Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-234/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Željke Skomeršić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog HU, zbog kaznenog djela iznude iz članka 243. stavka 1., 3. i 4. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25
– u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesene protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-2172/2021 od 20. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog HU kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-2172/2021 od 20. siječnja 2026., odbijen je prijedlog branitelja optuženika da se kao nezakoniti dokazi izdvoje zapisnici o ispitivanju svjedoka oštećenog AU od 21. kolovoza 2018. (list 622-631 spisa), od 22. kolovoza 2018. (list 637-644 spisa) i 24. kolovoza 2018. (list 653-659 spisa).
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio optuženik po branitelju Šimi Mataku, odvjetniku iz Zagreba, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te je predložio da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
4. Žalba optuženika nije osnovana.
5. Optuženik u svojoj žalbi na prvostupanjsko rješenje ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje navodeći da nije ispravno utvrđen odnos između optuženika i oštećenog AU. Naime, žalbom se obrazlaže da je tijekom cijelog inkriminiranog perioda oštećeni AU bio odvjetnik optuženika HU, odnosno da ga je zastupao u određenim predmetima , te istovremeno, kao odvjetnik sastavljao određene ugovore za HU. Ujedno se kao argument toj činjenici ističe i raspravni zapisnik od 14. prosinca 2017. sastavljen kod Općinskog suda u Sisku. Žalbom se ističe da nezakonitost iskaza oštećenog AU (oštećenik) leži u činjenici da isti nije bio upozoren u smislu odredbe članka 285. stavak 1. točka 5. ZKP-a, prije davanja samog iskaza.
5.1. Suprotno tim žalbenim navodima, treba istaknuti da je ispravno prvostupanjski sud utvrdio da u spisu ne postoji dokaz da bi između oštećenog AU postojao odnos: odvjetnik-stranka, odnosno da bi utvrđeni odnos između oštećenog AU i optuženika podlijegao onom iz članka 284. točka 2. ZKP -a, odnosno odredbi članka 285. stavak 1. točka 5. ZKP-a.
5.2. Prvenstveno treba naglasiti da odredba članka 284. točka 1. do točka 3. ZKP-a određuje osobe koje su tzv. relativno nesposobne za svjedočenje. Te osobe ne smiju biti ispitane kao svjedoci (osim vjerskog ispovjednika – čl.284. toč. 4. ZKP-a) sve dok su povezane s potrebom očuvanja nekog drugog društvenog interesa koji je jači od interesa vođenja kaznenog postupka (VSRH Kž-Us 92/15-4). Dakle, da bi u konkretnom kaznenom postupku protiv optuženika, oštećeni AU, na temelju članka 285. stavak 1. točka 5. ZKP-a, mogao biti oslobođen dužnosti svjedočenja isti bi trebao biti pozvan da iskazuje o onome što je u obavljanju svog zanimanja saznao od optuženika kao njegov pravni zastupnik u postupku u kojem je zastupao optuženika, a ne pozvan da iskazuje o kaznenom djelu počinjenom na svoju štetu.
5.3. Suprotno navedenom, upravo kao što je to prvostupanjski sud i obrazložio pod točkom 7. i 8. svog pisanog obrazloženja, iz svjedočkog iskaza samog oštećenog AU jasno proizlazi ne samo iz kojeg vremena seže njihov međusobni odnos, već i točno u kojim je okolnostima i na koji način bio pravno involviran u događanja oko samog optuženika.
5.4. Primjerice, tako iz dijela iskaza oštećenog AU, od 21. kolovoza 2018. (list 622-631, I dio iskaza) proizlazi da je na molbu optuženika 2008. zastupao osobu po imenu H u ostavinskom postupku (zbog naknadno pronađene imovine), dok se samom optužnicom inkriminira razdoblje od početka 2012. pa do 10. srpnja 2018. Dakle, navedena usporedba osoba i vremenskih razdoblja, već i sama po sebi jasno ukazuje da se navedeno zastupanje osobe H, ne može dovesti sa odnosom odvjetnik – stranka kakav uređuje citirana zakonska odredba članka 283. točka 3. i članka 285. stavak 1. točka 5. ZKP-a.
5.5. Nadalje, iako se posebno žalbom upire da iz iskaza oštećenog AU od 22. kolovoza 2018. (str. 5. zapisnika, list 637-644 spisa) proizlazi da je on sastavljao Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva (u daljnjem tekstu Sporazum) u kojem je optuženik dužnik, a CU vjerovnik, treba istaknuti da je taj isti Sporazum, ovjeren po javnom bilježniku Višnji Antoš (a kako to proizlazi iz samog pratećeg pečata, list 1375-1378), a što očito ukazuje da se ne radi o zastupanju optuženika u nekom postupku već eventualno o jednokratnoj pruženoj pravnoj usluzi, ukoliko je oštećeni AU sastavio navedeni sporazum . Međutim, samo sačinjavanje Sporazuma, sve i kada bi ga AU i sačinjavao kao opunomoćenik a ne kao „prijatelj“ sa optuženikom, ne može biti doveden u svezu sa onim što se inkriminira samom optuženiku.
5.6. Osim toga, iako se odnos odvjetnik - stranka pokušava dovesti u svezu i sa dostavljenim Ugovorom o zajmu između optuženika i CU od 12. veljače 2016. (list 1373-1374), treba istaknuti da je sa istim potrebno dovesti u svezu i e-mail prepisku koja se odvijala između optuženika i oštećenog AU (list 1372 spisa) od 15. svibnja 2017.. Naime, iz samog sadržaja prepiske (e maila), proizlazi da oštećeni AU nije sastavljao prateći Ugovor o zajmu (u daljnjem tekstu Ugovor) između optuženika i CU (sadržaj e-maila:„…Ugovor o zajmu je ok i njega ne treba dirati. Pozdrav AU“). Ono što bi možda iz navedene dostavljene prepiske i pratećih pismena moglo proizlaziti, a odnosi se na konkretan Ugovor, jest činjenica da je oštećenik „provjeravao“ prethodno sačinjen po nekom drugom konkretan Ugovor. Očito je dakle, da niti ta situacija ne može biti promatrana kao odnos: odvjetnik - stranka u odnosu na konkretno kazneno djelo kako se to pokušava nametnuti žalbom. Predmetno posebice iz razloga što iz niti jedne činjenice ne proizlazi da bi tu radnju oštećeni AU poduzimao kao opunomoćenik optuženika upravo kao što to i obrazlaže prvostupanjski sud pod točkom 7. svog pisanog obrazloženja.
5.7. Na isti način se može, ali i treba promatrati jedini dokaz koji dokazuje postojanje odnosa: odvjetnik - stranka između optuženika i oštećenog AU, a odnosi se na zastupanje optuženika od strane oštećenog AU na raspravi 14. prosinca 2017. pred Općinskim sudom u Sisku. Naime, upravo kao što to vrlo iscrpno obrazlaže i prvostupanjski sud pod točkom 8. svog pisanog obrazloženja, radi se o zastupanju optuženika u parničnoj tužbi „radi plateža“ (list 1379-1381), dok se u konkretnom postupku protiv optuženika istom stavlja na teret kazneno djelo iznude počinjeno na štetu AU. Očito je tako da se niti to zastupanje oštećenog AU - optuženika – u parničnom postupku ne može dovesti u svezu sa konkretnim kaznenim djelom, kao što to ispravno i zaključuje prvostupanjski sud, posljedično čemu nema mjesta upozoravanju oštećenog AU pri davanju samog iskaza u smislu odredbe članka 285. stavak 3. ZKP-a. Predmetno posebice jer sam oštećeni AU nije u bilo kojem dijelu svog iskaza bio pozvan iskazivati o sadržaju svog konkretnog postupanja u tom istom parničnom postupku.
5.8. Naime, kao što već istaknuto prema članku 285. stavku 1. točka 5. ZKP-a oslobođeni su obveze svjedočenja odvjetnici o onome što su u obavljanju svoga zanimanja saznali od optuženika. Ova blagodat uskrate iskaza ne odnosi se na iskaz odvjetnika kao svjedoka općenito, već samo na ono što je konkretan optuženik povjerio svom odvjetniku (tzv. odvjetnička tajna) i ta blagodat vrijedi i nakon prestanka odnosa zastupanja, odnosno nakon što je prestao postajati odnos stranka - odvjetnik (VSRH I Kž 666/14-6). Suprotno tome, konkretan kazneni postupak pokrenut je za kazneno djelo iznude iz članka 243. KZ/11 počinjenog na štetu AU, odnosno sadržaj njegovog iskaza koji se u cijelosti predlaže izdvojiti iz spisa ne sadrži okolnosti koje bi ukazivale da se radi se o ispitivanju (iskazu) odvjetnika optuženika (oštećenog AU) kao svjedoka na okolnosti iz članka 285. stavak 1. točka 5. ZKP-a, niti je oštećeni AU ispitivan o onome što je kao odvjetnik saznao u obavljanju svoga zanimanja od optuženika.
6. Slijedom navedenog svjedočki iskaz oštećenog AU, a kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja, nije posljedica pribavljanja tog iskaza na jedan od zakonom nedopušteni način u smislu članka 10. stavak 2. točka 2. ZKP-a. Međutim, iako utvrđene okolnosti ne utječu na zakonitost samog iskaza, iste nisu od utjecaja niti na njegovu istinitost jer će ocjena vjerodostojnosti tog istog iskaza, biti utvrđivana tijekom dokaznog postupka pred prvostupanjskim sudom.
7. Budući da nema dvojbe da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio da se ne radi o nezakonitom dokazu u smislu članka 10. stavak 1. i 2. ZKP -a, za što je iznio argumentirane razloge, nije osnovana žalbena osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja kako se to pokušava nametnuti žalbom.
8. Prvostupanjsko rješenje nije nerazumljivo ili proturječno razlozima koji se u osporavanom rješenju navode, odnosno nisu pronađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a što je razlogom da je trebalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja i na temelju odredbe članak 494. stavak 3. točka 2. ZKP -a odbiti žalbu kao neosnovanu.
U Zagrebu 5. svibnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Gordana Mihela Grahovac
