Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7,

51000 Rijeka

Poslovni broj K-1012/2025-22

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda Tatjani Čargonja, uz sudjelovanje zapisničara Tee Stojić Bah, u kaznenom predmetu protiv optužene LŠ zbog kaznenog djela iz članka 117. stavka 1. Kaznenoga zakona ( Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 dalje u tekstu KZ/11 ), povodom privatne tužbe privatne tužiteljice TŠ od 27. travnja 2021., nakon javne rasprave održane dana 5. svibnja 2026., u nazočnosti privatne tužiteljice PŠ, opunomoćenice VŠ, odvjetnice iz [adresa] i zamjenice branitelja Katarine Komazin, odvjetnice iz Rijeke, u odsutnosti optužene LŠ, donio je i javno objavivši

p r e s u d i o  j e

I

Temeljem odredbe članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 dalje u tekstu ZKP/08 ) kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K- 1029/2018 od 20. veljače 2020. u odnosu na optuženu LŠ zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. KZ/11, stavlja se izvan snage.

II

LŠ, kći L i T rođene P, rođena **.**.1975. u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, OIB [osobni identifikacijski broj], ekonomist, sa završenom srednjom školom, zaposlena u trgovačkom društvu Blue mont group d.o.o. Kastav na pola radnog vremena, s mjesečnim primanjima od 900,00 eura, neudana, majka jednog malodobnog djeteta, vlasnica stana u [adresa] površine 80 m2, sa prebivalištem u [adresa], neosuđivana,

k r i v a  j e

što je

dana 21. srpnja 2018. u Malom Lošinju, u garaži trgovačkog centra Lidl, pristajući da TŠ tjelesno ozlijedi, istu udarila šakom u predjelu nosa uslijed čega je ista zadobila prijelom nosnih kostiju s pomakom

dakle, drugoga tjelesno ozlijedila,

čime je počinila kazneno djelo protiv života i tijela - tjelesnom ozljedom iz članka 117. stavka 1. KZ/11,

pa se temeljem odredbe članka 117. stavka 1. KZ/11 za gornje kazneno djelo optužena LŠ osuđuje na

kaznu zatvora u trajanju od 6 ( šest ) mjeseci.

Temeljem odredbe članka 56. stavka 1., 2. i 3. KZ/11 prema optuženoj LŠ primjenjuje se

U V J E T N A  O S U D A

pa se izvršenje izrečene kazne zatvora odlaže za vrijeme od 1 (jedne) godine, te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u tome roku ne počini novo kazneno djelo.

Temeljem odredbe članka 158. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ( Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 dalje u tekstu ZKP/08 ) privatna tužiteljica TŠ sa imovinsko pravnim zahtjevom u visini od 12.940,47 eura upućuje se u građanski postupak.

Temeljem odredbe članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točka 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku ( Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 i 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 dalje u tekstu ZKP/08 ) optužena LŠ u obvezi je nadoknaditi troškove postupka s osnova paušalne svote u visini od 200,00 eura, troškove sudsko medicinskog vještačenja u visini od 331,81 eura i 315,73 eura, putne troškove svjedokinje BŠ u visini od 46,19 eura, svjedokinje AŠ u visini od 199,96 eura i svjedoka ĆŠ u visini od 79,98 eura te troškove postupka s osnova nužnih izdataka privatne tužiteljice te nagrade i nužnih izdataka opunomoćenice o visini kojih će sud temeljem odredbe članka 148. stavka 4. ZKP/08 odlučiti posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1.Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci broj K-DO-1287/18 od 20. prosinca 2018. optuženoj LŠ stavljeno je na teret počinjenje kaznenoga djela protiv života i tijela - teškom tjelesnom ozljedom iz članka 118. stavka 1. KZ/11. Zamjenica Općinske državne odvjetnice u Rijeci, podneskom od 24. ožujka 2021. odustala je od optužbe za kazneno djelo iz članka 118. stavka 1. KZ/11 obzirom je po provedenom sudsko medicinskom vještačenju utvrđeno da je oštećena zadobila laku tjelesnu ozljedu.

2.Podneskom od 6. travnja 2021. oštećena TŠ izjasnila se da preuzima kazneni progon optužene zbog kaznenog djela iz članka 117. stavka 1. KZ/11 te je 27. travnja 2021. zaprimljena privatna tužba sa preciziranim činjeničnim i zakonskim opisom kaznenoga djela. Na završnoj raspravi 5. svibnja 2026. opunomoćenica privatne tužiteljice VŠ, ustrajala je pri imovinsko pravnom zahtjevu postavljenom podneskom od 11. siječnja 2021. u visini od 97.500,00 kuna odnosno 12.940,47 eura.

3. Rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Kž-305/2024 ukinuta je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-1029/2018 od 6. studenog 2023. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Branitelj optužene na raspravi 9. travnja 2026. zatražio je izuzeće raspravne sutkinje iz razloga jer su odbijeni dokazni prijedlozi za saslušanje još dva svjedoka koji zahtjev je odbijen rješenjem broj Su 605/2026 od 20. travnja 2026. Optužena na raspravu 5. svibnja 2026. nije pristupila, zamjenica branitelja navodi da je upoznata s terminom održavanja rasprave te je predočila sudu potvrdu o narudžbi pacijenta iz sadržaja koje proizlazi da je optužena naručena na pregled kod gastroenterologa u KBC-u Rijeka 5. svibnja 2026. u 13,50 sati, te ispričnicu dentalne klinike OrtoNova d.o.o. Rijeka, iz sadržaja koje proizlazi da je 5. svibnja 2026. optužena bila na stomatološkom zahvatu međutim nije razvidno u kojem vremenskom intervalu. Policijski službenici izvijestili su da u odnosu na optuženu nisu realizirali dovedbeni nalog jer po dolasku na adresu stanovanja u 12,15 sati nije zatečena. Zamjenica branitelja nije bila suglasna da se rasprava održi u odsutnosti optužene. Sukladno odredbi članka 404. stavka 5. ZKP/08 sud je odlučio da će rasprava biti održana u odsutnosti optužene obzirom je ista upoznata sa terminom održavanja rasprave, na raspravi 9. travnja 2026. bila je poučena da će se rasprava održati u njezinoj u odsutnosti ukoliko se očitovala o optužnici u prisutnosti branitelja, ukoliko je uredno pozvana na raspravu ili joj se poziv nije mogao uručiti jer je promijenila adresu, a o tome nije obavijestila sud te obzirom njezina nazočnost na raspravi nije nužna. Sud je stava da optužena isticanjem zahtjeva za izuzeće zbog odbijenih dokaznih prijedloga te izostankom sa rasprave 5. svibnja 2026. zloupotrebljava procesna prava koja joj pripadaju sve obzirom na nastupajuću apsolutnu zastaru pa kako je sud sukladno odredbi članka 11. stavak 3. ZKP/08 dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava odlučeno je da se rasprava 5. svibnja 2026. održi u odsutnosti optužene jer njezina nazočnost nije nužna.

5. Obrana optužene u prethodnom tijeku postupka odnosno na raspravi 26. siječnja 2022. istaknula je prigovor da bi prvostupanjski sud povrijedio odredbu članka 56. stavka 1. ZKP/08 jer se opunomoćenica oštećene nije odmah na raspravi 29. ožujka 2021. očitovala o preuzimanju kaznenog progona već je to u skladu s raspravnim rješenjem suda učinila u roku od 8 (osam) dana. Sud je u prethodnom tijeku postupka zauzeo stav kako prigovor obrane nije osnovan obzirom se punomoćnica oštećene u zakonskom roku očitovala o preuzimanju kaznenoga progona po iskazanom odustanku državnog odvjetništva. Naime državno odvjetništvo odustalo je od kaznenog progona podneskom 24. ožujka 2021. sa sadržajem kojega je opunomoćenik upoznat po pristupu na raspravu 29. ožujka 2021. Oštećena se putem opunomoćenika podneskom od 6. travnja 2021., dakle u zakonom predviđenom roku očitovala o preuzimanju kaznenog progona u odnosu na optuženu LŠ zbog kaznenog djela iz članka 117. stavka 1. KZ/11 te je u ostavljenom joj roku od 8 ( osam) dana dostavila privatnu tužbu sa preciziranim činjeničnim i zakonskim opisom kaznenoga djela iz članka 117 stavka 1. KZ/11.

5.1 Ispitujući u žalbenom postupku prvostupanjsku presudu od 6. studenog 2023. Županijski sud u Dubrovniku odlukom poslovni broj Kž-305/2024 od 25. studenog 2025. zauzeo je stav da prvostupanjski sud nije povrijedio odredbu članka 56. stavka 1. ZKP/08 obzirom je oštećena PŠ **.**.2018. podnijela kaznenu prijavu, s time da je kaznena prijava podnesena unutar roka od tri mjeseca koji je rok za podnošenje privatne tužbe što nije u suprotnosti s odredbom članka 61. stavka 3. ZKP/08 kojom je propisano da kada žrtva ili pravna osoba na čiju je štetu kazneno djelo počinjeno podnese kaznenu prijavu ili prijedlog za progon po privatnoj tužbi, prijava odnosno prijedlog za progon smatra se kao pravovremena privatna tužba ako su podneseni u roku propisanom za privatnu tužbu.

6. Optužena LŠ u ponovljenom postupku u odnosu na kazneno djelo iz članka 117. stavka 1. KZ/11 izjavila je da se ne smatra krivom.

7. Tijekom ponovljenog dokaznog postupka pročitani su zapisnici o prethodnom saslušanju svjedoka u raspravi i to zapisnik o ispitivanju privatne tužiteljice TŠ, zapisnici o ispitivanju svjedoka AŠ, BŠ, ŽŠ, ŠŠ i NŠ, pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka medicinske struke dr. Davora Mayera te usmena dopuna nalaza i mišljenja. Nastavno pročitana je materijalna dokumentacija koja prileži spisu i to medicinska dokumentacija za oštećenu sa lista 4 - 9 spisa te sa lista 19 - 22 spisa, uvjerenja Zavoda za sudsku medicinu sa lista 15 i 17 spisa, optužni prijedlog Policijske postaje Mali Lošinj s Ispostavom Cres od 26. srpnja 2018. sa lista 31 spisa, medicinska dokumentacija za optuženu i malodobno dijete sa lista 263 - 269 te je izvršen je uvid u predmet Prekršajnog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj Pp J- 1693/2019.

8. Optužena LŠ iznosila je obranu na raspravi 2. studenog 2023. kada navodi da je ona žrtva predmetnog događaja jer da je tužiteljica na nju nasrnula verbalno i fizički. Navodi da je predmetne prilike vozio njezin prijatelj NŠ, da su u garaži trgovačkog centra „Lidl“ pronašli parkirno mjesto nakon čega su ona, njezino dijete i Dejanovo dijete napustili vozilo. Iskazuje da je na suprotnoj strani vidjela bolje parkirno mjesto te je dala znak NŠ da može na tome mjestu parkirati. Iskazuje da je u garaži bila buka, da je čula ženski glas te je zaključila da dolazi iz vozila koje je bilo u kretanju i usmjereno prema njoj. Iskazuje da su se čule psovke, vozačica je tražila da se makne ali istoj je dala do znanja da se imaju namjeru parkirati. Navodi da je vozačica nastavila psovati, da je rekla da će ih zgaziti, potom da je stisnula gas i krenula prema njima pa kako bi smanjila intenzitet udarca da se rukama naslonila na haubu vozila koje ju je udarilo u desni bok i nastavilo se kretati još dva metra. Navodi da je bila u šoku, da je prišla vozilu i otvorila vrata suvozača međutim da ju je vozačica psovala i da je bila vidno agresivna. Navodi da je potom nastojala utješiti sina ZŠ koji je plakao, u kojim trenucima je vozačica spomenutog vozila bila iza nje te je galamila i psovala. Iskazuje da je u jednom trenutku vozačica krenula prema njoj sa stisnutim šakama pa je podigla ruku kako bi se obranila međutim ona ju je udarala rukama i nogama da bi potom reagirala jedna ženska osoba koja je vozačicu obujmila rukama i govorila „nemoj, nemoj“. Navodi da je potom došla i jedna muška osoba koja je tužiteljicu odmaknula od nje i držala ju neko vrijeme. Navodi da su svi potom krenuli u pravcu „Lidla“ osim NŠ koji je ostao čekati policiju. Iskazuje da je po izlasku iz „Lidla“ vidjela policajce koji su bili neljubazni te su zanemarili što im je ispričala da je udarena vozilom. Navodi da je nakon što je puštena iz policijske postaje dijete odvela na hitan liječnički pregled. Nastavno iskazuje da je nakon opisanog događaja imala vidljive modrice u predjelu ruku, da je osjećala bolove u predjelu vrata, leđa i u predjela bedra u koje je udarena vozilom, također da je zadobila modrice u predjelu ruku jer je većinu vremena štitila glavu. Optužena navodi da privatnu tužiteljicu nije udarala te da je ozljeda u vidu prijeloma nosne kosti na strani privatne tužiteljice mogla nastati u vremenu nakon opisane situacije pa sve do sačinjavanja RTG snimke.

8.1 Ispitana u prostorijama Policijske uprave Primorsko goranske, I Policijske postaje Rijeka dana 29. listopada 2018. ( list 54 - 58 ) optužena navodi da su se pokušali parkirati u garaži pa kako je mjesto bilo usko da su ona i dvoje djece izišli iz vozila. Iskazuje da je uočila bolje parkirno mjesto koje je htjela sačuvati međutim začula je ženski glas kako viče da je to njezino mjesto. Navodi da ju je ženska osoba iz drugog vozila vrijeđala i psovala, da je stisnula gas i krenula vozilom na nju i djecu koju je uspjela skloniti dok je ona završila na haubi vozila. Iskazuje da je potom bočno sišla sa haube i krenula prema vratima suvozača te da je vozačici rekla da nije normalna. Navedena da ju je nastavila vrijeđati, da je njezino dijete plakalo, da je vozačica izišla iz vozila te je došlo do naguravanja. Nastavno iskazuje da je spomenuta ženska osoba prva nazvala policiju. Navodi da je osjećala bol u predjelu bedra u koje je udarena vozilom te bolove u predjelu vrata. Negira da je udarala navedenu žensku osobu.

9. Ispitana u svojstvu svjedoka privatna tužiteljica TŠ ( list 235 - 237) navodi da je predmetnog dana s njom u vozilu bila majka, da je u garaži trgovačkog centra vidjela slobodno parkirno mjesto, da se preko puta istoga parkirao monovolumen iz kojega je izišla ženska osoba s dvoje djece koja je stala ispred njezinog vozila i rukom joj pokazivala da ne može proći. Navodi da je bila gužva u garaži, da su iza nje stajala druga vozila te se htjela pomaknuti kako bi oslobodila prolaz. Iskazuje da je krenula naprijed da bi pritom spomenuta ženska osoba skočila na haubu njenog vozila i izlupala isto, potom da je došla do suvozačeve strane i otvorila vrata koja je oštetila udarcem u betonski stup, da bi potom došla do vozačeve strane i izudarala ju šakom. Iskazuje da je uspjela parkirati vozilo i izići iz istoga nakon čega je krenula za navedenom ženskom osobom kako bi joj rekla da je oštetila njezino vozilo pa nakon što ju je sustigla da se ona okrenula, zadala joj udarac i slomila joj nos. Iskazuje da nije ništa vidjela niti se mogla braniti jer je bila okrvavljena. Navodi da je njezina majka tražila nekoga da joj pomogne te joj je pokušala zaustaviti krvarenje dok se u međuvremenu spomenuta ženska osoba udaljila odnosno odvukao je je muškarac s kojim je došla u spomenutom vozilu. Iskazuje da je pozvala hitnu i policiju i dok ih je čekala da je spomenuta ženska osoba prošla pored nje obrativši joj se riječima „Kurvo, želiš još“, a druga ženska osoba koja je bila s njom u društvu da joj se obratila riječima „Zašto si nervozna“, da bi potom obje otišle prema trgovini. Nastavno navodi da je prozor na suvozačevoj strani bio otvoren te ju je optužena udarala rukama, otvorenim dlanovima i šakama i to sedam do osam puta u predjelu glave, vrata i ramena. Nastavno pojašnjava da je nakon zaustavljanja vozila krenula za optuženom pa nakon što je istu sustigla da joj je stavila ruku na rame i rekla da joj je razbila vozilo da bi se optužena okrenula i udarila ju rukom u glavu i nos pri čemu joj je slomila nos. Navodi da je optužena u prethodno opisanoj situaciji stajala ispred njezinog vozila dok su djeca bila pored nje, ona da je vozilo pomicala naprijed te je isto zaustavila na udaljenosti 1 do 1,5 metar od optužene i djece pa nakon što se optužena udaljila da je parkirala vozilo. Navodi da je optuženoj govorila da se pomakne kako bi mogla proći. Iskazuje da nije ulazila u verbalni sukob sa optuženom te da se vozilo kretalo najmanjom brzinom od 5 km/h.

10. Svjedokinja AŠ ( list 198 - 199 ) navodi da je 21. srpnja 2018. bila u vozilu u garaži trgovačkog centra „Lidl“, kojim vozilom je upravljala njezina kći PŠ te su nastojale pronaći parkirno mjesto. Iskazuje da je njena kći jednom momentu zaustavila vozilo jer je uočila slobodno parkirno mjesto, da je u tom trenutku s njihove lijeve strane bilo parkirano vozilo pored kojega je stajala jedna gospođa i pored nje dvoje djece. Navedena ženska osoba da ih je zaustavila u daljnjem kretanju, počela objema rukama lupati po haubi auta i popela se na haubu da bi u jednom trenutku krenula iza vozila, da se privatna tužiteljica uspjela pomaknuti vozilom prema naprijed međutim da je spomenuta ženska osoba otvorila vrata suvozača i istima udarila u betonski stup, da je prošla potom do vozačeve strane i kroz otvoreni prozor udarila šakom privatnu tužiteljicu u predjelu glave. Navodi da je privatna tužiteljica izišla iz vozila i krenula za spomenutom ženskom osobom koja se udaljavala, potom da je vidjela kako se privatna tužiteljica obraća spomenutoj ženskoj osobi pa dok se privatna tužiteljica vraćala prema vozilu da je vidjela kako ju spomenuta ženska osoba udara više puta, potom da je vidjela da privatna tužiteljica krvari iz nosa pa nakon što je ušla u vozilo da je pozvala policiju i hitnu. Iskazuje da je policija došla nakon 15 minuta za koje vrijeme su ona i njezina kći sjedile u vozilu dok se spomenuta ženska osoba udaljila, potom da je došlo i vozilo hitne pomoći koje je odvezlo njezinu kći. Iskazuje da se spomenuta ženska osoba obratila njezinoj kćeri, nakon što joj je već krvario nos, riječima „Kurvo, hoćeš još“ da je bila u društvu ženske osobe koja se njezinoj kćeri obratila riječima „Što je što si nervozna“. Navodi da je na mjestu događaja bio prisutan jedan gospodin koji je mirno stajao pored vozila koje su parkirali i sve promatrao. Navodi da njezina kći dok se kretala vozilom prema slobodnom parkirnom mjestu nije ugrozila spomenutu žensku osobu i djecu. Navodi da je u opisanoj situaciji izišla iz vozila kada je vidjela da spomenuta ženska osoba udara njezinu kći koja je u tim trenucima imala jednu ruku ispruženu dok je drugom rukom pokrivala nos koji je krvario. Iskazuje da je u opisanoj situaciji spomenuta žena krenula prema izlazu iz garaže, a privatna tužiteljica da je krenula za njom i rukom ju potapšala po ramenu da bi se navedena žena okrenula i šamarala rukama njezinu kći.

11. Svjedokinja BŠ ( list 202 - 203 ) navodi da je optuženu upoznala u tijekom ljeta 2018. u Velom Lošinju gdje su im djeca bila na liječenju. Iskazuje da su predmetnog dana planirali ići u „Lidl“, da je u garaži bila gužva, da je optužena izišla iz vozila prije nego što su počeli parkirati. Iskazuje da je vozilom upravljao prijatelj optužene dok je ona sjedila na stražnjem sjedalu, a pored nje njezina kći. Navodi da je sa optuženom iz vozila izišlo i dijete njezinog prijatelja dok je ona napustila vozilo nakon što su se parkirali. Iskazuje da je potom čula kako djeca govore da je optužena morala reagirati i sklanjati ih jer da ih je drugo vozilo umalo pregazilo i da je optužena završila na haubi vozila. Navodi da ništa od opisanog nije vidjela odnosno po izlasku iz vozila da je vidjela žensku osobu koja je u odnosu na optuženu bila vidno agresivna. Navodi da su potom otišli u „Lidl“, a po njihovom povratku da su na mjestu događaja bili policajci koji su odveli optuženu. Iskazuje da nije primijetila da bi optužena fizički nasrtala na ovu drugu žensku osobu koja je na nju vikala. Iskazuje da je vidjela kako je optužena prethodno stajala pored vozila te pokušavala preko prozora razgovarati sa ženom koja je upravljala vozilom. Navodi da je spomenuta žena u jednom trenutku izišla iz vozila, da je djelovala „totalno ludo“ te se ne sjeća je li između nje i optužene bilo nekakvog kontakta. Iskazuje da su djeca naknadno pričala da ih je optužena u posljednji čas odgurnula kako ih vozilo ne bi udarilo, da je ona završila na haubi i da ju je vozila dva metra. Navodi da njihov poznanik koji je upravljao vozilom nije odlazio u „Lidl“ već je ostao na mjestu događaja i čekao dolazak policije. Navodi da je prethodno spriječio spomenutu žensku osobu u fizičkom nasrtaju na optuženu.

12. Svjedok ŽŠ ( list 245 - 246 ) navodi da je u predmetno vrijeme bio na Lošinju pa kako je optuženu poznavao od ranije da su trebali otići do „Lidla“ kako bi se osvježili. Navodi da je po dolasku zatekao situaciju u kojoj mlađa ženska osoba napada optuženu koja je jednom rukom branila dijete dok je drugom rukom branila sebe pri čemu je bila u klečećem položaju. Navodi da je zatekao i stariju žensku osobu koja je odvajala napadačicu od optužene međutim da je napadačica bila agresivna i lupala je po optuženoj te ju starija ženska osoba nije mogla odgurnuti. Navodi da se pokušao umiješati i jedan prijatelj koji također ima dijete. Iskazuje da je sve potrajalo dvije do tri minute, da je dijete histeriziralo i nije ga bilo moguće smiriti pa ga je optužena odvela u trgovinu. Iskazuje da je ženska osoba koja je napadala optuženu izgovarala uvrede i psovke. Navodi da nije ulazio u prodajni prostor „Lidla“, da je nakon nekog vremena otišao te da su se našli navečer radi druženja. Iskazuje da je spomenuta ženska osoba udarala optuženu u predjelu podlaktica i leđa, da je optužena podigla ruku iznad glave kako bi se zaštitila te da je vidio kako je optuženu navedena ženska osoba udarala i koljenima u predjelu leđa. Iskazuje da je optužena zadobila petnaestak udaraca rukama te dva do tri udarca koljenom u predjelu leđa te da je sve potrajalo oko dvije minute. Navodi da je optužena zadobila hematome i razderotine međutim da nije tražila liječničku pomoć. Iskazuje da je opisanoj situaciji prisustvovala starija ženska osoba, njihov zajednički prijatelj iz Austrije te još jedna mlađa ženska osoba. Iskazuje kako ne može sa sigurnošću reći da li je napadačica bila privatna tužiteljica jer da mu je bila okrenuta leđima te da je imala drugačiju boju kose. Iskazuje da je optužena zadobila hematome u predjelu leđa te razderotinu ispod desnog oka.

13. Svjedok ŠŠ ( list 247 - 248 ) navodi da optuženu ne poznaje od ranije međutim da je istu jednom prilikom vidio u garaži „Lidla“ u Malom Lošinju, dok je unatrag dvije do tri godine optuženu susreo u uredu u kojemu je radila te je istu prepoznao kao sudionicu predmetnog događaja kojemu je bio nazočan. Navodi da je bilo ljetno doba te je izlazeći iz „Lidla“ vidio vozilo koje se brzo kretalo u pravcu ženske osobe koja je vodila jedno ili dvoje djece, te je navedenu žensku osobu podiglo na haubu krećući se pritom prema zidu. Navodi da je u blizini bilo i dijete. Iskazuje da je optužena nakon opisane situacije došla do vozačeve strane vozila i nešto govorila vozaču, a potom da je prišla djetetu. Navodi da je potom ženska osoba koja je izišla iz vozila krenula prema optuženoj vičući i gestikulirajući te pokušavajući udariti optuženu koja je podigla ruku i branila se. Navodi da se optužena uspjela podići te se udaljila dva do tri koraka od navedene ženske osobe pokušavajući se obraniti da bi potom prišle jedna muška i jedna ženska osoba koje su uhvatile ženu koja je prethodno izišla iz vozila. Nastavno svjedok iskazuje da je bio udaljen 15 do 20 metara od mjesta na kojemu se opisano događalo te navodi da je primijetio da je vozačica u pravcu optužene zamahnula rukom t da je optužena podigla ruku kako bi se obranila.

14. Svjedok NŠ ( list 260 - 261 ) navodi da je predmetne prilike parkirao vozilo pa kako je mjesto bilo usko da su optužena i djeca izišla iz vozila. Navodi da je u retrovizoru uočio šire parkirno mjesto pa je vozilom krenuo unatrag međutim da je vidio kako jedno vozilo kreće na optuženu pa je zakočio i napustio vozilo, djeca da su bila sa strane dok je optužena pala na haubu vozila. Iskazuje da je optužena potom prišla svojem djetetu i tješila ga dok se on spustio pored svojeg djeteta. Iskazuje da je vidio kako je oštećena koju prepoznaje u sudnicu nasrnula na optuženu na način da je psovala i vikala te da je na optuženu krenula šakom kao da će ju udariti ali to nije učinila. Iskazuje da se odmaknuo od svojeg djeteta nakon što je vidio da oštećena namjerava udariti optuženu, da je obujmio oštećenu i odmaknuo ju nekoliko koraka unatrag. Iskazuje da je oštećena pitala tko je on te je rekla da će pozvati policiju iako da on nije znao zbog čega bi ona pozvala policiju. Iskazuje kako nije čuo da bi optužena vikala na spomenutu žensku osobu niti je vidio da bi na nju fizički nasrtala. Navodi da je iza oštećene stajala jedna gospođa i govorila joj da prestane. Iskazuje da je optužena otišla u trgovinu dok su oštećena i on sačekali dolazak policijskih službenika koji su odveli optuženu nakon što se vratila iz „Lidla“. Navodi da kola hitne pomoći nije vidio. Svjedok pojašnjava da je nakon što je u retrovizoru vidio da je vozilo naletjelo na optuženu i da je pala na haubu, parkirao svoje vozilo što je potrajalo nekoliko sekundi, pa kada je izišao iz vozila da je optužena već stajala pored drugog vozila te nije zamijetio što se u međuvremenu događalo. Navodi kako se ne sjeća da bi se optužena naknadno žalila na ozljede vezano uz udarac vozila. Iskazuje da su djeca kasnije pričala da su stajala pored optužene svaki sa svoje strane te da je vozilo išlo na njih, navedenu situaciju da on nije vidio. Iskazuje da je vidio kada je oštećena izišla iz vozila sa mjesta vozača međutim da nije vidio što je prethodilo njezinom izlasku iz vozila. Nastavno nakon što je svjedoku predočeno da je svjedokinja AŠ iskazala da je optužena u opisanoj situaciji praktički zaustavila vozilo kojim je upravljala oštećena, da je lupala rukama po vozilu i objema rukama po haubi te da se popela na haubu i da je u jednom trenutku krenula iza vozila, navodi da ništa od toga nije vidio Iskazuje da su djeca u opisanoj situaciji plakala. Svjedok iskazuje da nije obratio pažnju je li se optužena obraćala oštećenoj te da nije vidio da bi oštećena krenula za optuženom nakon što se ona uputila prema trgovini.

15. Na listu 132 - 135 prileži nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka medicinske struke dr. Davora Mayera iz sadržaja kojega proizlazi da su kod oštećene PŠ evidentirane ozljede u vidu prijeloma nosnih kostiju s manjim pomakom i krvni podljev oka. Nastavno proizlazi da je status nosa opisan u dokumentaciji prilikom prva tri liječnička pregleda sadržajno u bitnome istovjetan te govori o održanoj arhitekturi nosne piramide koja je bez deformiteta uz izričiti navod o prohodnosti nosa. Međutim naknadno opažanje liječnika pri pregledu 27. srpnja 2018. da je u neskladu sa prethodno navedenim zapisima od kojih je jedan pregled specijaliste otorinolaringologa koji ne upućuje na potrebu daljnjih terapijskih postupaka što također neizravno govori o odsutnosti smetnji disanja. Vještak navodi da rendgenska snimka nosnih kostiju potvrđuje prijelom međutim da tehnika snimanja, profilna snimka, ne omogućuje ocjenu eventualnog pomaka ulomaka u stranu već je za takvu ocjenu superiorniji nalaz kliničkog pregleda. Vještak navodi da se iz cjelokupnog sadržaja medicinske dokumentacije zaključuje kako je predmetna ozljeda mogla dovesti do izvjesnog narušenja estetskog aspekta nosa, primjerice uleknuća što nije kvalifikatorni element za ocjenu težine ozljede dok je istovremeno funkcija disanja, koja predstavlja kvalifikatorni element, bila održana ili nije bila značajnije narušena. Stoga da naknadni operativni zahvati na nosu nisu bili poduzeti radi narušenja funkcije disanja uzročno povezivog s inkriminiranim događajem.

15.1 Nadalje iz nalaza vještaka proizlazi da su utvrđene ozljede nastale udarcem tupotvrdim sredstvom, te da se u okolnostima fizičkih sukoba najčešće radi o udarcu stisnutom šakom. Vještak navodi da su obzirom na anatomsku bliskost ozlijeđenih dijelova lica obje ozljede mogle nastati jednim udarcem koji je zadan silom slabog do srednjeg intenziteta. Stoga da ozljede utvrđene na strani oštećene u ukupnosti predstavljaju tjelesnu ozljedu.

15.2 Stalni sudski vještak Davor Mayer ( list 255 - 256 ) na raspravi 6. srpnja 2024. dopunio je nalaz i mišljenje navodeći da je u pisanom nalazu u bitnome citirao sadržaj ispitivanja sudionika ali da provedena ispitivanja nisu od utjecaja na njegove zaključke u odnosu na kvalifikaciju i mehanizam nastanka ozljeda. Iskazuje da su u prva tri liječnička pregleda utvrđeni jednaki nalazi odnosno održanost arhitekture nosne piramide uz prohodnost nosa dok se u daljnjem pregledu konstatira klinički pomak nosne piramide lijevo koji se u ranijim nalazima nije opisivao. Navodi da pomak piramide nosa može biti traumatske geneze ili može biti urođen te da je za zarastanje takve vrste prijeloma potrebno razdoblje od nekoliko tjedana. Nastavno navodi da kod ozljede koja je evidentirana kod privatne tužiteljice dolazi do određenog opsega krvarenje no da se on razlikuje pa da manji opseg krvarenja znači da je krv zadržana u nosnoj šupljini što osobama iz okoline ozlijeđene osobe ne mora biti vidljivo no da postoji mogućnost da krv otječe iz nosne šupljine kroz nosnice pa je to jasno vidljivo i osobama bez medicinskog znanja. Nakon što su vještaku predočene fotografije koje je privatna tužiteljica dostavila u spis navodi kako stanje vidljivo na fotografiji odgovara kliničkom nalazu liječnika koji je prvi pregledao privatnu tužiteljicu. Nastavno ističe da otok nosa može u određenoj mjeri otežati uočavanje pomaka ali da bi u tom slučaju liječnik to trebao imati u vidu i uočiti pomak

16. Iz dokumentacijskog lista hitnog slučaja ( list 4 i 19 ) proizlazi da je oštećena PŠ dana 21. srpnja 2018. pregledana u prostorijama Zavoda za hitnu medicinu u Malom Lošinju te je po izvršenom pregledu ustanovljena površinska ozljeda nosa. Nastavno iz izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad na listu 5 i 26 spisa proizlazi da je oštećena u razdoblju 23. srpnja 2018. do 31. srpnja 2018. koristila bolovanje.

16.1. Na listu 6 - 9 te 19 - 22 spisa prileži medicinska dokumentacija za oštećenu iz sadržaja koje proizlazi da je po izvršenom RTG-u 23. srpnja 2018. utvrđena fraktura hrpta nosa s denivelacijom i skraćenjem te je po izvršenom liječničkom pregledu dijagnosticiran prijelom nosne kosti. Iz nalaza specijalističkog pregleda na listu 11 i 23 spisa proizlazi da je dana 24. srpnja 2018. po pregledu specijaliste ORL i kirurgije glave i vrata potvrđen prijelom nosne kosti dok je 27. srpnja 2018. ( list 12 ) oštećena pregledana u Specijalnoj bolnici Medico uslijed deformacije nosa i otežanog disanja te je preporučen kirurški zahvat nakon potpunog zaraštavanja.

16.2. Na listu 17 spisa prileži uvjerenje Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku od 2. kolovoza 2018. iz sadržaja kojega proizlazi da je osnovom uvida u medicinsku dokumentaciju na strani oštećene utvrđena ozljeda u vidu prijeloma hrpta nosnih kostiju s denivelacijom i skraćenjem te hematom područja oka koje se ozljede pojedinačno i u ukupnom djelovanju kvalificiraju kao laka tjelesna ozljeda. Nastavno na listu 15 spisa prileži uvjerenje Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku od 31. kolovoza 2018. iz sadržaja kojega proizlazi da je po izvršenom uvidu u medicinsku dokumentaciju utvrđeno da je oštećena zadobila ozljedu u vidu prijeloma nosnih kostiju s pomakom koja se kvalificira kao teška tjelesna ozljeda.

17. Na listu 263 – 269 spisa prileži medicinska dokumentacija za optuženu LŠ i malodobnog ZŠ iz sadržaja koje proizlazi da su 21. srpnja 2018. oboje u večernjim satima zatražili liječnički pregled uz navode o sudjelovanju u prometnoj nesreći te nastavno proizlazi da je malodobno dijete dobrog općeg stanja te nisu utvrđene tegobe dok u odnosu na optuženu proizlazi da je osrednjeg općeg stanja i uznemirena te je u dijagnozi naznačena akutna reakcija na stres kao i u nalazu liječnika specijalističke struke od 19. rujna 2018.

18. Na listu 31 spisa prileži optužni prijedlog Policijske postaje Mali Lošinj s Ispostavom Cres od 26. srpnja 2018. koji je podignut pred Prekršajnim sudom u Rijeci protiv optužene LŠ zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira odnosno vezano uz događaj od 21. srpnja 2018.

19. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu optužene od 21. srpnja 2018. na listu 37 proizlazi da u inkriminirano vrijeme optužena nije imala alkohola u krvi.

20. Uvidom u prekršajni predmet poslovni broj PpJ-1075/19 utvrđeno je da je Policijska postaja Mali Lošinj s ispostavom Cres 26. srpnja 2018. podnijela optužni prijedlog protiv okrivljene LŠ zbog počinjenja prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima. Nastavno utvrđeno je da spisu prileži zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti optužene iz sadržaja kojega je razvidno da u vrijeme događaja nije imala alkohola u krvi. Nadalje spisu prileži uvjerenje Zavoda za sudsku medicinu od 2. kolovoza 2018. te podnesak Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci od 20. prosinca 2018. kojim je predloženo zastati s postupanjem do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka povodom optužnice broj K-DO-1287/2018. Nadalje razvidno je da je rješenjem od 14. listopada 2020. prekršajni postupak u odnosu na optuženu LŠ obustavljen obzirom je u odnosu na optuženu Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci podiglo optužnicu.

21. Podneskom od 11. siječnja 2021. ( list 90 - 91 ) privatna tužiteljica postavila je imovinsko pravni zahtjev s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te na ime imovinske štete u ukupnom iznosu od 97.500,00 kuna odnosno kako je precizirala putem opunomoćenice na raspravi 5. svibnja 2026. u visini od 12.940,47 eura.

22. Sud je u ponovljenom postupku odbio dokazni prijedlog obrane da se u svojstvu svjedoka ispita policijski službenik Policijske postaje Mali Lošinj s Ispostavom Cres, DŠ na okolnost da bi prikupljao podatke o očevicima predmetnog događaja, obzirom se njegovo saslušanje na predložene okolnosti ukazuje nevažnim za razjašnjenje spornih činjenica. Nastavno obrana je predložila pozvati u svojstvu svjedoka ČŠ navodeći da se radi o osobi koja je bila prisutna na mjestu događaja što proizlazi iz bilješke policijskih službenika te je predložila pozvati u svojstvu svjedoka UŠ koji je također bio prisutan na mjestu događaja ali je iz određenih razloga odbijao mogućnost svjedočenja na sudu. Sud je odbio dokazne prijedloge obrane za pozivanjem u svojstvu svjedoka ČŠ i UŠ smatrajući da je njihovo saslušanje nevažno obzirom na rezultate prethodnog tijeka dokaznog postupka odnosno njihovim svjedočenjem neće se utvrditi okolnosti koje bi bile od značaja za donošenje sudske odluke.

23. Slijedom prethodno provedenog dokaznog postupka osnovano je zaključiti da je optužena LŠ ostvarila bitna obilježja kaznenog djela protiv života i tijela - tjelesnom ozljedom iz članka 117. stavka 1. KZ/11.

24. Optužena u obrani negira kaznenu odgovornost pri čemu tvrdi da nije udarala privatnu tužiteljicu već da je oštećena PŠ bila naspram nje verbalno i fizički agresivna i to nakon što je vozilom krenula na nju. Nastavno tvrdi da je privatna tužiteljica napala nju i udarala ju stisnutim šakama odnosno rukama i nogama po cijelom tijelu sve dok nisu reagirali jedna ženska i jedna muška osoba koji su odmaknuli privatnu tužiteljicu. Nastavno iz obrane optužene proizlazi da je u opisanoj situaciji zadobila modrice u predjelu ruku te da je osjećala bolove u predjelu vrata, leđa i bedra no da nije zatražila liječničku pomoć.

25. Obrana koju je iznosila optužena u suprotnosti je sa svjedočenjem privatne tužiteljice obzirom ista tvrdi da joj je optužena onemogućila prolazak vozilom, da se bacila na haubu vozila, potom da ju je udarala dok je sjedila u vozilu kroz otvoreni prozor na suvozačevoj strani, da je otvarajući suvozačeva vrata ista oštetila pa nakon što je krenula za njom kako bi joj na nastalu štetu ukazala da se optužena okrenula i zadala joj udarac šakom u predjelu lica uslijed čega je zadobila prijelom nosa.

26. Iskaz privatne tužiteljice nije u suprotnosti sa iskazom njezine majke AŠ koja je u svojstvu svjedoka na identičan način opisala predmetnu situaciju. Iz iskaza svjedokinje zaključuje se da je bila očevidac cjelokupnog događaja jer se nalazila na mjestu suvozača odnosno nakon što je njezina kći napustila vozilo i krenula za optuženom da je i ona izišla iz vozilo te da je vidjela kako optužena udara njezinu kći koja je u tim trenucima imala jednu ruku ispruženu dok je drugom rukom pokrivala nos koji je krvario.

27. Sud je stava da su iskazi privatne tužiteljice i AŠ istiniti i logični jer obje opisuju predmetni događaj na identičan način. Nadalje, svjedokinja AŠ za razliku od drugih saslušanih svjedoka prisustvovala je inkriminiranom događaju od početka pa neovisno od činjenice što je majka privatne tužiteljice, sud je stava da je iskazivala sukladno onome što se doista dogodilo. Naime, iz iskaza svjedoka NŠ proizlazi da nije vidio situaciju u kojoj bi optužena lupala po vozilu kojim je upravljala privatna tužiteljica te da nije vidio kada je optužena privatnu tužiteljicu udarala dok međutim navodi da je vidio radnje privatne tužiteljice koje bi bile počinjene na štetu optužene. Iskaz ovoga svjedoka sud je ocijenio kao neživotan i nevjerodostojan te usmjeren na otklanjanje kaznene odgovornosti od optužene jer očigledno je da su njegova opažanja vezano uz predmetni događaj fokusirana samo na radnje koje pogoduju optuženoj. Nelogično je i neživotno kada svjedok navodi da mu nisu poznati razlozi zbog kojih je privatna tužiteljica odlučila nazvati djelatnike policije te je nastavno neživotno kada tvrdi da nije vidio dolazak vozila hitne pomoći iako je cijelo vrijeme bio na mjestu događaja i čekao dolazak policajaca. Iz iskaza svjedoka proizlazi da je dok je parkirao vozilo uočio da je optužena pala na haubu vozila, da je optužena potom prišla svojem djetetu i tješila ga, da je vidio kako je privatna tužiteljica nasrnula na optuženu na način da je psovala i vikala te da je na optuženu krenula šakom kao da će ju udariti ali to nije učinila dok istovremeno tvrdi da optužena nije bila verbalno niti fizički agresivna prema privatnoj tužiteljici. Slijedom takvog iskaza svjedoka nejasno je zbog čega bi privatna tužiteljica pozvala djelatnike policije jer proizlazi da je isključivo i jedino ona u inkriminiranoj situaciji bila verbalno i fizički agresivna naspram optužene i to nakon što je optuženu udarila vozilom. Međutim kako je svjedok u prijateljskim odnosima sa optuženom sud je njegov iskaz ocijenio kao subjektivan i nelogičan jer je evidentno da je sjećanje svjedoka vezano uz inkriminirani događaj parcijalno obzirom isti opisuje na način koji pogoduje optuženoj izostavljajući pritom radnje koje optuženu inkriminiraju.

28. Nastavno iskaz svjedokinje BŠ također je paušalan i subjektivan obzirom inkriminirani događaj opisuje na način da izdvaja samo one radnje privatne tužiteljice koje je ocijenila kao verbalnu agresiju naspram optužene Svjedokinja navodi da nije vidjela cjelokupni događaj obzirom se nalazila u vozilu sve dok NŠ isto nije parkirao međutim neovisno od toga negira da bi optužena na bilo koji način nasrtala na privatnu tužiteljicu. Stoga je očigledno da je opažanje svjedokinje vezano uz konkretnu situaciju fragmentarno te fokusirano samo na postupke i radnje privatne tužiteljice. Obzirom iz iskaza oštećene PŠ te iskaza njezine majke AŠ proizlazi da je svjedokinja BŠ bila pored optužene kada se okrenula i zadala udarac privatnoj tužiteljici jer su se u tom trenutku zajedno kretale prema ulazu u prodajni prostor “Lidla”, zaključuje se da svjedokinja BŠ svjesno prešućuje radnje koje bi inkriminirale optuženu sve kako bi istoj pogodovala u postupku.

29. Nadalje iskaz svjedoka ŽŠ koji tvrdi da je bio očevidac predmetnog događaja također je paušalan i parcijalan. Naime, svjedok opisuje verbalni i fizički napad privatne tužiteljice na optuženu pri čemu njegov opis događaja nije podudaran sa iskazima NŠ i BŠ pa kako iz njegovog opisa događaja proizlazi da je optužena verbalno i fizički bila napadnuta od strane oštećene te da ona niti na koji način nije oštećenici uzvratila, sud je stava kako je njegov iskaz nevjerodostojan i neživotan te obzirom na činjenicu da je poznanik optužene, očigledno je usmjeren ka otklanjanju kaznene odgovornosti od iste. Sud se pri ocjeni vjerodostojnosti iskaza navedenoga svjedoka rukovodio i činjenicom da ga u svojim iskazima nisu spominjali BŠ kao niti NŠ Svjedok ĐŠ inkriminirani događaj također opisuje paušalno te cjelokupnu situaciju svodi na verbalno i fizičko nasilje privatne tužiteljice naspram optužene slijedom čega ostaje nejasno zbog čega je policiju pozvala privatna tužiteljica dok se nakon doživljenog napada optužena uputila u prodajni prostor “Lidla”. Stoga kako je u kontekstu iskaza privatne tužiteljice i svjedokinje AŠ svjedočenje ĐŠ neuvjerljivo i neživotno sud je njegov iskaz ocijenio kao subjektivan i usmjeren ka otklanjanju kaznene odgovornosti od optužene.

30. Sud je stava da je iskaz privatne tužiteljice istinit i životan kada opisuje postupanje optužene uslijed kojega je zadobila ozljedu u vidu prijeloma nosnih kostiju s manjim pomakom. Naime, dinamizam ozljeđivanja koji je opisala privatna tužiteljica podudaran je mogućem dinamizmu ozljeđivanja na koji ukazuje stalni sudski vještak dr. sc. Davor Mayer kada navodi da su kod privatne tužiteljice evidentirane ozljede u vidu prijeloma nosnih kostiju s manjim pomakom i krvni podljev oka koje su ozljede nastale udarcem tupotvrdog sredstva, te kada dozvoljava mogućnost da bi se moglo raditi o udarcu stisnutom šakom. Vještak navodi da su obzirom na anatomsku bliskost ozlijeđenih dijelova lica obje ozljede mogle nastati jednim udarcem koji je zadan silom slabog do srednjeg intenziteta. Stoga kada se ima u vidu da privatna tužiteljica navodi da je u inkriminiranoj situaciji zadobila udarac šakom u predjelu lica, da je nakon toga udarca uslijedilo krvarenje iz nosa te da joj je udarac zadala optužena očigledno je da postoji uzročno posljedična veza između radnje optužene i posljedice koja je nastupila po život i tijelo privatne tužiteljice u vidu nastanka lake tjelesne ozljede.

31. Sud je prihvatio nalaz vještaka u cijelosti držeći da je sačinjen stručno i objektivno te da je u svim dijelovima na valjan i sudu prihvatljiv način argumentiran. Naime, slijedom takvog nalaza vještaka logično je i životno kada privatna tužiteljica i svjedokinja AŠ iskazuju da je do ozljeđivanja privatne tužiteljice došlo u okolnostima u kojima je optužena istoj zadala udarac šakom u predjelu lica nakon čega je uslijedilo krvarenje iz nosa.

32. Dakle, cijeneći prethodno izloženo sud smatra da je obrana optužene neživotna i neuvjerljiva kada negira da bi na privatnu tužiteljicu fizički nasrtala te kada tvrdi da je ozljeda nosa nastala između inkriminiranog događaja i odlaska na RTG snimanje. Navedena obrana optužene u suprotnosti je i sa sadržajem medicinske dokumentacije za oštećenu iz koje proizlazi da je istoga dana 21. srpnja 2018. zatražila liječničku pomoć te je iz dokumentacijskog lista hitnog slučaja ( list 4 i 19 ) razvidno da je oštećena pregledana u prostorijama Zavoda za hitnu medicinu u Malom Lošinju te je po izvršenom pregledu ustanovljena površinska ozljeda nosa dok po sačinjenom RTG-u dana 23. srpnja 2018. iz nalaza proizlazi da je utvrđena fraktura hrpta nosa s denivelacijom i skraćenjem te je po izvršenom liječničkom pregledu dijagnosticiran prijelom nosne kosti. Činjenica je da iz medicinske dokumentacije koja prileži spisu proizlazi da su optužena i njezino malodobno dijete predmetnog dana u večernjim satima zatražili liječničku pomoć zbog sudjelovanja u prometnoj nezgodi međutim optužena niti bilo tko drugi od prisutnih osoba nisu zatražili intervenciju policije zbog naleta vozila oštećene na optuženu i djecu koja su se nalazila pored nje. Nadalje kako se ozljeđivanje privatne tužiteljice dogodilo nakon što je već zaustavila i napustila vozilo te nakon što se optužena počela udaljavati prema ulazu u prodajni centar "Lidla", za razjašnjenje spornih činjenica u predmetu koje su odlučne za utvrđivanje postojanja subjektivnih i objektivnih obilježja predmetnog kaznenog djela nije bilo od značaja utvrđivati okolnosti i dinamiku kretanja vozila privatne tužiteljice.

33. Nastavno u dokaznom postupku je po provedenim sudsko medicinskom vještačenju na strani privatne tužiteljice utvrđena ozljeda u vidu prijeloma nosnih kostiju s manjim pomakom i krvni podljev oka koje su ozljede nastale djelovanjem tupotvrdog sredstva pri čemu vještak dozvoljava mogućnost da bi se moglo raditi o udarcu stisnutom šakom. Vještak navodi da su obzirom na anatomsku bliskost ozlijeđenih dijelova lica obje ozljede mogle nastati jednim udarcem koji je zadan silom slabog do srednjeg intenziteta slijedom čega je osnovano zaključiti o postojanju uzročno posljedične veze između postupanja optužene i ozljede evidentirane na strani privatne tužiteljice. Optužena je u inkriminiranoj situaciji okrećući se prema privatnoj tužiteljici nakon što ju je ova sustigla s leđa i zamahujući šakom u pravcu njezinoga lica bila svjesna da joj može nanijeti ozljedu pa kako je ustrajala pri takvoj radnji osnovano je zaključiti da je pristala privatnu tužiteljicu ozlijediti čime je ostvarila bitna obilježja kaznenoga djela protiv života i tijela tjelesnom ozljedom iz članka 117. stavka 1. KZ/11. Navedeno kazneno djelo može se počiniti samo s namjerom s time da činjenični opis kaznenoga djela sadrži sve potrebne sastavnice načina njegova počinjenja.

34. Slijedom izloženoga sud je optuženu oglasio krivom za predmetno kazneno djelo te je istu sudio na kaznu zatvora od 6 (šest) mjeseci uz primjenu uvjetne osude sa utvrđenim rokom kušnje od 1 (jedne) godine.

35. Sud je prilikom odmjeravanja vrste i visine kaznene sankcije na strani optužene olakotnim cijenio raniju neosuđivanost kao i činjenicu da je majka malodobnog djeteta o kojemu skrbi, ocjenjujući istovremeno da se radi o izoliranom slučaju protupravnog postupanja obzirom optužena prije niti nakon opisane situacije nije dolazila u sukob sa zakonom dok otegotnih okolnosti sud na njezinoj strani ne nalazi. Nastavno imajući u vidu vrstu i težinu počinjenog kaznenog djela kao i jačinu ugrožavanja zaštićenog društvenog dobra, što je u konkretnom slučaju tjelesni integritet oštećene te nastavno imajući u vidu stupanj kaznene odgovornosti optužene, uvjerenje je suda kako će se uvjetnom osudom ostvariti svrha kazneno pravnih sankcija predviđena Zakonom kako u smislu generalne tako i specijalne prevencije.

36. Sukladno odredbi članka 158. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku privatna tužiteljica TŠ sa imovinsko pravnim zahtjevom postavljenim u visini od 97.500,00 kuna odnosno 12.940,47 eura upućena je u građanski postupak obzirom u kaznenom postupku nisu ispunjene pretpostavke za presuđenje istoga.

37. Obzirom je optužena LŠ oglašena krivom sud je istu sukladno odredbi članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točka 6. i 7. ZKP/08 obvezao na naknadu troškova kaznenoga postupka s osnova paušalne svote u visini od 200,00 eura koji su odmjereni sukladno njezinim imovinskim prilikama te duljini trajanja i složenosti postupka, nadalje obvezana je na naknadu troškova sudsko medicinskog vještačenja u visini od 331,81 eura / 2.500,00 kuna i 315,73 eura / 2.378,00 kuna koje je provedeno po stalnom sudskom vještaku medicinske struke dr. sc. Davoru Mayeru. Optužena je u obvezi nadoknaditi putne troškove svjedokinje BŠ u visini od 46,19 eura /348,00 kuna koji su nastali na relaciji Zagreb - Rijeka - Zagreb s osnova pristupa na raspravu 11. listopada 2022., putne troškove svjedokinje AŠ u visini od 199,96 eura / 1.506,60 kuna koji su nastali na relaciji Munchen - Rijeke - Munchen s osnova pristupa na raspravu 12. srpnja 2022. te putne troškove svjedoka NŠ u visini od 79,98 eura / 602,61 kuna koji su nastali na relaciji Beč - Rijeka - Beč s osnova pristupa na raspravu 27. rujna 2023. te je u obvezi nadoknaditi troškove postupka s osnova nužnih izdataka privatne tužiteljice te nagrade i nužnih izdataka punomoćnice o visini kojih će sud temeljem odredbe članka 148. stavka 4. ZKP/08 odlučiti posebnim rješenjem.

38. Sukladno odredbi članka 544. stavka 1. ZKP/08 kazneni nalog koji je izdan presudom Općinskog suda u Rijeci od 20. veljače 2020. u odnosu na optuženu LŠ, valjalo je staviti izvan snage.

U Rijeci, 5. svibnja 2026.

Sudac:

Tatjana Čargonja

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 ( petnaest ) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

DNA:

- privatna tužiteljica PŠ, uz poziv na uplatu pristojbe na presudu

- opunomoćenica VŠ, odvjetnica iz [adresa]

- okr. LŠ

- branitelj Franjo Matković, odvjetnik iz Rijeke

U Rijeci, 11. svibnja 2026.