Republika Hrvatska
Općinski sud u Vinkovcima
Trg bana Josipa Šokčevića 17
32100 Vinkovci
OIB:77561654785
Poslovni broj: P-171/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
PRESUDA ZBOG OGLUHE
Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Hrvoju Smital kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja UV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Tomislavu Bogdanu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao tuženika, radi isplate, dana 5. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 198-50-2928189, zaključenog dana 05. srpnja 2005. god. između tužitelja UV i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, a koja u čl. 3. glasi: „NAKNADA 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“
II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 979,95 EUR (devetstotina- sedamdesetdeveteuraidevedesetpetcenti) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 06. srpnja 2005. god. do 31. srpnja 2008. god. po stopi od 15%, od 01. kolovoza 2008. god. do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB- a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 01. siječnja 2023. god. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. god. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 303,09 eur (tristotinetrieuraidevetcenti) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 5. svibnja 2026. pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu ovome sudu protiv tuženika navodeći da je kao korisnik kredita sa tuženikom kao kreditorom zaključio Ugovor o kreditu broj 198-50- 292189, zaključen dana 5. srpnja 2005. za iznos od 26.827,01 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, te je predmetnim ugovorom ugovorena naknada od 3,30 % od iznosa kredita, jednokratna, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, a s obzirom da je predmetni ugovor zaključen i realiziran 5. srpnja 2025. tužitelju je naplaćen iznos od 885,29 CH kao naknada za korištenje kredita i tužitelj ističe kako se o toj ugovornoj odredbi za tzv. ulaznu naknadu nije pojedinačno pregovaralo već je ista unaprijed formulirana od strane tuženika te implementirana u tipski ugovor na koji tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja. Dodatno tužitelj ističe kako mu nije bila razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade i usluga u ime kojih se ista naplaćuje.
2. Tužitelj se poziva na odredbu članka 53. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 19/22 i 59/23 – dalje u tekstu Zakon o zaštiti potrošača) u kojoj je regulirano da ako ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, a što u ovom konkretnom slučaju i jest tako.
2.1. Stoga, navedena odredba članka 3. ugovora o kreditu je ništetna jer je nedopuštena po članku 269., 270. i 271., a u svezi sa člankom 322., 323. i 324. Zakona o obveznim odnosima.
3. S obzirom da je tuženik u predmetni ugovor o kreditu uglavio nepoštenu odredbu o ulaznoj naknadi, tuženik je nepošteni stjecatelj, te sukladno članku 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08, 63/08 i 134/08, 78/15, 29/18, 114/22,156/22 i 155/23 – dalje Zakon o obveznim odnosima) predmetnu naknadu mora vratiti zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
3.1. Tome u prilog govori članak 96. i članak 102. Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora (Narodne novine 79/07). Dakle, navedena odredba evidentno nije bila ugovorena u dobroj vjeri te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužitelja, zbog čega je ista nepoštena i ništetna te ne proizvodi pravni učinak.
4. Tužitelj napominje u tužbi kako je na dan utuženja iznos naplaćene naknade u CHF po srednjem tečaju tuženika iznosio 979,95 eura, stoga ovim putem tužitelj upravo taj iznos potražuje od tuženika.
5. Tuženiku je dostavljena tužba na odgovor s rokom od 30 dana, te je upozoren da ako ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe).
6. Tuženik je tužbu sa pripadajućim prilozima uredno zaprimio putem e komunikacije dana 31. ožujka 2026., ali nije u zadanom roku podnio pismeni odgovor na tužbu odnosno rok mu je istekao 30. travnja 2026.
7. Kako tuženik u određenom roku od 30 dana nije dostavio pisani odgovor na tužbu, te obzirom da je isti u smislu odredbe čl. 284. st. 1. i čl. 285. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25 – dalje Zakon o parničnom postupku) bio upozoren na posljedice propuštanja, te budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj dostavio, a ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da je tuženika spriječio opravdan razlog da podnose odgovor na tužbu, to je sud po osnovi odredbe čl. 331.b. Zakona o parničnom postupku donio presudu kao u izreci kojom je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.
8. Tužitelj je u tužbi postavio zahtjev za naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 303,09 eura, koji mu je i dosuđen temeljem članka 154. a u svezi sa člankom 155. stavak 1. Zakona o parničnom postupka, koji mu je kao osnovan i potreban u cijelosti priznat, a odnosi se na sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, pripadajući pdv od 25 % na tu radnju u iznosu od 50,00 eura, te pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 53,09 eura, sukladno vrijednosti predmeta spora u iznosu od 2.307,17 eura, kao i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23).
9. Radi svega izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude.
Vinkovci, 5. svibnja 2026.
Sudac
Hrvoje Smital
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv presude zbog ogluhe nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od nada prijema ovjerenog prijepisa iste podnijeti svoju žalbu. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud kao drugostupanjski sud.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. Zakona o parničnom postupku).
DOSTAVITI:
1. Odvjetnik Tomislav Bogdan, Osijek
2. RBA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69
