Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-60/2025-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Zinke Bulka predsjednice vijeća, Ankice Jakovina sutkinje izvjestiteljice i Dragice Sirovice Hranilović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, protiv tuženika CF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Timon Sakoman, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru Stalna služba u Krapini poslovni broj P-1077/2022-48 od 6. prosinca 2024., u sjednici vijeća održano j 5. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika CF kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru Stalna služba u Krapini poslovni broj P-1077/2022-48 od 6. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja nalaže se tuženiku CF platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje štetu za obvezno zdravstveno osiguranje u iznosu od 1.645,72 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 90,59 EUR-a tekućim od 19. veljače 2022. do isplate, na iznos od 1.540,05 EUR-a tekućim od 19. veljače 2022. do isplate, na iznos od 9,74 EUR-a od 9. srpnja 2021. do isplate, na iznos od 1,96 EUR-a od 26. studenog 2021. do isplate, te na iznos od 3,38 EUR-a od 15. prosinca 2021. do isplate (stavak I. izreke) te se nalaže tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 200,00 EUR-a (stavak II. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom sudu drugoga stupnja da istu preinači uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete s osnove plaćenih troškova liječenja (u iznosu od 1.645,72 EUR-a) svoje osiguranice CFĐ koje je 29. lipnja 2021. uzrokovao tuženik nanoseći joj tjelesne ozljede.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik jer je izreka presude razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano je utvrdio činjenično stanje.

8. Tako je utvrdio:

-da je osiguranica tužitelja dr. med. CFĐ **.**.2021. bila zaposlena u KB „Sveti Duh“ u Zagrebu;

-da se 29. lipnja 2021. u 9 sati ujutro vraćala s posla pješke kući;

-da je pravomoćnom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pp-12494/2021 od 3. rujna 2021. utvrđeno da se tuženik CF **.**.2021. u 9,00 sati u [adresa] kod kbr. 33 uključujući kroz kolni ulaz u promet osobnim vozilom iz dvorišta na kolnik [adresa], zaustavio vozilom na nogostupu kako bi se uvjerio da li se može nesmetano uključiti u promet, kada je njegovo vozilo s prednje strane počela obilaziti pješakinja CFĐ, a budući je on nastavio s radnjom uključivanja u promet ista je promijenila smjer kretanja i vozilo obišla sa zadnje strane udarivši tom prigodom rukom manjim intenzitetom po zadnjem dijelu vozila, koje nije oštetila i nastavila se kretati nogostupom [adresa] u smjeru istoka, da je tuženik narušio javni red i mir na naročito drzak način tako što je izašao iz vozila trčećim korakom, krenuo za njom i kada ju je sustigao nakon 30-tak metara za vrijeme dok se pored njih kretao veći broj građana desnom rukom je odgurnuo prema zgradi, a potom ju je desnom rukom udario u predjelu lica zbog čega su oštećenoj pale naočale na tlo, pri čemu joj je nanio lake tjelesne ozljede radi čega je oglašen krivim te mu je izrečena novčana kazna;

-da je u prekršajnom postupku tuženik priznao djelo opisano u izreci navedene presude i izjavio da se osjeća krivim, te se odrekao prava žalbe protiv navedene presude;

-da je tuženik policijski službenik;

-da iz iskaza svjedoka HF proizlazi da je vidio kako je tuženik izašao iz vozila, sustigao i udario osiguranicu tužitelja kojom prilikom su joj pale naočale;

-da je svjedok izašao iz vozila u kojem se nalazio da vidi treba li zvati policiju ali da se tuženik predstavio kao policijski službenik te su oboje naveli da isto nije potrebno;

-da je osiguranica tužitelja istoga dana zatražila liječničku pomoć;

-da je prema nalazu i mišljenju medicinskog vještaka-oftalmologa dr. FF osiguranica tužitelja zadobila kao posljedicu ozljeđivanja akutni PVD (odljepljenje staklovine od mrežnice u stražnjem dijelu oka) u području očne šupljine lijevog oka;

-da je tužitelj osiguranici navedenu ozljedu priznao kao ozljedu na radu jer je ozljeda nastala na redovnom putu s mjesta rada do mjesta stanovanja;

-da je tužitelj prema dostavljenim računima platio za liječenje osiguranice u zdravstvenim ustanovama ukupan iznos od 1.645,63 EUR-a;

-da je tužitelj prije podnošenja tužbe tuženiku podnio odštetni zahtjev 11. travnja 2022.

9. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvoga stupnja primjenom odredaba čl. 66., čl. 136. st. 1. i čl. 143. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/2013, 137/2013, 98/2019 i 33/2023, dalje u tekstu: ZOZO) odlučuje kao u izreci prvostupanjske presude.

10. Takva činjenična utvrđenja i odluku suda prvoga stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika koji u suštini predstavljaju njegovu vlastitu ocjenu provedenih dokaza

11. Naime, odredbom čl. 66. st. 1. ZOZO propisano je da se ozljedom na radu smatra ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju kao i ozljeda nastala tijekom obaveznog kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova sukladno posebnim propisima, dok je st. 3. propisano da se ozljedom na radu smatra i ozljeda nastala iz st. 1. koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju.

12. Nadalje odredbom čl. 136. st. 1. ZOZO propisano je da je Zavod obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od osobe koja je prouzročila bolest, ozljedu ili smrt osigurane osobe dok je čl. 143. ZOZO propisano da naknada štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz čl. 135. i čl. 136, te čl. 138. do čl. 142. obuhvaća troškove za zdravstvene i druge usluge te iznose novčanih naknada i drugih davanja koje plaća Zavod.

13. U odnosu na žalbene navode tuženika da osiguranica tužitelja CFĐ u konkretnom slučaju nije s posla kući išla redovitim putem jer da je iskazala da živi na Ravnicama i da nikada ne ide pješke, valja istaći da je ista iskazala i to da nakon dežurstva ide pješke pogotovo kada je lijepo vrijeme i ljeto.

14. Osim toga, valja istaći da pojam redoviti put ne podrazumijeva način na koji se netko kreće s posla kući i obrnuto (pješice, biciklom ili vozilom) već podrazumijeva da se osoba kreće izravno od mjesta rada do mjesta stanovanja i obrnuto bez odstupanja (npr. svraćanja na kavu, u trgovinu i sl.).

15. Stoga su pravno irelevantni žalbeni navodi da se osiguranica tužitelja u konkretnom slučaju nije kretala redovitim putem jer da je dio puta prešla tramvajem , a dio puta pješice, čime da je prekinut redovan put od posla do mjesta stanovanja.

16. Nadalje, tuženik u žalbi ističe da je osiguranica tužitelja prema dopisu Zagrebačke banke d.d. od 27. kolovoza 2024. izvršila plaćanje u 9 sati 15 minuta i 41 sekundu dakle, 15 minuta nakon događaja što zasigurno ne bi učinila da je zadobila onakve ozljede kakve je tvrdila da je zadobila.

17. Međutim, iz sadržaja predmetnog spisa proizlazi da Zagrebačka banka d.d. u spis uopće nije dostavila dopis 27. kolovoza 2024. takvoga sadržaja, već je 7. kolovoza 2024. dostavila dopis prema kojem je na tekućem računu osiguranice tužitelja vidljivo plaćanje 29. lipnja 2021. i to 15 sati 41 minutu, pa su takvi žalbeni navodi tuženika potpuno neosnovani.

18. U odnosu na iscrpne žalbene navode tuženika koji se odnose na vrijeme nastanka štetnog događaja kao i utvrđenja suda prvoga stupnja u odnosu na način nastanka štetnog događaja, pri čemu tuženik tijekom postupka, a sada i u žalbi navodi da je osiguranici tužitelja s dva prsta desne ruke samo skinuo naočale koje su pale na pod , valja istaći da su isti posve neosnovani upravo zbog činjenice da je sam tuženik kao okrivljenik u prekršajnom postupku izričito priznao da je udario osiguranicu tužitelja na način kako je to opisano u izreci prekršajne presude, a osim toga isto proizlazi i iz iskaza svjedoka HF te same osiguranice tužitelja.

19. Kako tuženik žalbom ne osporava visinu dosuđenog iznosa, to je sud prvog stupnja pravilno postupio kada je tužitelju dosudio u cijelosti tužbom zatraženi iznos.

20. Tuženik u žalbi ničim ne osporava visinu dosuđenih troškova postupka, a kako ovaj sud ne pazi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, to i ovaj sud odluku o troškovima postupka utemeljenu na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP nalazi pravilnom i zakonitom, kako po osnovu, tako i po visini odmjerenih troškova.

21. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Velikoj Gorici 5. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Zinka Bulka