Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27
21 000 Split
Poslovni broj: P-1714/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu, sutkinja Antonia Škaričić Majić, u pravnoj stvari tužitelja RV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika Hrvatskog telekoma d.d., OIB: 81793146560, Zagreb, Radnička cesta 21, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, izvan ročišta, 5. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbacuje se tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 5. svibnja 2026.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 4. svibnja 2026. podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog nastupa zastare tražbine te traži da se obustavi ovršni postupak i naloži deblokada računa kod Fine i naloži tuženiku naknaditi troškove postupa.
2. Odredbom članka 282. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 57/11., 25/13., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23; dalje ZPP), propisano je da nakon prethodnog ispitivanja tužbe sud donosi rješenje kojim se tužba odbacuje ako utvrdi da je tužba podnesena nepravovremeno, ako je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe ili ako prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak mirnog ili drukčijeg ostvarivanja prava, a zakonom je propisano da će se u tom slučaju tužba odbaciti ili da se bez toga ne može zahtijevati zaštita povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.
3. Prije svega valja istaknuti da je predmet ovog spora zahtjev tužitelja za "proglašenje nedopuštenim i zahtjev za obustavljanjem ovrhe", sve po osnovi za plaćanje rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-37282/06 od 6. srpnja 2006.
4. Čitanjem spisa sud je utvrdio da tužitelj nije ni tvrdio ni dokazao da se prije pokretanja ovog postupka koristio pravnim sredstvima koja propisuje čl. 210. Ovršnog zakona ("Narodne novine broj": 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 57/11., 25/13., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23; dalje OZ), zbog čega prema stavu ovog suda nije ispunjena osnovna procesna pretpostavka za podizanje ove vrste tužbe.
5. Naime, tužitelj kao ovršenik u postupku izravne naplate nije predložio sudu donošenje rješenja kojim bi se pljenidba i prijenos sredstava po osnovama prethodno navedenim proglasio nedopuštenim - zbog čega od strane Suda nije ni upućen u parnicu iz razloga koje navodi u ovoj tužbi.
6. Procesna pretpostavka za dopuštenost tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom jest postojanje odluke suda o upućivanju na pokretanje takve parnice. Takvo pravno stajalište izraženo je u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (poslovni broj Revt-531/17 od 24.10.2017., Rev-1100/17 od 23.5.2017., i Rev- 675/2019 od 11.6.2019.), kao i pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/18) održanoj 26. ožujka 2018.
7. Sukladno odredbi članka 187. stavka 1. ZPP tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Prema stavku 2. istog zakonskog članka, takva se tužba može podići kada je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz tog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.
8. Upravo su odredbom članka 210. OZ propisana pravna sredstva ovršenika (ovdje tužitelja) nakon što primi obavijest da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. OZ i daljnje postupanje suda u tom slučaju.
9. S obzirom na to da je tužitelj propustio postupiti po navedenoj zakonskoj odredbi svoje pravo više ne može ostvarivati posebnom parnicom u smislu odredbe članka 187. ZPP jer je njegov pravni interes za ostvarivanje pravne zaštite ograničen u smislu odredbe članka 282. ZPP.
10. Tužitelj nije tvrdio, a nije ni dokazao da je unatoč saznanju o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata po predmetnim osnovama tužitelj kao ovršenik u postupku ovrhe ulagao pravna sredstva propisana člankom 210. OZ, a kada bi da je kao ovršenik uložio pravna sredstva propisana člankom 210. OZ iz razloga koje ističe u ovoj tužbi (zastara potraživanja), isti bio upućen u parnicu temeljem članka 52. u vezi s člankom 50. stavka 1. točke 11. OZ te bi jedino u tom slučaju i iz razloga istaknutih u prijedlogu radi proglašenja prijenosa nedopuštenim mogao podnijeti tužbu ove vrste.
11. Tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom predviđena je kao put pravne zaštite samo u okviru i u podnesene žalbe, i to samo kad ovršni sud u ovršnom postupku zaključkom uputi ovršenike na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a što je u konkretnom slučaju izostalo, zbog čega nije ostvarena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe radi proglašenje ovrhe nedopuštenom.
12. Slijedom navedenog, valjalo je tužbu tužitelja odbaciti, odnosno odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Splitu 5. svibnja 2026.
SUTKINJA
Antonia Škaričić Majić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:Protiv ove odluke je dopuštena žalba u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
- tužitelju,
- tuženiku,
- u spis.
