REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska br. 31

Poslovni broj: Pr-539/2021-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu pojedincu Đuri Drušku, u građanskopravnoj stvari tužiteljice TFŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnici Hrvoje Raić i Leon Zrnić, odvjetnici u odvjetničkom društvu Kasalo & Raić d.o.o., Hrvatske mornarice 1/J, Split, protiv tuženika Doma zdravlja Vukovar, OIB: 97187252071, Sajmište 1, Vukovar, kojega zastupa zakonski zastupnik ravnatelj TF, radi isplate, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 31. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i tuženika, na temelju odredbe članka 335. stavka 4. ZPP-a, 5. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Domu zdravlja Vukovar, OIB: 97187252071, Sajmište 1, Vukovar isplatiti tužiteljici TFŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime razlike plaće bruto iznos od 99,16 € (slovima: devedeset devet eura i šesnaest centi), zajedno sa zateznom kamatom, tekućom od 16. veljače 2017. pa do isplate i to tekućom, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, od 16. veljače 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim tekućom od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate tekućom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku Domu zdravlja Vukovar, OIB: 97187252071, Sajmište 1, Vukovar isplatiti tužiteljici TFŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime razlike plaće neto iznos od 297,30 € (slovima: dvjesta devedeset sedam eura i trideset centi), zajedno sa zateznom kamatom, tekućom do 31. prosinca 2022. po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim tekućom od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate tekućom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine i to tekućom:

- na iznos od 56,74 € od 16. rujna 2016. do isplate;

- na iznos od 54,56 € od 16. listopada 2016. do isplate;

- na iznos od 52,08 € od 16. studenoga 2016. do isplate;

- na iznos od 54,56 € od 16. prosinca 2016. do isplate;

- na iznos od 54,56 € od 16. siječnja 2017. do isplate;

- na iznos od 24,80 € od 16. veljače 2017. do isplate, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan preostali dio tužbenoga zahtjeva tužiteljice za isplatu bruto iznosa od 526,45 € (slovima: petsto dvadeset šest eura i četrdeset pet centi), zajedno s pripadajućom kamatom, kao i zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima razlike plaća iz točke I. izreke ove presude.

IV. Odbija se kao neosnovan preostali dio tužbenoga zahtjeva tužiteljice za isplatu neto iznosa od 106,54 € (slovima: sto šest eura i pedeset četiri centa), zajedno s pripadajućom kamatom.

V. Nalaže se tuženiku Domu zdravlja Vukovar, OIB: 97187252071, Sajmište 1, Vukovar, da tužiteljici TFŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.056,22 € (slovima: tisuću pedeset šest eura i dvadeset dva centa), sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. svibnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

VI. Odbija se kao neosnovan preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnoga troška u iznosu od 468,78 € (slovima: četiristo šezdeset osam eura i sedamdeset osam centi), zajedno s pripadajućom kamatom.

Obrazloženje

1. Tužiteljica TFŠ je 19. kolovoza 2021. podnijela tužbu protiv tuženika Doma zdravlja Vukovar, radi isplate.

2. Tužiteljica u tužbi navodi kako slijedi: „Tužiteljica je u razdoblju od 1. prosinca 2015. godine do 31. prosinca 2016. godine zaposlena kod tuženika kao liječnik obiteljske medicine. Tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN br. 27/01, 39/09). U naznačenom razdoblju plaća tužiteljice je definirana Zakonom o plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09) gdje je u čl. 4. propisano: „Plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.” Nadalje, u naznačenom spornom razdoblju osnovica plaće regulirana je Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09, 124/09; dalje: Zakon o osnovici), u odredbi članka 2.: „Osnovica plaće u javnim službama se utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom”. Također u navedenom razdoblju na snazi je Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 150/13, 153/13) kao i Sporazumi Vlade RH i sindikata javnih službi koji su sklopljeni na način propisan za sklapanje kolektivnih ugovora i koji imaju svojstvo kolektivnog ugovora, a kojima je određena visina osnovice za obračun plaća u javnim službama. Prema Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006. godine osnovica za obračun plaće je od 2009. godine iznosila 5.415,37 kn te je istim sporazumom ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaće u javnim službama (Nastavno: osnovica) za po 6% u 2007., 2008. i 2009.g. U odredbi članka 2. Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009. godine određeno je privremeno smanjenje osnovice u 2009. godini sa 5.415,37 kn na 5.108,84 kn, a odredbi članka 3. je ugovoreno vraćanje osnovice na razinu od 5.415,37 kn nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a. Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. godine u članku 3. istog je određeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH pokažu rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja). Dana 28.12.2012. doneseno je Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama kojim se utvrđuje da se, za slučaj da se do 31.12.2012. ne ostvare pretpostavke iz članka 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, kojim se utvrđuje da se za slučaj da se do 31.12.2012. ne ostvare pretpostavke iz čl. 3. Izmjena i dodatka Sporazumu Vlada obvezuje korigirati osnovicu za obračun plaća u javnim službama, na način da će ista biti na razini koja odgovara utvrđenom paritetu između bruto plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi u RH za cijelu 2008. na godišnjoj razini. Dalje je utvrđeno da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP bude bilježio negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu primjena usklađenja odgoditi za onoliko tromjesečja koliki je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Dana 27. studenog 2015. godine Državni zavod za statistiku RH objavio je Priopćenje za javnost s realnim tromjesečnim međugodišnjim promjenama BDP-a iz kojeg je razvidno da je u drugom tromjesečju 2015. godine realan rast BDP-a iznosio 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. godine realan međugodišnji rast BDP-a iznosio 2,8%. Iz tih podataka slijedi da je dva tromjesečja uzastopno prosječni medugodišnji realni rast BDP-a iznosio točno 2%. Nakon objave službenih podataka Državnog zavoda za statistiku, Vlada Republike Hrvatske nije donijela posebnu odluku o visini osnovice za 2016. godinu, jer je na snazi bio Temeljni kolektivni ugovor i sporazumi o osnovici, kojima je visina osnovice za obračun plaća za 2016. godinu bila određena na 5.415,37 kn (sukladno čl. 2. Zakona o osnovici). Bez obzira na navedeno tuženik je tužiteljici za rad u prosincu 2015.g. i u cijeloj 2016. godini plaću obračunao s osnovicom od 5.108,84 kn odnosno s nižom osnovicom zbog čega je pogrešno obračunat svaki dio plaće tužiteljice.". S obzirom na navedeno, tužiteljica predlaže da sud tuženiku rješenjem naloži da u spis dostavi obračune plaća za tužiteljicu i to za razdoblje od 01. prosinca 2015. godine do 31. prosinca 2016. godine te će tužiteljica sukladno odredbi čl. 186. b st. 4. ZPP-a po pribavi navedene dokumentacije i nakon provedenog vještačenja na gore specificirane okolnosti, urediti tužbeni zahtjev i predložiti naslovnom sudu da donese presudu, kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće neutvrđeni bruto iznos kuna, prema pribavljenim podacima, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos, počevši od dospijeća svakog pojedinog iznosa 15.-og dana u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate, s tim da mu dospjele, a neisplaćene iznose isplati odjednom, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3% poena, s time da tužiteljica zadržava pravo urediti konačni tužbeni zahtjev nakon naknadno dostavljenih podataka, odnosno prema iznosima utvrđenim nakon provedenog financijskog vještačenja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe prigovor zastare, kao i da tužiteljica raspolaže svom potrebnom dokumentacijom. Nadalje navodi kako slijedi: „Nesporno je da je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika te da je zaposlen na radnom mjestu. Nesporno je nadalje, da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ br. 27/01. i 39/09.), s obzirom da je isti zdravstvena ustanova kojoj se sredstva za plaće osiguravaju iz sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. U razdoblju na koje se odnosi tužba, na plaću tužiteljice kod tuženika paralelno su se primjenjivali zakoni, podzakonski propisi i kolektivni ugovori koji se odnose na radne odnose u javnim službama, odnosno na radne odnose u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Prilikom utvrđivanja prava tužiteljice na isplatu plaće, primjenjivala se odredba članka 7. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14., 127/17. i 98/19.) kojom je propisano da radnik ima osnovno pravo na isplatu plaće za obavljeni rad, dok je samo uređenje iznosa plaće regulirano drugim pravnim izvorima. U utuženom razdoblju tužiteljeva plaća definirana je Zakonom o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ br. 27/01e. i 39/09.), koji u članku 4. određuje da plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenata složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Člankom 5. istog Zakona propisano je da su polazišta za utvrđivanje osnovice za izračun plaće prijedlog proračuna za sljedeću godinu, sporazum o politici plaća i prosječna mjesečna isplaćena bruto plaća zaposlenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini, koju utvrđuje Državni zavod za statistiku i objavljuje u „Narodnim novinama“. Nadalje, način određivanja osnovice plaće u javnim službama utvrđen je Zakonom o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ br. 39/09. i 124/09.), koji u članku 2. propisuje da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljeni su sporazumi kojima se regulira osnovica za plaće u javnim službama, a na koje se tužitelj poziva u tužbi. Tako je dana 23.11.2006. godine između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Sporazum) kojim je ugovoreno povećanje osnovice za obračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007. godini, 2008. godini i 2009. godini. Dana 13.05.2009. godine, zbog nastupa recesije, Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Dodatak Sporazumu) kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razinu prije 01. siječnja 2009. godine, odnosno na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% za 2009. godinu na iznos o 5.415,37 kn sporazumno odgođeno do ispunjenja uvjeta iz članka III. Dodatka Sporazumu. Dana 26.10.2011. godine između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Izmjene Dodatka Sporazumu) kojima je ugovoreno da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznosit 5.415,37 kn bruto, za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu da je poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim izmjenama i dopunama. Izmjene Dodatka Sporazumu usvojene su i u obliku Arbitražne odluke od dana 07. prosinca 2011. godine. Dana 28. kolovoza 2015. godine Državni zavod za statistiku (dalje u tekstu: DZS) objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015.g. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2 % u drugom tromjesečju 2015.g. u odnosu na isto tromjesečje 2014.g. Dana 27. studenog 2015. godine DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015.g. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8 % u trećem tromjesečju 2015.g. u odnosu na isto tromjesečje 2014.g. Nakon objave službenih podataka DZS, Vlada RH nije donijela posebnu odluku o visini osnovice plaće u javnim službama niti je smatrala da su temeljem pokazatelja iz Priopćenja za javnost DZS u prosincu 2015. godine ispunjeni uvjeti iz Izmjena Dodatka Sporazumu, sukladno kojima bi se od siječnja 2016. godine primjenjivala osnovica za obračun plaće u iznosu od 5.415,37 kn. Slijedom navedenog, nije izvršena niti izmjena visine osnovice u informacijskom sustavu COP putem kojeg tuženik isplaćuje plaću tužiteljici, a koji je uspostavljen Odlukom Vlade Republike Hrvatske o uspostavi i održavanju usluge centraliziranog obračuna plaća i upravljanja ljudskim resursima za sva tijela državne uprave (COP i HRM TDU) („Narodne novine“ br. 90/06.). Tuženik ističe da nema nikakvog utjecaja na mogućnost utvrđivanja osnovice za plaće, kao niti drugih elemenata propisanih od strane Vlade Republike Hrvatske za obračun plaće u svim javnim službama, pa stoga ističe nedostatak ovlasti kao i tehničkih mogućnosti kojima bi mogao utjecati na postojeći način obračuna plaće tužitelja, pa tako i na osnovicu za izračun plaće, s obzirom da istu obračunava i isplaćuje sukladno parametrima određenim Centralnim obračunom plaća (COP). Kada se postavlja pitanje razloga zbog kojih osnovica nije izmijenjena u informacijskom sustavu COP-a, odnosno razlozima zašto Vlada Republike Hrvatske nije smatrala da su ispunjeni uvjeti za povećanje osnovice, može se raspravljati o valjanosti Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, a obzirom isti nije potpisan od strane svih potpisnica prvotnog Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama te da su Izmjene i dopune Sporazuma donesene na način da ih je Vlada RH usvojila na telefonskoj sjednici, u kojem slučaju tako donesena odluka, a sukladno čl. 38. Poslovnika Vlade mora biti potvrđena na idućoj sjednici Vlade, što u ovom slučaju nije učinjeno, a što bi moglo činiti izmjene i dopune Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama bez pravnog učinka. Nadalje, sporan je i sam način iskazivanja povećanja BDP-a, pa isti iznosi točno 2 % iskazan na dvije decimale, dok rast BDP-a iskazan na četiri decimale iznosi manje od 2%, odnosno 1,9998%, o čemu postoje različita tumačenja Vlade Republike Hrvatske, DZS i sindikata javnih službi, ali nesporno je da je to pitanje u cijelosti izvan ovlasti tuženika kao poslodavca tužitelja. Slijedom naprijed navedenog, nesporno je da je plaća tužitelju u spornom razdoblju obračunavana sukladno Zakonu o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ br. 27/01. i 39/09.) i to tako da ju čini umnožak koeficijenata složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće u iznosu od 5.108,84 kn, a koju osnovicu niti utvrđuje niti na njezinu visinu utječe tuženik, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Tuženik isplatu plaća zaposlenika vrši putem COP-a temeljem obračuna kojeg je taj informacijski sustav izvršio te pritom nije jedini poslodavac u zdravstvu u Republici Hrvatskoj koji na isti način obračunava i isplaćuje plaće radnicima već se plaća na isti način, primjenjujući istu osnovicu za plaće obračunava svim zaposlenicima u zdravstvu, ali i šire, u svim javnim službama. Tuženik je plaće zaposlenika prije ulaska u tzv. COP obračunavao u skladu s pozitivnim zakonskim propisima, a putem COP-a plaće/naknade plaće se obračunavaju od lipnja 2014. godine, u kojem je obračunata i isplaćena plaća svim radnicima u zdravstvu za mjesec svibanj 2014. godine, sukladno Obavijesti Ministarstva zdravlja Republike Hrvatske (Klasa: 12002/13-02/02., Ur.broj: 534-10-2/1- 13-159, Zagreb, 25. ožujka 2014. godine). Tuženik u COP unosi samo broj odrađenih sati koje tužitelj odradi tijekom mjeseca, bilo u redovnom radu, dežurstvu ili pripravnosti, dok se obračun plaće i svih njenih dodataka, kao i automatski obračun važeće osnovice plaće obavlja putem COP-a. Naime, odrađeni sati unose se pod određenim šiframa u COP i tuženik nema mogućnost utjecati na način obračuna tužiteljeve plaće s obzirom da se informacijski sustav COP postavlja po naputku resornog ministarstva, a isti se primjenjuje u svim zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj. Osnovica za obračun plaće je element plaće koji nije ovisan o volji poslodavca, odnosno u ovom slučaju tuženika, pa isti na nju ne može utjecati ni na koji način. COP je uspostavljen je Odlukom o uspostavi i održavanju usluge centraliziranog obračuna plaća i upravljanja ljudskim resursima za sva tijela državne uprave (COP i HRM TDU) („Narodne novine“ br. 90/06.), koju je donijela Vlada Republike Hrvatske, a kojom je propisano da Vlada Republike Hrvatske naručuje od Financijske Agencije (FINA) uspostavljanje sustava centraliziranog obračuna plaća, koji, između ostalog obuhvaća, upravljanje kolektivnim i granskim ugovorima, koji omogućuje učinkovito upravljanje proračunskim sredstvima za plaće zaposlenih u javnom sektoru i predstavlja jednu od reformskih mjera i mjera fiskalne konsolidacije Vlade Republike Hrvatske, čija je svrha osigurati uvid u način isplate plaća (koeficijenata, različitih dodataka i sl.) radi jedinstvenosti načina obračuna plaća temeljem istih pravnih propisa, a čiji su korisnici sve institucije koje su korisnici proračuna, odnosno državne i javne službe kojima se rashodi za zaposlene osiguravaju u državnom proračunu, odnosno sve javne službe u smislu Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ br. 27/01. i 39/09.), pa tako i sve zdravstvene ustanove u Republici Hrvatskoj na koje se primjenjuje navedeni Zakon o plaćama u javnim službama. Pri tome, ističe se, da kako tužitelj navodi da je tuženik pogrešno obračunavao njegovu plaću i isplaćivao je putem COP-a, temeljem pogrešne osnovice plaće, onda su na isti način postupale i pogrešno obračunavale i isplaćivale plaću sve zdravstvene ustanove u Republici Hrvatskoj, a što naravno ne bi bio dopušten slučaj, s obzirom da je Ugovorom o pružanju usluga centraliziranog obračuna plaća i upravljanja ljudskim resursima, od 25. listopada 2013. godine, Vlada Republike Hrvatske povjerila Financijskoj Agenciji (FINA) poslove uspostave i podrške informatičkog sustava centraliziranog obračuna plaća radi uspostave jedinstvenog, poslovno-informatičkog sustava u poslovnim procesima javnog sektora, koji se odnose na upravljanje rashodima za zaposlene putem sustava koji, osim obračuna plaća za sve institucije javnog sektora po jedinstvenim pravilima, omogućeno upravo kvalitetno izvješćivanje o isplaćenim plaćama na razini cijelog sustava, odnosno grupa institucija. Dakle, naručitelj uspostave COP-a je Vlada Republike Hrvatske koja je time dobila uvid u cjelovit sustav praćenja rashoda zaposlenika u javnom sektoru, a čiji su prvi korisnici bili Ministarstvo financija i Ministarstvo uprave (pilot institucije), koji kao koordinatori uspostave sudjeluju u definiciji standarda i poslovnih pravila COP-a, a obračun plaće zdravstvenih radnika putem COP-a odvija se sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, odnosno Uputi Ministarstva zdravstva (Klasa: 12002/13-02/02, Ur.broj: 534-10-2/1-13-140, od dana 11. veljače 2014. godine), koja je uz suglasnost Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja dostavljena Upravi Financijske Agencije (FINA), Ministarstvu uprave te zdravstvenim ustanovama, koja se može također preuzeti na mrežnim stranicama Ministarstva zdravstva, a iz koje se može utvrditi, u samom uvodu, da ju nadležno Ministarstvo dostavlja uz suglasnost Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora na znanje nadležnim institucijama, čiji popis se nalazi na kraju Upute, te u skladu s Odlukom o uspostavi i održavanju usluge centraliziranog obračuna plaća i upravljanja ljudskim resursima za sva tijela državne uprave (COP i HRM TDU) („Narodne novine“ br. 90/06.), koju je donijela Vlada Republike Hrvatske. Također, tuženik navodi da se iz Godišnjeg izvješća Financijske Agencije za 2014. godinu (od kada je i tuženik u sustavu COP-a), a koje je usvojeno na Hrvatskom saboru, podneseno i Vladi Republike Hrvatske, jasno može zaključiti koji su resori i kada ušli u sustav centralnog obračuna plaća koji provodi isključivo Financijska Agencija (FINA), temeljem sklopljenih Ugovora sa Vladom Republike Hrvatske, a koje se Izvješće može preuzeti na mrežnim stranicama Vlade Republike Hrvatske te ju zbog opsežnosti tuženik ne prilaže kao dokaz uz odgovor na tužbu. Tuženik ističe da osobitu pozornost posvećuje osiguravanju isplata plaće, ali i drugih materijalnih prava svim svojim zaposlenicima u skladu sa svim važećim pozitivnim zakonskim propisima i pod zakonskim aktima unutar svojih ovlasti, međutim nema niti ovlasti niti tehničkih mogućnosti utjecati na postojeći način obračuna plaće tužitelja, pa tako ni na osnovicu za izračun plaće. Iz svega navedenog tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao pravno i činjenično neutemeljen i u cijelosti neosnovan te ističe da je materijalno-pravna tematika ovog postupka izrazito važna budući da cjelokupni zdravstveni kadar u mreži javne zdravstvene službe, kao i ostale javne službe u Republici Hrvatskoj obračunavaju plaće kroz sustav Centralnog obračuna plaća (COP), pa tako i tuženik, a koji Centralni obračun plaća se vrši putem Financijske agencije (FINA) sukladno važećim zakonima, propisima i kolektivnim ugovorima te tuženik nije ovlašten sumnjati u njihovu zakonitost kao niti utjecati na postavljanje parametara za sam obračun plaće. Tuženik slijedom iznijetog a s obzirom na nespornu činjenicu da ni jedna zdravstvena ustanova u Republici Hrvatskoj, da tako ni on ne vrši obračun plaća, već samo isplatu obračunatih plaća od strane Centralnog obračuna plaća (COP), čime je uklonjena svaka mogućnosti da na bilo koji način može utjecati na taj obračun (COP), smatra da on u ovom postupku nije niti pasivno legitimiran te u tom kontekstu ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na njega.“. S obzirom na navedeno predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

4. Podneskom od 20. ožujka 2023. tuženik je u spis dostavio obračunske liste plaće tužiteljice za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 31. prosinca 2016. Ponovio je i prigovor zastare.

5. Tužiteljica se podneskom od 11. travnja 2023. očitovala na odgovor na tužbu te je navela kako ustraje u prijedlogu da se tuženiku naloži da putem svog računovodstva izradi obračun razlike bruto i neto plaće za utuženo razdoblje te ih dostavi sudu kako bi tužiteljica mogla precizirati tužbeni zahtjev, a ako tuženik ne postupi po nalogu suda i ne dostavi obračun razlike bruto plaća tada tužiteljica ostaje kod prijedloga da se provede knjigovodstveno-financijsko vještačenje kako bi se utvrdila točna razlika bruto i neto plaće za utuženo razdoblje. Ističe kako je tužba uredna te kako nisu osnovani tuženikovi navodi. Ustraje u tužbi te proširuje tužbeni zahtjev glede iste pravne i činjenične osnove i za naredno razdoblje do 26. siječnja 2017. pa sukladno tome tužitelj predlaže da sud obveže tuženika da obračun razlike plaće za razdoblje od prosinca 2015. do 26. siječnja 2017. godine podredno da se izvede dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem.

6. Podneskom od 11. svibnja 2023. tuženik je naveo kako se protivi proširenju tužbenoga zahtjeva, dok je u privitku podneska od 22. rujna 2023. u spis dostavio obračunske liste plaće za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 26. siječnja 2017.

7. Tužiteljica je u podnesku od 24. listopada 2023. navela kako ustraje u dokaznome prijedlogu za provođenjem financijsko-knjigovodstvenoga vještačenja na okolnost visine predmetnoga potraživanja, jer tuženik ponovno nije dostavio obračun razlike plaće izrađen od strane računovodstva tuženika.

8. Dana 12. prosinca 2024. održano je pripremno ročište u ovoj pravnoj stvari, na koje su pristupili punomoćnici stranaka.

9. Tužiteljica je ostala pri navodima tužbe, tužbenome zahtjevu te pri svim navodima iznesenim tijekom parnice. Ostala je pri dokaznome prijedlogu za provođenje financijsko-knjigovodstvenoga vještačenja. Tuženik je ostao pri navodima odgovora na tužbu te se protivi tužbenome zahtjevu i predlaže da se isti odbije kao neosnovan.

10. Na pripremnome ročištu sud je, u smislu odredbe članka 190. stavka 3. Zakona o parničnome postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 70/19., dalje: ZPP), dopustio preinaku tužbe u ovoj pravnoj stvari na način da je dopustio da tužiteljica utuži i razdoblje mjeseca siječnja 2017. (do uključivo 26. siječnja 2017.), jer smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, iako se tuženik u podnesku od 11. svibnja 2023. takvoj preinaci usprotivio. Naime, sud smatra kako ne bi bilo svrsishodno da tužiteljica u ovoj pravnoj stvari ponovno tuži samo za razdoblje mjeseca siječnja 2017., kada se u istoj odlučuje i o isplati razlike plaće za razdoblje od mjeseca prosinca 2015. do mjeseca prosinca 2016., a radi se o istoj osnovi na kojoj se temelji zahtjev tužiteljice.

11. Također, sud je na pripremnome ročištu, a sukladno odredbi članka 292. stavka. 3. ZPP-a, usvojio dokazni prijedlog tužiteljice za provođenje financijsko- knjigovodstvenoga vještačenja nad platnim listama tužiteljice za razdoblje od 1. prosinca 2015. do uključivo 26. siječnja 2017., na okolnost visine razlike plaće tužiteljice, odnosno na okolnost izračuna svake plaće u predmetnom razdoblju s osnovicom od 5.415,37 kn, s time što će vještak posebno iskazati iznose za razdoblje od 1. prosinca 2015. do uključivo 31. srpnja 2016., a posebno za razdoblje od 1. kolovoza 2016. do uključivo 26. siječnja 2017.

12. Stalni sudski vještak financijsko-knjigovodstvene struke Darijo Dumančić je 21. listopada 2025. u spis dostavio vještački nalaz i mišljenje, u čijem zaključku je naveo koliko iznosi razlika visine plaće tužiteljice, sve kako je navedeno na stranici 121 spisa.

13. Podneskom od 6. studenoga 2025. tužiteljica se očitovala na nalaz i mišljenje vještaka, na način da ga je uredila sukladno tome nalazu i mišljenju.

14. Podneskom od 11. studenoga 2025. tuženik je naveo kako nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

15. Podneskom od 21. studenoga 2025. stalni sudski vještak financijsko- knjigovodstvene struke Darijo Dumančić očitovao se kako je tužiteljica postavila tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka.

16. Dana 31. ožujka 2026. održano je ročište za glavnu raspravu, na kojemu su stranke izjavile kako ostaju pri svojim podnescima i navodima.

17. Na istome ročištu je izveden dokaz saslušanjem knjigovodstveno- financijskoga vještaka Darija Dumančića, koji je izjavio: "Navodim kako u cijelosti ostajem pri svom nalazu i mišljenju kojega sam dostavio ovome sudu. Nalazu i mišljenju nemam ništa drugoga za dodati. To je sve što imam za izjaviti.“. Punomoćnici stranaka nisu imali pitanja niti primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

18. Na glavnoj raspravi su se također izveli dokazi čitanjem svih isprava priloženih u sudski spis, nakon čega je glavna rasprava zaključena.

19. Na temelju brižljive i savjesne ocjene svakoga dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnoga postupka (članak 8. ZPP-a), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan, kako je to odlučeno u točki I. i II. izreke presude, a neosnovan kako je to odlučeno u točki III. i IV. izreke presude.

20. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika kao poslodavca. Nesporno je također da je tužiteljici obračunavana i isplaćivana plaća u spornome razdoblju od 1. prosinca 2015. pa do 26. siječnja 2017. prema osnovici za obračun plaće u visini od 5.108,84 kn te za mjesec siječanj 2017. godine prema osnovici od 5.211,02 kn, odnosno u iznosima kako je to navedeno u obračunskim ispravama za isplatu plaće – naknade (obrazac IP1) koji su dostavljeni u spis.

21. Među strankama je sporno je li tužiteljica u predmetnom razdoblju trebala primati plaću prema osnovici od 5.415,37 kn na temelju odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., odnosno treba odgovoriti na pitanje pravne valjanosti navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma te jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu te odredbe (pod uvjetom da je valjana) ili pak je ista odgođena ili je prestala važiti, jer je primjena Izmjena i dopuna Dodatku Sporazuma istekla 26. siječnja 2017. Sporno je također je li tuženik u konkretnome slučaju pasivno legitimiran te je li nastupila zastara predmetnoga potraživanja.

22. Kronološki gledano, osnovica za obračun plaće u javnim službama pravno je uređena slijedećim pravnim izvorima:

22.1. Sporazumom o osnovici za plaće u javnim službama kojega su 23. studenoga 2006. sklopili sindikati javnih službi navedeni u njemu s jedne te Vlada Republike Hrvatske s druge strane, a kojim je ugovoreno povećanje osnovice za plaće u javnim službama za po 6 % u 2007., 2008. i 2009. godini,

22.2. Odlukom o visini osnovice za izračun plaća korisnika državnoga proračuna u 2007. godini koju je 21. prosinca 2006. donijela Vlada Republike Hrvatske, a kojom se osnovica utvrđuje u iznosu od 4.819,66 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2007. (Narodne novine, broj: 142/06.), a koja se odluka u uvodu izrijekom poziva na navedeni Sporazum,

22.3. Zakonom o osnovicama plaće u javnim službama (Narodne novine, broj: 39/09.) koji je stupio na snagu 1. travnja 2009., a prema članku 2. kojega osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom dok prema članku 3., danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaju važiti odredbe članka 5. stavka 2. i 3. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine, broj: 27/01.) i sve odredbe drugih zakona, kolektivnih ugovora i drugih sporazuma, bez obzira na njihov naziv i potpisnike, kojima je propisana osnovica plaće u javnim službama, odnosno način njenoga određivanja, a koje su i donesene na temelju Zakona o plaćama u javnim službama ili na bilo kojem drugom pravnom temelju, 22.4. Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojega su 13. svibnja 2009. sklopili sindikati javnih službi navedeni u istome s jedne te Vlada Republike Hrvatske s druge strane, kojim je, među ostalim ugovoreno da se s danom potpisa ovoga Sporazuma primjenjuje osnovica za izračun plaće za službenike i namještenike iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto (čl. II) te je točkom III. reguliran način povrata osnovice: "U trenutku kad službeni pokazatelji Državnoga zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjega realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnoga rasta međugodišnjega tromjesečnog BDP- a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto."; točkom IV. reguliran je način usklađivanja pariteta u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u Republici Hrvatskoj te su u točci VII. određeni i uvjeti za ostvarivanje odredbi Sporazuma,

22.5. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine, broj: 124/09.) od 2. listopada 2009., kojim je izmijenjen članak 2. na način da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnoga proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom te je člankom 3. propisano da do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju članka 2. ovoga Zakona primjenjuje se osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi 13. svibnja 2009.,

22.6. Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama sklopljenim 4. listopada 2010. (Narodne novine, broj: 115/10.), koji u članku 51. stavku 4. navodi: "Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.",

22.7. Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojega su 26. listopada 2011. sklopili sindikati javnih službi navedeni u istome s jedne te Vlada Republike Hrvatske s druge strane, koji se u uvodu izrijekom poziva na osnovicu za obračun plaća iz članka 51. stavka 2. Temeljnoga kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine, broj: 115/10.) i kojim je, među ostalim promijenjen članak III. tako da glasi: "Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnoga zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjega realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnoga rasta međugodišnjega tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.", a promijenjene su i odredbe čl. VII. tako da se, među ostalim u točki 1. određuje: "Ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. do V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnoga tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao", 22.8. Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. kojom se utvrđuje sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. kojom u biti nisu promijenjene odredbe čl. III. i čl. VII. točke 1., 22.9. Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. (Narodne novine, broj: 141/12.), koji u članku 51. stavku 3. određuje: "Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.",

22.10. Vjerodostojnim tumačenjem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama koje su 28. prosinca 2012. donijeli Vlada Republike Hrvatske te samo navedeni sindikati javnih službi, koje u članku 1. navodi da je među potpisnicima Izmjena i dopuna Dodatku Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenih arbitražom 7. prosinca 2011. godine "jedinstveno i nesporno zajedničko tumačenje odredbe čl. IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kako slijedi…", a u članku 2. se navodi: "Sporazumne strane utvrđuju da je realni međugodišnji BDP u razdoblju od posljednjih izmjena i dopuna ostvario negativan međugodišnji tromjesečni rast u četiri tromjesečja te sukladno prethodno navedenom utvrđuju da se primjena članka IV. stavka 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama odgađa do 31. 12. 2013.", dok o primjene odredbe čl. III. nema niti riječi.

23. Polazeći od kronologije i sadržaja prethodno navedenih pravnih izvora sud utvrđuje kako je Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. pravno valjana.

24. Naime, Vlada Republike Hrvatske kao potpisnik tih Izmjena i dopuna, izrijekom je potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011., Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. te Vjerodostojnim tumačenjem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012.; niti prilikom pregovaranja i potpisivanja tih akata, a ni inače Vlada Republike Hrvatske nije nikada dovodila u pitanje njihovu pravnu valjanost, a nije nikada u odgovarajućem sudskom postupka tražila utvrđenje njihove ništetnosti. Sukladno navedenom, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. obvezuju tuženika u čije ih je ime i za čiji račun sklopila Vlada Republike Hrvatske sa sindikatima javnih službi.

25. Što se tiče odgode primjene članka III. Izmjena i dopuna, ovaj sud ocjenjuje da se odredbe članka VII. Izmjena i dopuna na njega ne odnose, jer iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011. tako i iz Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. te Vjerodostojnoga tumačenja od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na "uskladbu", odnosno "Način usklađivanja pariteta" određen člankom IV., a vezano za članak III. (do V.), samo u smislu određivanja razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnoga međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a. Sukladno navedenom, nije došlo od odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice.

26. U vezi ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, iz službenih pokazatelja Državnoga zavoda za statistiku RH (na koje se čl. III. poziva), vidljivo je da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2 % u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine, a da je tromjesečni BPD u trećem tromjesečju 2015. godine bio realno veći za 2,8 % u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Iz navedenoga sasvim jasno proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) došlo do rasta međugodišnjega realnog tromjesečja prosječno dva posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnoga rasta međugodišnjega tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja 1,2 % + 2,8 % = 4 % : 2 = 2 %) tako da su krajem mjeseca studenoga 2015. godine ispunjeni uvjeti iz članka III. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kn bruto.

27. U odnosu na način primjene osnovice, a s obzirom da se plaće u javnim službama isplaćuju iz Državnoga proračuna te da ih tuženik sam ne obračunava nego se to čini preko Centralnoga obračuna plaća, do primjene navedene osnovice plaća nije moglo doći "automatizmom", ali propust Vlade Republike Hrvatske da donese odluku o visini osnovice za izračun plaće u javnim službama ne može ići na štetu tužiteljice.

28. Naime, Vlada Republike Hrvatske sklopila je sve navedene pravne poslove, uključujući i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi pa je trebala osigurati sve materijalne i formalne pretpostavke da poslodavci pa tako i tuženik mogu ispuniti svoje obveze, uključujući i povećanje osnovice kad su se za isto ostvarili uvjeti.

29. Pri tome treba ukazati i da su se prema članku 6. stavku 1. Temeljnoga kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. (kojim je potvrđena valjanost Dodataka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju) stranke obvezale primjenjivati ovaj Ugovor u dobroj vjeri, a prema stavku 2. toga članka, ako zbog promjene okolnosti koje nisu postojale niti su bile poznate u trenutku zaključenja ugovora, jedna od strana ne bi mogla neke od odredbi Ugovora izvršavati ili bi joj to bilo izuzetno otežano, obvezuje se da neće jednostrano prekršiti ovaj Ugovor, nego će drugoj strani predložiti njegovu izmjenu.

30. Prema odredbi članka 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO/05) u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja, zatim prema odredbi članka 9. ZOO/05 sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, zatim odredbi članka 65. stavka 1. ZOO/05 na temelju obveze vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je, kao i odredbi članka 342. stavka 1. ZOO/05 vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten je od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi, a s obzirom na gore izneseno, Vlada Republike Hrvatske tako očigledno nije postupala. Ovdje je potrebno napomenuti da se ovi opći propisi obveznoga prava koji su gore citirani primjenjuju i u ovom radnom sporu na temelju odredbe članka 8. stavka 4. Zakona o radu (Narodne novine, broj: 93/14., 27/17. i 98/2019., dalje: ZR/14). Zbog svega navedenog tužiteljici pripada pravo da joj se u predmetnom razdoblju plaća obračuna i isplati prema osnovici od 5.415,37 kn bruto.

31. U vezi istaknutoga prigovora promašene pasivne legitimacije za navesti je da je tuženik javna ustanova osnovana Zakonom o zdravstvenoj zaštiti i da ima svojstvo pravne osobe s pravima, obvezama i odgovornošću koja je utvrđena Zakonom i Statutom. Na radnopravni status radnika Doma zdravlja Vukovar primjenjuje se Zakon o radu, Zakon o plaćama u javnim službama, Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, temeljni Kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama, Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenoga osiguranja i opći akti tuženika. Tužiteljica je nesporno radnik tuženika pa je s obzirom na naprijed navedeno tuženik dužan isplatiti tužiteljici pripadajuću plaću primjenom propisa koji se primjenjuju na zaposlene u javnim službama tako da je prigovor u cijelosti neosnovan.

32. Prigovor zastare koji je istakao tuženik je osnovan u pogledu isplate razlike plaće za razdoblje od mjeseca prosinca 2015. do uključivo mjeseca srpnja 2016. Naime, tužba je u ovoj pravnoj stvari ovome sudu podnesena 19. kolovoza 2021. putem komunikacije sa sudovima elektronskim putem, a prema odredbi članka 139. ZR/14 novčana potraživanja iz radnoga odnosa zastarijevaju za pet godina, slijedom čega je nastupila zastara za isplatu razlike plaće za iznose koji su dospjeli do 19. kolovoza 2016., odnosno za iznose koji su dospjeli u razdoblju prije više od pet godina od podnošenja predmetne tužbe, slijedom čega je glede zatraženoga iznosa koji se odnosi na razdoblje od mjeseca prosinca 2015. do uključivo mjeseca srpnja 2016. valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Za ostatak predmetnoga razdoblja, odnosno za tražbine razlike plaće koje su dospjele od 16. rujna 2016. pa nadalje zastara nije nastupila, jer nije protekao petogodišnji zastarni rok, također uzimajući u obzir ranije spomenutu odredbu članka 139. ZR/14.

33. O zateznoj kamati odlučeno je na temelju članka 29. stavka 1. ZOO/05 prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate, a o stopi zatezne kamate odlučeno je na temelju odredbe iz članka 29. stavka 2. ZOO/05. Tuženik je naime zakasnio s plaćanjem razlike plaće počevši od šesnaestoga dana u mjesecu za prethodni mjesec sukladno članku 92. stavku 3. ZR/14.

34. U skladu s čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (dalje u tekstu:

ZPD-„Narodne novine" br. 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 114/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. ZPD-a ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Odredbom čl. 45. st. 4. i 5. ZPD-a i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (dalje u tekstu: Pravilnik

- „Narodne novine“ broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. ZPD-a i čl. 11., 12. i 15. Pravilnika, umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD-a te umanjenog za osobni dobitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD-a. Obračunani predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku. Prema tome, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaće i doprinose) dospijevaju tek s isplatom, tako da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju i u tom dijelu je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata neosnovan.

35. Slijedom iznesenoga, sud je odlučio kao u izreci presude pod točkama I., II.,

III. i IV.

36. O parničnome trošku stranaka odlučeno je na temelju članka 151., 154., 155. i 164. ZPP-a, polazeći od vrijednosti predmeta spora u visini od 1.029,45 € i važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23., dalje: OTRH).

37. Uspjeh tužiteljice glede osnove u ovoj parnici iznosi 100 %, a glede visine iznosi 38,51 % (dosuđuje se ukupno 396,46 €, a traži se ukupno 1.029,45 €).

38. Prema tome, a imajući uvidu odredbu članka 154. stavka 2. ZPP-a, sud je utvrdio kako je tužiteljica u predmetnoj parnici uspjela sa 69,26 % (100 + 38,51 = 138,51 ÷ 2 = 69,26).

39. Troškovi tužiteljice, uzimajući u obzir kako se radi o vrijednosti predmeta spora od 1.029,45 €, se sastoje iz nagrade za sastav tužbe po Tbr. 7.1. OTRH u iznosu od 150,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), zatim nagrade za sastav obrazloženoga podneska od 11. travnja 2023. po Tbr. 8.1. OTRH u iznosu od 150,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), nagrade za sastav obrazloženoga podneska od 24. listopada 2023. po Tbr. 8.1. OTRH u iznosu od 150,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), nagrade za zastupanje na ročištu održanom 12. prosinca 2024. po Tbr. 9.1. OTRH u iznosu od 150,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), nagrade za sastav obrazloženoga podneska od 6. studenoga 2025. po Tbr. 8.1. OTRH u iznosu od 150,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), nagrade za zastupanje na ročištu održanom 31. ožujka 2026. po Tbr. 9.1. OTRH u iznosu od 150,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH) te trošak financijsko- knjigovodstvenoga vještačenja u iznosu od 400,00 €, odnosno ukupno 1.525,00 €, dok 69,26 % iznosa od 1.525,00 € je 1.056,22 € pa je stoga, imajući u vidu i odredbu članka 151. stavka 3. ZPP-a, odlučeno kao pod točkom V. i VI. izreke presude.

40. Iz iznijetih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Vukovaru 5. svibnja 2026.

Sudac

Đuro Druško

Uputa o pravnome lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnome županijskom sudu. Žalba se izjavljuje pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovoga suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2. i 4. – 14. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnoga prava.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (čl. 335. st. 9. ZPP-a). U slučaju iz stavka 9. ovoga članka sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova. Presuda mora biti istaknuta na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA:

1. Tužiteljici, putem punomoćnika

2. Tuženiku

3. Kalendar 30 dana