Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž Ob-109/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tatjane Ledinšćak-Babić predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Amalije Švegović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tužitelja CC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tužitelja UC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanih po punomoćniku Ivanu Ćosiću, odvjetniku u Imotskom, protiv tuženice JC, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika GC, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje s adresom: [adresa], zastupanih po punomoćnici Ireni Mesiček, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P Ob-355/2020- 16 od 11. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P Ob- 355/2020-16 od 11. srpnja 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Odbijaju se tužitelji s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„I. Utvrđuje se da 1/2 dijela nekretnine označene kao: k. č. br. [katastarska čestica], stambena visokoprizemna kuća popisni broj 14225 u [adresa], površine 54 čhv, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], predstavlja suvlasništvo i ostavinu pok. MC, rođenog **.**.1919. a umrlog **.**.1989., što su tuženici dužni priznati.

II. Utvrđuje se da su tužitelji, svaki za 1/6 dijela, vlasnici nekretnine označene kao: k. č. br. [katastarska čestica], stambena visokoprizemna kuća popisni broj 14225 u [adresa], površine 54 čhv, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], pa su tužitelji ovlašteni, temeljem ove presude, uz ostvarenje ostalih pretpostavki traženih zemljišnoknjižnim pravom, ishoditi uknjižbu prava vlasništva ove nekretnine na svoje ime, uz istodobno brisanje svih prava i tereta upisanih u korist tuženika, a što su tuženici dužni trpjeti.“ II Odbijaju se tužitelji i s alternativno postavljenim tužbenim zahtjevom koji glasi: „I. Utvrđuje se da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 05.11.2002. sklopljen između pok. KC, [adresa], kao primateljice uzdržavanja i tuženika kao davatelja uzdržavanja, na kojem su potpisi stranaka ovjereni po javnom bilježniku Vladimiru Šarčeviću, Tratinska 79, Zagreb, pod brojevima: OV-7238/02, OV-7239/02 i OV-7240/02, kojim ugovorom je primateljica uzdržavanja dala u vlasništvo davateljima uzdržavanja, ovdje tuženicima, nekretninu označenu kao: k. č. br. [katastarska čestica], stambena visokoprizemna kuća popisni broj 14225 u [adresa], površine 54 čhv, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], te da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke Anex ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 21.07.2003. sklopljen između pok. KC, [adresa], kao primateljice uzdržavanja i tuženika kao davatelja uzdržavanja, na kojem su potpisi stranaka ovjereni po javnom bilježniku Ivanu Parlovu, Ozaljska 21, Zagreb, pod brojem: OV-12087/2003, te se u zemljišnoj knjizi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, na nekretnini označenoj kao: k. č. br. [katastarska čestica], stambena visokoprizemna kuća popisni broj 14225 u [adresa], površine 54 čhv, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], ima izvršiti brisanje uknjiženog prava vlasništva u korist tuženika, te uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja koje je postojalo prije uknjižbe prava vlasništva u korist tuženika.

II. Nalaže se tuženicima u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinanc ijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

II. Nalaže se tužiteljima da tuženicima nadoknade prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 15.468,75 kn u roku od 15 dana.“

2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobijaju tužitelji zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96 /08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, dalje: ZPP-a, koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu sa čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 70/19, s izuzecima iz čl. 117. st. 2. i 3. tog Zakona). Predlažu da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti i dosudi im troškove postupka (uključujući i troškove žalbenog postupka), a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženici su osporili žalbene navode tužitelja i predložili odbiti žalbu kao neosnovanu te obvezati tužitelje da im naknade troškove odgovora na žalbu.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da 1/2 dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], stambena visokoprizemna kuća u [adresa] u [adresa], površine 54 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], predstavlja suvlasništvo i ostavinu pok. MC, rođenog **.**.1919., a umrlog **.**.1989., te na temelju tog utvrđenja da su tužitelji svaki u 1/6 dijela suvlasnici te nekretnine i ovlašteni na temelju presude uz ostvarenje ostalih pretpostavki traženih zemljišnoknjižnim pravom, ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime uz istodobno brisanje svih prava i tereta upisanih u korist tuženika.

5.1. Predmet spora je i eventualno kumulirani zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 5. studenoga 2002. sklopljenog između sada pok. KC kao primateljice uzdržavanja i tuženika kao davatelja uzdržavanja, kojim je primateljica uzdržavanja dala u vlasništvo davateljima uzdržavanja predmetnu nekretninu, te ništetnosti Aneksa tog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 21. srpnja 2003., uz brisanje u zemljišnoj knjizi uknjiženog prava vlasništva u korist tuženika, te uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja koje je postojalo prije uknjižbe prava vlasništva u korist tuženika.

5.2. Tuženici su osporili kako glavni tužbeni zahtjev, tako i eventualno kumulirani, te istaknuli prigovor presuđene stvari, prigovor promašene pasivne legitimacije, prigovor zastare prava tužitelja na predaju u suposjed nekretnine, te pravo retencije.

6. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio uvidom u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: O-7537/1989 i priložene isprave, te saslušanjem pravnog prednika tužitelja sada pok. NC i tuženika, prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da su sada pok. MC i pok. KC bili u braku od 1947. do smrti [adresa]., te da nisu imali djece

- da je za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice stečena predmetna nekretnina i sagrađena visokoprizemna kuća

- da je predmetna nekretnina bila upisana u zemljišnim knjigama kao vlasništvo KC, koja je kao kupac 1955. kupila zemljište na kojem je u razdoblju od 1955. do 1958. izgrađena ranije postojeća kuća

- da je MC **.**.1980. raspolagao predmetnom nekretninom - oporukom iz koje proizlazi da je smatrao da je predmetna kuća (za koju navodi da se sastoji od prizemlja i kata) njegova ostavinska imovina, te je kao nužnu nasljednicu u oporuci naveo suprugu KC kojoj je ostavio prizemlje kuće, dok je kat ostavio sinovcu NC (pravnom predniku tužitelja)

- da KC nije priznala oporuku kao pravno valjanu te je u ostavinskom postupku iza pok. MC upućena na pokretanje parnice protiv nasljednika NC radi utvrđenja da oporuka MC nije istinita ni pravno valjana, a koji postupak je proveden kod Općinskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: P-3352/91, u kojem je donesena presuda 30. rujna 2004. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž- 4798/04-2 od 3. studenoga 2005.

- da iz obrazloženja navedenih presuda proizlazi kako je bio sporan potpis ostavitelja na oporuci, dok se u postupku nije raspravljalo o sadržaju ostavinske imovine

- da je NC (pravni prednik tužitelja) u ostavinskom postupku iza pok. MC upućen na pokretanje parnice protiv KC radi utvrđenja da nekretnina kojom je MC oporučno raspolagao, predstavlja njegovu ostavinsku imovinu u cijelosti

- da je NC pokrenuo postupak protiv KC, koji je vođen kod Općinskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: P-6282/00, u kojemu je donesena presuda 19. ožujka 2007., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž-129/08-2 od 27. siječnja 2009., a kojom je odbijen tužbeni zahtjev NC za utvrđenje da je stambena zgrada - visokoprizemnica sagrađena na nekretnini označenoj kao z.k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s popisnim brojem 14225 isključiva vlasnost sada pok. MC

- da iz obrazloženja tih presuda proizlazi kako je KC kupila zemljište na kojem je građena kuća od svoje ušteđevine, dok je gradnja kuće financirana dijelom novcem kojeg je KC pozajmio njezin otac, koji je radio u [adresa]

- da su KC kao primateljica uzdržavanja i tuženici kao davatelji uzdržavanja, zaključili Ugovor o doživotnom uzdržavanju 1996., te je tada u zemljišnoj knjizi pod brojem Z-10490/96 upisana zabilježba Ugovora o doživotnom uzdržavanju, koja je brisana na temelju brisovnog očitovanja od 21. srpnja 2003.

- da su KC kao primateljica uzdržavanja i tuženici kao davatelji uzdržavanja 5. studenoga 2002. zaključili Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju te 21. srpnja 2003. Aneks tog ugovora i na temelju istih se tuženici upisali u zemljišnu knjigu kao vlasnici predmetne nekretnine

- da su tuženici po odobrenju KC izvršili rekonstrukciju postojeće kuće u vidu nadogradnje - proširenja stambenog prostora, dogradnje - zatvaranja stubišta, izgradnje kupaone na katu te modernizacije unutarnjeg prostora, o čemu je izdana Lokacijska dozvola od 19. siječnja 1998.

- da je KC umrla 2007., te je ostavinski postupak iza nje obustavljen radi nedostatka imovine

- da iz iskaza tuženika proizlazi da su u predmetnu nekretninu uselili 1995., te su tijekom zajedničkog stanovanja s KC izvršavali sve obveze davatelja uzdržavanja, a da su za postojanje spora kojeg su vodili NC i KC saznali šest mjeseci po zaključenju Ugovora o doživotnom uzdržavanju , pri čemu su se zadovoljili odgovorom KC, a vezano uz spor, da ju „nećak želi uništiti“.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je neosnovanim ocijenio tuženikov prigovor presuđene stvari u odnosu na odluku donesenu u spisu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-6282/00, budući da ne postoji identitet spora, jer se u tom postupku nisu utvrđivali omjeri bračne stečevine sada pok. MC i pok. KC u stjecanju vlasništva, već se utvrđivalo je li MC samovlasnik predmetne nekretnine. Također, neosnovanim je ocijenio prigovor promašene pasivne legitimacije jer su tuženici kao suvlasnici predmetne nekretnine upisani u zemljišnoj knjizi pa su time pasivno legitimirani u odnosu na sve stvarnopravne zahtjeve koji se odnose na pitanje vlasništva nekretnine, dok su u odnosu na eventualno kumulirani zahtjev također pasivno legitimirani obzirom da su stranke Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

7.1. Nadalje, prvostupanjski sud nije našao dokazanim da su tuženici bili upoznati sa sadržajem sudskih postupaka, jer niti jedan spor kojeg su vodili sada pok. NC i pok. KC nije bio zabilježen u zemljišnim knjigama, niti je pravni prednik tužitelja pokrenuo postupak radi utvrđenja da bi predmetna nekretnina predstavljala suvlasništvo s osnova bračne stečevine pok. KC i pok. MC, sve do podnošenja predmetne tužbe (24 godine nakon smrti MC i 6 godina nakon smrti KC).

7.2. Stoga, prvostupanjski sud zaključuje da su tuženici pri sklapanju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i njegova Aneksa postupali u dobroj vjeri, te da su obzirom na vrijeme stjecanja predmetne nekretnine Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju i Aneksom toga ugovora 2002. i 2003. stekli pravo vlasništva iste u skladu s načelom povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnoknjižnog stanja, slijedom čega daljnje dokaze u odnosu na utvrđenje omjera suvlasničkih udjela pok. MC i pok. KC s osnova bračne stečevine nije provodio, već je tužbeni zahtjev odbio. Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelji osim tvrdnje da se Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju raspolagalo i sa suvlasničkim dijelom nekretnine koji je pripadao pok. MC ne iznose niti jedan razlog za ništetnost tih ugovora, a kako raspolaganje tuđom imovinom samo po sebi ne predstavlja razlog za utvrđenje ništetnosti pravnoga posla , odbio je i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

8. U žalbi tužitelji navode da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je presuda nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude i u istoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno ti su razlozi nejasni i proturječni, te bitnu povredu iz čl . 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a jer nije odluku donio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka. Navedeno detaljno obrazlažu, osporavajući zaključak prvostupanjskog suda o tome da bi tuženici prilikom sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i njegova Aneksa 2002. i 2003. postupali u dobroj vjeri i to, između ostaloga, iz razloga: što iz iskaza tuženice proizlazi da je sada pok. KC poznavala tri godine prije smrti MC jer su zajedno odlazile u Adventističku crkvu, te da su tuženici znali da je bila u braku s pok . MC i da su tuženici, prvo sa sada pok. KC 1996. sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju, da bi naknadno sklopili i predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i Aneks tog Ugovora „…jer su saznali da sklapanjem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju vlasništvo odmah prelazi na davatelja uzdržavanja, odnosno da ne bi imali problema s papirima“. Žalitelji tvrde da iz navedenog proizlazi da su tuženici sklapanjem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i Aneksa tog Ugovora htjeli uživati blagodati načela povjerenja u zemljišne knjige, koja blagodat nije postojala u vrijeme sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju iz 1996.; da sama tuženica navodi kako su za sudski postupak između pok. NC i pok. KC saznali kada su već stanovali u kući, a što je bilo oko 6 mjeseci nakon što su sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju, dakle početkom 1997., te da im je pok. KC kazala „da im za postojanje spora nije govorila jer joj je sutkinja rekla da prednik tužitelja pok. NC nema nikakva prava i da ona može biti mirna“; da je tuženik GC vozio pok. KC na sud 1995. te da mu je ona rekla da je nećak sada pok. NC „želi uništiti“ iako nema nikakva prava, a slijedom čega im nije moglo ostati nepoznato da i pok. MC polaže vlasnička prava na predmetnu nekretninu, te nije životno logično da se tuženici u toj situaciji ne bi raspitivali u vezi okolnosti koje opterećuju formalno upisano vlasništvo pok. KC. U odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev navode da su već prilikom kumulacije zahtjeva u podnesku od 27. ožujka 2017. istaknuli da obzirom je predmetna nekretnina stečena za vrijeme važenja Zakona o braku i porodičnim odnosima, kojim je u čl. 283. propisano da bračni drugovi zajedničkom imovinom raspolažu sporazumno, te da svojim udjelom bračni drug ne može samostalno raspolagati niti opteretiti pravnim poslom među živima, da je raspolaganje predmetnom nekretninom bilo protivno prisilnom propisu, a što je osnova njihovog zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i njegova Aneksa.

9. Ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda tužitelja, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, te osim što pravilnom cijeni ocjenu prvostupanjskog suda o neosnovanosti po tuženicima istaknutih prigovora presuđene stvari i promašene pasivne legitimacije, utvrđuje da tužitelji osnovano u žalbi ističu da su u pobijanoj presudi izostali jasni i prihvatljivi razlozi koji opravdavaju zaključke prvostupanjskog suda, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, kao i bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. istog Zakona, a osim toga ni činjenično stanje relevantno za donošenje odluke o predmetu spora nije potpuno utvrđeno.

10. Prema odredbi čl. 8. ZPP-a koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Međutim, kod ocjene dokaza sud je ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se ista mogla provjeriti. Sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a kada presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su navedeni u bitnome su nejasni i proturječni, zbog čega se ista ne može ispitati.

10.1. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev polazeći od zaključka da su tuženici prilikom sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i njegova Aneksa postupali u dobroj vjeri, te da su pravo vlasništva predmetne nekretnine stekli u skladu s načelom povjerenja u istinitost i potpunost zemljišne knjige u smislu odredbe čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15-pročišćeni tekst, dalje: ZVDSP-a). Međutim, takav zaključak nije potkrijepljen razlozima koji proizlaze iz provedenih dokaza, niti je prvostupanjski sud dao ocjenu svih odlučnih okolnosti na koje su tužitelji tijekom postupka ukazivali, a koje ponovno ističu u žalbi.

10.2. Prije svega, valja navesti da je sukladno odredbi čl. 122. st. 2. ZVDSP-a stjecatelj bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja pravnog posla, a niti u trenutku kada je zahtijevao upis, nije znao, niti je obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da stvar pripada otuđivatelju. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije dao razloge o značaju utvrđenih činjenica koji se tiču okolnosti da je tuženica JC poznavala sada pok. KC i s njom se počela družila tri godine prije smrti MC i da su tuženici znali da je KC bila u braku s pok. MC, zatim da su tuženici već 1996. sklopili sa sada pok. KC Ugovor o doživotnom uzdržavanju, te da su prema vlastitim navodima za postojanje spora između sada pok. NC KC i pok. KC saznali najkasnije početkom 1997., nadalje da je tuženik GC sudjelovao u prijevozu KC kod odvjetnice i na sud, te da su unatoč tim saznanjima tuženici sa sada pok. KC **.**.2002. sklopili Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju te 21. srpnja 2003. Aneks navedenog Ugovora s ciljem neposrednog stjecanja i uknjižbe prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.

10.3. Navedene okolnosti su prema shvaćanju ovog suda od odlučnog značaja za ocjenu dobre vjere na strani tuženika, no prvostupanjski sud ih uopće nije ocijenio niti je obrazložio zašto te okolnosti ne dovode u sumnju postojanje dobre vjere na strani tuženika. Izostanak takve ocjene čini razloge presude nepotpunima.

10.4. Osim toga, pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju dobre vjere na strani tuženika dovedena je u sumnju već na temelju činjenica koje je sam taj sud utvrdio, ali ih nije doveo u potrebnu međusobnu vezu niti ih je ocijenio u skladu s pravnim standardom savjesnosti i poštenja. Naime, osim da su znali za postojanje sudskih postupaka između sada pok. KC i pravnog prednika tužitelja pok. NC, te da je tuženik GC prevozio KC kod odvjetnice i na sud, iz iskaza tuženika proizlazi i da su vidjeli sudske pozive, te da im je pok. KC u vezi tih postupaka govorila kako ju „nećak želi uništiti“. Kada se ti navodi i okolnost da su tuženici od 1995. živjeli u istoj kući s KC, dakle u neposrednoj svakodnevnoj zajednici, dovedu u vezu s činjenicom da su tuženici nakon sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju, sa sada pok. KC zaključili i Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, pri čemu iz njihovih iskaza proizlazi „da im je bilo bitno da odmah postanu vlasnici kako kasnije ne bi imali problema s papirima“, tada takvo postupanje definitivno upućuje na postojanje sumnje u urednost i nespornost vlasničkopravnog stanja nekretnine koju namjeravaju steći. U takvoj situaciji, zaključak prvostupanjskog suda da tuženici nisu znali za sadržaj sudskih sporova i da nisu imali razloga posumnjati da predmetna nekretnina ne pripada u cijelosti sada pok. KC, prema ocjeni ovog suda, nije prihvatljiv i protivan je raspravnoj građi u spisu, kao i utvrđenje o stjecanju prava vlasništva tuženika na cijeloj predmetnoj nekretnini u skladu s načelom povjerenja u istinitosti i potpunost zemljišne knjige na temelju pravnog posla zaključenog sa zemljišnoknjižnom vlasnicom.

11. Između stranaka nije sporno da predmetna nekretnina nije bila isključivo vlasništvo pok. MC, što je osim toga pravomoćno utvrđeno u parničnom postupku vođenom kod Općinskog suda u Zagrebu, u spisu poslovni broj: P-6282/00. Tužitelji u tužbi navode da je predmetna nekretnina bila zajednička imovina supružnika pok. MC i pok. KC, odnosno njihovo suvlasništvo svakog u ½ dijela. Tuženici su osporili činjenične navode tužbe, no u svezi toga valja ukazati na okolnost da je sama sada pok. KC prilikom davanja podataka za sastavljanje Smrtovnice iza pok. MC izjavila da je isti suvlasnik obiteljske kuće u [adresa], te je u ostavinski spis osim zemljišnoknjižnog izvatka, priložen posjedovni list 1951 k. o. [katastarska općina] u kojem su kao korisnici sporne nekretnine bili upisani sada pok. MC i pok. KC svaki u ½ dijela.

11.1. Obzirom da predmetna nekretnina nije bila isključivo vlasništvo pok. MC, već očigledno suvlasništvo, proizlazi da je isti oporukom mogao raspolagati samo sa svojim suvlasničkim dijelom. Slijedom toga, oporučno raspolaganje u korist pravnog prednika tužitelja sada pok. NC koje se odnosi na određeni fizički dio nekretnine (kat kuće) može proizvesti pravne učinke samo u granicama ostaviteljevog suvlasničkog udjela, odnosno pravni prednik tužitelja nije mogao steći pravo vlasništva na cijelom katu kao određenoj fizičkoj cjelini, već samo pravo koje po svojoj vrijednosti i opsegu odgovara suvlasničkom dijelu koji je pripadao pok. MC u predmetnoj nekretnini.

12. Polazeći od iznesenog, za pravilno rješenje spora odlučno je utvrditi je li predmetna nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica], stambena visokoprizemna kuća u [adresa] u [adresa], predstavljala bračnu stečevinu sada pok. MC i pok. KC, te ukoliko jest - koliko je iznosio suvlasnički udio svakog supružnika, jer o veličini utvrđenog udjela ovisi opseg ostavinske imovine pok. MC, odnosno dio nekretnine kojim je isti mogao valjano raspolagati oporukom, te opseg prava koje je na temelju oporuke mogao steći pravni prednik tužitelja .

13. U tom smislu, prema ocjeni ovog suda, za pravilno i potpuno utvrđenje činjeničnog stanja potrebno je provesti predloženo građevinsko vještačenje, radi utvrđenja vrijednost predmetne nekretnine prema njezinom stanju u trenutku smrti pok. MC (**.**.1989.) uz primjenu današnjih cijena, pri čemu je potrebno utvrditi i odnos vrijednosti pojedinih dijelova nekretnine u prethodno utvrđenoj vrijednost (cijele) nekretnine u trenutku smrti pok. MC, i to u kojem omjeru u ukupnoj vrijednosti nekretnine participira prizemlje, a u kojem omjeru kat kuće. Također, potrebno je utvrditi i sadašnju vrijednost nekretnine, uzimajući u obzir sve naknadne dogradnje, nadogradnje i izvršena uređenja i ulaganja, također prema današnjim cijenama. Na taj način dobit će se parametri potrebni za eventualno utvrđivanje veličine suvlasničkih udjela tužitelja u sadašnjoj k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

14. Slijedom svega navedenog, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a, kao i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, na temelju čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a valjalo je prihvatiti žalbu tužitelja, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

15. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti uočene bitne povrede odredaba parničnog postupka, te utvrditi sve odlučne činjenice za predmet spora na način propisan čl. 8. ZPP-a, i to poglavito činjenice koje se tiču pravne prirode predmetne nekretnine - radi li se o bračnoj stečevini pok. MC i pok. KC, te koliki su bili njihovi suvlasnički udjeli u toj imovini, odnosno s kojim suvlasničkim dijelom je pok. MC mogao oporučno raspolagati u korist pravnog prednika tužitelja, u svrhu čega će provesti predloženo građevinsko vještačenja na okolnosti navedene u točki 13. ovog obrazloženja . Osim toga, prvostupanjski sud će ponovno ocijeniti sve izvedene dokaze, kako pojedinačno tako i u međusobnoj povezanosti, osobito u dijelu koji se odnosi na saznanja tuženika o postojanju spora između pok. KC i pravnog prednika tužitelja, te će o tim okolnostima dati jasne i neproturječne razloge, osobito u pogledu postojanja dobre vjere tuženika i pravnih učinaka spornih ugovora. Novom odlukom kojom će ponovo odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud će ujedno odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Varaždin, 5. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tatjana Ledinšćak-Babić