlo ovršnim postupkom pred ovim sudom, Stalne Službe Knin, i nakon što su zaplijenjena sredstva misli da još uvijek nije doneseno rješenje o namirenju i sredstva su na depozitnom računu suda, a to sve zbog raznih prigovora ovršenika u tom postupku, tužitelja u ovom postupku, za odgodom ovrhe. Zna kad je potpisan ugovor zakupu da je tužitelj u ovom postupku bio vlasnik [obrt], ali je li to bio trgovac pojedinac ili obrt, to ne može sigurno kazati. Mora kazati da je brodogradilište Viktor Lenac 2001. kupio poslovni prostor od Brodoremont Split Vranjic u stečaju, a 2003. Viktor Lenac je otvorio vlastiti stečajni postupak i nije bio u mogućnosti obavljati izdvojenu djelatnost na drugoj lokaciji. Obrt [obrt] bio je jedan od podugovarača koji su pružali usluge u djelatnosti remonta brodova koje je Viktor Lenac u Vranjicu pružao svojim klijentima, a gospodin ĐZ je u 2004. ili 2005. iskazao želju da preuzme djelatnost remonta brodova u Vranjicu i tada se je obratio tadašnjem stečajnom upravitelju i Viktor Lenac je 2005. godine zaključio ugovor nakon provedenog natječaja sa ĐZ o predaji radnika i prodaji opreme te zadavanju u zakup poslovnog i radioničkog prostora i u zakup doka za kojeg je naknadno kasnije donesena odluka o prodaji tog doka gospodinu ĐZ, odnosno njegovom obrtu. Odluka o zakupu poslovnog prostora donesena je na temelju suglasnosti odbora vjerovnika stečaja dužnika Viktora Lenac u kojem su sjedili predstavnici Ministarstva financija i uz suglasnost Trgovačkog suda u Rijeci koji je vodio stečajni postupak Viktor Lenac. U tome nisu vidjeli nikakav spor, te da zbog potencijalne mogućnosti utvrđivanja pomorskog dobra se ne može zaključiti ugovor o zakupu, a u svakom slučaju je gosp. ĐZ činjenica da se radi o pomorskom dobru, već tada bila dobro poznata. Želi objasniti činjenicu koju je iznijela da je ĐZ bilo poznato to da se radi o pomorskom dobru prostora gdje se nalazilo brodogradilište, jer zbog tog nije mogao sklopiti ugovor o kupnji brodogradilišta, odnosno da otkupi fiducijalno pravo od tadašnje Splitske banke koja je bila vjerovnik nad prostorom brodogradilišta, i tu obavijest je dobio od Trgovačkog suda u Rijeci koja mu je bila poznata i dostavljena, pa je bio upoznat da se radi o pomorskom dobru. Umjesto otkupa fiducijalnog prava vlasništva između tužitelja ĐZ i Splitske banke je došlo do otkupa tražbine stečajnog vjerovnika i time povezanih razlučnih prava prešle sa HVB Splitske banke na ĐZ. U tom ugovoru je navedena činjenica da je riječ o pomorskom dobru. Sada mora kazati da brodogradilište ne obavlja više poslove na tom prostoru već samo u Rijeci, a što se tiče prostora u Vranjicu, što se događa s tim prostorom, to ne zna.

21.2.Postupak koji se vodio pod br. P-1165/2007 godine pred Trgovačkim sudom u Rijeci, da se je se vodio radi naplate zakupnine i svih troškova koje su bili vezani uz nekretninu, a što se tiče vrijednosti predmeta spora, kako je tužitelj isplatio neke od tražbina u toku postupka, onda se u tom pravcu i uređivao tužbeni zahtjev. Vlasnik brodogradilišta Viktor Lenac smatra da je vlasnik, s obzirom da je isti prostor kupio od Brod remonta Split u stečaju, ne sjeća se točno na koji način. Kakav je sada pravni status nekretnine, Brodogradilište Viktor Lenac, da ne može odgovoriti sa sigurnošću, pretpostavlja da je pomorsko dobro, ali ne zna da li postoji koncesija i u kojim granicama. Tužitelj da je vodio spor pred Trgovačkim sudom u Rijeci i da je donesena presuda u korist tužitelja.

22.Temeljem svih izvedenih dokaza ovaj sud cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u njihovoj cjelokupnosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ( „ Službeni lsit SFRJ“ br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., „Narodne novine“ br: 53/91, 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11-službeno prečišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 155/23., 146/25. -dalje : ZPP-a) je utvrdio da je nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja ni po osnovi odredbe članka 50 st. 1. toč. 7 Ovršnog zakona ( „ Narodne novine“ br: 112/12, 25/13, 93714, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24) dalje: OZ-a) po kojoj tužitelj traži da se ovrha proglasi nedopuštenom iz razloga da ovrhovoditelj-tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, jer da ovešnik nije vlasnik oznake VELERN-R-B-, reg oznake Brodogradilište Viktor Lenac d d. nominalne vrijednosti 1.052.110,00 kn, već da je vlasnik upisan R. L. E. t. p , a niti po osnovi odredbe članka 50. st. 1 toč. 9. da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, a u ovom konkretnom slučaju je donesena presuda pod posl. br. 4P- 317/2020-19 od strane Trgovačkog suda u Rijeci kojom presudom je utvrđeno da je ništetan Ugovor o zakupu od 30. ožujka 2006. godine 2006. godine sklopljen između tužitelja IZ, vlasnik [obrt] metalnih brodova kao zakupoprimca i tuženika BRODOGRADILIŠE VIKTOR LENAC d. d. Rijeka kao zakupodavca s osnova nemogućnosti tuženika da tužitelju da u zakup područje koje je u pomorskom dobru , jer se jedino na temelju koncesije može gospodarski iskorištavati pomorsko dobro koju koncesiju odobrava Republika Hrvatska sukladno odredbi članka 7 i 8 ZPDML-a . a koje utvrđenje ništetnosti u odnosu na vlasništvo zakupljenog prostora nema utjecaja sa ugovorenim pravima i obvezama između tužitelja kao zakupoprimca korisnika prostora i tuženika kao zakupodavca kojem je tužitelj kao zakupoprimac imao obvezu plaćanja korištenja nekretnina obzirom da se radi o vlasničko pravnim odnosima, a ne obveznim, a uzimajući u obzir i činjenicu da je tužitelju bila poznata da se radi o zakupu prostora u pomorskom dobru, pa se na činjenicu da je ovrha nedopuštena s osnova utvrđenja da je ugovor o zakupu ništetan jer tuženik nije imao koncesiju od strane Republike Hrvatske za nekretnine koje su pomorsko dobro tužitelj ne može pozivati kao osnov da bi i ovrha bila nedopuštena i da za tu činjenicu nije imao saznanja ranije u vrijem donošenja rješenja o ovrsi .

23.U odnosu na navode tužitelja –ovršenika da dionice 2105211 oznake VLEN- R-B, registracijska pozicija VLEN-I Brodogradilište Viktor Lenac d.d. nominalne vrijednosti 1.052.110,00 tadašnjih kuna , već da je vlasnik R.L. E. T.P., nisu njegovo vlasništvo , pa da se na dionicama ne može provoditi postupak , nije osnovano obzirom da je iz obavijesti o stanju računa na dan 4. kolovoza 2017. godine do 12. svibnja 2025. godine navedeno da je naziv računa R.T.L. T.P račun brisan iz sustava SKDD- a po registracijskoj poziciji VLEN-R-B- VLEN BRODOGRADILIŠTE VIKTOR LENAC d. d. ima temeljni kapital vrijedni papira 1.052.110,00 tržišne vrijednosti 1.083.673,30 tadašnjih kuna, a po promjenama registracijske pozicije na dan 12. svibnja 2025. godine stanje je nula ( list 119-122) spisa. Osim toga pregledom ovršnog spisa i podataka o vlasništvu dionica proizlazi da je vlasnik dionica R.T.L. T.P. Krš 2 Drniš ĐZ kao trgovac pojedinac za popravak i preinake metalnih brodova, pa je neosnovan navođenje tužitelja –ovršenika da dionice nisu vlasništvo IZ ovršenika već R. T. L. R.P. kada je on vlasnik istog kao trgovac pojedinac i odgovora za obveza cjelokupnom svojom imovinom što je tužitelj i sam u svom stranačkom iskaz naveo da je on vlasnik dionica koje su se prodale u ovršnom postupku, jer da je on imao dug od zakupa, pa da je iz tog razloga proveden ovršni postupak temeljem presude.

24. U odnosu na navode tužitelja da ovrha nije dopuštena, jer da je donesena presuda pod posl. br. P-317/2020 dana 15. travnja 2021. godine kojom presudom da je utvrđen ništetnim Ugovor o zakupu sklopljen između stranaka 30. ožujka 2006. godine , a koja presuda je i potvrđena od strane Visokog trgovačkog suda posl. br. 32Pž -2808/2021-2 dana 13. rujna 2022. godine ovaj sud je utvrdio da ova činjenica nema utjecaja na provedbu ovršnog postupka koji postupak se vodi temeljem pravomoćne i ovršne isprave presude i rješenja Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. P- 1165/2007 od 4. listopada 2011, dopunjene i ispravljene Dopunskom presudom i rješenjem posl. br. P-1165/2007-86 od 2. ožujka 2012 i rješenje broj P- 1165/2007 od 4. svibnja 2012. godine, te temeljem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7878/2012 -2 od 23. studenog 2016. godine koje ovršen isprave nisu ukinute ni po kojoj osnovi, a istima je utvrđeno da je tužitelj dužan tuženiku isplatiti na ime zakupa iznos od 288.254,74 tadašnjih kuna sa pripadajućim zateznim kamatama , kao i troškovima postupka, a to tim više što je tužitelj znao da je prostor koji je tuženik dao u zakup pomorsko dobro, pa prema tome nedostatak osnova gospodarenja nekretninom koje je bila predmetom zakupa u naravi pomorsko dobro ( luke) nema utjecaja na prava i obveze tužitelja prema tuženiku koji je držao prostor u njemu obavljalo djelatnost po ugovoru, te ostvarivao prihode, a to sve i obzirom da je u postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Rijeci po tužbi tužitelja pod posl. br.8 P- 695/2022 , radi isplate, na temelju vjerodostojne isprave sa zateznim kamama i troškovima određenim presudom Trgovačkog suda u Rijeci broj P-1165/2007 od 2. ožujka 2012. godine i rješenja P-1165/2007 od 4. siječnja 2012. godine i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7878/2010 u kojem postupku se je tužitelj također pozivao na presudu pod posl. br. P- 317/2020-19 od dana 15. travnja 2021 kojom presudom je utvrđen ništetnim Ugovor o zakupu od 30. ožujka 2006. tužbeni zahtjev odbijen i odbačena tužba kao nedopuštena, sukladno naprijed navedenim utvrđenjima u donesenoj presudi pod posl. br. 8 P-695/2022 od dana 2. veljače 2024. godine, pa je i zbog ovog žalbenog razloga zbog kojeg je tužitelj ovršenik upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom s osnova donesene presude u predmetu posl. br. P-317 /2020 od dana 15. travnja 2021. godine za koji razlog je ovaj sud kod utvrđenja nedopuštenosti ovrhe vezan, tužbeni zahtjeva trebalo odbiti i presuditi kao u pravorijeku ove presude.

25.Prijedlog za određivanje privremene mjere kojom bi se naložilo Općinskom sudu, Stalnoj službi u Kninu , odgoditi ovrhu koja se vodi pod posl. br. Ovr-947/2017 radi naplate tražbine pljenidbom, procjenom i prodajom 105.211 dionica VVLEN-R-B, registracije pozicije VLEN-I Brodogradilište Viktor Lenac d. d. nominalne vrijednosti 1.052.110,00 kn na računu glavnice u iznosu od 1.910.906,82 kn i troška postupka od 22.450,00 kn do pravomoćnog okončanja ovog postupka nije dopušten, obzirom da se ovršni postupak provodi temeljem pravomoćne i ovršne Presude i rješenja Trgovačkog suda u Rijeci posl.. br. P-1165/2007-76 pd 4. listopada 2011. godine i dopunjen i ispravljen Dopunske presude i rješenja posl.br. P-1165/2007-86 od 2. ožujka 2012. godine i rješenja od dana 4. svibnja 2012. godine kao i presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7878/2012-2 od 23. studenog 2016. godine, jer bi se istom zabranilo odnosno odgodilo provođenje ovrhe prisilnim izvršenjem sudske ovršne isprave, pa je trebalo odbaciti prijedlog za određivanje privremene mjere kao nedopušten u ovom postupku i riješiti kao u pravorijeku rješenja.

26.Odluka o trošku postupak temelji se na odredbi članka 154. st. 1, 155. i 164 ZPP-a, pa je tuženiku opravdano priznat trošak po zahtjevu sukladno Tarifi o naradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ( "Narodne novine" br. 42/12, 103/14, 118/14, 37/22 , 126/22 i 138/23 ) po vrijednosti predmeta spora od 253.620,92 € i to za sastav odgovora na tužbu ( Tbr. 8/1) u iznosu od 1908 bodova svaki bod 2 € je 3.816,00€, te sastava podnesaka od dana 4, prosinca 1908 bodova što je 3.816,00 €, od dana 9. siječnja 2025. godine u iznosu od 50 bodova što je 100,00€ , od dana 23. siječnja 2025. godine 100 bodova što je 200€ , od 19. veljače 2025. godine 1908 bodova što je 3.816,00€, te zastupanja na ročištu održanim dana 10. lipnja 2024. godine (Tbr. 9/5) 50 bodova što je 100,00€, 9. siječnja 2025. godine50 bodova što je 100,00€, 27. ožujka 2025. godine 1908 bodova što je 3.816,00 €, 9. srpnja 2025. godine, 1908 bodova što je 3816,00 €, i zastupanje 25. ožujka 2026. godine 1908 što je 3.816,00 € i ukupno 27.112,00 € , a sa PDV-om od 25% 6.778,00 € je 33.890,00 €.koji trošak je u obvezi naknaditi tužitelj tuženiku sa pripadajućom zateznom kamatom sukladno odredbi članka 29. ZOO-a., a vrijeme od kad teče kamata je određeno sukladno odredbi članka 30. st. 2 OZ-a .

U Šibeniku, dana 5. svibnja 2026. godine

SUDAC

Anđelka Bagić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu za Županijski sud u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke.

DN-a:

-kao na zapisniku objave i dostave od dana 5. svibnja 2026.godine