Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Korotaj, predsjednice vijeća, te Nade Horvatović i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog FB, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17., 126/19., 84/21. 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave virovitičko-podravske, Policijske postaje Virovitica, protiv presude Općinskog suda u Virovitici od 13. ožujka 2026.., broj: Pp-329/2026-5, na sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave virovitičko-podravske, Policijske postaje Virovitica i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. FB je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu 300,00 eura, a u izrečenu kaznu je uračunato vrijeme koje je bio lišen slobode kao 39,82 eura, pa je na ime kazne preostalo za platiti 260,18 eura, u roku od petnaest dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela novčane kazne u navedenom roku. Istom presudom okrivljenik je, na temelju čl. 139. st. 3. u svezi s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 26,55 eura.

2. Protiv te presude ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog neizricanja zaštitne mjere zaštitne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji. Žalitelj u bitnome ističe da je unatoč priznanja djela sud olako poklonio vjeru okrivljeniku da se ubuduće neće nasilnički ponašati. Žalitelj ističe da bez izrečene zaštitne mjere presuda neće ostvariti učinke u cilju prestanka nasilničkog ponašanja u obitelji.

2.1. Tužitelj predlaže da se iz navedenih razloga žalba prihvati i predmet ukine te dostavi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nije utvrdio povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. U odnosu na žalbene navode tužitelja, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud ispravno cijenio činjenice odlučne za izbor prekršajnopravnih sankcija, te je za svoju odluku dao valjane razloge, kako u odnosu na novčanu kaznu, tako i za odluku da nije nužno izreći zaštitnu mjeru.

6. U pravu je žalitelj da je zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji usmjerena na žrtvu i otklanjanje uvjeta koji omogućavaju činjenje novih prekršaja, međutim u predmetnom slučaju pravilno je prvostupanjski sud pri ocjeni postoji li potreba za zaštitnom mjerom cijenio cjelokupni kontekst događaja, pomirbenu obiteljsku situaciju nakon događaja, da se okrivljenik ispričao supruzi (žrtvi nasilja), a posebice izričiti stav žrtve nasilja da nije potrebno izricanje takve zaštitne mjere. Iako su moguće situacije da je radi zaštite žrtve nužno izreći određenu mjeru i protiv njezine volje (kada je toliko traumatizirana da nije svjesna da je izmanipulirana od strane nasilnog člana obitelji) u ovom slučaju nisu utvrđene takve okolnosti. Žrtva nasilja je jasno iskazala da je to bio prvi slučaj nasilja, da joj se suprug ispričao i da su nakon prekida ostali u dobrim odnosima.

7. Stoga je ocjena i ovog suda, dovodeći količinu protupravnog ponašanja u vezu s činjenicom da odnos između okrivljenika i žrtve nakon tog događaja nije ostao poremećen, navedena zaštitna mjera nije nužna s aspekta postojanja opasnosti da bi okrivljenik mogao ponovno počiniti nasilje u obitelji, pa utvrđene okolnosti više ne upućuju na nužnost primjene zaštitne mjere sa stajališta posebne prevencije.

8. Uzimajući u obzir sve utvrđene okolnosti, vrednujući razmjere i težinu djela u smislu svrhe kažnjavanja i ovaj sud je mišljenja da će se svrha prekršajnih sankcija postići i samostalno izrečenom novčanom kaznom.

9. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 5. svibnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Virovitici u 4 otpravka za spis, okrivljenika, oštećenicu i tužitelja.