REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-3016/2022-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužiteljice ŽV iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vatroslav Šego, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 5. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 4.428,24 eura za zateznim kamatama na iznos od:

-4.140,96 eura od 24. veljače 2022. do isplate

-287,28 eura od 5. svibnja 2026. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje od 24. veljače 2022. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 843,42 eura sa zateznim kamatama na iznos od:

-570,70 eura od 24. veljače 2022. do isplate

-272,72 eura od 5. svibnja 2026. do isplate

III Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 944,86 eura sa zateznim kamatama na iznos od:

- 11,98 eura od 6. srpnja 2021. do isplate

-179,73 eura od 6. kolovoza 2021. do isplate

-179,73 eura od 7. rujna 2021. do isplate

-179,73 eura od 6. listopada 2021. do isplate

-199,41 eura od 6. studenog 2021. do isplate

-146,07 eura od 6. prosinca 2021. do isplate

-48,20 eura od 6. siječnja 2022. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje od 6. srpnja 2021. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.643,89 eura sa zateznim kamatama od 5. svibnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.1.Tužitelj u tužbi podnesenoj 28. studenog 2022. ističe da je 14. svibnja 2021. sudjelovala u prometnoj nezgodi koja se dogodila u Zagrebu, u raskrižju istočnog kolnika Ulice Hrvatske bratske zajednice i Vrbanjske ulice, na način da je na nju kao pješakinju koja je upravljala pomoćnim pješačkim sredstvom – elektroničkim romobilom, krećući se biciklističkom stazom iz smjera juga na pješačkom prijelazu naletjelo vozilo osigurano kod tuženika, a kojim je upravljala IV. Ističe da IV nije poštovala pravila u prometu te da nije postupila sukladno čl. 134. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Ističe da je u prometnoj nezgodi zadobila tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji, zbog kojih je pretrpjela neimovinsku štetu, imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege te je izgubila zaradu za vrijeme bolovanja. Ističe da joj je tuženik po osnovi neimovinske štete isplatio iznos od 1.659,04 eura te po osnovi tuđe pomoći i njege 132,72 eura.

1.2. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 3. listopada 2025. tužiteljica po osnovi neimovinske štete traži isplatu daljnjeg iznosa od 4.711,66 eura sa zateznim kamatama od 24. veljače 2022. do isplate, po osnovi tuđe pomoći i njege iznos od 560,00 eura sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude te po osnovi izgubljene zarade isplatu ukupnog iznosa od 944,86 eura sa zateznim kamatama na iznos od:

-11,98 eura od 6. srpnja 2021. do isplate

-179,73 eura od 6. kolovoza 2021. do isplate

-179,73 eura od 6. rujna 2021. do isplate

-179,73 eura od 6. listopada 2021. do isplate

-199,41 eura od 6. studenog 2021. do isplate

-146,07 eura od 6. prosinca 2021. do isplate

-48,20 eura od 6. siječnja 2021. do isplate

Traži i naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik čini nespornim nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju. Ističe prigovor suodgovornosti tužiteljice za nastanak štetnog događaja uz obrazloženje da je nepropisno prelazila pješački prijelaz jer je bila dužna sići s električnog romobila prilikom prelaženje preko obilježenog pješačkog prijelaza. Osporava visinu neimovinske i imovinske štete te smatra da je isplatom nespornog iznosa u cijelosti naknadio tužiteljici pretrpljenu štetu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

3. Sud je izveo dokaz čitanjem pisane dokumentacije koja se nalazi u spisu. Izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice, svjedokinje IV, dokaz prometnim vještačenjem i dokaz financijskim vještačenjem.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Između stranaka je sporna dinamika nastanka štetnog događaja odnosno je li tužiteljica pridonijela nastanku štetnog događaja kao i visina pretrpljene neimovinske štete te imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege. Nesporna je visina izgubljene zarade, osim za studeni 2021. za koji mjesec tuženik prigovara da tužiteljica ne trpi štetu (podnesak tuženika od 10. listopada 2025.).

6. Sud je na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja izveo dokaz saslušanjem tužiteljice i svjedokinje IV, a potom je izveden i dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Igoru Jakopliću.

7. Svjedokinja IV je na ročištu 3. srpnja 2024. (list 87-88 spisa) iskazala da je upravljala osobnim automobilom s namjerom da se iz Trnjanske ulice (pravilno Vrbanjske ulice) uključi u promet na Ulicu Hrvatske bratske zajednice, da je vozila vrlo polako jer je trebala provjeriti može li se uključiti u promet skretanjem u desno. Iskazala je da ne može pouzdano tvrditi da se zaustavila u potpunosti prije pješačkog prijelaza, ali da se kretala polako jer je trebala svojim vozilom doći na pješački prijelaz da vidi kakva je situacija u prometu. Iskazala je da je provjerila i svoju lijevu stranu, a potom i svoju desnu stranu te da s obzirom na raslinje i drveće nije mogla vidjeti daleko na pločnik s njezine lijeve strane te da uopće nije vidjela tužiteljicu. Iskazala je da je tužiteljica dojurila na romobilu i da ju zapravo vidjela maltene u trenutku kada je bila ispred njezinog automobila.

8. Tužiteljica je na ročištu 3. srpnja 2024. (list 88-89 spisa) iskazala da se kretala na romobilu pločnikom ulice Hrvatske bratske zajednice te da je usporila kretanje romobila kad se približavala križanju s Vrbanjskom ulicom, prije svega jer prijelaz na pješački prijelaz nije skroz zaglađen. Iskazala je da je provjerila prometnu situaciju na Vrbanjskoj ulici, da je pogledala svoju desnu stranu nekih 1-2 m prije nego što je došla na pješački prijelaz. Iskazala je da je vidjela automobil kojim je upravljala svjedokinja i u tom trenutku se taj automobil nalazio na samom početku Vrbanjske ulice te je procijenila da stigne prijeći pješački prijelaz. Iskazala je da je prvo pogledala u svoju desnu stranu, da je potom gledala ravno dok se vozila zebrom i onda je opet pogledala u desnu stranu otprilike kad je bila na sredini pješačkog prijelaza te je ugledala automobil koji se nalazio pored njezine desne noge. Navela je da je u tom trenutku lagano skrenula u svoju lijevu stranu, ali je došlo do udarca. Sjeća se da joj je prišla svjedokinja koja je bila bosa u najlonkama.

9. Na temelju nalaza i mišljenja prometnog vještaka Igora Jakoplića od 7. listopada 2024. (list 94-99 spisa), koji je ovaj sud u cijelosti prihvatio kao istinito jer je jasno i obrazloženo te kojem stranke nisu prigovarale, sud nalazi utvrđenim:

-da je prilikom štetnog događaja 14. svibnja 2021. oko 8,30 sati došlo do bočnog sudara između čeonog dijela osobnog vozila osiguranika tuženika i desne bočne strane električnog romobila maksimalne brzine 25 km/h na pravilnom trokrakom raskrižju istočnog kolnika Ulice Hrvatske bratske zajednice i Vrbanjske ulice u Zagrebu

- da je kolnik Ulice Hrvatske bratske zajednice prometnim znakom definiran kao cesta s prednošću prolaska u odnosu na Vrbanjsku ulicu te se kroz raskrižje proteže od juga prema sjeveru

- da kolnik Vrbanjske ulice raskrižju prilazi iz smjera istoka

- da je preko kolnika Vrbanjske ulice na samom ušću u Ulicu Hrvatske bratske zajednice izveden pješački prijelaz, ali ne i biciklistička staza

- da se tužiteljica na romobilu kretala po biciklističkoj stazi ili pločniku od juga prema sjeveru

- da raskrižje nije bilo semaforizirano

- da je preglednost bila ograničena zelenim raslinjem koje se nalazilo s jugoistočne strane raskrižja na odmaku od nogostupa za oko 2 metra, a nailazak osobnog vozila po Vrbanjskoj ulici je bio uočljiv kad se vozilo nalazilo na oko 5 – 6 metara prije pješačkog prijelaza

- da se mjesto sudara nalazilo na sjecištu središnje osi sjeverne prometne trake Vrbanjske ulice i središnje osi istočne polovine pješačkog prijelaza

- da se romobil preko pješačkog prijelaza do mjesta sudara kretao na duljini puta od oko 7,50 metara

- da je sudarna brzina osobnog vozila iznosila oko 5 km/h

- da je sudarna brzina tužiteljice na romobilu iznosila oko 15 km/h

- da je vremenski gledano tužiteljica kretanje preko pješačkog prijelaza započela prije sudara oko 1,8 sekundi

- da je tužiteljica u vidno polje vozačice ušla kad se nalazila oko 5-7 metara prije pješačkog prijelaza te da je vozačica osobnog automobila za reakciju imala na raspolaganju najmanje 3,2 sekunde.

- da je u vremenu od 1,8 sekundi vozačica osobnog vozila mogla zaustaviti vozilo forsiranim kočenjem pri prethodnom kretanju brzinom od najviše 30 km/h

- da je u vremenu od 3,2 sekunde vozačica osobnog vozila mogla zaustaviti vozilo forsiranim kočenjem pri prethodnom kretanju brzinom od najviše 68 km/h

- ukoliko je istinit iskaz vozačice osobnog vozila da tužiteljicu uopće nije uočila do trenutka sudara, a njena sudarna brzina je iznosila svega 5 km/h, zaključak je da se već tijekom približavanja raskrižju kretala uz usporavanje nekim umjerenim intenzitetom kako je to uobičajeno u sličnim situacijama približavanja raskrižju, što znači da je forsiranim kočenjem svakako mogla izbjeći sudar jer joj pri brzini od 5 km/h za zaustavljanje forsiranim kočenjem treba duljina puta od samo 15 cm

- da je, slijedom navedenog, tužiteljica s prelaskom preko kolnika započela kad je vozilo osiguranika tuženika još uvijek bilo na takvoj udaljenosti da je zaustavljanje prije mjesta sudara bilo moguće

- da je uzrok nezgode kretanje osobnog vozila preko pješačkog prijelaza bez da je vozačica prethodno provjerila da li nailaze pješaci koje treba propustiti, a prema opisanoj dinamici odvijanja nezgode slijedi da je u trenutku stupanja tužiteljice na pješački prijelaz vozačica osobnog vozila osiguranika tuženika još uvijek imala mogućnost zaustavljanja vozila prije mjesta sudara

- da je tužiteljica mogla izbjeći nezgodu da se opreza radi zaustavila ispred pješačkog prijelaza i sačekala reakciju vozačice na prisutnost pješaka i zaustavljanje osobnog vozila ispred pješačkog prijelaza.

10. Sud je prihvatio kao istinit iskaz svjedokinje IV u dijelu kojim je iskazala da je tužiteljicu uopće nije uočila maltene do trenutka sudara. Naime, njezin iskaz je u tom dijelu logičan i uvjerljiv. Naime, da je svjedokinja uočila tužiteljicu ranije, logično je da bi poduzela radnju kočenja i da do sudara ne bi došlo. Međutim, sud ne prihvaća njezin iskaz u dijelu da je prije dolaska do pješačkog prijelaza provjerila svoju lijevu stranu (dakle da je obavila provjeru). Naime, svjedokinja je mogla uočiti nailazak tužiteljice 5-7 metara prije pješačkog prijelaza, dakle 3,2 sekunde prije sudara (kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka, uzimajući u obzir činjenicu da je preglednost bila ograničena zelenim raslinjem koje se nalazilo s jugoistočne strane raskrižja na odmaku od nogostupa za oko 2 metra). Da je u tom trenutku započela forsirano kočenje, mogla je vozilo zaustaviti pri prethodnom kretanju vozila od najviše 68 km/h. Nadalje, tužiteljica je kretanje preko pješačkog prijelaza započela prije sudara za oko 1,8 sekundi. Da je u tom trenutku svjedokinja započela forsirano kočenje, mogla je zaustaviti vozilo pri prethodnom kretanju vozila od najviše 30 km/h. Dakle, nedvojbeno je da svjedokinja nije obavila potrebnu provjeru nailaska pješaka s njezine lijeve strane preko pješačkog prijelaza. Sud prihvaća kao istinit iskaz svjedokinje u dijelu da se kretala sporo jer je uvjerljivo i logično da se kretala sporo s obzirom na približavanje kolniku ceste s prednošću prolaska i potrebu za oštrim skretanjem. Sud ne prihvaća njezin iskaz u dijelu iz kojeg proizlazi da je razlog zbog kojeg nije vidjela tužiteljicu taj što je dojurila na romobilu, jer se prije svega radi o romobilu koji može postići maksimalnu brzinu od 25 km/h. Osim toga, neovisno o brzini kretanja romobila, svjedokinja je mogla uočiti nailazak tužiteljice i pravovremeno zaustaviti svoje vozilo prije sudara.

11. Sud prihvaća nije prihvatio iskaz tužiteljice u dijelu da je uočila vozilo osiguranika tuženika dok se nalazilo na početku Vrbanjske ulice jer je to 45 metara od mjesta sudara što znači da do sudara uopće ne bi došlo (za prelazak tog puta vozilu bi trebalo najmanje 7-8 sekundi), kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka. Dakle, u tom je dijelu njezin iskaz tehnički neodrživ. Međutim, ta okolnost nije odlučna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. U preostalom dijelu sud njezin iskaz prihvaća kao istinit jer je uvjerljiv i logičan, a niti jednim drugim dokazom nije doveden u sumnju.

12.1. Što se tiče primjene materijalnog prava, treba napomenuti da u vrijeme nastanka štetnog događaja (14. svibnja 2021.), promet električnim romobilima nije bio zakonski uređen. Naime, pravno su relevantne odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/2008., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020, dalje ZSPC).

12.2. Sukladno čl. 2. st. 1. alineja 33. ZSPC motorno vozilo je svako vozilo koje se pokreće snagom vlastitog motora, osim vozila koja se kreću po tračnicama i pomoćnih pješačkih sredstava. Treba istaknuti da je bicikl u smislu tog Zakona i vozilo koje je opremljeno pedalama i pomoćnim električnim motorom čija najveća trajna snaga nije veća od 0,25 kW i koja se progresivno smanjuje do nule kad brzina dostigne 25 km/h, ili prije, ako vozač prestane pokretati pedale (čl. 2. st. 1. alineja 49). Prema tome, ovakva vrsta bicikla koji je opremljen električnim motorom i nadalje predstavlja bicikl, a ne motorno vozilo i podliježe propisanim pravilima za kretanje bicikala. Čl. 124. ZSPC-a nalazi se u poglavlju koje regulira kretanje pješaka i tom je odredbom propisano da se pješak ne smije kretati ni zadržavati na kolniku (st. 1.), da je na kolniku zabranjeno igranje, vožnja dječjim biciklom, romobilom i koturaljkama, kao i sanjkanje, skijanje i sl., da se pješak mora kretati nogostupom ili drugom površinom određenom za kretanje pješaka, odnosno površinom pokraj kolnika prikladnom za kretanje pješaka (st. 3.) te da će se novčanom kaznom u iznosu od 300,00 kuna kaznit za prekršaj pješak ako postupi suprotno odredbama ovoga članka (st. 4.).

12.3. Po stavu ovog suda, uzimajući u obzir spomenute odredbe, električni romobili ne mogu se svrstati niti u jednu kategoriju vozila koja su zakonski regulirana spomenutim ZSPC-om. Po mišljenju ovog suda on se ne može podvesti pod kategoriju motornog vozila, s obzirom da ni bicikl s električnim motorom nije motorno vozilo pri čemu treba uzeti u obzir činjenicu da zakonodavac u vrijeme donošenja spomenutog propisa nije imao na umu postojanje električnog romobila. Isto tako, po stavu ovog suda električni romobil ne može se podvesti niti pod pojam romobila u smislu čl. 124. ZSPC-a.

13. Prema tome, u ovoj pravnoj situaciji postoji normativna praznina (zakonodavac nije propisao pravilo za ovu situaciju) koju treba popuniti interpretacijom i primjenom prava. Po mišljenju ovog suda, u ovoj pravnoj stvari analogijom treba primijeniti pravna pravila koja uređuju kretanje bicikala (pa tako i onih koji imaju pomoćni električni motor čija najveća trajna snaga nije veća od 0,25 kW i koja se progresivno smanjuje do nule kad brzina dostigne 25 km/h), a predmetni električni romobil doseže maksimalnu brzinu od 25 km/h.

14. Slijedom navedenog, tuženik odgovara za štetu koju je pretrpjela tužiteljica sukladno čl. 1069. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 38/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) Naime, za štete od motornog vozila u pogonu koju pretrpe treće osobe (tako i biciklist), odgovara se po pravilima objektivne odgovornosti. Dakle, na tuženiku leži teret dokaza da je ispunjena koja od pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti iz čl. 1067. ZOO.

15.1. Tuženik u postupku tvrdi da je tužiteljica pridonijela nastanku štete jer nije sišla s električnog romobila prilikom prelaženja preko pješačkog prijelaza. U odnosu na tu tvrdnju treba reći da nije sporno da tužiteljica nije sišla s električnog romobila prilikom prelaženja preko pješačkog prijelaza. Međutim, to što tužiteljica nije sišla s romobila prije prelaženja preko pješačkog prijelaza, sama po sebi se ne može smatrati njezinim doprinosom nastanku štetnog događaja. Pritom treba napomenuti da tuženik ne iznosi određenu tvrdnju u pravcu kako je ta okolnost u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom štetnog događaja. Ta okolnost bila bi primjerice odlučna da osiguranica tuženika zbog bržeg nailaska tužiteljice (jer je kretanje na biciklu ili romobilu na motorni pogon brže od hoda pješaka) nju nije mogla pravovremeno uočiti i na vrijeme zakočiti. Međutim, osiguranica tuženika je nedvojbeno mogla pravovremeno uočiti tužiteljicu na romobilu, zakočiti i zaustaviti svoje vozilo prije naleta na tužiteljicu (kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka).

15.2. Dodatno treba reći da ZSPC koji je važio u vrijeme nastanka štetnog događaja nije propisivao obvezu bicikliste da prije stupanja na pješački prijelaz zaustavi svoj bicikl i gura ga kao pješak preko obilježenog pješačkog prijelaza. Takva obveza propisana je tek Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 85/22). S druge strane, pravno relevantnim odredbama ZSPC-a koji je važio u vrijeme štetnog događaja, propisano da je obilježeni pješački prijelaz dio kolničke površine namijenjen za prelaženje pješaka preko kolnika (čl. 2. st. 1. alineja 21). Pješak je osoba koja sudjeluje u prometu, a nije vozač niti putnik u vozilu ili na vozilu (čl. 2. st. 1. alineja 70. ZSPC). Dakle, nesumnjivo je da je tužiteljica koristila pješački prijelaz koji je namijenjen za prelaženje pješaka preko kolnika, kao vozač na vozilu (električnom romobilu). Međutim, tuženik ničim nije dokazao da je ta okolnost doprinijela nastanku štetnog događaja (s obzirom da je osiguranica tuženika pravovremeno mogla vidjeti tužiteljicu na romobilu i zaustaviti svoje vozilo prije naleta na nju), a na njemu leži teret dokaza te okolnosti. Kao što je to naprijed navedeno, tuženik tijekom postupka nije iznio određenu tvrdnju u pravcu kako je okolnost da je tužiteljica bila na romobilu doprinijela nastanku štetnog događaja (dakle ne tvrdi, niti ne dokazuje da do štetnog događaja ne bi došlo da je tužiteljica gurala romobil pored sebe). Navedeno ne proizlazi niti iz provedenih dokaza. Kao što je to već naprijed obrazloženo, na tuženiku leži teret dokaza te okolnosti.

15.3. Nakon što je izveden dokaz prometnim vještačenjem (kojem tuženik nije prigovarao niti je predlagao njegovu dopunu) tuženik ističe da je tužiteljica mogla izbjeći nezgodu da se opreza radi zaustavila ispred pješačkog prijelaza i sačekala reakciju vozačice na prisutnost pješaka i zaustavljanje vozila ispred pješačkog prijelaza (kako to proizlazi iz nalaza vještaka) te ističe da je bila dužnost tužiteljice da prije stupanja na pješački prijelaz obrati pažnju na udaljenost i brzinu vozila koja joj se približavaju sukladno čl. 130. st. 3. ZSPC. U odnosu na taj prigovor treba reći da dužnost pješaka, u smislu navedene odredbe, da prije stupanja na pješački prijelaz obrati pažnju na udaljenost i brzinu vozila koja mu se približavaju ne znači ujedno i da je pješak dužan „opreza radi“ zaustaviti se ispred pješačkog prijelaza i čekati reakciju vozača odnosno zaustavljanje vozila ispred pješačkog prijelaza (a kako to smatra tuženik). To samo znači da pješak svoje pravo prednosti prolaska pješačkim prijelazom ne smije ostvarivati po svaku cijenu i krajnje neoprezno, ne ostavljajući mogućnost vozaču osobnog vozila pravovremenu reakciju. Po ocjeni ovog suda, to što se tužiteljica nije, opreza radi, zaustavila ispred pješačkog prijelaza i pričekala reakciju vozačice i zaustavljanje osobnog automobila ispred pješačkog prijelaza, što joj odredbe ZSPC-a niti ne nalažu, ne može se smatrati doprinosom tužiteljice nastanku štete. Naime, nedvojbeno je da je osiguranica tuženika mogla pravovremeno uočiti tužiteljicu i kočenjem zaustaviti svoje vozilo prije sudara. Dakle, očito je da osiguranica tuženika do trenutka sudara nije obavila dužnu provjeru stanja na pješačkom prijelazu (sama je iskazala da ju je vidjela maltene tek u trenutku sudara), a nedvojbeno ju je mogla vidjeti.

15.4. Slijedom svega navedenog, kako je na tuženiku teret dokaza da je tužiteljica pridonijela nastanku štete (s obzirom da tuženik odgovara po pravilima objektivne odgovornosti), što on nije dokazao, zaključak je ovog suda da tužiteljica nije pridonijela nastanku štete u smislu čl. 1067. st. 3. ZOO-a.

16. Radi utvrđenja relevantnih činjenica (je li tužiteljica trpjela fizičke bolove i strah, jesu li trajne posljedice njezinih ozljeda umanjile njezinu životnu aktivnost, a koje činjenice predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu naknade) kao i radi utvrđenja činjenice je li tužiteljici i u kojem opsegu bila potrebna tuđa pomoć i njega, sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Božidaru Šebečiću.

17. Na temelju njegovog nalaza i mišljenja vještaka od 31. kolovoza 2025. (list 115- 118 spisa), koje je sud u prihvatio kao istinito jer je jasno i obrazloženo i kojem stranke nisu prigovarale, sud nalazi utvrđenim:

- da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila prijelom četvrtog kralješka križne kosti i prijelom vrata desne palčane kosti bez pomaka ulomaka

-da je tužiteljica liječena imobilizacijom lakta, mirovanjem i analgeticima te da je provela fizikalnu terapiju

- da je liječenje tužiteljice završeno 20. prosinca 2021.

- da su kod tužiteljice zaostali kronični bolovi u donjem dijelu leđa, u području križne kosti kod duljeg hoda (naročito uz brdo), kod sjedenja na tvrdoj podlozi i kod oslanjanja na trticu kod sjedenja (kada se nagne straga) te da osjeća bolove kod promjene vremena

- da prijelom u laktu (prijelom vrata palčane kosti bez pomaka ulomaka) nije doveo do trajnih posljedica

- da je tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda trpjela fizičke bolove jačeg intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 14 dana i manjeg intenziteta 3 mjeseca kumulativno

-da je tužiteljica pretrpjela primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno, sekundarni strah jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 7 dana i manjeg intenziteta 8 tjedana kumulativno

- da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 84 sata

18. Na temelju izvedenih dokaza sud nalazi utvrđenim da je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. ZOO čime joj je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO.

19. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir gore navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti kao i činjenicu da je tužiteljica stradala u mladoj životnoj dobi (rođena je 1993.) te da će ostatak života trpjeti trajne posljedice ozljeda zadobivenih u štetnom događaju.

20. Po ocjeni ovog suda, tužiteljici pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u ukupnom iznosu od 5.800,00 eura, što umanjeno za nespornu isplatu tuženika po ovoj osnovi u iznosu od 1.659,04 eura iznosi 4.140,96 eura. Stoga je prihvaćen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 4.140,96 eura, dok nije osnovan zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 570,70 eura s pripadajućim zateznim kamatama. Stoga je odlučeno kao u dijelu toč. I i II izreke.

21. Tužiteljici sukladno čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje ZOOP) pripadaju zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate. Tužiteljica je odštetni zahtjev podnijela 23. veljače 2022. (list 54 spisa). Stoga je prihvaćen njezin zahtjev za isplatu zateznih kamatama na neimovinsku štetu od 24. veljače 2022. do isplate (dio toč. I izreke).

22. Tužiteljici je trebala tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 84 sata, koju su joj pružale mama i sestra (iskaz tužiteljice na ročištu 3. srpnja 2024. koji je sud prihvatio kao istinit jer je logičan i uvjerljiv). Sud nalazi da je primjerena cijena sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 5,00 eura sukladno čl. 223. st. 1. ZPP. Stoga tužiteljici na temelju čl. 1089. ZOO, pripada naknada štete po ovoj osnovi u iznosu od 420,00 eura, što umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 132,72 eura po ovoj osnovi iznosi 287,28 eura. Stoga je prihvaćen njezin zahtjev za isplatu iznosa od 287,28 eura, dok nije prihvaćen njezin zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 272,72 eura s pripadajućim zateznim kamatama. Sud je prihvatio zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od donošenja prvostupanjske presude do isplate (čl. 12. st. 4. ZOOP). Stoga je odlučeno kao u dijelu toč. I i II izreke.

23. Što se pak tiče zahtjeva tužiteljice za naknadu štete za izgubljenu zaradu, između stranaka nije sporno da je tužiteljica bila na bolovanju zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju u razdoblju od 14. svibnja 2021. do 20. prosinca 2021. (navedeno proizlazi i iz izvješća o privremenoj nesposobnosti / spriječenosti za rad, list 45-5 spisa). Tuženik je učinio nespornom visinu izgubljene zarade za sve mjesece osim za studeni 2021. u ukupnom iznosu od 798,79 eura. Stoga je prihvaćen zahtjev tužiteljice za isplatu tog iznosa (čl. 1095. st. 1. ZOO) – dio toč. III izreke.

24. Što se pak tiče zahtjeva tužiteljice za naknadu izgubljene zarade u studenom 2021. u zatraženom iznosu od 146,07 eura, treba reći da je čitanjem isplatnih lista za razdoblje prije štetnog događaja (od veljače do travnja 2021., list 34-36 spisa) utvrđeno da je njezina neto plaća iznosila 4.617,08 tadašnjih kuna odnosno 612,79 eura. Čitanjem obračuna isplaćene plaće za studeni 2021. (list 43 spisa) tužiteljici je isplaćena iznos od 1.143,70 tadašnjih kuna kao i naknada za bolovanje na teret HZZO u iznosu od 3.516,54 tadašnjih kuna, odnosno sveukupno iznos od 4.660,24 kuna (618,52 eura). Iznos od 1.143,70 kn (151,80 eura), koji je tužiteljici isplaćen povrh naknade za bolovanje na teret HZZO-a predstavlja korekciju poreza i prireza (kako to proizlazi iz spomenutog obračuna plaće). Oštećenikova naknada za izgubljenu zaradu predstavlja naknadu izmakle koristi u smislu ZOO-a, odnosno razliku između zarade koju bi ostvario da štetnog događaja nije bilo i zarade koju je stvarno primio ili mogao primiti. Ta se naknada utvrđuje prema iznosima plaće, bez obzira na porezne obveze koje bi s tih primanja mogle proizaći. S druge strane, povrat više uplaćenog poreza na dohodak nije novi primitak, nego vraćanje preplaćenih predujmova. Čl. 48. st. 8. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine 115/2016, 106/2018, 121/2019, 32/2020, 138/2020) propisano je da ako je porezni obveznik tijekom poreznog razdoblja platio veći predujam od poreza na dohodak utvrđenog rješenjem, više plaćeni porez vraća se poreznom obvezniku. Po stavu ovog suda, kako se naknada izgubljene zarade računa prema plaći koju bi oštećenik ostvario (izmakloj koristi), a porezni povrat predstavlja vraćanje neosnovano uplaćenog (predujmljenog), a ne dohodak, on se ne uračunava u visinu naknade izgubljene zarade. Prema tome, kako je tužiteljici za spomenuti mjesec isplaćeno bolovanje na teret HZZO-a u iznosu od 3.516,54 kn (466,72 eura), a njezina plaća da nije bila na bolovanju iznosila bi 612,79 eura, zaključak je ovog suda da je tužiteljica izgubila zaradu u tom mjesecu u iznosu od 146,07 eura. Stoga je prihvaćen zahtjev tužiteljice za isplatu i tog iznosa (čl. 1095. st. 1. ZOO) – dio toč. III izreke.

25. O zateznim kamatama na pojedine iznose izgubljene zarade u tom razdoblju odlučeno je na temelju 1086. st. 1. ZOO. Naime, tužiteljici je naknada plaće za lipanj (u kojem je izgubila zaradu u iznosu od 11,98 eura) isplaćena 5. srpnja 2021., za srpanj (u kojem je izgubila zaradu u iznosu od 179,73 eura) 2. kolovoza 2021. , za kolovoz (u kojem je izgubila zaradu u iznosu od 179,73 eura) 7. rujna 2021., za rujan (u kojem je izgubila zaradu u iznosu od 179,73 eura) 5. listopada 2021., za listopad (u kojem je izgubila zaradu u iznosu od 199,41) 5. studenog 2021., za studeni (u kojem je izgubila zaradu u iznosu od 146,07) 6. prosinca 2021. te za prosinac (u kojem je izgubila zaradu u iznosu od 48,20) 5. siječnja 2022. Navedeno je utvrđeno čitanjem obračuna isplaćenih plaća (list 38-44 spisa). Stoga je, unutar granica tužbenog zahtjeva, o tijeku zateznih kamata odlučeno kao u toč. III izreke.

26. O stopi zateznih kamata odlučeno je na temelju čl. 29. st. 2. ZOO.

27. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP i čl. 155. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, vrijednosti predmeta spora (6.216,52 eura) te priloženom troškovniku. Između stranaka je bila sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva. Tužiteljica je s osnovom uspjela u cijelosti, dok je s visinom zahtjeva uspjela s 86,43%. Stoga je njezin uspjeh u sporu 93,13%. Kada se od postotka tužiteljice koja je u većoj mjeri uspjela oduzme postotak tuženika koji je u manjoj mjeri uspio u parnici (6,87%) dobije se iznos od 86,26% i u tom omjeru tužiteljici treba odmjeriti naknadu troškova.

28. Tako je tužiteljici priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 100 bodova (Tbr. 32), sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8/1), trošak sastava podnesaka od 14.04.2023., 29.10.2024. i 03.10.2025. za svaki po 100 bodova (Tbr. 8/1), te trošak pristupa na ročišta održana 06.11.2023., 13.03.2024., 03.07.2024., 26.05.2025. i 09.03.2026. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1). Navedeno sveukupno iznosi 1000 bodova što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 2.500,00 eura. Priznat joj je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 108,62 eura te na presudu u iznosu od 108,62 eura. Navedeno sveukupno iznosi 2.717,24 eura. Taj joj trošak pripada u omjeru od 86,26%, što iznosi 2.343,89 eura. U cijelosti joj je priznat trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 eura jer je taj trošak bio potreban u smislu čl. 155. ZPP-a, a visina istog bi nastala u istom iznosu neovisno o uspjehu u sporu. Stoga je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 2.643,89 eura sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

29. Tužiteljici nije priznat trošak sastava prigovora protiv ponude tuženika u mirnom postupku jer takav prigovor nije procesna pretpostavka za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari. Nije joj priznat niti trošak uvida u kazneni spis jer je mogla to učiniti na jednom od održanih ročišta za glavnu raspravu pa taj trošak nije bio potreban u smislu čl. 155. ZPP-a. Nije joj priznat niti trošak prometnog vještačenja u iznosu od 350,00 eura jer je tuženik predujmio te troškove.

30. Na temelju odredaba Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22, 88/22) ovaj sud je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog Zakona (1 euro = 7,53450 kuna) kunske iznose preračunao u eure.

U Zagrebu 5. svibnja 2026.

Sutkinja:

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.