Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Broj: Gž-640/2025-4.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Lenić predsjednice vijeća, Ivice Raguža člana vijeća i suca izvjestitelja te Krešimira Biljana člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, OIB: 52966791065, Zagreb, Ivana Dežmana 6. (ranije Centar za socijalnu skrb Zagreb, Eugena Kumičića 5, Zagreb, OIB: 15904096423) zastupan po punomoćniku Darku Belaiću, odvjetniku iz Zagreba protiv I-tuženice GP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], II-tuženice RP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3064 i III-tuženika ĐP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3021, 7 Glendenning st. (kao zakonski nasljednici pokojnog EP OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], a koji je bio zastupan po punomoćniku Marku Ivici, odvjetniku iz Zagreba), radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbama tada tuženika EP, izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-755/2019-34 od 20. ožujka 2020., na sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Žalbe tuženika te dopuna žalbe tuženika odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-755/2019-34 od 20. ožujka 2020.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-755/2019-34 od 20. ožujka 2020. presuđeno je:
"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha po prijedlogu tuženika-ovrhovoditelja EP iz [adresa], protiv tužitelja-ovršenika Centra za socijalnu skrb, Zagreb, Eugena Kumičića 5, u predmetu posl. br. Ovr-4198/15 Općinskog građanskog suda u Zagrebu, radi pljenidbe novčanih sredstava u iznosu od 244.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, odnosno iznosa od 266.762,19 kn.
II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 25.000,00 kn u roku od 15 dana".
2. Protiv navedene presude pravovremeno žalbu podnosi tadašnji tuženik EP i to osobno te putem svog punomoćnika odvjetnika Marka Ivice, time da EP osobno podnosi i dopunu žalbe, pobijajući presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – u nastavku teksta: ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži te prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Tuženik u žalbama i dopuni žalbe navodi da je prvostupanjski sud počinio apsolutnu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a obzirom pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izrijeka pobijane presude je u proturječju s razlozima navedenim u obrazloženju te nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Također prvostupanjski sud nije cijenio brižljivo i savjesno sve dokaze. Prvostupanjski sud nije mogao ponovno ispitivati činjenicu da je ovršnom ispravom obveza tužitelja isplatiti tuženiku iznos od 244.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama. Tuženik kao ovrhovoditelj je osoba koja je ovlaštena pokrenuti ovrhu. Ovršna isprava u cijelosti ispunjava sve pretpostavke ovršne isprave određene zakonskim propisima. Tuženik posebno navodi da tužitelj nije mogao odbaciti niti odbiti zahtjev tuženika od 30. rujna 2014. Postojanje pravomoćne sudske odluke podliježe zakonskoj zabrani ponovnog odlučivanja o već odlučenom zahtjevu te je stoga tužitelj kao ovršenik trebao postupiti po pravomoćnom rješenju Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5665/2010 od 20. lipnja 2014. obzirom je na navedeno rješenje stavljena klauzula pravomoćnosti i ovršnosti. Dakle, tužitelj je imao obvezu isplatiti tuženiku dosuđeni iznos, a prvostupanjski sud u cijelosti zanemaruje činjenicu da se radi o pravomoćnoj i ovršnoj stvari.
4. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu tuženika.
4.1. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava pravna stajališta tuženika te navodi kako je prvostupanjska presuda pravilna i u cijelosti osnovana na zakonu. Prvostupanjski sud pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo. U prvostupanjskom postupku nije se raspravljalo o tužbenom zahtjevu iz postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu odnosno Visokim Trgovačkim sudom. Tuženik proizvoljno i subjektivno tumači sadržaj pravomoćne i ovršne odluke Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-5665/2010.
5. Žalbe tuženika i dopuna žalbe tuženika nisu osnovane.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio te žalbene navode tuženika, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tuženika nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koje u žalbi činjenično upire tuženik. Također prvostupanjski sud pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo. Nadalje, iz prvostupanjske presude razvidno je koje je dokaze prvostupanjski sud proveo, koje činjenice su sporne, a koje nesporne te na čemu se zasniva pravni stav prvostupanjskog suda. Izrijeka prvostupanjske presude nije u proturječju s razlozima navedenim u obrazloženju, prvostupanjski sud je naveo razloge o odlučnim činjenicama te pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
7. Predmet ovog spora je tužbeni zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenom ovrhe u predmetu poslovni broj Ovr-4198/2015 Općinskog suda građanskog suda u Zagrebu radi pljenidbe novčanih sredstava u iznosu od 244.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama što daje ukupan iznos od 266.762,19 kuna.
8. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
8.1. Sud prvog stupnja tako je u bitnome utvrdio:
- da je tužitelj kao ovršenik rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-4198/2015 od 15. travnja 2015. upućen na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanih odredbom članka 50. stavak 1. točka 7. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14. – nastavno: OZ) odnosno tuženik kao ovrhovoditelj nije ovlašten na temelju ovršne isprave tražiti ovrhu protiv tužitelja kao ovršenika;
- da je rješenjem Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-5665/2010-3 od 20. lipnja 2014. preinačeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 5086/2005 od 17. svibnja 2010. i naloženo da je Centar za socijalnu skrb Zagreb dužan odrediti isplatu EP u iznosu od 244.000,00 kuna;
- da je EP, u predmetu broj P-5086/2005 kod Trgovačkog suda u Zagrebu bio privremeni zastupnik tuženika Rafinerije nafte AD, Srpski Brod, Republika Bosna i Hercegovina;
- da Visoki Trgovački sud u Zagrebu rješenjem broj Pž-5665/2010 od 20. lipnja 2014. nije naložio ovdje tužitelju isplatu iznosa od 244.000,00 kuna za korist EP već je sudio da je Centar za socijalnu skrb Zagreb, sada prednik tužitelja, dužan odrediti isplatu EP u iznosu od 244.000,00 kuna;
- da u navedenoj odluci Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu nije određen rok za dobrovoljno ispunjenje činidbe;
- da je tuženik kao ovrhovoditelj podnio FINI zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine na sredstvima tužitelja.
9. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da prvostupanjski sud nije brižljivo i savjesno cijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno te rezultate cjelokupnog dokaznog postupka. Naime, prvostupanjski sud omogućio je strankama da iznesu činjenice na kojima temelje svoje zaključke, predlože dokaze na kojima se utvrđuju te činjenice, a prvostupanjska odluka rezultat je analize svakog dokaza zasebno i svih dokaza u njihovoj ukupnosti, a napose pravilne analize sadržaja ovršne isprave tj. rješenja Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5665/2010. od 20. lipnja 2014.
10. Suprotno stajalištu žalitelja prvostupanjski sud nije pobijanom odlukom ponovno odlučivao o zahtjevu o kojem je već odlučeno tj. o obvezi tužitelja da odredi isplatu EP već je prvostupanjski sud analizirao je li tuženik kao ovrhovoditelj ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave odnosno je li ovlašten na temelju ovršne isprave tražiti ovrhu protiv ovršenika. Dakle, prvostupanjski sud nije dovodio u pitanje ovršnu ispravu.
11. Žalbeni navodi tuženika koji se odnose na činjenicu da tužitelj nije mogao niti odbaciti niti odbiti zahtjev tuženika od 30. lipnja 2014. nisu relevantni obzirom isti nisu bili predmet ovoga postupka jer je predmet ovog spora tužbeni zahtjev tužitelja usmjeren na proglašenje nedopuštenom ovrhe radi pljenidbe novčanih sredstava, a ne je li postupanje tužitelja u odnosu na zahtjev tuženika od 30. lipnja 2014. bilo osnovano ili neosnovano.
12. Nadalje, rješenjem ovoga suda broj Gž-706/2016-3 od 20. srpnja 2018. dana je uputa prvostupanjskom sudu utvrditi smisao i značaj formulacije "odrediti isplatu". Dakle, prvostupanjski sud je u ponovljenom postupku imao obvezu utvrditi smisao formulacije "odrediti isplatu", a tumačenjem navedene formulacije prvostupanjski sud nije dovodio u pitanje ovršnu ispravu. Stoga su u navedenom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika da prvostupanjski sud nije poštivao pravomoćnu i ovršnu sudsku odluku.
13. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da rješenjem Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-5665/2010 od 20. lipnja 2014. nije naloženo ovršeniku, ovdje tužitelju, isplatiti tuženiku kao ovrhovoditelju iznos od 244.000,00 kuna već je tužitelju bilo naloženo da je "dužan odrediti isplatu EP u iznosu od 244.000,00 kuna". Stoga je pravilno prvostupanjski sud protumačio formulaciju "odrediti isplatu" obzirom navedena formulacija ne znači obvezu tužitelja kao ovršenika da isplati tuženiku kao ovrhovoditelju iznos od 244.000,00 kuna već je tužitelj bio dužan donijeti odluku kojom će odrediti isplatu EP u iznosu od 244.000,00 kuna. Dakle, ovršna isprava kojom raspolaže tuženik kao ovrhovoditelj nije usmjerena na ispunjenje novčane tražbine kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud već je usmjerena na ispunjenje nenovčane obveze tj. ispunjenje određene radnje, a koja se radnja u konkretnom slučaju sastoji u donošenju odluke kojom će se naložiti isplata za korist EP.
13.1. Stoga imajući u vidu sadržaj navedene ovršne isprave pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako tuženik kao ovrhovoditelj na temelju tako specificirane ovršne isprave nije ovlašten tražiti ovrhu radi pljenidbe novčanih sredstava tj. naplate novčane tražbine protiv tužitelja kao ovršenika, obzirom tuženik kao ovrhovoditelj nema ovršnu ispravu koja glasi na ispunjenje novčane obveze, a sve imajući u vidu odredbe članka 50. stavak 1. točka 7. OZ-a.
14. I odluka prvostupanjskog suda u pogledu troškova parničnog postupka pravilna je i zakonita. Naime, obzirom je tužitelj uspio u postupku u cijelosti to isti, sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, ima pravo na naknadu troškova postupka u cijelosti. Prvostupanjski sud je analizirao svaku pojedinu radnju poduzetu od punomoćnika tužitelja te cijenio je li ista opravdana ili ne i za isto dao uvjerljivo obrazloženje. Stoga u navedenom dijelu nisu osnovani žalbeni navodi tuženika.
15. Imajući u vidu navedeno, sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a žalbe tuženika kao i dopuna žalbe odbijene su kao neosnovane te je potvrđena prvostupanjska presuda.
16. Obzirom tuženik nije uspio u žalbenom postupku to je isti i odbijen sa zahtjevom za naknadom troškova žalbenog postupka sukladno odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a.
17. Kako tužitelj u odgovoru na žalbu iznosi samo navode koje je već ranije iznio tijekom postupka to je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.
18. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci.
Vukovar, 5. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Irena Lenić
