REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: Pn-27/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sutkinji Martini Ivanković u pravnoj stvari tužitelja CD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Urek, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice DD (ranije RD) iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Milenko Ilić, odvjetnik u Puli, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 24. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženice, na ročištu za objavu i uručenje presude 5. svibnja 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je II-tuženik RD u solidarnoj obvezi s I-tuženikom Croatia osiguranjem d.d. isplatiti tužitelju na ime izgubljene zarade za razdoblje od 1. lipnja 2007. do 30. lipnja 2013. iznos od 345.763,53 kn / 45.890,71 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na:

- na iznos od 4.767,00 kn / 632,69 eura od 15. srpnja 2007. pa do isplate

- na iznos od 4.767,00 kn / 632,69 eura od 15. kolovoza 2007. pa do isplate - na iznos od 4.767,00 kn / 632,69 eura od 15. rujna 2007. pa do isplate

- na iznos od 4.767,00 kn / 632,69 eura od 15. listopada 2007. pa do isplate - na iznos od 4.767,00 kn / 632,69 eura od 15. studenog 2007. pa do isplate - na iznos od 4.767,00 kn / 632,69 eura od 15. prosinca 2007. pa do isplate - na iznos od 4.767,00 kn / 632,69 eura od 15. siječnja 2008. pa do isplate

- na iznos od 4.838,00 kn / 642,11 eura od 15. veljače 2008. pa do isplate

- na iznos od 4.838,00 kn / 642,11 eura od 15. ožujka 2008. pa do isplate

- na iznos od 4.838,00 kn / 642,11 eura od 15. travnja 2008. pa do isplate

- na iznos od 4.838,00 kn / 642,11 eura od 15. svibnja 2008. pa do isplate

- na iznos od 4.838,00 kn / 642,11 eura od 15. lipnja 2008. pa do isplate

- na iznos od 4.838,00 kn / 642,11 eura od 15. srpnja 2008. pa do isplate

- na iznos od 4.838,00 kn / 642,11 eura od 15. kolovoza 2008. pa do isplate - na iznos od 4.838,00 kn / 642,11 eura od 15. rujna 2008. pa do isplate

- na iznos od 4.838,00 kn / 642,11 eura od 15. listopada 2008. pa do isplate - na iznos od 4.838,00 kn / 642,11 eura od 15. studenog 2008. pa do isplate

- na iznos od 4.838,00 kn / 642,11 eura od 15. prosinca 2008. pa do isplate

- na iznos od 4.838,00 kn / 642,11 eura od 15. siječnja 2009. pa do isplate

- na iznos od 4.650,00 kn / 617,16 eura od 15. veljače 2009. pa do isplate

- na iznos od 4.650,00 kn / 617,16 eura od 15. ožujka 2009. pa do isplate

- na iznos od 4.650,00 kn / 617,16 eura od 15. travnja 2009. pa do isplate

- na iznos od 4.650,00 kn / 617,16 eura od 15. svibnja 2009. pa do isplate

- na iznos od 4.650,00 kn / 617,16 eura od 15. lipnja 2009. pa do isplate

- na iznos od 4.650,00 kn / 617,16 eura od 15. srpnja 2009. pa do isplate

- na iznos od 4.650,00 kn / 617,16 eura od 15. kolovoza 2009. pa do isplate

- na iznos od 4.650,00 kn / 617,16 eura od 15. rujna 2009.g. pa do isplate

- na iznos od 4.650,00 kn / 617,16 eura od 15. listopada 2009. pa do isplate

- na iznos od 4.650,00 kn / 617,16 eura od 15. studenog 2009. pa do isplate

- na iznos od 4.650,00 kn / 617,16 eura od 15. prosinca 2009. pa do isplate

- na iznos od 4.650,00 kn / 617,16 eura od 15. siječnja 2010. pa do isplate

- na iznos od 4.666,00 kn / 619,28 eura od 15. veljače 2010. pa do isplate

- na iznos od 4.666,00 kn / 619,28 eura od 15. ožujka 2010. pa do isplate

- na iznos od 4.666,00 kn / 619,28 eura od 15. travnja 2010. pa do isplate

- na iznos od 4.666,00 kn / 619,28 eura od 15. svibnja 2010. pa do isplate

- na iznos od 4.666,00 kn / 619,28 eura od 15. lipnja 2010. pa do isplate

- na iznos od 4.666,00 kn / 619,28 eura od 15. srpnja 2010. pa do isplate

- na iznos od 4.666,00 kn / 619,28 eura od 15. kolovoza 2010. pa do isplate

- na iznos od 4.666,00 kn / 619,28 eura od 15. rujna 2010. pa do isplate

- na iznos od 4.666,00 kn / 619,28 eura od 15. listopada 2010. pa do isplate

- na iznos od 4.666,00 kn / 619,28 eura od 15. studenog 2010. pa do isplate

- na iznos od 4.666,00 kn / 619,28 eura od 15. prosinca 2010. pa do isplate

- na iznos od 4.666,00 kn / 619,28 eura od 15. siječnja 2011. pa do isplate

- na iznos od 4.751,39 kn / 630,62 eura od 15. veljače 2011. pa do isplate

- na iznos od 4.751,39 kn / 630,62 eura od 15. ožujka 2011. pa do isplate

- na iznos od 4.751,39 kn / 630,62 eura od 15. travnja 2011. pa do isplate

- na iznos od 4.751,39 kn / 630,62 eura od 15. svibnja 2011. pa do isplate

- na iznos od 4.751,39 kn / 630,62 eura od 15. lipnja 2011. pa do isplate

- na iznos od 4.751,39 kn / 630,62 eura od 15. srpnja 2011. pa do isplate

- na iznos od 4.751,39 kn / 630,62 eura od 15. kolovoza 2011. pa do isplate

- na iznos od 4.751,39 kn / 630,62 eura od 15. rujna 2011. pa do isplate

- na iznos od 4.751,39 kn / 630,62 eura od 15. listopada 2011. pa do isplate

- na iznos od 4.751,39 kn / 630,62 eura od 15. studenog 2011. pa do isplate

- na iznos od 4.751,39 kn / 630,62 eura od 15. prosinca 2011. pa do isplate

- na iznos od 4.751,39 kn / 630,62 eura od 15. siječnja 2012. pa do isplate

- na iznos od 4.770,40 kn / 633,14 eura od 15.veljače 2012. pa do isplate

- na iznos od 4.683,10 kn / 621,55 eura od 15. ožujka 2012. pa do isplate

- na iznos od 4.802,05 kn / 637,34 eura od 15. travnja 2012. pa do isplate

- na iznos od 4.751,62 kn / 630,65 eura od 15.svibnja 2012. pa do isplate

- na iznos od 4.751,62 kn / 630,65 eura od 15. lipnja 2012. pa do isplate

- na iznos od 4.751,62 kn / 630,65 eura od 15. srpnja 2012. pa do isplate

- na iznos od 4.751,62 kn / 630,65 eura od 15. kolovoza 2012. pa do isplate

- na iznos od 4.751,62 kn / 630,65 eura od 15. rujna 2012. pa do isplate

- na iznos od 4.751,62 kn / 630,65 eura od 15. listopada 2012. pa do isplate

- na iznos od 4.751,62 kn / 630,65 eura od 15. studenog 2012. pa do isplate

- na iznos od 4.751,62 kn / 630,65 eura od 15. prosinca 2012. pa do isplate

- na iznos od 4.751,62 kn / 630,65 eura od 15. siječnja 2013. pa do isplate

- na iznos od 4.751,62 kn / 630,65 eura od 15. veljače 2013. pa do isplate

- na iznos od 4.751,62 kn / 630,65 eura od 15. ožujka 2013. pa do isplate

- na iznos od 4.751,62 kn / 630,65 eura od 15. travnja 2013. pa do isplate

- na iznos od 4.751,62 kn / 630,65 eura od 15. svibnja 2013. pa do isplate

- na iznos od 4.751,62 kn / 630,65 eura od 15. lipnja 2013. pa do isplate

- na iznos od 4.751,62 kn / 630,65 eura od 15. srpnja 2013. pa do isplate i to po stopi uređenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB -a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trg. društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna, u roku od 15 dana.

2. Utvrđuje se da je II-tuženik RD u solidarnoj obvezi s I-tuženikom Croatia osiguranjem d.d., plaćati tužitelju iznos mjesečne rente s naslova izgubljene zarade u iznosu od 4.751,62 kn / 630,65 eura počevši od 1. srpnja 2013. pa nadalje, te se utvrđuje da je II-tuženik RD u solidarnoj obvezi s I-tuženikom Croatia osiguranjem d.d. dospjele, a neisplaćene mjesečne iznose tužitelju isplatiti odjednom sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 15-tog u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate.

3. II-tuženik RD je dužna tužitelju plaćati rentu s naslova izgubljene zarade počevši od dana presuđenja u mjesečnom iznosu od 4.751,62 kn / 630,65 eura pa nadalje, s time da dospjele, a neisplaćene iznos isplati odjednom zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, a buduće i dospjevajuće kako budu dospijevali, a najkasnije do svakog 15-tog u mjesecu na ruke tužiteljice.

4. Tuženi su dužni tužitelju solidarno nadoknaditi i prouzročeni parnični trošak ovog postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna, u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju CD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženici DD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] namiri parnični trošak u iznosu od 11.444,09 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U ovom predmetu tužitelj je 28. rujna 2010. podnio tužbu protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. i RD (sada DD) u kojoj navodi da se 30. svibnja 2007. na Čulinečkoj cesti kod broja 148 u Zagrebu dogodila prometna nesreća koju je prouzročila RD tako što je upravljajući osobnim vozilom registracijskih oznaka [registarska oznaka] zbog nepropisne vožnje sletjela s kolnika i u zanošenju prednjim desnim dijelom vozila naletjela na tužitelja koji se kretao u grupi pješaka po nasutom terenu uz kolnik. Prema navodima tužbe tužitelj je pritom teško ozlijeđen zbog čega je kod njega zaostao trajni invaliditet od 100 % i kako je vozilo kojim je upravljala RD u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod Croatia osiguranja d.d. policom broj [broj police], tužitelj od oba tuženika potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti za izgubljenu zaradu. Naime, tužitelj navodi da je završio srednju školu za automehaničara i profesionalnog vozača i da ima srednju stručnu spremu, a potpuno je nesposoban za privređivanje i ne može obavljati nikakav posao pa svojim tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi potražuje naknadu izgubljene zarade za razdoblje od 1. lipnja 2007. do 1. rujna 2010., a nakon toga potražuje rentu za izgubljenu zaradu, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Općinski građanski sud u Zagrebu je u ovom predmetu 25. travnja 2014. donio presudu poslovni broj Pn-5115/2010 kojom je tuženicima naloženo da tužitelju solidarno plate iznos od 345.763,53 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao izgubljenu zaradu za razdoblje od 1. lipnja 2007. do 30. lipnja 2013. te da mu počevši od 1. srpnja 2013. isplaćuju solidarno rentu za izgubljenu zaradu u iznosu od 4.751,62 kn mjesečno. Povodom žalbe tuženice RD i tužitelja ta je presuda ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn - 1449/2014 od 28. veljače 2017. u odnosu na tuženicu RD i u odnosu na odluku o trošku i predmet je vraćen tom sudu na ponovni postupak. Presuda poslovni broj Pn-5115/2010 postala je pravomoćna u odnosu na tuženika Croatia osiguranje d.d. koji je na ročištu 31. kolovoza 2018. s tužiteljem sklopio sudsku nagodbu u kojoj su utvrdili da ovaj tuženik postupa po presud i poslovni broj Pn- 5115/2010 i utvrdili iznos parničnog troška koji se Croatia osiguranje d.d. obvezao isplatiti tužitelju. Nakon toga Croatia osiguranje d.d. više nije stranka u ovom postupku i tužena je samo RD (sada DD) pa ova presuda ne sadrži navode odgovora na tužbu Croatia osiguranja d.d.

3. Tuženica DD u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer je za osobni automobil kojim je ona upravljala sklopljena polica obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti pa tvrdi da za štetu odgovara Croatia osiguranje d.d. Navodi i da je kazneni postupak protiv nje obustavljen jer je prometnim vještačenjem utvrđeno da je do prometne nesreće došlo zbog puknuća gume koje je dovelo do zanošenja u desnu stranu i do nemogućnosti izbjegavanja naleta na tužitelja pa smatra da je oslobođena od odgovornosti u smislu čl. 1067 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje: ZOO) jer se radi o okolnosti koju nije mogla predvidjeti ni spriječiti kao ni izbjeći njene posljedice, a tijekom postupka navodi da se radilo o višoj sili. Osporava visinu potraživanja jer iz dokumentacije dostavljene uz tužbu ne proizlazi da bi tužitelj zarađivao 5.500,00 kn mjesečno. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i potražuje naknadu parničnog troška.

4. Očitujući se na njen odgovor na tužbu tužitelj je u podnesku od 25. studenog 2010. naveo da tuženica kao imatelj motornog vozila odgovara solidarno sa svojim osigurateljem za štetu koju pretrpe treće osobe te dodaje da je građanskopravna odgovornost šira od kaznenopravne odgovornost i da tuženica tužitelju odgovara po načelo objektivne odgovornosti za štetu u skladu s čl. 1069 ZOO-a. Osporava tvrdnju tuženice da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazi izvan stvari i nije se mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Osporava i tvrdnju da je došlo do puknuća gume i ne pristaje na tuženičin prijedlog da se nalaz i mišljenje vještaka Bedenikovića iz kaznenog postupka koristi kao dokaz u ovom sporu. Tijekom postupka ističe da ispuhivanje pneumatika nije više sila nego slučaj.

5. U žalbi protiv presude poslovni broj Pn-5115/2010 tuženica ističe i prigovor zastare, a taj prigovor je u svom odgovoru na tužbu istaknula Croatia osiguranje d.d. U podnesku od 16. studenog 2017. uz prigovor zastare ističe i prigovor zastare samog prava tužitelja na naknadu imovinske štete. U podnesku od 12. siječnja 2018. tuženica navodi da tužitelj nema pravni interes voditi ovaj spor protiv nje jer mu Croatia osiguranje d.d. isplaćuje naknadu štete i predlaže da se tužba odbaci te dodaje da tužitelj nije dokazao da bi se osnovano mogao nadati ostvarivanju bilokakve zarade i tvrdi da dokaz o završenom školovanju za automehaničara nije dovoljan da bi se potraživanje izmakle koristi smatralo osnovanim. Navodi i da je tužitelju zadnje zaposlenje prema podacima iz radne knjižice bilo prije više od 3 godine prije štetnog događaja i da nije dokazao da je u vrijeme štetnog događaja radio i zarađivao kao i da iz njegove medicinske dokumentacije proizlazi da je tada već 2 i pol godine bio u ovisničkoj komuni.

6. Općinski građanski sud u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama je 8. studenog 2018. u ovom predmetu donio presudu poslovni broj Pn-693/2017 kojom je odbio tužbeni zahtjev kako je on postavljen u podnesku tužitelja od 29. lipnja 2018. Povodom žalbi stranaka Županijski sud u Zagrebu je 12. ožujka 2019. donio presudu poslovni broj Gž-583/2019 koju je povodom revizije tuženice Vrhovni sud RH ukinuo rješenjem poslovni broj Rev-3507/2019-2 od 15. veljače 2022. koje je ispravljeno rješenjem poslovni broj Rev-3507/2019-4 od 13. rujna 2022. Nakon toga Županijski sud u Zagrebu je 9. siječnja 2024. donio novu presudu poslovni broj Gž -2611/2022, a povodom revizije tužitelja Vrhovni sud RH je rješenjem poslovni broj Rev - 1294/2024 od 2. listopada 2024. ukinuo presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2611/2022 i Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama poslovni broj Pn-693/2017 osim u dijelu u kojem je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2611/2022 potvrđena presuda Pn- 693/2017 u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška preko iznosa od 49.750,00 kn / 6.602,95 eura. Nakon toga tužitelj je svoj tužbeni zahtjev konačno specificirao u podnesku od 19. svibnja 2025. tako da traži da se utvrdi da je tuženica u solidarnoj obvezi s ranijim tuženikom Croatia osiguranje d.d. isplatiti tužitelju za izgubljenu zaradu u razdoblju od 1. lipnja 2007. do 30. lipnja 2013. iznos od 354.763,53 kn odnosno 45.890,71 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i plaćati mu mjesečnu rentu za izgubljenu zaradu u iznosu od 4.751,62 kn odnosno 630,65 eura počevši od 1. srpnja 2013. nadalje te mu dospjele, a neisplaćene iznose platiti odjednom s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Tužitelj traži i da se tuženici naloži da tužitelju plaća rentu za izgubljenu zaradu počevši od dana presuđenja nadalje u iznosu od 4.751,62 kn odnosno 630,65 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te potražuje naknadu parničnog troška solidarno od tuženice i Croatia osiguranja d.d. sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

7. Tužitelj u podnesku od 27. ožujka 2025. ističe da tuženica nije dokazala da je do štetnog događaja došlo zbog ispuhanog pneumatika , već da samo postoji vjerojatnost da je to uzrok.

8. Sud je pročitao i pregledao isprave u spisu i to: zapisnik o očevidu (listovi 7- 10), skicu mjesta događaja (listovi 10-11), fotoelaborat (listovi 12-22, 212-224), medicinsku dokumentaciju (listovi 23-65), presliku radne knjižice (listovi 66-68), svjedodžbu o završnom ispitu (listovi 69-74), nalaz i mišljenje prometnog vještaka Ivana Bedenikovića iz predmeta Kir-3826/2007 (listovi 83-88), nalog za doznaku (list 172), potvrdu o uplatama (str. 531-535). Izvršen je uvid u spis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj Ks-353/2007. Provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo, računovodstvo i financije OD (nalaz i mišljenje listovi 102-106), medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima za medicinu rada prim. dr. sc. Nadi Turčić i za kirurgiju prim. dr. sc. HD (listovi 127-129, 181, 182), kombinirano sudsko-medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima za sudsku medicinu dr. Josipu Škaviću (listovi 240, 241) i za promet Igoru Jakopliću (listovi 243-249) koji se i usmeno očitovao na prigovore tužitelja na ročištu 27. rujna 2018. (list 275). Proveden je i očevid u sudjelovanje prometnog vještaka Igora Jakoplića i na njemu je saslušana tuženica dok tužitelj nije saslušan jer nije pristupio na očevid na koji je bio uredno pozvan. Saslušan je svjedok ND.

9. Na temelju tako provedenog postupka sud je, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u vezi s drugim dokazima, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Među strankama nije sporno da se dogodio štetni događaj, a sporni su pasivna legitimacija, odgovornost tuženice, osnova i visina tužbenog zahtjeva, je li nastupila zastara potraživanja i samog prava te ima li tužitelj pravni interes u odnosu na tužbeni zahtjev za utvrđenje.

11. Uvidom u zapisnik o očevidu (listovi 7-9) utvrđeno je da su u prometnoj nesreći sudjelovali tužitelj CD kao pješak i tuženica DD (tada RD) kao vozačica osobnog automobila registracijskih oznaka [registarska oznaka]. To je vozilo bilo u vlasništvu društva Hypo Leasing Kroatien. Prema čl. 1069 st. 1 ZOO-a za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila odgovara njegov vlasnik, no kako je vlasnik ovog vozila putem leasinga dao to vozilo na korištenje tuženici tada prema čl. 1066 st. 1 ZOO-a umjesto vlasnika stvari, i isto kao on, odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi pa je stoga u ovom slučaju tuženica pasivno legitimirana na temelju čl. 1066 st. 1 u vezi s čl. 1069 st. 1 ZOO-a. Okolnost da je vozilo kojim je tuženica upravljala u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod Croatia osiguranja d.d. policom broj [broj police], kako je to navedeno u zapisniku o očevidu, ne isključuje pasivnu legitimaciju tuženice za štetu koja trećim osobama nastane u vezi s pogonom motornog vozila, već samo znači da je uz tuženicu u konkretnom slučaju potraživanja naknade štete pasivno legitimirano i osiguravajuće društvo kod kojeg je vozilo bilo osigurano. Sud je stoga utvrdio da je neosnovan tuženičin prigovor promašene pasivne legitimacije.

12. Uvidom u spis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj Ks- 353/2007 utvrđeno je da je taj sud 16. siječnja 2009. donio presudu koja je postala pravomoćna 4. veljače 2009. i kojom je od RD odbijena optužba da bi vezano za ovaj štetni događaj počinila kazneno djelo protiv sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće iz čl. 272 st. 1 i 2 Kaznenog zakona (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 84/05, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 71/06) time što bi iz nehaja kršenjem propisa o sigurnosti prometa tako ugrozila promet da bi izazvala nesreću u kojoj je neka druga osoba teško tjelesno ozlijeđena. Iz zapisnika od 16. siječnja 2009. proizlazi da je takva presuda donesena jer je Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu odustalo od optužbe protiv tuženice. Međutim, građanskopravna odgovornost je šira od kaznene odgovornosti pa to što nije utvrđena tuženičina kaznena odgovornost za ovaj štetni događaj ne znači da ne postoji njena građanskopravna odgovornost.

13. Kako bi utvrdio kako je došlo do štetnog događaja sud je saslušao svjedoka ND, proveo očevid uz sudjelovanje prometnog vještaka na kojem je saslušao tuženicu i proveo je kombinirano sudsko-medicinsko i prometno vještačenje.

14. Svjedok ND je iskazao da su tog dana dvadesetak njih iz Reto centra išli od jedne do druge kuće i da su se kretali u koloni jedan iza drugog uz rub ceste koji je tada bio travnat i pošljunčan, a nije bilo asfaltiranog nogostupa. Naveo je da se tužitelj kretao ispred njega na udaljenosti od 2 do 3 metra, a iza njega je išao TD. Iskazao je da je u jednom trenutku čuo škripu na što je on reagirao pomaknuvši se i vidio je da tužitelj leti kao krpena lutka preko ograde u tuđi vrt s njegove desne strane. Pojasnio je da se sve dogodilo vrlo brzo i da je tužitelj bio u nesvijesti kad je on došao do njega. Istaknuo je da se nitko od njih nije kretao po cesti, nego po tom puteljku uz cestu. Tada je vidljivost bila dobra i nisu trebala biti upaljena svjetla, a inače su nekoliko puta išli tuda kroz dan i upozoreni su kako se treba kretati i da se ne ide po cesti koja je bila dosta prometna. Svjedok je naveo i da se automobil koji je naletio na tužitelja zaustavio oko 10 do 15 metara dalje tako da se prepriječio preko pola ceste jer je jednim dijelom bio na kolničkoj traci kojom se kretao, a jednim dijelom na suprotnoj. Iskazao je da ne može reći kojom se brzinom kretalo to vozilo jer mu je došlo s leđa i na fotografijama iz fotoelaborata je pokazao zemljani put po kojem su hodali (fotografija F2) i da je tužitelj u trenutku naleta vozila na njega bio kod drveta prikazanog na fotografiji F3.

15. Tuženica je na očevidu iskazala da se ona tada kretala Čulinečkom ulicom u smjeru Slavonske avenije brzinom od oko 40 km/h , a tada je bio dan i ne sjeća se je li bilo ulične rasvjete. Kad je došla do kućnog broja 148, počela se zanašati s vozilom jer joj je puknula guma pa je završila na suprotnoj strani ceste na zemljanom dijelu. Ne sjeća se je li i tada na tom dijelu bila navezena zemlja kao što je to bilo u vrijeme očevida. Dodala je da je s njoj desne strane, gdje je sada nogostup, išla grupa ljudi u kojoj je bio tužitelj koji joj je bio okrenut leđima. U jednom trenu je osjetila udarac i nije bila svjesna da je udarila čovjeka. Navela je da ne zna jesu li ti ljudi koji su se u grupi kretali jedan iza drugog išli po kolniku ili ne i dodala je da misli da joj je netko rekao da je tužitelj bio u dvorištu na kućnom broj 148, no ne sjeća se svih detalja zbog proteka vremena. Ne sjeća se ni je li na mjestu nogostupa tada bio zemljani dio.

16. Na fotografijama iz fotoelaborata (listovi 212-224) vidljivo je da se na mjestu štetnog događaja uz kolnik nalazi zemljana površina na kojoj se neposredno uz kolnik nalazi šljunak, a na dijelu koji je dalje od kolnika nalazi se trava.

17. Sudskomedicinski vještak dr. Josip Škavić je u svojem nalazu i mišljenju utvrdio da iz usporedbe oštećenja na vozilu i ozljede tužitelja proizlazi da je on u trenutku naleta vozilu bio okrenut leđnom stranom tijela. Utvrdio je i da je prvi kontakt uspostavljen između prednjeg, krajnje desnog vrha vozila i stražnje strane nogu tužitelja te da je njegovo tijelo sekundarno nabačeno na staklo vjetrobrana kad je zadobio ozljede gornjih dijelova tijela. Iz njegovog nalaza i mišljenja proizlazi da je naletna brzina vozila iznosila oko 35 do 40 km/h. Sud je ovaj nalaz i mišljenje u cijelosti prihvatio jer su izrađeni objektivno i u skladu s pravilima struke, a ni stranke nisu imale nikakve prigovore.

18. Prometni vještak Igor Jakoplić je u svojem nalazu i mišljenju naveo da se u vrijeme štetnog događaja sa zapadne strane kolnika prostiralo pošljunčano proširenje, djelomično zatravljeno uz dvorišnu ogradu ukupne širine 2,20 metara koje je u potpunosti bilo prikladno za kretanje pješaka. U vrijeme održavanja sudskog očevida na tom mjestu se nalazi izdignuti nogostup, a dvorište kućnog broja 148 je umjesto ranije drvene ograde ograđeno betonsko metalnom ogradom. Prometnim vještačenjem je utvrđeno da se prometna nesreća dogodila prilikom kretanja tužitelja kao pješaka izvan svojeg desnog ruba kolnika Čulinečke ceste, iz smjera sjevera prema jugu, kad je svojim prednjim desnim čeonim dijelom na njegovu leđnu stranu naletjelo osobno vozilo Volkswagen Polo registracijskih oznaka [registarska oznaka] koje je neposredno prije sletjelo s kolnika, a njime je upravljala tuženica DD. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je brzina kretanja tog osobnog automobila u trenutku slijetanja s asfaltne podloge kolnika iznosila 44 km/h dok tehničkim putem na temelju evidentiranih tragova nije moguće utvrditi kojom se brzinom kretalo vozilo neposredno prije nesreće ni koji je razlog ispuhivanja prednjeg desnog pneumatika, koji je u trenutku slijetanja već bio ispuhan, odnosno nije moguće utvrditi uzrok slijetanja vozila s kolnika. Prometni vještak je naveo da se kao uzrok slijetanja može isključiti prekomjerna brzina kretanja vozila kojim je upravljala tuženica kroz zavoj koji prethodi mjestu nesreće jer granična brzina kretanja vozila kroz zavoj pri kojoj bi došlo do destabilizacije vozila iznosi oko 108 kn/h, a vozilo se u konkretnim okolnostima kroz zavoj nije kretalo brže od 67 km/h. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da tužitelj ničim nije doprinio nastanku štetnog događaja niti ga je mogao izbjeći s obzirom na to da se kretao u istom smjeru kao i vozilo, udaren je s leđa, nalazio se izvan kolnika na udaljenosti od 0,50 metara od ruba kolnika i slijetanje vozila nije mogao pravovremeno uočiti.

19. Tuženica nije imala prigovora na prometno vještačenje pa se vještak Jakoplić na ročištu 27. prosinca 2018. očitovao na prigovore tužitelja. Tada je pojasnio da je brzinu slijetanja vozila utvrdio na temelju duljine puta slijetanja vozila, a ne uz pomoć naletne brzine utvrđene sudskomedicinskim vještačenjem i dodao je da se duljina odbačaja tužiteljevog tijela ne može koristiti za utvrđivanje naletne brzine ili mjesta naleta s obzirom na naletnu brzinu. Naveo je i da je na fotografijama prometne policije broj 15, 17 i 18 jasno vidljivo da prednji desni ispuhani pneumatik manjom površinom priliježe na kolnik i ostavlja tanje i jasno ocrtane tragove zanošenja. Budući da tragovi ispuhanog pneumatika nisu nađeni prije slijetanja vozila s asfaltne podloge, vještak navodi da je vozilo neposredno prije slijetanja bilo praktički usmjereno svojom uzdužnom osi u smjeru kretanja što znači da u tom trenutku nije bilo u fazi zanošenja, svi kotači su se mogli kotrljati i prema tome nisu trebalo ostaviti vidljiv trag na kolniku. Stoga, ni prednji ispuhani pneumatik nije morao ostavljati vidljiv trag na kolniku ako je u toj fazi još bio u kotrljanju. Vještak je naveo da smatra da je prednji desni pneumatik na vozilu bio ispuhan ili pod nekim vrlo malim tlakom prije slijetanja s obzirom na to da nakon slijetanja na putu smirivanja vozila nisu nađeni elementi i zapreke koje bi dovele do naglog oštećivanja pneumatika i koji bi bili uzrok ispuhivanja te da je njegovo mišljenje da je prilično vjerojatno da je uzrok slijetanja ispuhani pneumatik prednjeg desnog kotača s obzirom na nađene tragove na mjestu nesreće i na to da se RD nije mogla kroz zavoj kretati prekomjernom brzinom. Vještak je iskazao i da na fotografijama prometne policije nema vidljivih udubljenja, udarnih rupa, većeg kamenja ili oštrog ruba zbog kojih bi ispravno napumpana guma morala popustiti i izgubiti tlak i da na njima nije vidljiva razlika u debljini i intenzitetu tragova na pošljunčanom dijelu kao što se to vidi na asfaltnoj podlozi jer nisu dovoljno jasne. Prometni vještak je pojasnio i da vozačica nije morala primijetiti pad tlaka u pneumatiku ako je on padao postepeno tijekom duljeg razdoblja - sat ili dva ili dan ili dva. Pojasnio je i da djelomično ispuhani pneumatik neće uzrokovati trenutnu destabilizaciju vozila u situacijama kad se vozilo kreće po ravnim dionicama kolnika, kad prolazi kroz zavoje vrlo blago bez izrađenog bočnog ubrzanja pa je tehnički moguće da prosječni vozač pri takvom kretanju ne uoči da je došlo do smanjenja tlaka u jednom od pneumatika na vozilu. U slučaju trenutnog pada tlaka u pneumatiku radi bušenja gume ili drugog oštećivanja vozač bi morao primijetiti trenutnu promjenu u režimu vožnje i odmah stati i provjeriti što s vozilom nije u redu. Vještak je naveo i da se tehničkim putem ne može utvrditi o kojoj se od ove dvije mogućnosti radilo u konkretnom štetnom događaju.

20. Sud je nalaz i mišljenje prometnog vještaka Igora Jakoplića prihvatio u cijelosti jer su izrađeni objektivno i stručno na temelju dokumentacije u spisu i vještakovih vlastitih opažanja s održanog očevida i vještak se dodatno iscrpno očitovao na prigovore tužitelja čime ih je u cijelosti otklonio.

21. Na temelju tako provedenog prometnog vještačenja sud je utvrdio da se štetni događaj dogodio prilikom kretanja tužitelja kao pješaka izvan svojeg desnog ruba kolnika Čulinečke ceste, iz smjera sjevera prema jugu, kad je svojim prednjim desnim čeonim dijelom na njegovu leđnu stranu naletjelo osobno vozilo Volkswagen Polo registracijskih oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljala tuženica DD i koje je neposredno prije sletjelo s kolnika i sud je utvrdio da tužitelj nije mogao izbjeći nastanak ovog štetnog događaja te da ne postoji nikakav njegov doprinos njegovom nastanku. U trenutku slijetanja s kolnika brzina tog vozila je iznosila 44 km/h, a tehničkim putem nije moguće utvrditi kojom se brzinom to vozilo kretalo neposredno prije prometne nesreće ni koji je bio uzrok njegovog slijetanja s tim da je utvrđeno da uzrok slijetanja nije prekomjerna brzina kretanja tog vozila. Prednji desni pneumatik je u trenutku slijetanja već bio ispuhan, a nije moguće utvrditi što je uzrokovalo to ispuhivanje pa tako ni je li tlak u tom pneumatiku padao postepeno tijekom duljeg razdoblja, sat ili dva ili dan ili dva, ili je došlo do trenutnog pada tlaka u pneumatiku radi bušenja gume ili drugog oštećivanja s tim da na fotografijama policije nema vidljivih udubljenja, udarnih rupa, većeg kamenja ili oštrog ruba zbog kojih bi ispravno napumpani pneumatik morao popustiti i izgubiti tlak. Prema mišljenju prometnog vještaka prednji desni pneumatik na vozilu bio je ispuhan ili pod nekim vrlo malim tlakom prije slijetanja i prilično je vjerojatno da je uzrok slijetanja ispuhani pneumatik prednjeg desnog kotača s obzirom na nađene tragove na mjestu nesreće i na to da se RD nije mogla kroz zavoj kretati prekomjernom brzinom .

22. Dakle, iz provedenog prometnog vještačenja proizlazi da je nastanak štetnog događaja prouzročila tuženica koja je vozilom kojim je upravljala naletjela na tužitelja koji se kao pješak kretao po površini izvan kolnika. Prema čl. 1067 st. 1 ZOO-a vlasnik opasne stvari se oslobađa od odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti pa je tada na tuženici teret dokaza da se to doista i dogodilo. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještačenja proizlazi da je ispuhani pneumatik prednjeg desnog kotača vjerojatni uzrok slijetanja vozila, no to nije bilo moguće s izvjesnošću utvrditi tako da tuženica nije dokazala da je nastanak štetnog događaja posljedica ispuhanog pneumatika. Ona je predlagala dopunu prometnog vještačenja ili provođenje novog prometnog vještačenja, no sud je ocijenio da je provedeno prometno vještačenje provedeno kvalitetno i da je vještak detaljno objasnio što nije bilo moguće utvrditi tehničkim putem pa provođenje novog prometnog vještačenja na temelju istih podataka koji su već bili dostupni vještaku Jakopliću nije bilo potrebno, a njegovo vještačenje nije potrebno dopuniti jer je objasnio zbog čega nije mogao sa sigurnošću već samo s vjerojatnošću utvrditi da je ispuhani pneumatik prednjeg desnog kotača uzrok slijetanja vozila.

23. Međutim, sve da je tuženica i dokazala da je ispuhani pneumatik prednjeg desnog kotača doista i uzrok slijetanja vozila, to ne bi dovelo do njenog oslobođenja od odgovornosti. Naime, prema čl. 1067 st. 1 ZOO-a od odgovornosti se oslobađa u slučaju više sile, a to je događaj koji nastaje izvan sfere djelovanja subjekta tj. nastaje neovisno od njegove volje, ima moć jaču od moći subjekta, ne može se predvidjeti, a ni otkloniti ni izbjeći. To je događaj koji je za subjekta neočekivan, izvanredan, atipičan i zato nepredvidiv. Slučaj je nepredvidiv događaj koji se, da se mogao predvidjeti, mogao spriječiti ili izbjeći i radi se o događaju koji se pojavljuje u okviru djelatnosti subjekta ili izvan okvira njegove djelatnosti, ali nastaje neovisno o volji subjekta i mimo njegova očekivanja. To je događaj koji je u pravilu slabije sile od subjekta. Kad se odgovara po pravilima objektivne odgovornosti, tada se odgovara i za slučajne štete jer je odgovornost utemeljena na kauzalitetu, a ne na krivnji. Kod šteta od opasnih stvari, a motorno vozilo u pogonu je opasna stvar, kao slučaj se iznimno kvalificira i događaj koji ima moć jaču od štetnikove moći, ali se zato što se pojavljuje u okviru štetnikove djelatnosti smatra slučajem za koji štetnik odgovara upravo zato što je uporabom opasne stvari ili djelatnosti omogućio rizik oslobađanja takve moći. Prema ocjeni ovog suda ispuhani pneumatik na motornom vozilu ne odgovara definiciji više sile, nego se radi o slučaju jer je to nepredvidiv događaj koji se, da se mogao predvidjeti, mogao spriječiti i izbjeći, a kao što je već navedeno imatelj osobnog vozila u pogonu kao opasne stvari odgovara i za štetu koja je uzrokovana slučajem. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da postoji odgovornost tuženice za štetu koja bi tužitelju nastala u ovom štetnom događaju u skladu s čl. 1069 st. 1 ZOO-a.

24. Tužitelj u tužbi tvrdi da je zbog ozljeđivanja u ovom štetnom događaju kod njega zaostao invaliditet od 100 % i da je on potpuno nesposoban za obavljanje ikakvog posla i za privređivanje, a ima srednju stručnu spremu za automehaničara i profesionalnog vozača.

25. Kako bi utvrdio postoji li kod tužitelja preostala radna sposobnost za neko drugo zanimanje, sud je proveo medicinsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji za medicinu rada prim. dr. sc. Nadi Turčić koja je u svojem pisanom nalazu i mišljenju utvrdila da je tužitelj ovisan o pomoći druge osobe u svakodnevnom životu i kretanju u prostoru i da nije sposoban za poslove za koje je osposobljen redovitim školovanjem, a nije sposoban ni za ikakav oblik profesionalne rehabilitacije ili rada na prilagođenom radnom mjestu. Ovim vještačenjem je utvrđeno i da tužitelj nije sposoban za usvajanje novih znanja i za ikakav organizirani posao zbog kognitivnih smetnji, smetnji vida, spastične hemipareze, smetnji ravnoteže, nemogućnosti samostalnog kretanja u prostoru i dr. Vještakinja je utvrdila da tužitelj nije sposoban za ikakav organizirani posao koji bi mu omogućio stjecanje zarade vlastitim radom.

26. Na temelju ovog vještačenja, kojeg je sud u cijelosti prihvatio jer je provedeno objektivno i stručno te ni stranke nisu imale prigovora, sud je utvrdio da tužitelj nije sposoban za rad i ostvarivanje zarade vlastitim radom. Prema čl. 1095 st. 2 ZOO-a odgovorna osoba je dužna plaćati ozlijeđenom određenu novčanu rentu kao naknadu štete ako on zbog potpune nesposobnosti za rad gubi zaradu pa je tužitelj uz to što je dokazao da je potpuno nesposoban za rad dužan dokazati i da zbog toga gubi zaradu.

27. Iz tužiteljevih svjedodžbi o završnom ispitu proizlazi da je on 2000. stekao srednju stručnu spremu u zanimanju automehaničar (listovi 69-71), a 2001. prekvalifikacijom je stekao srednju stručnu spremu u zanimanju cestovni promet- vozač motornog vozila (listovi 72-74). Iz njegove radne knjižice (listovi 67-68) proizlazi da je bio zaposlen od 1. listopada 2002. do 26. ožujka 2004. u društvu Joskić d.o.o. i od 21. travnja 2004. do 30. travnja 2004. u društvu Modula d.o.o. što je ukupno 1 godina, 6 mjeseci i 5 dana radnog staža u 6 godina od stjecanja stručne spreme do štetnog događaja.

28. Dakle, u vrijeme štetnog događaja, 30. svibnja 2007. tužitelj je bio nezaposlen više od 3 godine i nije dokazima koje je on predložio dokazao da je prije štetnog događaja ostvarivao ikakvu zaradu od svog rada. U otpusnom pismu iz Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice (list 63) navedeno je da je tužitelj prije liječenja 2 i pol godine bio u komuni kao bivši ovisnik. Da bi tužitelj mogao potraživati naknadu izgubljene zarade on mora dokazati ne samo to da nakon štetnog događaja ne može ostvarivati zaradu od vlastitog rada, što proizlazi iz provedenog vještačenja medicine rada, već mora dokazati da bi po redovnom tijeku stvari zarađivao plaću da nije bio ozlijeđen u štetnom događaju. Budući da prije samog štetnog događaja tužitelj već 3 godine nije bio zaposlen i nije zarađivao od svog rada, tužitelj nije dokazao da bi po redovnom tijeku stvari ostvarivao plaću da se nije dogodio štetni događaj. Stoga, time što se dogodio štetni događaj u kojem je tužitelj teško ozlijeđen tužitelju nije nastala šteta u obliku izgubljene zarade u smislu čl. 1089 i 1095 ZOO-a pa je sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan .

29. S obzirom na to da tužitelj nije dokazao da bi zbog povrede prava osobnosti na zdravlje u štetnom događaju izgubio zaradu nije bilo potrebno ocjenjivati provedeno financijsko vještačenje o visini te izgubljene zarade ni medicinsko vještačenje koje je provedeno kako bi se utvrdilo kad je završeno tužiteljevo liječenje i kad je došlo do stabilizacije njegovog zdravstvenog stanja jer nije potrebno odlučivati o prigovoru zastare. Također se više nije potrebno očitovati o tuženičinom prigovoru da tužitelj nema pravni interes za dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje postojanje tuženičine solidarne obveze za iznose koje je Croatia osiguranje d.d. već isplatila tužitelju.

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 1 i čl. 155 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje: ZPP), a tuženičin trošak je odmjeren prema troškovniku sadržanom u podnesku od 23. ožujka 2026. Tuženica se u njemu poziva i na troškovnik koji je predan u spis prilikom zaključenja glavne rasprave dok se ovaj postupak vodio pod poslovnim brojem Pn-5115/2010, no u spisu takav troškovnik ne postoji niti je na ročištu na kojem je zaključena ta rasprava bio prisutan punomoćnik tuženice pa nije tada ni mogao predati troškovnik.

31. Tuženikov trošak obuhvaća troškove prometnog vještačenja u iznosu od 331,81 eura i za izlazak suda 49,78 eura te troškove zastupanja koji se sastoje od nagrade za sastav žalbe na presudu Pn-5115/2010 1.250,00 eura prema Tbr. 11/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, 107/25 – dalje: OT), sastav dva obrazložena podneska od 9. siječnja 2018. i 19. svibnja 2025. po 1.000,00 eura za svaki prema Tbr. 8/1 OT, za zastupanje na tri ročišta 7. ožujka 2018., 5. lipnja 2018. i 27. rujna 2018. te na očevidu 12. siječnja 2018. po 1.000,00 eura za svako prema Tbr. 9/1 OT, za sastav žalbe na rješenje o trošku u presudi Pn - 693/2017 (VPS 1.368,57 eura) 100,00 eura prema Tbr. 10/4 OT i za sastav revizije (VPS 37.839,00 eura) 1.500,00 eura prema Tbr. 10/3 OT odnosno ukupno 8.850,00 eura čemu treba pribrojiti 25 % PDV-a u iznosu od 2.212,50 eura. Ukupni parnični trošak tuženice iznosi 11.444,09 eura pa je tužitelju naloženo da joj namiri trošak u tom iznosu.

32. Tuženici nije priznat trošak sudske pristojbe na žalbu jer je nije platila, nagrada za pristup na ročište za objavu presude nije priznata jer njen punomoćnik nije pristupio na to ročište. Nagrada za sastav podnesaka od 13. studenog 2017., 9. lipnja 2025., 2. rujna 2025. i 23. ožujka 2026. nije priznata jer tuženica u tim podnescima samo ponavlja već ranije iznesene navode pa njihovo sastavljanje nije bilo potrebno u smislu čl. 155 ZPP-a.

U Sesvetama 5. svibnja 2026.

Sutkinja

Martina Ivanković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana kad je održano ročište za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA

1. odvjetnik Ivica Urek

2. odvjetnik Milenko Ilić