REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-1886/2019-96

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Izabeli Barbić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice DM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mauro Vitasović, odvjetnik u Puli, protiv tuženika: 1. JM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], osobe djelomično lišene poslovne sposobnosti, koju zastupa skrbnica EM, OIB: [osobni identifikacijski broj], djelatnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Pula – Pola, 2. PM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. DMJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 4. AM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku SM, odvjetniku u [adresa], uz sudjelovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad kao umješača na strani prvotuženice JM, zastupanog po punomoćniku Davidu Salaju, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja i isplate, nakon glavne rasprave zaključene 24. travnja 2026. u prisutnosti tužiteljice i punomoćnika stranaka, 5. svibnja 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se, kao neosnovan, prvotno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice prema tuženici JM, koji glasi:

"1. Utvrđuje se ništetnim ili se poništava ugovor o kupoprodaji nekretnine sastavljen i sklopljen dana 4. ožujka 2020. u uredu Javne bilježnice Nansi Kopić iz Pule, između prodavateljice JM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po skrbnici i majci CM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i kupca TM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], predmet kojeg je bio stan u [adresa] na adresi [adresa], koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, i kupaonice, ukupne površine 47,20 m2, upisan u [broj poduloška] A Knjige položenih ugovora za k. o. [katastarska općina], i nalazi se u zgradi sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

2. Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Puli se određuje izvršiti povrat vlasništva na nekretnini opisanoj u gornjem pasusu na JM, odnosno uspostaviti zemljišnoknjižno stanje koje je egzistiralo prije provedbe gore citiranog ništetnog ugovora.

3. Utvrđuje se da nije sklopljen kupoprodajni ugovor temeljem točke II sudske nagodbe sklopljene dana 26.11.2019. između stranaka ovog spora, na spisu P - 373/07 Općinskog suda u Puli, odnosno da je protekao rok iz članka V iste nagodbe od 6 mjeseci za pronalaženje kupca, pa se utvrđuje da je tužiteljica temeljem sudske nagodbe sklopljene dana 26.11.2009. na spisu Općinskog suda u Puli P -373/07 stekla pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na nekretnini koja je bila predmetom iste te se nalaže tuženoj zastupanoj po majci i zakonskoj zastupnici CM da u roku od 15 dana od donošenja ove presude sklopi s tužiteljicom kupoprodajni ugovor, za nekretninu određenu u točki II sudske nagodbe, i to na način da u istome bude određeno da je predmet kupoprodaje nekretnina, stan u [adresa], upisan u [broj poduloška] knjige PU za k. o. [katastarska općina], koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to stan koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, i kupaonice, ukupne površine 47,20 m2, te da je kupoprodajna cijena 220.000,00 kuna, od kojeg iznosa se kupac, tužiteljica obvezuje isplatiti tuženoj, prodavateljici iznos od 125.000,00 kuna, dok se konstatira da je preostali iznos u visini od 95.000,00 kuna prestaje prijebojem sa potraživanjem tužiteljice prema I tuženoj. U ugovoru ima biti određeno da prodavateljica – kupac daje dozvolu za uknjižbu po isplati kupoprodajne cijene u cijelosti, te da sve troškove takve kupoprodaje snosi tužiteljica, kupac.

Centru za socijalnu skrb se nalaže davanje odobrenja za sklapanje gore citiranog kupoprodajnog ugovora, u roku od 15 dana od donošenja presude a u protivnom navedeno odobrenje zamjenjuje ova presuda.

4. Ukoliko tužiteljica u roku od 15 dana od donošenja ove presude ne sklopi kupoprodajni ugovor kao što je gore određeno, kupoprodajni ugovor će zamijeniti ova presuda slijedećeg sadržaja:

" DM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao kupac, te JM, zastupana po majci i zakonskoj zastupnici CM, kao prodavateljica, obje na adresi u [adresa], sklapaju slijedeći

UGOVOR O KUPOPRODAJI NEKRETNINE

čl.1.

Stranke ovog ugovora konstatiraju da je prodavateljica upisana u knjizi položenih ugovora za k. o. [katastarska općina] kao vlasnica nekretnine, stana u [adresa], upisanog u [broj poduloška] knjige PU za k. o. [katastarska općina], koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to stan koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, i kupaonice, ukupne površine 47,20 m2.

Stranke nadalje konstatiraju da su dana 26.11.2009. sklopile sudsku nagodbu na spisu P–373/2007 Općinskog suda u Puli kojom su odredile prodaju gore opisane nekretnine trećoj osobi koju se je obvezala pronaći DM.

Stranke konstatiraju da do sklapanja kupoprodajnog ugovora sa trećom osobom nije došlo u roku određenom u čl. V, i VI sudske nagodbe, pa zato temeljem čl. VI iste nagodbe sklapaju ovaj kupoprodajni ugovor međusobno tako da DM se sada pojavljuje u ulozi kupca nekretnine.

čl. 2.

JM, zastupana po majci i zakonskoj zastupnici CM, prodaje DM nekretninu, stan u [adresa], upisan u [broj poduloška] knjige PU za k. o. [katastarska općina], koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to stan koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, i kupaonice, ukupne površine 47,20 m2, i to za kupoprodajnu cijenu od 220.000,00 kuna, od kojeg iznosa je već isplaćen iznos od 95.000,00 kuna prijebojem, pa se DM preostali iznos kupoprodajne cijene u iznosu od 125.000,00 kuna umanjen za iznos od 19.603,28 kuna naplaćen u ovršnom postupku Ovr–530/2011 Općinskog suda u Puli obvezuje isplatiti prodavateljici.po sklapanju ovog ugovora.

Prodavateljica dozvoljava kupcu, DM, da se po isplati kupoprodajne cijene u cijelosti može izvršiti upis uknjižbe prava vlasništva u zemljišnim knjigama, odnosno knjizi položenih ugovora, s time što će po isplati cijene izdati posebnu tabularnu ispravu kojom će dati dozvolu za uknjižbu prava vlasništva.

čl.3

Stranke konstatiraju da je sklapanje ovog kupoprodajnog ugovora odobreno od strane Centra za socijalnu skrb u Puli, odnosno Općinskog suda u Puli, odnosno da je suglasnost zamijenjena ovom presudom.

Sve troškove u svezi ove kupoprodaje snosi kupac.

Stranke su ugovor pročitale, razumjele, na istog ne stavljaju nikakve primjedbe, te ga u znak prihvata vlastoručno potpisuju."

II Djelomično se prihvaća eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice prema tuženici JM, te se nalaže tuženici JM, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici DM, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 19.603,28 kuna / sada 2.601,80 eura, sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 11. svibnja 2016. do isplate, i to do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se, kao neosnovan, eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice prema tuženici JM, u dijelu u kojem od tuženice zahtijeva isplatu iznosa od 95.000,00 kuna / sada 12.608,67 eura sa zateznim kamatama od 26. studenog 2009. do isplate.

IV Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužiteljice DM prema tuženicima PM, OIB [osobni identifikacijski broj], DMJ, OIB [osobni identifikacijski broj] i AM, OIB [osobni identifikacijski broj], kao nasljednicima TM, koji glasi:

"Utvrđuje se ništetnim, ili se poništava ugovor o kupoprodaji nekretnine sastavljen i sklopljen dana 4. ožujka 2020. u uredu Javne bilježnice Nansi Kopić iz Pule, između prodavateljice JM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po skrbnici i majci CM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i kupca TM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], predmet kojeg je bio stan u [adresa] na adresi [adresa], koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, i kupaonice, ukupne površine 47,20 m2, upisan u [broj poduloška] A Knjige položenih ugovora za k. o. [katastarska općina], i nalazi se u zgradi sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je proveden u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli na spisu Z-3579/2020.

Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Puli se određuje izvršiti povrat vlasništva na nekretnini opisanoj u gornjem pasusu na JM, odnosno uspostaviti zemljišnoknjižno stanje koje je egzistiralo prije provedbe gore citiranog ništetnog ugovora na spisu Z-3579/2020 Općinskog suda u Puli."

VI Nalaže se tužiteljici DM da tuženicima PM, OIB [osobni identifikacijski broj], DMJ, OIB [osobni identifikacijski broj] i AM, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 500,00 eura, u roku od 15 dana.

VII Stranke u predmetu poslovni broj P-1886/2019 (tužiteljica DM, tuženica JM i Hrvatski zavod za socijalni rad kao umješač na strani tuženice) snose svaki svoj trošak.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 26. studenog 2019. podnijela tužbu protiv tuženice JM radi sklapanja ugovora o kupoprodaji.

1.1. U tužbi u bitnom navodi da je s tuženicom JM vodila spor radi isplate koji se vodio pod poslovnim brojem P-373/2007, a u kojemu je 26. studenog 2009. sklopljena sudska nagodba. U nagodbi je u točki I. utvrđeno da postoji potraživanje tužiteljice prema tuženici u iznosu od 95.000,00 kuna. U točki II. tuženica se obvezala prodati stan u [adresa] u [adresa] (točno opisan u nagodbi) kupcu kojeg pronađe tužiteljica, s time da se u kupoprodajnom ugovoru odredi da dio cijene u iznosu od 125.000,00 kuna bude isplaćen na račun tuženice, a ostatak kupoprodajne cijene na račun tužiteljice, pri čemu se tužiteljica obvezala isplatiti dug po osnovi ugovora o prodaji stana zaključenog između ZM i [adresa] od 20. lipnja 2001., a u vezi s kojim je na predmetnoj nekretnini upisana hipoteka. Također je određeno da je Centar za socijalnu skrb u Puli obvezan dati odobrenje u vezi takvog pravnog posla. Nadalje, u točki V. nagodbe tužiteljici je dan rok od šest mjeseci za pronalaženje najpovoljnijeg kupca, računajući od dana sklapanja nagodbe, dakle od 26. studenog 2009.

1.2. Tužiteljica ističe da je u više navrata pronašla kupca radi prodaje nekretnine prema uvjetima određenim u točki I. nagodbe, ali do sklapanja ugovora nije došlo zbog bezrazložnog odbijanja tuženice te Centra za socijalnu skrb u Puli. Nadalje, zakonska zastupnica tuženice, njezina majka CM, odbijala je sklopiti ugovor o kupoprodaji na način određen u točki VI. sudske nagodbe, prema kojoj je određeno da se, u slučaju da se stan ne proda u roku od šest mjeseci od sklapanja nagodbe, ima sklopiti kupoprodajni ugovor između stranaka, pri čemu se tužite ljica obvezuje isplatiti tuženici iznos od 125.000,00 kuna, dok će se ostatak dogovorene kupoprodajne cijene samo konstatirati u ugovoru, ali neće biti isplaćen tužen ici, jer će ta obveza prestati prijebojem s potraživanjem tužiteljice prema tužen ici, koje je utvrđeno u točki I. nagodbe. U međuvremenu je tuženica JM pred ovim sudom pokrenula ovršni postupak poslovni broj Ovr-530/11, radi naplate iznosa kupoprodajne cijene određenog u točki V. sudske nagodbe te je prisilnim putem naplaćen iznos od 19.603,28 kuna.

1.3. Zbog svega navedenog, tužiteljica je predložila da sud, nakon provedenog postupka, prihvati njezin tužbeni zahtjev i donese presudu kojom se utvrđuje da nije sklopljen kupoprodajni ugovor na temelju točke II. sudske nagodbe poslovni broj P - 373/07 od 26. studenog 2009., odnosno da je protekao rok iz točke V. nagodbe, pa da je tužiteljica na temelju sudske nagodbe stekla pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, uz zahtjev da se naloži tuženici, zastupanoj po majci i zakonskoj zastupnici, da u roku od 15 dana od donošenja presude, uz odobrenje Centra za socijalnu skrb u Puli, sklopi s tužiteljicom kupoprodajni ugovor za predmetnu nekretninu i to na način da u istom bude određeno da kupoprodajna cijena iznosi 220.000,00 kuna, od kojeg iznosa se tužiteljica kao kupac obvezuje isplatiti tuženici kao prodavateljici iznos od 105.396,72 kuna, uz konstataciju da je preostali iznos već isplaćen. U ugovoru treba biti određeno da prodavateljica daje kupcu dozvolu za uknjižbu prava vlasništva po isplati kupoprodajne cijene te da sve troškove takvog kupoprodajnog ugovora snosi tužiteljica kao kupac. Ako tuženica u roku od 15 dana od donošenja presude ne sklopi navedeni kupoprodajni ugovor s tužiteljicom, tada predlaže da kupoprodajni ugovor (sadržaja navedenog u tužbi) zamijeni presuda.

2. U odgovoru na tužbu tuženica JM je u cijelosti osporila tužbu i tužbeni zahtjev. Istaknula je prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor zastare. Navodi da je tuženica osoba lišena poslovne sposobnosti koja nema mogućnosti ni ovlasti sklopiti kupoprodajni ugovor s tužiteljicom. Takvo raspolaganje predstavljalo bi raspolaganje imovinom štićenika veće vrijednosti, koje tuženica može poduzeti jedino putem svoje skrbnice uz prethodnu suglasnost Centra za socijalnu skrb. Dakle, prihvaćanje tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi bilo bi protuzakonito i neprovedivo.

2.1. Nadalje, ističe da tužiteljica svoje pravo izvodi iz sudske nagodbe od 26. studenog 2009., točnije iz točke VI. nagodbe, kojom se obvezala tuženici isplatiti iznos od 125.000,00 kuna u roku od 30 dana nakon proteka roka od šest mjeseci od sklapanja nagodbe, u kojem roku je tužiteljica bila dužna pronaći najpovoljnijeg kupca. U tom dijelu tuženica je istaknula prigovor zastare, s obzirom na to da je tužba podnesena 27. studenog 2019., a nagodba je sklopljena 26. studenog 2009., pa je protekao zakonski rok od deset godina. Osim toga, tuženica predmetnu nagodbu smatra kontradiktornom i neprovedivom. Tužiteljica tijekom deset godina nikada nije pronašla kupca, na što se obvezala nagodbom, niti se u tom razdoblju ikada pisanim putem obratila Centru za socijalnu skrb Pula s konkretnim prijedlogom kupca, a posebno to nije učinila u ostavljenom roku od šest mjeseci od sklapanja nagodbe. Nadalje, u navedenom roku od šest mjeseci nije provela valjano vještačenje po sudskom vještaku radi procjene vrijednosti nekretnine, kako bi se pravilno formirala cijena za potencijalnu prodaju. Dakle, nije učinila ništa za ispunjenje obveze preuzete nagodbom. S druge strane, skrbnica tuženice je u međuvremenu provela dva vještačenja i procjenu nekretnine po stalnom sudskom vještaku, dok je njen punomoćnik pronašao najpovoljnijeg kupca u osobi TM, slijedom čega je Centar za socijalnu skrb u Puli 14. siječnja 2020. izdao pravomoćno i izvršno rješenje o odobrenju skrbnici tuženice za prodaju predmetne nekretnine kupcu TM. Ugovor o kupoprodaji sklopljen je 4. ožujka 2020. te se kupac uknjižio kao vlasnik predmetne nekretnine. Time je tužba postala bespredmetna pa je tuženica predložila odbacivanje tužbe, a podredno odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška.

3. Očitujući se na navode iz odgovora na tužbu, tužiteljica je u podnesku od 26. lipnja 2020. navela da zbog zdravstvenih razloga nije bila u mogućnosti u roku od šest mjeseci od sklapanja sudske nagodbe pronaći kupca ni realizirati nagodbu. Međutim, po oporavku se nebrojeno puta obraćala , kako Centru za socijalnu skrb u Puli, tako i skrbnici (i majci) tuženice CM sa zahtjevom da pristupe sklapanju kupoprodajnog ugovora, odnosno izdaju odobrenje za takvo raspolaganje. Majka tuženice nikada nije pristala na prodaju stana, a Centar za socijalnu skrb nikada nije izdao odobrenje za prodaju, a niti je formalnom odlukom odbio njezine zahtjeve. Budući da je u više navrata, pa i posredstvom Centra za socijalnu skrb, bezuspješno pokušavala ostvariti sastanak sa skrbnicom tuženice CM, u konačnici je osobno otišla na njenu adresu u [adresa], a ona joj je izričito rekla da nema namjeru s njom sklopiti kupoprodajni ugovor, odnosno realizirati sklopljenu sudsku nagodbu. Također, tijekom 2018. i 2019. od strane Centra za socijalnu skrb u Puli rečeno joj je da su u više navrata bili dogovarani termini za sastanak s CM i njenim odvjetnikom SM, ali da do sastanka nije došlo. Dakle, tuženica smatra da je ona učinila sve što je mogla da se nekretnina proda te da se naplati njeno potraživanje. Dodaje da je na svoj trošak naložila provođenje vještačenja predmetnoga stana, iako to nije bila njena obveza. Tijekom 2019. pravnik zaposlen u Centru za socijalnu skrb u Puli, gospodin D, usmeno joj je obećavao da će izdati odobrenje za sklapanje kupoprodajnog ugovora čim se završe pregovori s Gradom Pula u vezi otpisa kamata za iznos kupoprodajne cijene za predmetni stan, ali ni to nije realizirano. Smatra da okolnost što se ona nije uvijek pisanim putem obraćala Centru za socijalnu skrb ne umanjuje pravni značaj njenih osobnih i usmenih zahtjeva učinjenih Centru, skrbnici tuženice i njenom odvjetniku. Ukazuje i da je sudskom nagodbom utvrđeno njeno potraživanje prema tuženici u iznosu od 95.000,00 kuna, odnosno da je predmetna nagodba sklopljena radi naplate tog potraživanja. Taj iznos nije ni djelomično naplaćen, dok je tuženica od nje u ovršnom postupku, koji je još uvijek u tijeku, naplatila iznos od 19.603,28 kuna. Dakle, tuženica očito i dalje drži sudsku nagodbu osnovom svog potraživanja.

3.1. Tužiteljica dalje navodi da je 26. studenog 2019., nakon što je iscrpila sve mogućnosti sklapanja kupoprodajnog ugovora izvan suda, podnijela tužbu radi sklapanja kupoprodajnog ugovora na temelju kojeg bi po isplati kupoprodajne cijene stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine. Prema pravilu istodobnog ispunjenja ona nije bila u obvezi isplatiti dužni iznos sve dok tuženica nije izrazila spremnost na sklapanje pravnog posla na temelju kojeg bi se, po isplati kupoprodajne cijene, tužiteljica upisala kao vlasnica predmetne nekretnine. Nastavno, ističe da ju je 14. veljače 2020. u svoj ured primila RM - ravnateljica Centra za socijalnu skrb u Puli. Unatoč činjenici što je ona u to vrijeme (u ime Centra za socijalnu skrb) već bila izdala suglasnost za prodaju spornoga stana, o tome ju nije izvijestila pa je tužiteljica bila šokirana kada je iz odgovora na tužbu saznala da je predmetni stan prodan trećoj osobi, gospodinu TM iz [adresa]. Zbog navedenog je 1. lipnja 2020. podnijela prijedlog radi obnove upravnog postupka u kojem je izdano odobrenje za prodaju stana i zaključen kupoprodajni ugovor. Usvajanjem tog prijedloga i posljedičnim ukidanjem danog odobrenja otpast će pravna osnova stjecanja prava vlasništva TM, uz napomenu da je sporni kupoprodajni ugovor sklopljen između tuženice i TM ništetan jer je protivan sudskoj nagodbi, prisilnim propisima i moralu društva.

3.2. S obzirom na sve navedeno, tužiteljica je istim podneskom preinačila tužbu na način da je tužbu proširila (pred tuženice JM) na nove tuženike, i to Centar za socijalnu skrb u Puli (sada Hrvatski zavod za socijalni rad) i TM. U preinačenoj tužbi zahtijeva utvrđenje ništetnim ili poništavanje Ugovora o kupoprodaji nekretnine (stana u [adresa], u [adresa]) od 4. ožujka 2020., koji je sklopljen između JM kao prodavateljice i TM kao kupca te uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije prodaje. Osim toga, zahtijeva utvrđenje (kao i prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu) da nije sklopljen kupoprodajni ugovor na temelju točke II. sudske nagodbe poslovni broj P -373/07 od 26. studenog 2009., odnosno da je protekao rok iz točke V. nagodbe, pa da je tužiteljica na temelju sudske nagodbe stekla pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, uz zahtjev da se naloži tuženici, zastupanoj po majci i zakonskoj zastupnici, da u roku od 15 dana od donošenja presude, sklopi s tužiteljicom kupoprodajni ugovor za predmetnu nekretninu i to na način da u istom bude određeno da kupoprodajna cijena iznosi 220.000,00 kuna, od kojeg iznosa se tužiteljica kao kupac obvezuje isplatiti tuženici kao prodavateljici iznos od 125.000,00 kuna, uz konstataciju da je preostali iznos od 95.000,00 kuna već isplaćen. U ugovoru treba biti određeno da prodavateljica daje kupcu dozvolu za uknjižbu prava vlasništva po isplati kupoprodajne cijene te da sve troškove takvog kupoprodajnog ugovora snosi tužiteljica kao kupac. Ako tuženica u roku od 15 dana od donošenja presude ne sklopi navedeni kupoprodajni ugovor s tužiteljicom, tada predlaže da kupoprodajni ugovor (sadržaja navedenog u podnesku – list 33-34 spisa) zamijeni presuda. Tužiteljica je istaknula i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, predlažući da sud, ako nađe da postavljeni tužbeni zahtjev nije osnovan, prihvati tužbeni zahtjev kojim od tuženika zahtijeva isplatu iznosa od 95.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 26. studenog 2009. te iznosa od 19.603,28 kuna sa zateznim kamatama od 11. svibnja 2016. do isplate.

4. Dakle, tužiteljica je u podnesku od 26. lipnja 2020. sačinila subjektivnu i objektivnu preinaku tužbe na način da je djelomično preinačila tužbeni zahtjev te je tužbu proširila na nove tuženike – TM i Centar za socijalnu skrb u Puli (sada Hrvatski zavod za socijalni rad).

4.1. S obzirom na to da ni tuženica JM ni novi tuženici (Centar za socijalnu skrb u Puli i TM) nisu pristali stupiti u parnicu na mjesto tuženika, te s obzirom na to da je tužiteljica 12. ožujka 2021. podnijela zasebnu tužbu protiv TM radi utvrđenja ništetnim ili poništenja Ugovora o kupoprodaji nekretnine (stana u [adresa], u [adresa]) od 4. ožujka 2020., koji je sklopljen između JM kao prodavateljice i TM kao kupca te uspostave zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije prodaje, sud je raspravnim rješenjem od 27. travnja 2022., na temelju čl. 196. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) odbio subjektivnu preinaku tužbe, ali je dozvolio objektivnu preinaku tužbe u odnosu na tuženicu JM te je pozvao tužiteljicu da u skladu s raspravnim rješenjem uredi tužbeni zahtjev. Naime, sud je smatrao da je objektivna preinaka tužbe, koja je uslijedila kao posljedica prodaje nekretnine nakon podnošenja tužbe, svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama pa je istu dopustio (čl. 190. st. 3 .ZPP).

4.2. Podneskom od 20. svibnja 2022. tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev (kako je naznačen u izreci) pa od tuženice JM zahtijeva utvrđenje ništetnim ili poništavanje Ugovora o kupoprodaji nekretnine (stana u [adresa], u [adresa]) od 4. ožujka 2020., koji je sklopljen između JM kao prodavateljice i TM kao kupca te uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije prodaje. Osim toga, zahtijeva utvrđenje (kao i prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu) da nije sklopljen kupoprodajni ugovor na temelju točke II. sudske nagodbe poslovni broj P-373/07 od 26. studenog 2009., odnosno da je protekao rok iz točke V. nagodbe, pa da je tužiteljica na temelju sudske nagodbe stekla pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, uz zahtjev da se naloži tuženici, zastupanoj po majci i zakonskoj zastupnici, da u roku od 15 dana od donošenja presude, sklopi s tužiteljicom kupoprodajni ugovor za predmetnu nekretninu i to na način da u istom bude određeno da kupoprodajna cijena iznosi 220.000,00 kuna, od kojeg iznosa se tužiteljica kao kupac obvezuje isplatiti tuženici kao prodavateljici iznos od 125.000,00 kuna, uz konstataciju da je preostali iznos od 95.000,00 kuna već isplaćen. U ugovoru treba biti određeno da prodavateljica daje kupcu dozvolu za uknjižbu prava vlasništva po isplati kupoprodajne cijene te da sve troškove takvog kupoprodajnog ugovora snosi tužiteljica kao kupac. Centru za socijalnu skrb nalaže se dati odobrenje za sklapanje citiranog ugovora. Ako tuženica u roku od 15 dana od donošenja presude ne sklopi navedeni kupoprodajni ugovor s tužiteljicom, tada predlaže da kupoprodajni ugovor (sadržaja navedenog u podnesku – list 321-323 spisa) zamijeni presuda. Tužiteljica je istaknula i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, predlažući da sud, ako nađe da prvotno postavljeni tužbeni zahtjev nije osnovan, prihvati tužbeni zahtjev kojim od tuženice zahtijeva isplatu iznosa od 95.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 26. studenog 2009. te iznosa od 19.603,28 kuna sa zateznim kamatama od 11. svibnja 2016. do isplate.

5. Valja također navesti da je sud raspravnim rješenjem od 27. travnja 2022. dopustio sudjelovanje Centru za socijalnu skrb u Puli (sada Hrvatskom zavodu za socijalni rad) kao umješaču na strani tuženice smatrajući da isti ima pravni interes za sudjelovanje u postupku, s obzirom na okolnost da je bio supotpisnik sporne nagodbe te je izdao odobrenje za sklapanje kupoprodajnog ugovora koji se u ovom postupku pobija (čl. 206. ZPP).

6. Nadalje, kao što je već navedeno, tužiteljica je 12. ožujka 2021. podnijela tužbu protiv tuženika TM (poslovni broj P-185/2021), ističući u bitnom iste navode kao u tužbi koju je podnijela protiv JM.

6.1. U tužbi u bitnom navodi da je nakon podnošenja tužbe protiv JM i nakon dostave odgovora na tužbu, Centar za socijalnu skrb izdao odobrenje CM (majci i skrbnici JM) da u ime JM sklopi s tuženikom TM ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine, koji ugovor je s tuženikom sklopljen 4. ožujka 2020. Centar za socijalnu skrb joj u tom upravnom postupku nije priznao status stranke i nije ju obavijestio o namjeri prodaje predmetne nekretnine suprotno obvezama iz sudske nagodbe. Razvidno je da je u tom postupku rađeno njoj "iza leđa" i na njenu štetu, ističući da joj je morala biti dana mogućnost sudjelovanja u upravnom postupku te mogućnost izjavljivanja žalbe protiv rješenja kojim je dano odobrenje za prodaju nekretnine. Nakon saznanja da je predmetna nekretnina prodana, njen punomoćnik je kontaktirao tuženika TM, koji je obećao da će doći kod njega radi dogovora o mirnom rješenju spora, ali je kasnije od toga odustao. Tužiteljica je u međuvremenu podnijela i zahtjev Centru za socijalnu skrb radi uvida u spis predmeta UP/I-552-02/19-15/76 te prijedlog radi obnove upravnog postupka u kojem je doneseno rješenje o odobrenju raspolaganja nekretninom. Međutim, uvid u spis predmeta joj nije odobren, dok je njen zahtjev za obnovu upravnog postupka odbačen rješenjem Centra za socijalnu skrb od 10. lipnja 2020. Ukazuje da je rješenje kojim je CM dano odobrenje za prodaju predmetne nekretnine nezakonito, ne samo zbog postojanja sporne nagodbe iz 2009., već je i sam postupak procjene vrijednosti predmetne nekretnine proveden pod vrlo čudnim okolnostima i neprofesionalno, jer nije niti izvršen pregled nekretnine, unutrašnjosti iste, a i proveden je od strane osobe čija je nepristranost upitna. Bez obzira na valjanost rješenja kojim je dano odobrenje za prodaju nekretnine, predmetni kupoprodajni ugovor je ništetan jer je JM bila obvezana, još uvijek egzistentnom sudskom nagodbom, sklopiti kupoprodajni ugovor s njom i prenijeti joj pravo vlasništva predmetnog stana. Tuženik TM, koji je imao sva saznanja o spornoj nagodbi, je trebao postupati u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, što znači da nije smio sklopiti sporni ugovor bez njene suglasnosti i znanja. Nakon provedbe kupoprodajnog ugovora u zemljišnim knjigama, u predmetu poslovni broj P-1886/2019 je izvršila subjektivnu i objektivnu preinaku tužbe te je tužbenim zahtjevom zahtijevala utvrđenje ništetnim, odnosno poništenje predmetnog kupoprodajnog ugovora u odnosu na tuženu JM i tuženika TM. TM se nije očitovao o stupanju u parnicu , a kako za stupanje u parnicu novog tuženika nužan njegov izričit pristanak (koji je izostao), pokrenula je protiv TM novi parnični postupak. Smatra da se u svakom slučaju o sudbini pobijanog kupoprodajnog ugovora mora odlučivati u jednom postupku i jednom presudom, jer su oba tuženika jedinstveni i nužni suparničari te presuda o istom tužbenom zahtjevu može biti donesena samo na jednak način za oba tužen ika. Budući je prvi započeo postupak poslovni broj P-1886/2019, predložila je spajanje te dvije parnice. Ukazuje da je svrha predmetne sudske nagodbe bila ta da ona namiri svoje dospjelo potraživanje, pa je tuženiku TM ostavila alternativno ovlaštenje, sukladno kojem se on može osloboditi svoje obveze i ostati upisanim vlasnikom predmetne nekretnine ako joj isplati novčano potraživanje utvrđeno u sudskoj nagodbi. Predložila je da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se utvrđuje ništetnim ili poništava Ugovor o kupoprodaji nekretnine (stana u [adresa], u [adresa]) od 4. ožujka 2020., koji je sklopljen između JM, zastupane po majci i skrbnici CM, i TM, uz uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo provedbe tog ugovora u zemljišnim knjigama.

6.2. U odgovoru na tužbu, tuženik TM je u cijelosti osporio osnovanost tužbenog zahtjeva, napominjući da tužbu valja odbaciti jer tužiteljica, koja zahtijeva utvrđenje ništetnosti ugovora, nije tužbom obuhvatila CM, supotpisnika ugovora. Dalje ističe da nije sporno da je tuženik **.**.2020. s JM, zastupanom po skrbnici CM, u uredu javne bilježnice Nansi Kopić sklopio ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine, a na temelju pravomoćnog i izvršnog rješenja Centra za socijalnu skrb Pula-Pola pod klasom i ur. brojem UP/I-552-02/19- 15/76, 2168-36-10-24-19-3 od 12. prosinca 2019., izmijenjenim rješenjem pod klasom i ur. brojem UP/I-552-02/19-15/76, 2168-36-10-24-19-4 od 14. siječnja 2020. te ispravljenim rješenjem pod klasom i ur. brojem UP/I-552-02/19-15/76, 2168-36-10- 27-20-5 od 3. ožujka 2020. Citiranim rješenjima je sukladno čl. 259. st. 4., u vezi sa čl. 261. st. 2. t. 3. i st. 3. Obiteljskog zakona skrbnici CM dano odobrenje za sklapanje predmetnog ugovora o kupoprodaji s tuženikom, u ime i za račun štićenice JM. U trenutku uknjižbe prava vlasništva u korist tuženika na predmetnoj nekretnini bila je upisana samo zabilježba spora poslovni broj P-1270/16 po tužbi Grada Pule protiv JM te hipoteka u korist Grada Pule na iznos od 20.659,70 DEM, koja je brisana 3. lipnja 2020. na temelju brisovnog očitovanja vjerovnika, iz razloga što je upravo tuženik isplatio predmetni dug JM prema Gradu Puli, a koji je uračunat u kupoprodajnu cijenu. U trenutku uknjižbe prava vlasništva u korist tuženika na predmetnoj nekretnini nije bila upisana zabilježba spora poslovn i broj P- 1886/19 pa tuženik za taj spor nije ni mogao znati uvidom u zemljišnu knjigu. Također, netočni su navodi da bi tuženik za spornu nagodbu kao i parnični postupak poslovni broj P-1886/19 saznao od odvjetnika SM. Spomenuti odvjetnik nesporno ima sva saznanja o pozadini cijelog slučaja, jer više godina zastupa JM u nekoliko parničnih postupka. Međutim, on tuženika TM (tada treću osobu - kupca) nije upoznao s navedenim jer bi to bilo suprotno kodeksu odvjetničke etike. Odvjetnik SM je zaista našao kupca u osobi tuženika i istog upoznao s predmetom kupoprodaje, cijenom i pojedinostima kupoprodaje, odnosno okolnošću da je prodavateljica osoba pod skrbništvom pa je za realizaciju kupoprodaje potrebna suglasnost Centra za socijalnu skrb, kao i s činjenicom da će dio kupoprodajne cijene morati uplatiti na račun Grada Pule kako bi se brisala hipoteka. Tuženik je bio upoznat isključivo o navedenim činjenicama, dok o sporu između tužiteljice i JM nije bio upoznat jer ga se to ni ne tiče, uz napomenu da je on predmetnu nekretninu stekao u dobroj vjeri, čistu od bilo kakvih upisa koji bi upućivali na neko pravo tužiteljice. Osim toga, sporna nagodba je neprovediva jer tužiteljica tijekom 10 godina nije pronašla kupca, niti se u tom periodu pisanim putem obratila Centru za socijalnu skrb Pula s konkretnim prijedlogom kupca (ime i prezime), a posebno to nije učinila u ostavljenom roku od 6 mjeseci od dana sklapanja nagodbe. Ona u roku od 6 mjeseci od sklapanja nagodbe nije provela ni valjano vještačenje radi procjene vrijednosti nekretnine, kako bi se pravilno formirala cijena za potencijalnu prodaju. Dakle, ona nije učinila ništa kako bi ispunila svoju obvezu iz predmetne nagodbe. Nadalje, predmetnom nagodbom tužiteljici nije dano isključivo pravo pronalaženja potencijalnih kupaca predmetne nekretnine, pa čak ni u periodu od šest mjeseci unutar kojeg je ona bila dužna pronaći potencijalnog kupca. Imajući to u vidu, JM je uvijek bilo dopušteno samostalno pronaći potencijalnog kupca i uz suglasnost Centra za socijalnu skrb, s njim sklopiti kupoprodajni ugovor. Ona je tek 2019. ozbiljno prionula u pronalaženju potencijalnog kupca i to nakon donošenja pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj P-1270/16-14 od 23. ožujka 2018., kojom joj je naloženo da Gradu Puli-Pola isplati ukupan iznos od 63.690,39 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, s osnove dospjelog nepodmirenog potraživanja na temelju Ugovora o kupoprodaji predmetnog stana, a koji ugovor je sklopio prednik JM, odnosno njezin pokojni otac i brat tužiteljice. Istom je presudom određeno da se, u slučaju da JM ne izvrši svoju obvezu isplate, naloženi dug može naplatiti sudskom prodajom predmetnog stana s obzirom da je na istom bilo uknjiženo založno pravo Grada Pule-Pola na osnovi navedenog potraživanja. Dakle, tužiteljica je sve do tada imala mogućnost pronaći potencijalnog kupca, a što nije učinila. Nastavno, ponukana strahom da će Grad Pula-Pola pokrenuti ovršni postupak radi prisilne naplate svoje tražbine, u kojem bi se predmetni stan prodao po značajno nižoj cijeni, kao i činjenicom da je nekretnina u derutnom stanju, JM je uzela stvar u svoje ruke i počela tražiti potencijalne kupce. Upravo zbog toga, dala je izraditi i procjenu vrijednosti predmetnog stana kojom je isti procijenjen na iznos od 203.507,50 kuna, a za koju cijenu je isti stan prodan tuženiku. Ni jednom odredbom sudske nagodbe JM nije bila obvezna o otuđenju predmetnog stana obavijesti tužiteljicu, a pogotovo ne nakon isteka roka od 6 mjeseci unutar kojeg je tužiteljica bila obvezana naći potencijalnog kupca. Nadalje, točkom VI. sporne nagodbe određeno je da ako tužiteljica u roku od 6 mjeseci od sklapanje nagodbe na pronađe kupca, tada je ona u daljnjem roku od 30 dana bila obvezna JM isplatiti ukupni iznos od 125.000,00 kuna, a što također nije učinila, slijedom čega se predmetna nagodba ima smatrati raskinutom odnosno neprovedivom i tužiteljica nema više nikakvo pravo iz sudske nagodbe, a posebno ne prema tuženiku. Slijedom svega navedenog, predložila je odbijanje tužbenog zahtjeva.

6.3. Tuženik TM umro je u tijeku postupka pa je sud rješenjem poslovni broj P-185/2021-12 od 12. prosinca 2024. utvrdio da je njegovom smrću (12. kolovoza 2024.) nastupio prekid postupka. Rješenjem poslovni broj P-185/2021-15 od 8. listopada 2025. postupak je nastavljen te su nasljednici tuženika TM - BM, DMJ i AM pozvani na preuzimanje postupka.

7. Rješenjem ovoga suda poslovni broj P-1886/2019-89 od 12. ožujka 2026. spojeni su predmeti poslovni broj P-1886/2019 i P-185/2021 radi zajedničkog raspravljanja i donošenja jedinstvene odluke.

7.1. Odluku o spajanju sud je donio vodeći se pravnim shvaćanjem koje je zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 7. listopada 2025., prema kojem su ugovorne strane u parnici u kojoj treća osoba zahtijeva utvrđenje ništetnosti ugovora nužni suparničari. Kako je tužiteljica najprije podnijela tužbu protiv JM (kao jedne ugovorne strane – prodavateljice), a nastavno (uslijed nedopuštanja subjektivne preinake) i protiv druge ugovorne strane

– kupca TM sud je, uzimajući u obzir spomenuto pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odlučio spojiti navedene predmete te o tužbenim zahtjevima tužiteljice donijeti jedinstvenu odluku.

8. U tijeku postupka pročitana je dokumentacija sadržana u spisu, priloženim spisima Hrvatskog zavoda za socijalni rad oznake 552-02/19-02/312, 552-02/18- 01/335, UP/I-552-02/19-15/76 te ovosudnim spisima poslovni broj Ovr-530/2011, P- 373/2007 i P-185/2021, saslušani su svjedoci ĆM, RM, LM, KM, OM i SM te je saslušana tužiteljice u svojstvu parnične stranke.

8.1. Ostali dokazi nisu izvedeni jer su na temelju izvedenih dokaza utvrđene sve činjenice potrebne za donošenje odluke, pa izvođenje ostalih dokaza (saslušanje svjedoka ŠM, ĐM, HM te MM) ne bi bilo ekonomično ni svrsishodno (čl. 220. ZPP).

9. Prvotno postavljeni tužbeni zahtjev proziv tuženice JM nije osnovan.

9.1. Eventualno kumulirani tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

9.2. Tužbeni zahtjev protiv tuženika PM, DMJ i AM, nije osnovan.

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice DM protiv tuženika JM, PM, DMJ i AM, za utvrđenje ništetnim ili za poništavanjem Ugovora o kupoprodaji nekretnine – stana u [adresa] u [adresa], koji ugovor je 4. ožujka 2020. sklopljen između tuženice JM, zastupane po majci i skrbnici CM, kao prodavateljice, i TM (prednika tuženika PM, DMJ i AM) kao kupca, uz uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije kupoprodaje. Ujedno, predmet spora je i zahtjev tužiteljice protiv tuženice JM, za utvrđenje da nije sklopljen kupoprodajni ugovor na temelju točke II. sudske nagodbe poslovni broj P -373/07 od 26. studenog 2009., odnosno da je protekao rok iz točke V. nagodbe, pa da je tužiteljica na temelju sudske nagodbe stekla pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, uz zahtjev da se naloži tuženici, da u roku od 15 dana od donošenja presude, sklopi s tužiteljicom kupoprodajni ugovor za predmetnu nekretninu i to na način da u istom bude određeno da kupoprodajna cijena iznosi 220.000,00 kuna, od kojeg iznosa se tužiteljica kao kupac obvezuje isplatiti tuženici kao prodavateljici iznos od 125.000,00 kuna, uz konstataciju da je preostali iznos od 95.000,00 kuna već isplaćen. Eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom tužiteljica od tuženice JM zahtijeva isplatu iznosa od 95.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 26. studenog 2009. te iznosa od 19.603,28 kuna sa zateznim kamatama od 11. svibnja 2016. do isplate.

11. Među strankama nije sporno da su tužiteljica i tuženica JM u rodbinskom odnosu tete i nećakinje, jer je tužiteljica sestra pokojnog ZM, a koji je bio otac tuženice.

11.1. Nije sporno da je tuženica u ostavinskom postupku iza njenog oca, pokojnog ZM, rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-531/06 od 26. rujna 2006. proglašena njegovom jedinom zakonskom nasljednicom te da je naslijedila cjelokupnu ostavinsku imovinu, uključujući i nekretninu – stan u [adresa] u [adresa], koji je predmet ovog postupka.

11.2. Nije sporno da je tuženica djelomično lišena poslovne sposobnosti da ju je u ovom postupku, kao i postupcima koji su se ranije vodili među strankama, zastupala majka CM, koja je u tijeku ovog postupka preminula.

11.3. Uvidom u spis poslovni broj P-373/07 utvrđeno je da se navedeni parnični postupak vodio po tužbi ovdje tužiteljice protiv ovdje tuženice JM, radi isplate iznosa od 211.000,00 kuna, koji iznos je predstavljao tražbinu tužiteljice prema ZM, a tužbom je isplatu potraživala od tuženice JM kao njegove zakonske nasljednice. U tom je postupku tuženica podnijela protutužbu, zahtijevajući predaju predmetnog stana u posjed, isplatu iznosa od 47.250,00 kuna na ime naknade štete zbog nemogućnosti korištenja nekretnine te iznosa od 10.000,00 kuna na ime uništenih pokretnih stvari u navedenom stanu . Postupak pod poslovni brojem P-577/07 pravomoćno je okončan sklapanjem sudske nagodbe 26. studenog 2009.

11.4. Tom nagodbom (list 6 spisa), u točki I, utvrđeno je potraživanje tužiteljice DM prema tuženici JM, kao nasljednici pokojnog ZM, u iznosu od 95.000,00 kuna. U točki II. nagodbe se JM, zastupana po zakonskoj zastupnici CM, obvezala prodati stan u [adresa] ([adresa]), koji stan je naslijedila u ostavinskom postupku iza pokojnog oca ZM, kupcu kojeg nađe DM, dok se Centar za socijalnu skrb obvezao dati odobrenje za prodaju stana na taj način. Dalje je navedeno da će se u kupoprodajnom ugovoru definirati da je kupac dužan platiti kupoprodajnu cijenu za stan na način da iznos od 125.000,00 kuna plati na račun JM, a ostatak kupoprodajne cijene plati DM, koja se obvezala podmiriti dug po osnovi ugovora o prodaji stana zaključenog između [adresa] i ZM. JM, zastupana po zakonskoj zastupnici CM, uz odobrenje Centra za socijalnu skrb, potpisom nagodbe ovlastila je DM da zastupa JM u postupku prodaje stana radi pronalaženja najpovoljnijeg kupca do trenutka sklapanja samog kupoprodajnog ugovora. U točki IV. nagodbe stranke su se suglasile da stan ostane u posjedu DM kako bi mogla naći najpovoljnijeg kupca. U točki V. nagodbe određen je rok DM za pronalaženje najpovoljnijeg kupca od šest mjeseci od sklapanja nagodbe, a u točki VI. stranke su suglasno utvrdile da, ako se u roku od šest mjeseci stan ne uspije prodati na opisani način, DM se obvezuje isplatiti JM iznos od 125.000,00 kuna u roku od 30 dana nakon isteka roka od šest mjeseci, s tim da se istovremeno s isplatom tog iznosa JM obvezuje DM prenijeti u vlasništvo predmetni stan i izdati joj odgovarajuću tabularnu ispravu, a Centar za socijalnu skrb se obvezuje dati odobrenje za takvo raspolaganje. Stranke su se suglasile da u tom slučaju cijenu iz ugovora na temelju kojeg će stan biti prenesen u vlasništvo DM predstavlja iznos od 125.000,00 kuna uvećan za iznos od 95.000,00 kuna, koje potraživanje stranke rješavaju prijebojem. Sudsku nagodbu su osim stranaka potpisali i KM kao predstavnik Centra za socijalnu skrb.

11.5. Nije sporno da se kupoprodaja predviđena u točki II. nagodbe nije realizirala te da je ovdje tuženica 6. listopada 2010. podnijela prijedlog za privremenu pljenidbu, a nastavno i prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima tužiteljice radi isplate iznosa od 125.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 27. lipnja 2010. i troškova postupka. Pravomoćnim rješenjem ovoga suda poslovni broj Ovr-530/2011 od 12. srpnja 2011. određena je ovrha na novčanim sredstvima ovdje tužiteljice, radi naplate iznosa od 125.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 27. lipnja 2010. i troškova postupka u iznosu od 3.075,00 kuna. Iz spisa poslovni broj Ovr-530/2011 proizlazi da je do 2. rujna 2021. od tužiteljice kao ovršenice, provedbom ovrhe na novčanim sredstvima, naplaćen iznos od 19.760,52 kuna / sada 2.622,67 eura.

12. Nadalje, nije sporno da je na predmetnoj nekretnini bila uknjižena hipoteka u korist Grada Pule po osnovi Ugovora o prodaji od 20. lipnja 2001.

12.1. Ovosudnom presudom na temelju priznanja poslovni broj P-1270/2016 od 23. ožujka 2018. (list 294 – 299 spisa) određeno je da je tuženica JM dužna trpjeti namirenje tražbine tužitelja Grada Pule-Pola u iznosu od 63.690,39 kuna sa zateznim kamatama koje na pojedinačno određene dijelove toga iznosa teku od njihovog dospijeća do isplate, i to sudskom prodajom založene nekretnine - stana u zgradi u [adresa] u [adresa] te namirenjem tužitelja (Grada Pule-Pola), uz određenje da se tuženica može osloboditi navedene obveze s isplatom navedenog iznosa tužitelju Gradu Puli-Pola.

13. Također, nije sporno da je predmetn i stan prodan u tijeku ovog postupka TM (predniku tuženika PM, DMJ i AM) na temelju Ugovora o kupoprodaji od 4. ožujka 2020. (list 221-224 spisa) koji je sklopljen između ovdje tuženice JM kao prodavateljice i TM kao kupca, za iznos kupoprodajne cijene od 27.297,30 eura, koja je isplaćena na način da je kupac podmirio dug prema Gradu Puli-Pola (opisan u točki 12. obrazloženja) u iznosu od 8.543,00 eura (63.690,39 kuna), dok je preostali iznos kupoprodajne cijene od 18.754,30 eura, odnosno 139.817,00 kuna uplatio na račun tuženice JM. Predmetni ugovor potvrđen je po javnom bilježniku Nansi Kopić pod brojem OU- 111/20 od 4. ožujka 2020.

13.1. Nije sporno da je Centar za socijalnu skrb u Puli-Pola izdao odobrenje za sklapanje kupoprodajnog ugovora. Naime, rješenjem Centra za socijalnu skrb Pula- Pola od 12. prosinca 2019. Klasa UP/I-552-02/19-15/76 (list 365-366 spisa) je CM, majci i skrbnici tuženice, izdano odobrenje da u ime i za račun tuženice JM zaključi i potpiše kupoprodajni ugovor za predmetnu nekretninu s kupcem TM, po cijeni od 27.297,30 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, koja cijena je određena procjembenim elaboratom od 21. svibnja 2019. sačinjenim po stalnom sudskom vještaku građevinske struke Goranu Bašiću. Predmetno rješenje izmijenjeno je rješenjem Centra za socijalnu skrb u Puli-Pola od 14. siječnja 2020. klasa: UP/I-552-

02/19-15/76 (list 367-368 spisa) u pogledu oznake nekretnine (broja poduloška) i rješenjem Centra za socijalnu skrb u Puli-Pola od 3. ožujka 2020. klasa: UP/I-552- 02/19-15/76 (list 369-370 spisa) u pogledu broja računa na koji se ima isplatiti kupoprodajna cijena.

14. Sporno je, prije svega, je li predmetni ugovor o kupoprodaji, koji je sklopljen između JM kao prodavateljice i TM kao kupca ništetan ili pobojan te jesu li se stekli uvjeti za uspostavu zemljišnoknjižnog stanja koje je bilo prije provedbe tog ugovora. Posljedično tome, sporno je, je li tužiteljica stekla pravni osnov za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine, odnosno je li tuženica JM obvezna s tužiteljicom sklopiti kupoprodajni ugovor sadržaja naznačenog u izreci. Konačno, sporno je ima li tužiteljica bar pravo na isplatu iznosa od 95.000,00 kuna / sada 12.608,67 eura, koja tražbina je utvrđena spornom nagodbom od 26. studenog 2009., kao i na isplatu iznosa od 19.603,28 kuna / 2.601,80 eura, koji je o nje ustegnut u ovršnom postupku poslovni broj Ovr-530/2011.

15. Radi utvrđenja svih okolnosti vezanih za sklapanje predmetne nagodbe, kao i kupoprodajnog ugovora, pregledana je dokumentacija sadržana u spisu i priloženim spisima Centra za socijalnu skrb u Puli (sada Hrvatskog zavoda za socijalni rad) te su saslušani svjedoci ĆM, RM, LM, KM, OM, SM i tužiteljica kao stranka.

16. Uvidom u spis Centra za socijalnu skrb u Puli oznake UP/I-552-02/18-01/335 utvrđeno je da je u istom sadržan Zapisnik sastavljen u prostorijama Centra za socijalnu skrb Pula-Pola 5. listopada 2018., iz kojeg proizlazi da su navedenog dana u Centar pristupile JM i njena majka CM zahtijevajući prodaju predmetnog stana u [adresa]. Imenovane su na zapisnik izjavile da je u tijeku spor oko stana (po tužbi Grada Pule), da je stan u posjedu DM, da je CM kao skrbnik JM sklopila nagodbu prema kojoj im je DM trebala isplatiti ukupni iznos od 125.000,00 kuna što nije učinila, da za predmetni stan postoji dugovanje prema Gradu Puli u iznosu od 60.000,00 kuna koje neprestano raste te da su se s odvjetnikom dogovorile da pronađu kupca za predmetni stan i zahtijevaju odobrenje za prodaju. Imenovane su također navele da, ako se stan proda, moraju isplatiti dugovanje prema Gradu Puli, a da ne znaju trebaju li nešto platiti DM, u vezi čega će se konzultirati s odvjetnikom. Također je navedeno da su upoznate s time da se za stan mora napraviti procjembeni elaborat, da su suglasne s prodajom nekretnine jer je predmetni stan neuvjetan za stanovanje i opterećen dugovima.

16.1. U spisu je sadržana i službena zabilješka od 6. studenog 2018. potpisana po djelatnici Centra za socijalnu skrb ĆM, iz koje proizlazi da su **.**.2018. JM i CM podnijele zahtjev za prodajom predmetnog stana, izrazivši želju da se sporna nekretnina proda, kao i da je 5. studenog 2018. u prostorije nadležnog Centra pristupio ČM, odvjetnički vježbenik u uredu odvjetnika SM, koji je također postavio zahtjev za prodajom predmetne nekretnine. U odnosu na dugovanje prema Gradu Puli, navedeno je da je odvjetnički ured SM razgovarao s Gradom Pulom te da je postignut dogovor o otpisu kamata. Navedeno je i da je DM suglasna s prodajom navedene nekretnine, da JM nikada nije bila u posjedu stana niti posjeduje ključ, da je nekretnina zapuštena i neuvjetna za stanovanje, da JM podmiruje troškove komunalne naknade te da je DM pristala dati ključ sudskom vještaku procjenitelju kojeg će stranke angažirati radi procjene vrijednosti nekretnine. Djelatnica ĆM navela je da je u interesu štićenice da se navedena nekretnina proda, s obzirom da će u protivnom, zbog postojanja velikog dugovanja, biti u potpunosti ovršena.

16.2. Iz zapisnika od 18. veljače 2019. proizlazi da je toga dana u Centar za socijalnu skrb nepozvana pristupila DM, dostavivši na uvid procjembeni elaborat sastavljen od strane ovlaštenog procjenitelja Slobodana Đekića iz Rovinja te izjavila da je upoznata da su JM i njena majka tražile prodaju predmetne nekretnine, s čime je ona suglasna, spomenuvši i nagodbu od 26. studenog 2019. prema kojoj ona može prodati stan, naći najpovoljnijeg kupca, isplatiti JM i podmiriti dugovanja prema Gradu Puli. Istoga dana Centru je predala zahtjev za odobrenje prodaje stana u vlasništvu JM, upozorivši da na predmetnoj nekretnini Grad Pula ima potraživanje temeljem otkupa koje nije plaćano više od deset godina te da postoji mogućnost da cijela nekretnina, uslijed zakonskih zateznih kamata, pripadne Gradu Puli ako se nešto ne poduzme. Istaknula je da je nakon deset godina uspjela pronaći kupca koji je voljan kupiti predmetnu nekretninu za iznos od 28.000,00 eura te da je njen prijedlog da se nekretnina za navedeni iznos i proda, da se podmiri potraživanje prema Gradu Puli, a da bi se ostatak novca podijelio na dva jednaka dijela, time da bi joj JM iz svog dijela vratila iznos koji je već uložila u iznosu od 23.600,00 kuna, istaknuvši da je nagodba od 26. studenog 2009. proturječna i pravno neprovediva.

16.3. Nadalje, u navedenom spisu nalazi se i zapisnik o obavljenom očevidu iz kojeg proizlazi da su djelatnici Centra dana 16. srpnja 2019. pristupili predmetnoj nekretnini, utvrdivši da je ista u derutnom stanju, da se sastoji od predsoblja, sanitarnog čvora i dvije sobe, da je u jednoj sobi krov razbijen i prokišnjava, da u stanu ima nešto namještaja te da stanu pripada šupa s desne strane. Na očevidu je bila prisutna i DM, dok CM nije pristupila, a iz službene zabilješke sastavljene istoga dana proizlazi da je ista opravdala svoj nedolazak.

16.4. Konačno, u navedenom spisu sadržan je i zaključak od 4. srpnja 2019., donesen od strane Odjela za odrasle osobe na sastanku tima održanom 4. listopada 2018., kojim je CM, kao skrbnici JM, dano odobrenje da u ime i za račun štićenice JM sklopi kupoprodajni ugovor čiji je predmet stan u [adresa] u [adresa], u vlasništvu JM, za iznos od 27.000 eura u kunskoj protuvrijednosti, sukladno procjeni Gorana Bašića, koja je za tuženicu povoljnija.

16.5. Iz spisa Centra za socijalnu skrb Pula-Pola oznake UP/I-552-02/19-01/312 utvrđeno je da se 16. kolovoza 2019. Centru za socijalnu skrb obratila JM, zastupana po punomoćniku SM, dostavljajući dva procjembena elaborata za predmetnu nekretninu, i to procjenu društva Limister j.d.o.o., kojim je predmetna nekretnina procijenjena na iznos od 23.600,00 eura, te procjenu stalnog sudskog vještaka Gorana Bašića, kojim je procijenjena na iznos od 27.200,00 eura. Uz napomenu da za predmetnu nekretninu već postoje kupci, zatražila je da se Centar pisano izjasni je li suglasan da se kupoprodaja navedene nekretnine izvrši u skladu s dostavljenom procjenom.

16.6. Uvidom u spis Centra za socijalnu skrb u Puli oznake UP/I-552-02/19-15/76 utvrđeno je da su u istom sadržani Ugovor o kupoprodaji od 4. ožujka 2020. sklopljen između JM i TM, kao i ranije spomenuta odobrenja izdana CM za sklapanje kupoprodajnog ugovora u ime JM, s izmjenama i ispravcima. U navedenom spisu sadržana je i molba koju je Centar za socijalnu skrb uputio Gradu Puli zahtijevajući oslobađanje od plaćanja kamata i troškova po pravomoćnoj presudi na temelju priznanja poslovni broj P-1270/2016 od 23. ožujka 2018., koja zamolba je očito pozitivno riješena, jer je Grad Pula, nakon isplate glavnice u iznosu od 63.690,39 kuna, izdao brisovno očitovanje. U navedenom spisu sadržan je i hitan prijedlog ovdje tužiteljice DM radi obnove postupka u upravnoj stvari u kojoj su donijeta rješenja od 12. prosinca 2019., 14. siječnja 2020. i 3. ožujka 2020. (a kojim rješenjima je izdano odobrenje CM da u ime i za račun JM sklopi kupoprodajni ugovor s TM). Rješenjem Centra za socijalnu skrb u Puli-Pola klasa UP/I-552-02/19-15/76 od 10. lipnja 2020. odbačen je hitan prijedlog DM za obnovu postupka. Rješenjem Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Klasa: UP/II-552-02/20-06/1 od 19. ožujka 2021. odbijena je žaba DM izjavljena protiv rješenja Centra za socijalnu skrb u Puli-Pola klasa UP/I-552-02/19-15/76 od 10. lipnja 2020. Protiv navedenog rješenja DM je pokrenula upravni spor te je presudom Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: Us I- 530/2021-12 od 1. prosinca 2021. odbijen tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak Klasa: UP/II-552-02/20-06/1 od 19. ožujka 2021. Navedena presuda potvrđena je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-668/22-2 od 25. svibnja 2022.

17. Svjedokinja ĆM, djelatnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad, u svojem je iskazu navela da se u tadašnjem Centru za socijalnu skrb u Puli zaposlila 2017., dok se prodaja nekretnine koja je predmet spora odvila negdje 2018., odnosno 2019. Navela je da poznaje ovdje tuženicu JM, da je poznavala i njenu majku sada pokojnu CM, a sjeća se i DM, koja je jednom prilikom došla u Centar za socijalnu skrb u Puli zahtijevajući prodaju nekretnine u [adresa]. Oni su zaista izvršili terenski izvid predmetne nekretnine, ali se ne sjeća po čijem traženju su izašli na lice mjesta, jer je svima, kako DM, tako i JM i njenoj majci CM, bilo u interesu da se nekretnina proda. Izvidom su utvrdili da je riječ o derutnom stanu, neuvjetnom za stanovanje, za koji stan su se gomilali dugovi prema Gradu Puli na ime komunalne naknade. Prodaja stana bila je svima u interesu, jer je JM živjela u stanu u vlasništvu njezine majke, dakle imala je riješeno stambeno pitanje, a kako je predmetni stan bio neuvjetan za stanovanje, nije ga bilo moguće iznajmiti i tako ostvariti dodatna novčana sredstva. Uvažavajući sve navedeno procijenili su da postoje objektivne okolnosti za prodaju stana te su naručili izradu procjembenog elaborata. Nije joj poznato tko je bio naručitelj procjembenog elaborata, ali je Centar svakako zahtijevao njegovu izradu jer nisu mogli dati odobrenje za prodaju stana bez saznanja o njegovoj vrijednosti. Sjeća se da su izrađena dva elaborata, jedan po Slobodanu Đekiću, drugi po Goranu Bašiću. U jednom je stan bio procijenjen na veći iznos, a u drugom na manji, te je u konačnici prodan NM. Nije joj poznato tko je angažirao vještake niti tko je pronašao kupca. Ne poznaje NM niti ga se sjeća. Vezano za DM, svjedokinja je navela da se ona u više navrata obraćala Centru vezano za prodaju stana, sjeća se da je rekla da za taj stan nitko nije zainteresiran, a to joj je potom potvrdila i tuženičina majka CM. Sjeća se da je DM spominjala nekakvu sudsku nagodbu, ali joj nije poznat sadržaj te nagodbe jer je ista sklopljena prije njenog zaposlenja u Centru. Nije joj poznato je li DM tražila i našla kupce, niti je li ona pronašla NM ili netko drugi. Osim NM, ne sjeća se da su se spominjali neki drugi potencijalni kupci. Sjeća se da se 2019. pravnik Centra obratio Gradu Puli radi otpisa kamata. Kada se DM obratila Centru radi prodaje stana, imala je dojam da je ona došla u ime svoje nećakinje i njezine majke, odnosno u tom trenutku nije imala saznanja o njihovim narušenim odnosima, već je smatrala da svi zajedno žele prodati stan. DM joj nije rekla da CM na bilo koji način opstruira prodaju stana ili da se protivi prodaji; koliko se sjeća, svi su željeli da se stan proda, ali je prodaju bilo teško realizirati zbog njegove derutnosti, male površine i neatraktivne lokacije. Postupak prodaje tekao je relativno glatko do određenog trenutka kada im se obratio punomoćnik tužiteljice sa zahtjevom za uvid u spis. Na upit je li DM bila obaviještena o sklapanju kupoprodajnog ugovora, svjedokinja je odgovorila da ne zna, ali smatra da nije jer ona nije bila stranka u postupku. Djelatnici Centra nisu ovlašteni drugim osobama davati podatke o štićenicima niti o raspolaganju njihovom imovinom. Stranke postupka su štićenik, skrbnik i Centar, pa u tom smislu DM kao član obitelji nije trebala biti obaviještena. Također, ne sjeća se da se DM ikada obratila s namjerom da ona kupi predmetni stan.

17.1. Svjedokinja RM u svom je iskazu navela da je od siječnja 2023. upraviteljica Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda u [adresa], a prije toga je od siječnja 2017. bila ravnateljica. Sve vezano za kupoprodaju predmetnog stana iščitala je iz spisa, kako za potrebe ovog postupka, tako i za potrebe obnove postupka koji je zahtijevala DM. Čitajući spis i proučavajući dokumentaciju sadržanu u spisu, saznala je da je između DM i [adresa]. sklopljena sudska nagodba po kojoj je DM trebala u roku od šest mjeseci naći najpovoljnijeg kupca predmetnog stana i s njim sklopiti kupoprodajni ugovor, kao i namiriti dug prema Gradu Puli, a ako se kupoprodaja na taj način ne realizira, tada je trebala isplatiti JM iznos od 125.000,00 kuna, a ova njoj izdati tabularnu ispravu za uknjižbu prava vlasništva. Kako to nije realizirano, Centar je 2019. izdao odobrenje za sklapanje kupoprodajnog ugovora s kupcem. Za te potrebe sačinjen je procjembeni elaborat, Gradu Puli je vraćen dug, a ostatak novca uplaćen je na račun njihove štićenice JM. Mišljenje o prodaji inače daju stručni radnici koji rade na predmetu, to su pravnici i socijalni radnici koji rade na poslovima skrbništva. Oni održavaju sastanke svaki četvrtak i njoj izlože konkretan predmet prije nego ona potpiše odobrenje za prodaju, a koje se izdaje skrbniku. Poznato joj je da je predmetni stan prodan muškoj osobi čijeg se imena ne sjeća, a nije joj poznato je li kupac bio upoznat sa sadržajem nagodbe sklopljene između DM i JM, uz napomenu da su stručni radnici u Centru zaključili da je sporna nagodba "prošla", odnosno da DM više nema prava ništa potraživati na temelju te nagodbe. Spominjalo se da je nagodba pravno neprovediva i proturječna. Moguće je da joj se tužiteljica 2020. obratila i moguće je da joj je rekla da u Centru nedostaje pravnika, ali se toga ne sjeća. Iz onoga što joj je prezentirano nije stekla dojam da bi CM, majka štićenice, na bilo koji način opstruirala prodaju predmetne nekretnine. Inače se prodaja realizira na način da to obično predloži skrbnik, stručni tim izlazi na teren, sagledava sve važne činjenice, sačini se procjembeni elaborat i u konačnici se daje odobrenje za prodaju. Prema njezinom mišljenju, nije postojala nikakva zapreka da se u konkretnom slučaju kao kupac pojavi DM, ali nema saznanja da je ona to zahtijevala. Poznato joj je da je trebala naći kupca, ali ga nije našla. Na upit je li između JM i NM sklopljen predugovor o kupoprodaji, svjedokinja je navela da joj to nije poznato, ali ukoliko je predugovor sklopljen, tada je i za predugovor trebalo biti dano odobrenje Centra. Kupoprodajni ugovor nalazio se u temeljnom skrbničkom spisu u koji se ulažu najvažniji dokumenti štićenika. O tome što će se uložiti u temeljni skrbnički spis odlučuje pravnik, a na upit je li predugovor trebao biti uložen u temeljni skrbnički spis odgovorila je da je bitan ugovor o kupoprodaji. Nije joj poznato gdje je predugovor o prodaji nekretnine, ali je navela da Centar nema razloga skrivati ili ne dostaviti taj predugovor. Smatra da bi kupac nekretnine, ako tijekom kupoprodaje nekretnine dođe do sudskog spora, u tom sporu trebao biti upoznat, a ne zna je li tako bilo u konkretnom slučaju.

17.2. Sud je iskaze navedenih svjedokinja ocijenio istinitima jer su iskazivale uvjerljivo, u bitnom suglasno i u skladu s dokumentacijom sadržanom u spisu i priloženim spisima Centra za socijalnu skrb. Pritom je svjedokinja ĆM detaljno iznijela sve što joj je poznato o prodaji predmetne nekretnine u koji postupak je, kao član stručnog tima koji je davao mišljenje o prodaji, i sama bila uključena te je smatrala da je prodaja u interesu svih, a posebno u interesu njihove štićenice JM. Svjedokinja RM nije izravno sudjelovala u postupku prodaje, ali je kao ravnateljica izdala odobrenje za prodaju na temelju činjenica koje joj je prezentirao stručni tim.

18. Svjedokinja LM, tužiteljičina kćerka, u svom je iskazu navela da je da se njena majka odmah po sklapanju nagodbe aktivirala i počela tražiti kupce. Među prvim zainteresiranim osobama bila je agencija Kruno, koja se nalazila u Istarskoj ulici, a zainteresiran je bio i MM, vlasnik agencije Stanoinvest, koji je za kupnju predmetnog stana nudio 30.000,00 eura. Njena majka je odmah otišla u Centar za socijalnu skrb kako bi se prodaja stana realizirala, ali je već u samom startu naišla na prepreke. KM joj je rekao da se mora konzultirati s JM i njenom majkom, kao i s timom pravnika u Centru, a u konačnici do sklapanja kupoprodajnog ugovora nije došlo zbog prepreka u dogovorima s Centrom za socijalnu skrb. U proljeće 2010. njena majka je hospitalizirana uslijed trostrukog prijeloma noge te je komunikaciju s Centrom nastavila ona. Istovremeno je komunicirala i s drugim zainteresiranim kupcima, među kojima je bila agencija Istradom, ŽM i još neke osobe. Kupci su bili informirani da je za sklapanje kupoprodajnog ugovora potrebno odobrenje Centra. KM joj je u jednom navratu rekao da je komunikacija s JM i CM teška i gotovo nemoguća, da se one protive prodaji te da ne zna što učiniti. Zbog toga je odlučila razgovarati s njima te je otišla na njihovu kućnu adresu i pokušala objasniti situaciju, ali ju je CM otjerala na ružan i neugodan način. Ona i njena majka su često odlazile u Centar i komunicirale s više službenika, uključujući i gospođu ĆM, a njena majka se, osim toga, obraćala i Gradu Puli radi otpisa kamata. Smatra da je njena majka učinila sve da se predmetna nekretnina proda. Godine 2018. je čak sklopila predugovor za prodaju predmetnog stana s FM i dostavila ga Centru, a uvjet za sklapanje kupoprodajnog ugovora bilo je dobivanje suglasnosti Centra. Protokom vremena i nakon isteka nagodbe njena majka je htjela kupiti stan uz istovremeni prijenos trećoj osobi, međutim ništa od toga nije realizirano. Na upit iz kojeg razloga nije postupila po točki VI nagodbe i isplatila Isabelli iznos od 125.000,00 kuna, odgovorila je da za to nije imala mogućnosti, iz razloga što je za sve, pa tako i za ishođenje kredita, trebala suglasnost za prodaju stana. Godine 2019. je Slobodan Đekić po njihovom nalogu sačinio elaborat procjene predmetne nekretnine, a kasnije su saznali da je nedugo nakon toga, u svibnju 2019., elaborat sačinjen i od strane inženjera Gorana Bašića, inače vjenčanog kuma pokojnog NM, koji je predmetni stan u konačnici kupio. Smatra da sve navedeno ukazuje na postojanje određenih nepravilnosti. Vještak Đekić je predmetni stan procijenio na iznos od 23.600,00 eura, a Goran Bašić na iznos od 27.300,00 eura, dakle Bašićeva procjena bila je za JM povoljnija, ali je gospođa FM za stan nudila 28.000 eura, a stan je ipak prodan NM. Ona i njena majka su se sigurno 10 do 15 puta obraćale Centru vezano za prodaju predmetnog stana, i to kako usmeno, tako i pisanim putem, a intervenirao je i njihov punomoćnik, odvjetnik Vitasović. Nije joj poznato iz kojeg razloga se CM protivila prodaji, ali smatra da je imala nekog svog kupca. Navela je i da je osobno komunicirala i s tužiteljičinim punomoćnikom SM, ali se kasnije ispostavilo da on zastupa i NM. One su vjerovale Centru kao instituciji te su smatrale da Centar postupa u interesu štićenika, ali u konačnici su same pronašle kupce koji su nudili višu cijenu od one po kojoj je stan u konačnici prodan. Potvrdila je da je dva puta bila u uredu odvjetnika SM, i to negdje 2019., a do tog sastanka došlo je na njihovu inicijativu.

18.1. Iz iskaza svjedoka KM proizlazi da je on 2009., kada je sporna nagodba sklopljena, pa sve do 2017. bio zaposlen u Centru za socijalnu skrb u Puli te je radio na poslovima skrbništva. Tuženica JM bila je osoba pod skrbništvom te je zajedno s majkom CM i njenim partnerom dolazila u Centar. Jednom prilikom mu je CM rekla da Isabellin otac ZM ne plaća uzdržavanje po pravomoćnoj presudi i oni su tek tada saznali da je on njen otac. U međuvremenu je ZM umro te su očekivali poziv na ostavinsku raspravu jer su znali da ima stan. Međutim, JM nije pozvana na ostavinsku raspravu jer ju je ovdje tužiteljica DM nije prijavila kao nasljednicu. Zbog toga je Centar protiv DM i njenog brata podnijeli kaznenu prijavu zbog kaznenog dijela prijevare, ali je ta prijava odbačena. U konačnici je JM naslijedila stan, a DM je protiv nje pokrenula parnični postupak, u kojem je navela da je uzdržavala svoga brata, da njezin brat ima dugove prema njoj, koje je pokušavala naplatiti od JM kao njegove nasljednice. U konačnici je u tom postupku na ročištu sklopljena sporna sudska nagodba. Sjeća se da je DM bila sigurna da ima kupca za predmetni stan i očekivalo se da će se kupnja realizirati u roku od 20 do 30 dana. Međutim, do toga u konačnici nije došlo jer je kupac odustao. Nakon toga mu se DM obratila jer su postojali dugovi prema Gradu Puli koji su teretili stan, a J je čak zahtijevao od Grada Pule otpis kamata jer je postojala opasnost da će dugovi biti veći od kupoprodajne cijene. Taj postupak vezano uz otpis kamata uglavnom je vodila Zora. Kako spomenuti kupac nije kupio stan, Zora je nalazila i druge kupce te mu se obraćala vezano za izdavanje suglasnosti. Međutim, u konačnici do prodaje nije došlo, a koliko je njemu poznato, to je bilo iz razloga što su kupci odustajali, tako mu je rekla DM. Koliko je njemu poznato, CM je bila suglasna da se stan proda te nema saznanja da bi se prodaja zbog nje osujetila. Napomenuo je i da su predmetni stan pokušali iznajmiti, čemu se također nitko nije protivio, ali ta mogućnost nije realizirana jer je stan bio neuvjetan za stanovanje. U razdoblju od 2009. do 2017., dok je radio u Centru, Zora je pronašla više kupaca, ali stan u konačnici nije prodan. Do sklapanja predmetne nagodbe došlo je iz razloga što JM nije imala nikakvih prihoda ni novčanih sredstava pa je dogovoreno da će se dug prema DM podmiriti iz sredstava kupoprodaje. Potvrdio je da je 2018., na poziv DM, došao kod javne bilježnice Nansi Kopić. Tada više nije radio u Centru, već je došao kao odvjetnik, a DM ga je pozvala jer je pronašla kupca za stan, jednog E , odnosno hrvatskog državljanina koji je radio u Belgiji. Poznato mu je da je bila dogovorena kupoprodajna cijena, da je kupac dio cijene trebao isplatiti odmah, a dio kroz mjesec ili dva, ali mu nije poznato iz kojeg razloga ta kupoprodaja nije realizirana. U odnosu na spornu nagodbu naveo je da je rok od šest mjeseci određen s obzirom na navode DM da ima više potencijalnih kupaca, budući da su svi željeli prodaju stana i očekivali da će se to brzo realizirati. U protivnom, ako se u roku od šest mjeseci ne bi pronašao kupac, stan bi ostao u vlasništvu JM. Koliko mu je poznato, DM nije JM ništa platila, ali je preuzela stan, a sva međusobna potraživanja trebala su se podmiriti iz kupoprodajne cijene. Naveo je da kada Centar prodaje imovinu štićenika, u pravilu je potrebno izraditi procjembeni elaborat, ali smatra da u konkretnom slučaju to nije bilo potrebno, jer je kupoprodajna cijena dogovorena u nagodbi. Prije sklapanja nagodbe nisu zahtijevali izradu elaborata, jer nisu ni očekivali da će na ročištu doći do sklapanja nagodbe, a kako su se stranke suglasile o bitnim sastojcima, Centar se nagodbi nije protivio. Potvrdio je da je jednom prilikom bio u uredu odvjetnika SM te da su razgovarali o realizaciji prodaje stana, ali se drugih detalja ne sjeća. Poznato mu je da je DM dala izraditi procjembeni elaborat, to mu je ona rekla. Nije mu poznato je li se Zora ikada pisanim putem obraćala Centru vezano uz realizaciju kupoprodaje, ali je potvrdio da se više puta usmeno obraćala, dolazila u Centar i pronalazila kupce.

18.2. Svjedokinja OM u svom je iskazu navela da joj je poznat predmet spora jer je kao odvjetnica zastupala Centar za socijalnu skrb u ovom predmetu i podnijela odgovor na tužbu, uz napomenu da je Centar zastupala i u ovršnom postupku koji je pokrenuo Grad Pula protiv JM, radi naplate dugovanja za predmetni stan. Svima je bio cilj pronaći kupca kako bi se spriječila njegova prodaja u ovršnom postupku, dakle htjeli su pomoći JM i zaštiti njenu imovinu. U vezi toga ona je razgovarala i s odvjetnikom Grada Pule te su uspjeli dobiti oprost kamata i troškova, međutim dug je i dalje bio dosta visok. Inače, ona je u to vrijeme imala ured na istoj adresi, točnije u istom poslovnom prostoru kao i odvjetnik SM. Ona je razdoblju od 2014. do 2016. bila je odvjetnička vježbenica u uredu SM, zatim je otvorila svoj odvjetnički ured s time da je do 2021. bila na adresi odvjetnika SM, a nakon toga se kratko preselila na drugu adresu. Poznato joj je da je DM u nekoliko navrata dolazila kod odvjetnika SM, a sjeća se da je jednom prilikom bio prisutan i KM. Sjeća se da su razgovarali o spornoj nagodbi iz 2009., DM je znala da je njena obveza bila pronaći kupca za predmetni stan, međutim kada je ona razgovarala s njom, kupci se nisu spominjali niti je imala dojam da je ona nekoga našla, kao ni informaciju Centra da bi se DM u vezi toga obraćala Centru i našla potencijalnog kupca. Ne sjeća se je li DM kod odvjetnika SM dolazila samoinicijativno ili je od njega bila pozvana. Kupac TM se pojavio u pravom trenutku, on je kupio predmetni stan i podmirio dug prema Gradu Puli. Svjedokinja je u tom periodu već bila zatvorila ured, ali joj je poznato da je Centar dao suglasnost i da su svi bili sretni što je stan prodan. Vezano za spornu nagodbu iz 2009. navela je da joj je bio poznat sadržaj nagodbe, poznato joj je da je DM imala rok od 6 mjeseci za pronalazak kupca, a u protivnom je trebala isplatiti JM i podmiriti dug prema Gradu Puli, međutim ona to nije učinila. Na upit jesu li DM obavještavali o svemu što se tiče predmeta prodaje stana, odgovorila je da nisu, to nije bila njihova obveza. Svjedokinja je dalje pojasnila da je u ovom postupku kao punomoćnik Centra (umješača) dala odgovor na tužbu u kojem je izrazila stav da je tužiteljica imala 10 godina za pronalazak najpovoljnijeg kupca, u kojem roku ona to nije učinila, i pri tom svom stavu ostaje. Pojasnila je da je ona zastupala J u sudskom postupku, ne u vansudskom postupku vezano za prodaju predmetnog stana. Koliko se sjeća, prvi tužbeni zahtjev glasio je na sklapanje Ugovora o kupoprodaji i ona tada nije imala informaciju da je stan prodan TM. Nakon što je TM kupio stan tužiteljica je preinačila tužbu i zahtijevala ništetnost kupoprodajnog Ugovora, čini joj se da je to bilo 2020., ali zbog odmaka vremena nije sigurna. Ona nije imala saznanja o nekim drugim potencijalnim kupcima, nisu se spominjali, a za TM je saznala nakon što je kupio stan, ona s njim nisam razgovarala niti su u vezi toga kontaktirali. Koliko je njoj poznato, on nije bio upoznat s postojanjem nagodbe.

18.3. Svjedok SM, inače punomoćnik tuženice JM, u svom je iskazu naveo da je nagodba koja je predmet spora sklopljena 2009., a da je on u kontakt s tužiteljicom došao tek 2018., dakle devet i pol godina nakon sklapanja nagodbe, na način da je ona pokucala na vrata njegovog ureda, iz razloga jer je on zastupao JM u postupku prodaje stana od strane Grada Pule, radi naplate dugovanja za taj stan. On joj je objasnio da je ta nagodba pravno nevaljana, smatrao je da je ista raskinuta, jer gospođa DM nije ispunila svoju obvezu prodaje stana odnosno pronalaska kupca, kao ni obvezu isplate kupoprodajne cijene JM. S obzirom na to da je Grad Pula htio prodati predmetni stan, a da je on htio zaštititi JM, dakle dijete koje je bolesno, bez oca, bez imovine i u skrbništvu Centra za socijalnu skrb, on je DM rekao neka nađe kupca i da će učiniti sve da Isabellina majka CM potpiše ugovor i proda stan. DM mu nikada nije rekla da se CM protivi prodaji stana, to nije ni bila istina, CM se nije protivila prodaji i svima je bilo u interesu da se taj stan proda. Napominje da je bila riječ o derutnom i ruševnom stanu u dvorištu zgrade u [adresa] i zbog toga je bilo teško pronaći kupca. DM je više puta u vezi toga dolazila kod njega u ured, a jednom prilikom je s njom došao odvjetnik KM, koji je i sudjelovao u sklapanju sporne nagodbe iz 2009. KM je pred njim rekao DM da zbog proteka roka nagodba nema nikakav učinak, nakon čega on više nije komunicirao sa DM. Nakon nekog vremena kod njega je došao VM, koji se bavio prodajom nekretnina i koji mu je rekao da TM želi kupiti predmetni stan jer u blizini ima svoj studio. Gospodin TM je inače bio arhitekt, on je za njega znao ali nikad nisu surađivali i kada mu se on obratio, rekao mu je da se stan prodaje i usmjerio ga CM kao majci i zakonskoj zastupnici JM. Misli da se on obratio Centru, da je izvršio novo vještačenje i u konačnici kupio predmetni stan. Svi su bili sretni kada se prodaja stana realizirala. Dug prema Gradu Puli platio je gospodin TM, kao i preostali dio kupoprodajne cijene. Svjedok se ne sjeća je li on sastavio kupoprodajni ugovor, moguće da je, uz napomenu da su svi bili sretni što je stan konačno prodan. Na upit je li TM bio upoznat s postojanjem nagodbe, odgovorio je da ne zna iz kojeg razloga bi se njega o tome trebalo obavještavati kada nagodba nije više imala nikakav učinak. Kada mu se DM obraćala, ona je spominjala da bi ona digla kredit i isplatila JM , a on joj je rekao da mora imati procjenu, jer joj nitko neće dati kredit bez procjene niti će Centar pristati na prodaju bez procjene. Na upit je li Ugovor o kupoprodaji s TM sklopljen prije ili nakon podnošenja tužbe DM protiv JM, odgovorio je da je to bilo prije podnošenja tužbe. Na daljnji upit odgovorio je da misli da je između JM i TM sklopljen predugovor o kupoprodaji, ali nije siguran. DM nije rekao da TM kupuje predmetni stan, jer s njom nakon što joj je rekao da sporna nagodba nema pravni učinak, više nije bio u kontaktu. Iz istog razloga nije u ugovor unesena odredba da se ostatak kupoprodajne cijene prebaci na račun DM. On i TM nisu bili u poslovnom odnosu, znali su se iz viđenja , a nakon što je on kupio stan postali su sportski drugovi te ga je on nastavno angažirao u postupku koji je Zora pokrenula protiv njega. TM mu nikada nije predbacio što ga nije upoznao s postojanjem sporne nagodbe iz 2009., nije smatrao da ga o tome treba obavijestiti, a on je stan kupio po principu "viđeno – kupljeno" i nakon uvida u zemljišne knjige.

18.4. Tužiteljica DM u svojem je iskazu navela da je nagodba koja je predmet spora, a koja je sklopljena 2009., sklopljena radi potraživanja koje je imala prema JM. Nagodbom je utvrđeno njezino potraživanje u iznosu od 95.000 ,00 kuna. U vrijeme sklapanja nagodbe ona je već imala potencijalnog kupca za predmetni stan, jer da nije imala kupca nikad ne bi pristala na sklapanje nagodbe. Kupca je pronašla preko agencije Kruno kod Arena, radilo se o jednom P koji je htio kupiti stan i u njemu otvoriti pekaru. Pregovori s njim trajali su do ožujka 2010., sve dok nije vidio da je kao vlasnik predmetnog stana upisana JM. Ona mu je objasnila da se treba obratiti Centru, ali on to nije htio pa je odustao od kupnje. U ožujku 2010. zadobila je trostruki prijelom desnog zgloba te je u Centru zatražila produljenje roka od šest mjeseci za pronalazak kupca, no u Centru na to nisu pristali, pa je njena kćer nastavila tražiti kupce za predmetnu nekretninu. Stan je tada bio u dobrom stanju, ali je naknadno počeo prokišnjavati. Na upit iz kojeg razloga nije, protekom roka od šest mjeseci, isplatila JM iznos prema točki VI nagodbe, odgovorila je da za to nije imala sredstva, ali je aktivno tražila kupce kako bi isplatila u nagodbi utvrđeni iznos. Godine 2011. posjetila je Doretu i zamolila je da se dogovore oko prodaje nekretnine, ali ona s njom nije htjela razgovarati. Tijekom 2011., 2012. i 2013. aktivno je tražila kupce za predmetni stan, koji su dolazili razgledati stan, a KM, koji je tada radio u Centru, rekao joj je da je pozvao CM na razgovor, ali da ona ne želi surađivati. Godine 2012. predmetni stan htio je kupiti MM iz Stanoinvesta, ali se ni ta prodaja nije realizirala. Negdje 2013. ili 2014. stan je htio kupiti ŠM, s kojim je sklopila predugovor o kupoprodaji, ali mu je u Centru rečeno da CM ne želi dati suglasnost za prodaju. U međuvremenu je KM otišao iz Centra, a novi upravitelj, gospodin D, obećao joj je da će od Grada Pule zatražiti otpis kamata. U konačnici je pronašla kupca iz Belgije s kojim je 25. listopada 2018. sklopila predugovor o kupoprodaji, a tom prilikom bio je prisutan i KM. Ponovno su se obratili Centru, ali im je rečeno da CM ima novog odvjetnika, gospodina SM, te da više nisu ovlašteni davati suglasnost. Iz tog je razloga preko odvjetnika KM dogovorila sastanak s SM, kojemu je objasnila da ima kupca te ga zamolila da posreduje u komunikaciji s CM kako bi se realizirala prodaja, ali ni to nije uspjelo jer CM nije željela komunicirati. Dogovorena kupoprodajna cijena iznosila je 28.000,00 eura, pri čemu je kupac bio spreman 20.000,00 eura isplatiti odmah, a ostatak deponirati kod javnog bilježnika, no kada mu je u Centru rečeno da mora dobiti suglasnost, odustao je od kupnje. Tužiteljica je navela i da je htjela dići kredit za kupnju predmetnoga stana i isplatiti JM, ali joj je rečeno da ne može dobiti kredit bez suglasnosti i bez procjembenog elaborata. Zbog toga je dala izraditi elaborat procjene te je Slobodan Đekić u siječnju 2019. procijenio vrijednost nekretnine na 23.700,00 eura. Naknadno je preko svog odvjetnika saznala da je stan u ožujku 2020. prodan NM, koji je podmirio dugove prema Gradu Puli, zbog čega nije imala drugog izbora nego podnijeti tužbu. Stoga od tuženice potražuje isplatu iznosa od 95.000,00 kuna utvrđenog nagodbom, kao i iznos koji joj je ovršen. Istaknula je da joj u Centru nisu objasnili iz kojeg razloga traže izradu procjembenog elaborata kada je kupoprodajna cijena bila utvrđena nagodbom. Navela je da se nikada nije pisanim putem obraćala Centru i obavještavala ih da je pronašla kupca, već isključivo usmenim putem, jer je vjerovala Centru kao instituciji i nije smatrala da je potrebno podnositi pisane podneske. Godinama je odlazila u Centar pokušavajući riješiti pitanje prodaje stana, kao i u Grad Pulu vezano uz otpis dugova. Također, po njezinom naputku, u Centar dolazili ŠM i IM s kojima je sklopila predugovore, ali im je rečeno da bez suglasnosti CM ne mogu dobiti odobrenje za prodaju.

18.5. Analizirajući iskaze tužiteljice i saslušanih svjedoka zasebno i zajedno te uspoređujući ih s drugim izvedenim dokazima, sud je utvrdio da su sve ugovorne stranke bile suglasne s prodajom predmetnoga stana, ali se prodaja stana unatoč tome nije realizirala sve do 2020., kada je predmetni stan kupio TM. Sud je ocijenio istinitim navode LM i DM da je tužiteljica aktivno pronalazila kupce za predmetni stan, što je i logično, s obzirom da je upravo njoj prodaja stana bila u najvećem interesu, jer je na taj način, putem kupoprodaje, imala priliku naplatiti svoju tražbinu utvrđenu nagodbom. Ona je očito aktivno sudjelovala u traženju kupaca, a obraćala se i Gradu Puli vezano za otpis kamata i troškova, o čemu je detaljno iskazivala. Njihov iskaz potvrdio je svjedok KM koji je u razdoblju od sklapanja nagodbe pa do 2017. bio djelatnik Centra za socijalnu skrb u Puli te je upravo njega tužiteljica obavještavala o potencijalnim kupcima, dok ostali saslušani svjedoci o tome nemaju neposredna saznanja. Međutim, sud iskaz tužiteljice i svjedokinje LM nije prihvatio u dijelu u kojem proizlazi da kupoprodaja nije realizirana krivnjom CM, jer to ne proizlazi ni iz jednog dokaza izvedenog u tijeku postupka. Svi svjedoci, uključujući KM koji je potvrdio da je tužiteljica zaista pokušavala naći potencijalne kupce, suglasno navode da su svi htjeli da se predmetni stan proda, s obzirom da su se za stan gomilali dugovi, a zbog derutnog stanja istog, nije ga bilo moguće iznajmiti ili na drugi način iskoristiti. Ovome sudu zaista nije logično da bi CM, unatoč očito narušenim odnosima s tužiteljicom, htjela osujetiti prodaju, od koje je imala očitu korist. Stav je ovoga suda da su tužiteljica i svjedokinja LM, njena kćerka, pokušale prikazati da se tuženičina majka CM protivila prodaji kako bi postigle uspjeh u sporu. Međutim, iz dokaza izvedenih u tijeku postupka, pa čak iz samog iskaza tužiteljice, proizlazi da su potencijalni kupci odustajali jer su kupoprodaju htjeli realizirati izravno s osobom s kojom su je i dogovarali, bez posredovanja i traženja suglasnosti centra. Naime, tužiteljica je u svom iskazu sama navela da je potencijalni kupac - A koji je htio u predmetnoj nekretnini otvoriti pekaru odustao od prodaje kada je vidio da je kao vlasnik upisana JM, dok je kupac iz Belgije također odustao nakon što mu je u Centru rečeno da mora dobiti suglasnost. Iz dokaza izvedenih u tijeku postupka ne proizlazi da je tužiteljica zaista pokretala postupke radi izdavanja suglasnosti, a da bi Centar takve suglasnosti uskraćivao, već je stav suda da su kupci očito odustajali zbog formalnih prepreka koje su kočile brzu realizaciju prodaje. Pritom se ukazuje da ni iz priloženih spisa Centra za socijalnu skrb ne proizlazi da bi CM na bilo koji način osujećivala prodaju, uz napomenu da je DM u svom podnesku od 18. veljače 2019. upućenom Centru navela samo da se nekretnina do danas nije uspjela prodati te da je nakon deset godina pronašla kupca koji je voljan predmetnu nekretninu kupiti za iznos od 28.000,00 eura. U spisu prileži i nacrt Predugovora o kupoprodaji od 25. kolovoza 2018. (list 332-333 spisa), koji je trebao biti zaključen između JM kao prodavateljice i UM kao kupca , predmet kojeg je upravo predmetni stan u [adresa], u kojem je navedena kupoprodajna cijena od 28.000,00 eura. U navedenom predugovoru je određeno da će se ugovor o kupoprodaji sklopiti kada Centar za socijalnu skrb izda odobrenje, da će kupac iznos od 20.000,00 eura uplatiti odmah, a ostatak kupoprodajne cijene po skidanju zabilježbe tereta s predmetne nekretnine te po dobivanju odobrenja Ministarstva pravosuđa za stjecanje prava vlasništva na nekretninom, s obzirom na to da je kupac državljanin Republike Srbije. Međutim, iz spisa nije vidljivo da je tužiteljica pisanim putem zatražila od Centra odobrenje za sklapanju kupoprodajnog ugovora, dok iz njenog iskaza proizlazi da je upravo kupac odustao jer nije htio tražiti odobrenje centra.

19. Međutim, vezano za osnovanost tužbenog zahtjeva, valja najprije ukazati da je tužiteljica, sukladno sadržaju sudske nagodbe, imala šest mjeseci (od sklapanja nagodbe – dakle od 26. studenog 2009.) za pronalazak najpovoljnijeg kupca. Ona u navedenom roku nesporno nije našla kupca, a kako je već obrazloženo, suprotno njenom navodima, razlog tome nije bilo protivljenje CM. Protekom navedenog roka, ona nije više bila ovlaštena, prema sadržaju sudske nagodbe, pronalaziti kupce predmetne nekretnine, već je bila dužna JM isplatiti iznos od 125.000,00 kuna i na taj način steći pravo vlasništva predmetnoga stana. Međutim, ni tu obvezu nije ispunila pa je GM radi naplate navedenog iznosa pokrenula ovršni postupak, u kojem je njena tražbina namirena tek djelomično – u iznosu od 19.760,52 kuna / sada 2.622,67 eura.

19.1. Stoga, tužiteljica nije osnovano podnijela tužbu sa zahtjevom da je na temelju sudske nagodbe stekla pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini te sa zahtjevom za sklapanje kupoprodajnog ugovora s tuženicom JM, jer obveza tuženice na izdavanje tabularne isprave (odnosno sklapanje kupoprodajnog ugovora) dospjeva tek isplatom iznosa od 125.000,00 kuna, koji od strane tužiteljice nesporno nije isplaćen. Stoga, tužbeni zahtjev tužiteljice prema prvotuženici JM (i da predmetna nekretnina nije prodana) ne bi bio osnovan.

20. Nadalje, tuženici osnovano ističu, a uvažavajući okolnost da tuženica u gotovo deset godina vođenja ovršnog postupka nije namirila svoju tražbinu, da nijednom odredbom nagodbe tužiteljici nije dano isključivo pravo pronalaženja najpovoljnijeg kupca, odnosno tuženici JM nije zabranjeno da kao vlasnica samostalno raspolaže predmetnom nekretninom u okviru svojih vlasničkih ovlaštenja. U skladu sa svojim vlasničkim ovlaštenjima (čl. 30. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima

- "Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. – pročišćeni tekst, dalje: ZVDSP) tuženica JM je, po odobrenju Centra za socijalnu skrb, imala pravo otuđiti predmetnu nekretninu, što je i učinila sklopivši s TM pobijani Ugovor o kupoprodaji od 4. ožujka 2020. Predmetni ugovor, po stavu ovoga suda, nije ništetan jer nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva (čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – dalje u tekstu: ZOO/05), a niti je, suprotno stavu tužiteljice, protivan sadržaju sudske nagodbe. Osim toga, kupac TM je, očito, postupao u skladu s povjerenjem u zemljišne knjige te očito nije znao ni morao znati da treće osobe poput tužiteljice na predmetnu nekretninu polažu ikakva prava, a da je tome tako proizlazi iz iskaza svjedoka SM i svjedoka – djelatnika Centra, iz čijih iskaza jasno proizlazi da TM nisu spominjali spornu nagodbu ni zahtjeve DM, jer su ih smatrali neosnovanima.

20.1. Predmetni ugovor nije ni pobojan, uz napomenu da tužiteljica, zahtijevajući poništenje ugovora, nije navela ni jedan razlog pobojnosti (čl. 330. ZOO/05). Navedeni ugovor je, doduše, sklopila ograničeno poslovno sposobna osoba (ovdje tuženica JM), ali je za sklapanje ugovora imala ovlaštenje Centra za socijalnu skrb (sada Zavoda za socijalni rad).

21. Slijedom navedenog, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice DM, kojim od tuženika zahtijeva utvrđenje ništetnim ili poništavanje spornog Ugovora o kupoprodaji od 4. ožujka 2020., a posljedično i tužbeni zahtjev kojim od tuženice JM zahtijeva sklapanje kupoprodajnog ugovora za predmetnu nekretninu, koji zahtjev, osim što nije osnovan, više nije ni moguć zbog činjenice da JM više nije vlasniac predmetne nekretnine.

22. Međutim, valja utvrditi je li tuženica, koja je prodala predmetnu nekretninu i primila kupoprodajnu cijenu, dužna tužiteljici isplatiti dio kupoprodajne cijene, i na taj način namiriti njenu tražbinu u iznosu od 95.000,00 kuna / sada 12.608,67 eura.

22.1. Po stavu suda, navedena tražbina je u zastari. Naime, prema odredbi čl. 233. st. 1. ZOO/05 tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

22.2. Prema navedenoj zakonskoj odredbi, tražbina tužiteljice za isplatu iznosa od 95.000,00 kuna / sada 12.608,67 eura zastarjela je 27. studenog 2019., a tužiteljica je isplatu navedenog iznosa zahtijevala tek podneskom od 26. lipnja 2020., kojim je preinačila tužbu, dakle, nakon proteka desetogodišnjeg zastarnog roka. Slijedom navedenog, zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 95.000,00 kuna / sada 12.608,67 eura sa zateznim kamatama od 26. studenog 2009. do isplate.

23. Međutim, tužiteljica osnovano zahtijeva isplatu iznosa od 19.603,28 kuna / sada 2.601,80 eura, koji joj je ustegnut u ovršnom postupku, jer je prodajom nekretnine otpala pravna osnova na temelju koje je tuženica JM bila ovlaštena od tužiteljice zahtijevati isplatu navedenog iznosa. Naime, navedeni iznos predstavljao je dio kupoprodajne cijene, isplatom kojeg bi tuženica bila obvezna tužiteljici izdati tabularnu ispravu, a tužiteljica steći pravo vlasništva predmetne nekretnine. Prodajom nekretnine otpala je mogućnost stjecanja prava vlasništva tužiteljice, a time i obveza tužiteljice da tuženici isplati iznos od 125.000,00 kuna. Proizlazi dakle da je tuženica JM navedeni iznos stekla na temelju osnove koja je otpala pa ga je dužna vratiti tuženici na temelju čl. 1111. st. 1. i čl. 1115. ZOO/05, zajedno sa zateznim kamatama od dana stjecanja odnosno od 11. svibnja 2016. (list 10 spisa).

24. Glede odluke o parničnom trošku, tužiteljica u odnosu na prvotuženicu JM nije uspjela s glavnim tužbenim zahtjevom (usmjerenim na utvrđenje ništetnosti ugovora). U odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljica je osnovano pokrenula postupak radi isplate pa se smatra da je uspjela u pogledu osnove, dok je u pogledu visine uspjela u omjeru od 17 % pa njen ukupni uspjeh s eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom iznosi 59 %. Slijedom navedenog, sud je odgovarajućom primjenom čl. 154. st. 4. ZPP odlučio da tužiteljica i prvotuženica JM, kao i Hrvatski zavod za socijalni rad kao umješač na strani tuženice JM, snose svaka svoj trošak, jer bi drukčija odluka u odnosu na tužiteljicu, koja je ipak osnovano pokrenula ovaj postupak, bila nepravična te bi joj stvorila preveliki teret, jer bi tužiteljica došla u situaciju da parnični trošak koji bi trebala naknaditi premaši dosuđeni joj iznos.

24.1. U odnosu na drugo, treće i četvrto tuženika, isti su u cijelosti uspjeli u sporu pa im je tužiteljica na temelju čl. 154. st. 1. ZPP dužna naknaditi parnični trošak, i to i trošak zastupanja na ročištima 9. travnja 2026. i 24. travnja 2026. u iznosu od po 100 bodova (Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – "Narodne novine", broj: 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa), sukladno vrijednosti predmeta spora označenoj u predmetu poslovni broj P-185/2021 (sada P-239/2026 – list 32 spisa), ukupno 200 bodova, što uzimajući u obzir iznos boda iznos 400,00 eura, a uvećano za pripadajući PDV, iznosi 500,00 eura.

U Puli 5. svibnja 2026.

Sutkinja

Izabela Barbić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćnicima