Poslovni broj: Us I-1335/2025-6
Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Taraš, u upravnom sporu tužitelja PREŽENCA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 89146429031, kojeg zastupa opunomoćenica Andrea Blažević, odvjetnica u Splitu, Bihaćka 2A, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, Split, Mike Tripala 6, OIB: 33706439962, radi suzbijanja neprijavljenog rada, nakon javne rasprave zaključene 8. travnja 2026. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i službene osobe tuženika više inspektorice rada UL, objavljene 5. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Split, Služba za nadzor radnih odnosa, KLASA: UP/I-116-01/25-02/44, URBROJ: 443-02-03-10-25- 3 od 19. svibnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-116-01/25-02/44, URBROJ: 443-02- 03-10-25-3 od 19. svibnja 2025. pod točkom 1. naloženo je poslodavcu PREŽENCA d.o.o. sa sjedištem u [adresa], ovdje tužitelju, da Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje za radnika Bumagat George Eda, OIB: [osobni identifikacijski broj], s adresom boravka u Splitu, Vukovarska 183 A, državljanin Republike Filipini, broj putovnice: [broj putovnice], podnese prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje, na puno radno vrijeme, počevši od dana 15. svibnja 2025., koji je zapisnikom KLASA: UP/I-116-01/25-02/44, URBROJ: 443-02-03-10-25-1 od 16. svibnja 2025. utvrđen kao početak njegovog rada za poslodavca, a koji dan je ujedno i dan s kojim prestaje njegova prijava obveznog mirovinskog osiguranja. Pod točkom 2. naloženo je tužitelju da uplati iznos od 2.650,00 EUR za svakog neprijavljenog radnika iz točke 1. rješenja u korist Državnog proračuna Republike, odnosno ukupni iznos od 2.650,00 EUR. Pod točkom 3. je riješeno kako je tužitelj nalog iz točke 1. i 2. tog rješenja dužan izvršiti u roku od tri dana od dana dostave rješenja, pri čemu je pod točkom 4. upozoren kako će se u slučaju nepostupanja u roku iz točke 2. tog rješenja provesti ovrha radi naplate novčanog iznosa od 2.650,00 eura.
2. Pravodobno podnesenom tužbom koja je kod ovog suda zaprimljena pod gornjim poslovnim brojem 12. lipnja 2025. tužitelj pobija osporeno rješenje tuženika kao nezakonito. Ističe kako su u postupku koji je prethodio pobijanom rješenju činjenice pogrešno i nepotpuno utvrđene, te se nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, budući da nije obavljen razgovor s radnikom Bumagat George Eda, pa je posljedično pogrešno izveden zaključak i primijenjen pogrešan pravni propis na temelju kojeg se rješava stvar. Stoga, tužitelj ističe kako: osporeno rješenje je protivno odredbi članka 5. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, dalje ZUP), te odredbi članka 4. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine“, broj 36/24, dalje ZUS); obrazloženje pobijanog rješenja je u suprotnosti s odredbom članka 98. stavak 5. ZUP-a budući da isto ne sadrži cjelovito utvrđeno činjenično stanje s obzirom da je izostalo iznošenje navoda radnika koje je od krucijalnog značenja prilikom donošenja zaključka o tome je li ovaj uopće obavljao ikakav rad da bi se onda isti pri tome mogao smatrati neprijavljenim; tuženik nije cijenio i/ili nije dovoljno cijenio iskaze saslušanih svjedoka, pa je izreka pobijanog rješenja u koliziji sa sadržajem njihovih navoda ; tuženik pobijano rješenje nije donio savjesno niti sukladno svrsi radi koje mu je ovlast dana. Tužitelj dalje ističe kako se postavlja pitanje kakav je to rad obavljao radnik ULŠ da bi se isti mogao smatrati neprijavljenim, te ističe kako je iz izjava svjedoka IL i KL razvidno kako je imenovani bio samo na obuci, koja je trebala trajati samo tog dana, te da pomoćne poslove nije obavljao samostalno, već isključivo uz nadzor navedenih svjedoka. U tom smislu kako se pisanom izjavom očitovala i osoba ovlaštena za zastupanje tužitelja ILŠ. Ističe kako zatečena osoba za radno mjesto konobara u trenutku zaključenja ugovora nije raspolagala potrebnim znanjem, te se pojašnjava kako je imenovani stranac imao vještine u izradi kave, međutim u drugačijem sistemu i količini izbačene kave u smjeni, a iz kojeg razloga je tužitelj i organizirao edukaciju uz konstantan nadzor čak dvije kompetentne osobe. Tužitelj dalje ističe kako u vrijeme nadzora zatečeni radnik nije nosio uniformu tužitelja, a koja činjenica potvrđuje navode svjedoka i ovlaštene osobe tužitelja kako zatečenost imenovanog stranog radnika iza šanka nije značila obavljanje rada za tužitelja. Također se ističe kako tuženik nije izvršio uvid u fiskalnu blagajnu, na koji način kako bi ustanovio da radnik nije bio prijavljen i nije izdavao račune za dan 15. svibnja 2025., kada je zatečen da boravi iza šanka, zatim nije utvrđivao ima li zatečeni radnik u posjedu POS uređaj za mobilno naručivanje te novčanik, te ujedno nije utvrdio je li zatečenom radniku isplaćena naknada za obavljeni rad. U dokazne svrhe tužitelj predlaže saslušati svjedoke IL i KL, KLŠ, te ILŠ, svih na adresi tužitelja, zatim pregledati video zapis nadzorne kamere za dan 15. svibnja 2025., koji kako će se dostaviti, te da se pregledaju Zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad za ČLŠ i Ugovor o radu od 01. svibnja 2025., koji se dostavljaju uz tužbu, od kojih dokaza je opunomoćenica tužitelja odustala na raspravi pred ovim sudom 8. travnja 2026. Zaključno, tužitelj ističe kako izreka pobijanog rješenja nije životno provediva, s obzirom da je prijava na obvezno mirovinsko osiguranje koja se tužitelju nalaže, uvjetovana dozvolom za boravak i rad radnika Bumagat ČL, a na koju kako se još uvijek čeka. Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika, te potražuje trošak.
3. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnom ističe kako je inspektor ovlašten donijeti rješenje i na temelju neposredno utvrđenih činjenica i materijalnih dokaza, naročito kada zatekne radnika u obavljanju poslova bez dozvole za boravak i rad za tog poslodavca i bez prijave kod tijela obveznog osiguranja, a koje shvaćanje kako je izrazio Visoki upravni sud Republike Hrvatske u odluci pod poslovnim brojem Usž- 1080/2025-3 od 30. travnja 2025. Nadalje, ističe kako Zakon o radu ne poznaje pojam obuke, već pojam probnog rada koji je sastavni dio ugovora o radu, te počinje od prvog dana rada kod poslodavca, pri čemu ukazuje kako državljani treće zemlje mogu raditi u Republici Hrvatskoj prema Zakonu o strancima samo na temelju izdane dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada, pa je sklapanje ugovora o radu prije ishođenja dozvole ponašanje protivno odredbama Zakona o strancima i Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada. Naglašava kako su bitni elementi da je radnik zatečen na radnom mjestu i da je obavljao poslove po nalogu poslodavca. Tuženik dalje ističe kako je Zakonom o suzbijanju neprijavljenog rada, pri čemu citira mjerodavne odredbe, propisana uspostava prijava za državljanina treće zemlje za kojeg je utvrđen neprijavljeni rad s tim da u slučaju državljanina treće zemlje koji je zatečen kako obavlja neprijavljeni rad za poslodavca, ima pravo na retroaktivnu prijavu na mirovinsko osiguranje, ali samo do trenutka kada je nadležni inspektor utvrdio neprijavljeni rad. Ovo stoga što državljanin treće države ne smije raditi bez odgovarajuće dozvole prema posebnom propisu, slijedom čega se, a kako bi se zajamčilo jednako postupanje prema svima, takvom radniku priznaju retroaktivna prava budući da je činjenica rada nesporna, ali mu se ne može omogućiti daljnji nezakoniti rad. Dakle, zakonodavac kako je donošenjem Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada želio osigurati da radnici za koje je utvrđen neprijavljeni rad ostvare sva svoja prava iz radnog odnosa, pa su izjednačene obveze poslodavca prema svim neprijavljenim radnicima neovisno o tome radi li se o domaćem radniku ili državljaninu treće zemlje, pa su navodi tužitelja o nepostojanju pravne osnove u postupnosti neosnovani. Također, ističe kako u konkretnom slučaju nije primijenjena zakonska presumpcija postojanja radnog odnosa šest mjeseci unatrag već je naloženo poslodavcu da prijavi radnika na obvezno mirovinsko osiguranje od dana 15. svibnja 2025., a koji je ujedno i dan s kojim prestaje njegova prijava na obvezno mirovinsko osiguranje. Iz navedenog kako je razvidno da je pogrešan stav tužitelja da izreka pobijanog rješenja nije „životno provediva“. Zaključno, tuženik naglašava kako je prema Zakonu o strancima navedeni radnik za tužitelja mogao početi raditi isključivo nakon što je tužitelj za istog ishodovao dozvolu za boravak i rad i nakon što je istog prijavio na obvezno mirovinsko osiguranje, a što tužitelj nije učinio, slijedom čega je i utvrđen nezakoniti rad imenovanog državljanina treće zemlje bez prijave na obvezno mirovinsko osiguranje, a na temelju čega je i donijeto pobijano rješenje. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
4. U sporu je održana rasprava 8. travnja 2026. čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima, kojom prilikom je opunomoćenica tužitelja ustrajala u navodim kako osporeno rješenje, posebno točku 1. izreke, nije moguće stvarno i pravno izvršiti. Pojašnjava kako nije moguće izvršiti prijavu za imenovanog stranca na obvezno mirovinsko osiguranje, jer isti nema dozvolu za boravak i rad, pa je s tim u vezi točka 1. izreke ništava. Opunomoćenica tuženika je istaknula kako se uz konkretnom slučaju radi o tipskom rješenju, a prema Zakonu o suzbijanju neprijavljenog rada.
5. Opunomoćenica tužitelja je popisala trošak upravnog spora prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 i 107/25, dalje Tarifa) na ime sastava tužbe i zastupanja na raspravi 8. travnja 2026. od po 500 bodova, ukupno 1000 bodova, uvećano za vrijednost PDV-a od 25%.
6. Tijekom dokaznog sud je pregledao i čitao dokumentaciju priloženu u sudskom spisu, kao i dokumentaciju dostavljenu uz odgovor na tužbu tuženika, a koja čini spis tuženika.
7. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
8. Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS -a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, pri čemu je među strankama sporno utvrđeno činjenično stanje, te s tim u vezi i primjena materijalnog prava.
9. Odredbom članka 3. stavak 2. točka 1. Zakona o suzbijanju neprijavljenoga rada („Narodne novine“, broj 151/2022) propisano je kako neprijavljeni rad u užem smislu je rad koji s obzirom na narav i vrstu rada i ovlasti poslodavca ima obilježje radnog odnosa, a nije zakonito ugovoren ili nema valjanu pravnu osnovu odnosno za koji nije uspostavljena odgovarajuća prijava na obvezna osiguranja u skladu s posebnim propisima te u smislu toga Zakona obuhvaća, među ostalim, obavljanje rada bez prijave na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada, s prvim danom početka rada odnosno na odgovarajuće radno vrijeme.
10. Prema odredbi članka 6. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada kada nadležni inspektor u postupku inspekcijskog nadzora utvrdi postojanje neprijavljenoga rada iz članka 3. stavka 2. ovoga Zakona, smatrat će se da je radnik koji je obavljao takav rad neprekidno bio u radnom odnosu u punom radnom vremenu kod poslodavca u trajanju od šest mjeseci koji prethode danu u kojem je izvršen nadzor i utvrđena činjenica neprijavljenoga rada, osim ako iz podataka kojima inspektor raspolaže u nadzoru nedvojbeno proizlazi da je prethodno trajanje radnog odnosa bilo kraće ili duže.
11. Odredbom članka 7. stavak 2. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada propisano je kako je nadležni inspektor dužan u roku od osam dana od dana utvrđenja postojanja neprijavljenog rada iz članka 3. stavka 2. točke 1. toga Zakona rješenjem naložiti poslodavcu podnošenje prijave na obvezno mirovinsko osiguranje počevši od dana koji je zapisnikom utvrđen kao početak rada radnika odnosno koji je u skladu s člankom 6. istoga Zakona pretpostavljeni dan početka rada i uplatu iznosa od 2650,00 eura za svakog neprijavljenog radnika u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, sukladno naputku o načinu uplaćivanja prihoda proračuna, obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih javnih potreba.
12. Odredbom članka 9. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada propisano je kako za državljanina treće zemlje za kojeg je utvrđen neprijavljeni rad u skladu s člankom 3. stavkom 2. točkom 4. ovoga Zakona, prilikom uspostave prijave na temelju članka 7. stavka 2. i članka 8. stavka 1. ovoga Zakona obvezno mirovinsko osiguranje prestaje s danom za koji je tijekom provođenja inspekcijskog nadzora kod poslodavca utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada.
13. Odredbom članka 112. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22) propisano je da su obveznici dužni dostaviti podatke o početku osiguranja za radnike najranije osam dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada.
14. Iz podataka sadržanih u spisu tuženika proizlazi kako je u Kavani Procaffe u Splitu, koja posluje u sastavu trgovačkog društva Preženca d.o.o. Split, ovdje tužitelja, obavljen koordinirani inspekcijski nadzor poslovanja tužitelja, a u svezi primjene propisa iz radnog odnosa, o čemu je sastavljen zapisnik KLASA: 116-01/25-02-365, URBROJ:443-02-03-10-25-1 od 15. svibnja 2025. Iz zapisnika proizlazi kako je neposrednim opažanjem inspektora rada na radu za šankom, na poslovima pripremanja kave zatečen ULŠ, rod. 12. rujna 1988., čiji identitet je utvrđen uvidom u putovnicu broj [broj putovnice], koji je državljanin Republike Filipini. Iz spisa nadalje proizlazi kako su u postupku inspekcijskog nadzora saslušani radnici EL i KL, iz čijih izjava je utvrđeno kako je imenovani državljanin Filipina obavljao poslove pomoćnog radnika u ugostiteljstvu (punio vodu, donosio led, cijedio naranče, pripremio aparat za kavu, pripremao tople napitke i kavu, dodavao bezalkoholne napitke) do dolaska inspektora u nadzirani objekt. Tijekom obavljanja inspekcijskog nadzora obavljen je i uvid u bazu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, kojim prilikom je utvrđeno kako imenovani državljanin Filipina na dan inspekcijskog nadzora nije prijavljen na obvezno mirovinsko osiguranje.
15. Nadalje, zapisniku KLASA: UP/I-116-01/25-02/44 od 16. svibnja 2025. je priložena Izjava osobe ovlaštene za zastupanje tužitelja ILŠ, iz koje u bitnom proizlazi kako imenovani državljanin Filipina nije radio, a što kako je razvidno i iz izjava radnika koji su saslušani na zapisniku, već da su za njega organizirali edukaciju uz konstantan nadzor i u situacijama kada je to posao dozvoljavao, da imenovani ne prima nikakvu naknadu osim smještaja i da su svi potrebni papiri za dobivanje radne dozvole predani odmah po njegovom dolasku.
16. Nadalje, tijekom inspekcijskog postupka izvršena je provjera sa djelatnikom Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, kojom prilikom je utvrđeno kako je imenovani državljanin Filipina imao dozvolu za boravak i rad za poslodavca ADRIATIC DELUX d.o.o. s važenjem do 30. ožujka 2026., za poslove pomoćni konobar, a koja dozvola je izdana od PP Ston, kao i da je 17. travnja 2025. navedeni odjavljen sa obveznog mirovinsko osiguranja kod poslodavca ADRIATIC DELUX d.o.o. Također je utvrđeno da je 28. travnja 2025. od strane PREŽENCA d.o.o. predan zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad (novo zaposlenje) za istog radnika državljanina Filipina, te da je radna dozvola za boravak i rad u postupku.
17. Slijedom iznijetog, imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, iz kojeg nesporno proizlazi kako tužitelj, kao poslodavac, radnika Bumagat George Eda, nije prijavio prije početka rada kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, te s obzirom da imenovani radnik nema dozvolu za boravak i rad, pravilno je tuženik utvrdio da rad imenovanog radnika kod tužitelja u smislu odredbe članka 3. stavak 2. točka 1. Zakona o suzbijanju neprijavljenoga rada predstavlja neprijavljeni rad, te je pravilno primijenio odredbu članka 7. stavak 2. istoga Zakona i naložio tužitelju da imenovanog radnika prijavi na obvezno mirovinsko osiguranje, koja prijava je u skladu s naprijed citiranom odredbom članka 9. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada i prestala istog dana kada je i prijavljen. Stoga se prigovor tužitelja glede pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja otklanja kao neosnovan.
18. U pogledu prigovora tužitelja kako izvršenje točka 1. izreke nije stvarno i pravno moguće, budući da stranac nema važeću dozvolu za boravak i rad, za istaći je kako je odredbom članka 1. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada propisana primjena tog Zakona i na državljanina treće zemlje koji nema zakonit boravak sukladno propisu kojim se uređuju uvjeti ulaska, kretanja, boravka i rada stranaca koji su državljani trećih zemalja, dok je u članku 9. navedenog zakona propisano kako za državljanina treće zemlje koji nema zakoniti boravak, a što je upravo slučaj u ovoj upravnoj stvari, prijava na obvezno mirovinsko osiguranje prestaje s danom utvrđenja neprijavljenog rada tijekom inspekcijskog nadzora kod poslodavca. S tim u vezi za istaći je kako iz Konačnog prijedloga Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada, i baš članka 9. navedenog zakona, tom odredbom, a kako bi se zajamčilo jednako postupanje prema svima, takvom radniku priznaju retroaktivna prava budući da je činjenica rada nesporna, ali mu se ne može omogućiti daljnji nezakoniti rad.
19. Slijedom sveg navedenog, ocjena je ovog suda kako osporenim rješenjem tuženika uz obrazloženje koje je njime dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na drugačiju odluku ovog suda.
20. Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. ZUP-a na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS -a pazi po službenoj dužnosti.
21. Stoga je sud pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa je presuđeno kao pod točkom I. izreke presude.
22. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS -a kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.
U Splitu, 5. svibnja 2026.
S U T K I NJ A
Anđela Becka
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
1. PREŽENCA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], po opunomoćenici Andrei Blažević, odvjetnici u Splitu, Bihaćka 2A
2. Državni inspektorat Republike Hrvatske, Područni ured Split, Služba za nadzor zapošljavanja i upućivanja, Split, Mike Tripala 6
3. u spis
