REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: P-147/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Jeleni Mavrić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Valiću, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti, 5. svibnja 2026.
p r e s u d i o je
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj: 112-50- 3525490 sklopljenog 16.06.2006. godine između tužitelja kao korisnika kredita sa jedne strane i tuženika kao Banke sa druge strane, potvrđenog 19.06.2006. godine kod Divne Perković, javnog bilježnika u Puli, pod posl. br.: OU-149/2006, koja odredba glasi: „'NAKNADA: 3.30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“.
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju AD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak u iznosu od 289,83 eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelju je u ovoj pravnoj stvari podnio tužbu radi utvrđenja da je ništetna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj: 112-50-3525490 sklopljenog 16. lipnja 2006. između tužitelja kao korisnika kredita sa jedne strane i tuženika kao Banke sa druge strane, potvrđenog 19. lipnja 2006. kod Divne Perković, javnog bilježnika u Puli, pod poslovnim brojem: OU-149/2006, koja odredba glasi: „Naknada: 3.30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“.
1.1. U tužbi navodi da je između tužitelja kao korisnika kredita s jedne strane i tuženika kao kreditora s druge strane, sklopljen je u Puli dana 16. lipnja 2006. o kreditu broj: 112-50-3525490, potvrđen 19.06.2006. od strane javnog bilježnika Divne Perković u Puli pod poslovnim brojem: OU-149/2006. U čl. 12. Ugovora o kreditu ugovorena je za slučaj spora mjesna nadležnost suda u mjestu sjedišta Banke. Prorogacijska klauzula ugovorena čl. 12. Ugovora o kreditu je sukladno čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03, dalje: ZZP/03) nepoštena, budući da se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora tuženika pa se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, stoga ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, to je nepoštena odredba i ništetna sukladno čl. 87. st. 1. ZZP/03. U konkretnom slučaju tužitelj je potpisao Ugovor s tuženikom kojeg je tuženik unaprijed formulirao i ponudio njegovo sklapanje uz uvjet da prihvate sve uvjete sadržane u Ugovoru, stoga tužitelj nije imao utjecaj na njegov sadržaj. Takvu ugovornu odredbu tuženik je uvrstio u Ugovor sa svrhom da nadležnost za sve sporove iz Ugovora povjeri isključivo sudu svog sjedišta i time ostvari pogodnosti i bitno manje troškove za sebe. Kako se smatra da ništetna ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti nikad nije bila ni postojala (ništetnost prorogacijske klauzule ex tunc), to dolazi do primjene odredbi o nadležnosti iz Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP). Sukladno čl. 46. i 48. ZPP-a uređena je nadležnost suda koji je općemjesno nadležan za tuženika što je u sporovima protiv pravne osobe sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište. Međutim, prema čl. 59. ZPP-a za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi. Slijedom gore navedenoga, tužitelj podnosi tužbu Naslovnom sudu jer iz Ugovora o kreditu proizlazi da je isti sklopljen u Poslovnoj jedinici - Filijali tuženika u Puli i solemniziran po javnom bilježniku Divni Perković u Puli, pa iz te činjenice proizlazi i mjesna nadležnost prvostupanjskog suda u Puli sukladno čl. 2. Zakona o područjima i sjedištima sudova („Narodne novine“ broj: 67/18, 21/22). U čl. 3. Ugovora o kreditu ugovoreno je da je tužitelj dužan za obradu zahtjeva i odobravanje kredita platiti naknadu i to odredbom kako slijedi: ''Naknada: 3.30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.''. Tuženik je od tužitelja 21. lipnja 2006., na ime troškova obrade zahtjeva i odobravanja kredita naplatio iznos 2.911,50 kuna / 386,42 eura. Tuženik je o predmetnom kreditnom poslu koji je potrošački ugovor, kao trgovac sam sastavio tekst Ugovora o kreditu te se radilo o tuženikovom unaprijed formuliranom standardnom ugovoru (čl. 49. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14, 110/15, dalje: ZZP/14), čl. 81. ZZP/03) i kao takvog dao ga na potpis tužitelju kao potrošaču, a da se prethodno nije pregovaralo o ugovornim odredbama toga ugovora te tužitelj nije imao utjecaj na sadržaj istih, što je dovelo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, budući da tužitelj nije bio informiran, niti su u ugovoru navedeni parametri slijedom kojih je mogao znati koje troškove banka naplaćuje kao jednokratnu naknadu za obradu zahtjeva za sklapanje ugovora, odnosno, zbog čega takvi troškovi iznose upravo 3,30% od iznosa odobrenog kredita. Stoga je citirana odredba nepoštena, odnosno ništetna (čl. 87. ZZP/03) te tužitelj ovom tužbom zahtijeva utvrđenje ništetnosti navedene ugovorne odredbe. Predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev.
2. Uz tužbu su kao dokaz priloženi: Ugovor o kreditu broj: 112-50-3525490 od 16. lipnja 2006., potvrda tuženika od 25. listopada 2024., dopis tužitelja od 15. listopada 2024.
3. Sukladno odredbi čl. 284. („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) tužba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor uz poziv tuženiku da u roku od 30 dana od dana primitka tužbe podnese pismeni odgovor na tužbu u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranku. U pozivu je tuženik upozoren na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu (čl. 331.b. ZPP-a).
4. Tuženik, iako uredno pozvan pozivom kojeg je zaprimio 6. ožujka 2026., nije u ostavljenom roku od 30 dana podnio odgovor na tužbu, a ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su ga u tome spriječili opravdani razlozi.
5. Iz činjenica navedenih u tužbi proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, a te činjenice nisu u suprotnosti s dokazima (ispravama navedenim u točki 2. obrazloženja) koje je tužitelj dostavio uz tužbu ili s činjenicama koje su općepoznate.
6. Slijedom navedenog, budući da su ispunjene sve procesnopravne i materijalnopravne pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe, na temelju čl. 331.b ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
7. Osnovanost zahtjeva za naknadu parničnog troška proizlazi iz odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, 107/25), uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora naznačenu u tužbi. Tužitelj je uspio u sporu pa mu je tuženik dužan naknaditi parnični trošak, i to: za sastav tužbe po punomoćniku odvjetniku 100 bodova (Tbr. 7.1. Tarife), što uzimajući u obzir vrijednost boda iznosi 200,00 eura, a uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 46. Tarife), ukupno iznosi 250,00 eura. Tužitelju pripada i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura te sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 13,28 eura (puni iznos sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe iznosi 26,55 eura, a tužitelj ima mogućnost u roku od 3 dana platiti polovicu toga iznosa, odnosno 13,28 eura). Ukupni trošak tužitelja slijedom navedenog, iznosi 289,83 eura. Tužitelju pripadaju zatezne kamate na trošak postupka od donošenja presude na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a.
U Puli 5. svibnja 2026.
S u d a c
Jelena Mavrić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka (osim ako se podnosi elektroničkom komunikacijom), u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
DNA:
1. Tužitelju po pun. – uz sudsku pristojbu na presudu zbog ogluhe
2. Tuženiku
