Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-228/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Željke Skomeršić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog IS, zbog kaznenog djela pronevjere iz članka 233. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesene protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, broj: K-12/2024 od 29. siječnja 2026., na javnoj sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Vukovaru, broj: K-12/2024 od 29. siječnja 2026., na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24, 72/25 i 13/26 u daljnjem tekstu: ZKP), optuženi IS oslobođen je optužbe da je počinio kazneno djelo protiv imovine – pronevjera, opisano u članku 233. stavak 1. i 2. KZ/11.

1.1. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP-a troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba ZKP-a iz članka 468. stavak 1. točka 11. s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu podnio je optuženik po branitelju Anti Nobilu, odvjetniku iz Zagreba s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači presudu na način da odbije optužbu u odnosu na optuženika. Ujedno je zatražio da budu pozvani na javnu sjednicu vijeća, a čemu je i udovoljeno.

4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Na temelju članka 475. stavak 2. ZKP-a, na zahtjev optuženika iznesenog u žalbi, o sjednici drugostupanjskog vijeća izviješteni su optuženik i njegov branitelj odvjetnik Anto Nobilo, te državni odvjetnik. Na javnu sjednicu vijeća nisu pristupili uredno pozvani optuženik i njegov branitelj te državni odvjetnik, te je sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti.

6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

7. Nije u pravu državni odvjetnik kada navodi da je prvostupanjski sud počinio povredu kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP -a navodeći da je prvostupanjska presuda nerazumljiva i proturječna svom obrazloženju. Naime, prema navodu državnog odvjetnika, kada je prvostupanjski sud utvrdio manji iznos od onog koji je potreban da bi bio ostvaren kvalifikatorni element tog kaznenog djela (članak 233. stavak 2 KZ/11), „pravilno tako utvrdivši nastup zastare kaznenog postupka“ (žalbeni navod državnog odvjetnika), prvostupanjski sud je trebao utvrditi nastup procesne smetnje i odbiti optužbu pozivom na članak 452. točka 6. ZKP-a, a ne osloboditi optuženika prema članku 453. točka 3. ZKP-a.

7.1. Međutim, optuženiku je stavljeno na teret učin kaznenoga djela pronevjere iz članka 233. stavak 1. i 2. KZ/11, počinjeno u razdoblju od 2005. do 2009., dakle, jedno kazneno djelo, odnosno jedinstvena namjera činjenja tog kaznenog djela. U takvoj situaciji, kada je prvostupanjski sud utvrdio, kao što je to u bitnom i obrazložio pod točkama 22.1., 22.2., te iznio zaključak pod točkom 23. pisanog obrazloženja prvostupanjske presude da nije ostvaren kvalifikatorni elemenat radnje kaznenoga djela koja je stavljena na teret optuženiku, a pravilnost kojeg utvrđenja prvostupanjskog suda se i ne osporava žalbenim navodima državnog odvjetnika, tada sud nije bio ovlašten vršiti intervenciju u činjenični opis ispuštajući dio inkriminiranog perioda (2005. godinu), kako bi zatim odbio optužbu zbog nastupa zastare kaznenog progona. Isto tako u konkretnoj situaciji na temelju postojećeg činjeničnog opisa, prvostupanjski sud nije mogao odbiti optužbu primjenom članka 452. točka 6. ZKP-a, već jedino, kao što je to i učinio prvostupanjskom presudom – optuženika na temelju tog istog činjeničnog opisa – osloboditi od optužbe primjenom citiranih zakonskih odredaba, jer nije dokazano da si je pribavio iznos veći od najmanje 60.000,00 kuna, pa time nije niti dokazano da bi počinio kazneno djelo iz članka 233. stavka 1. i 2. KZ/11.

8. Slijedom navedenog, uvažavajući žalbene navode državnog odvjetnika kojima se utvrđenje prvostupanjskog suda o nastupu zastare kaznenog progona i prihvaća upravo zbog prihvaćenog utvrđenja prvostupanjskog suda, valjalo je žalbeni navod državnog odvjetnika odbiti u cijelosti, te potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 5. svibnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac