Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-145/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bogdan, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Marija Vujasin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-27/2021-24 od 5. studenog 2024., ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj P-27/2021-25 od 5. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Addiko bank d.d. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-27/2021-24 od 5. studenog 2024., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P-27/2021-25 od 5. studenog 2024., u stavku I. izreke u dijelu kojim su utvrđene ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 5140060240-27000045433/2005. zaključenog dana 20.01.2005. između tužitelja JP i Slavonske banke d.d. Osijek, pravnog prednika tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, koji je dana 21.01.2005. ovjeren kod javnog bilježnika Mirodara Kovača pod brojem OV-1007/2005., a koja u čl. 2. glasi: „...u protuvrijednosti od HRK prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita. “; u čl. 3. toč. 2. glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti...CHF“, toč. 3.:“...obračunanim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan plaćanja. “, toč. 4.: “Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja.“; u čl. 4. glasi: „Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru“ , te u stavku II. izreke. r i j e š i o j e
I. Ukida se navedena presuda u dijelu stavka I. izreke koji glasi: u čl. 8. st. 2. glasi: „U tom slučaju Korisnik se kredita obvezuje izvršiti uplatu prema zaključnom obračunu Banke koja je ovlaštena zaračunati i naknadu prema Tarifi Banke na preostali iznos kredita, sukladno poslovnoj politici Banke.“; u čl. 11. glasi: „Ako nakon sklapanja ovog Ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obveze jedne strane, ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora, Korisnik kredita se odriče prava prigovora promijenjenih okolnosti (clausula rebus sic stantibus).“; a u čl. 15. glasi: „Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita u cijelosti prihvaća odredbe poslovnih uvjeta Banke, a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge Banke, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune“, te u stavku III. izreke i u tom dijelu se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj P- 27/2021-25 od 5. studenog 2024., presuđeno je:
„I. Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 5140060240- 27000045433/2005. zaključenog dana 20.01.2005. između tužitelja JP i Slavonske banke d.d. Osijek, pravnog prednika tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, koji je dana 21.01.2005. ovjeren kod javnog bilježnika Mirodara Kovača pod brojem OV- 1007/2005., a koja u čl. 2. glasi: „...u protuvrijednosti od HRK prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita.“; u čl. 3. toč. 2. glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti...CHF“, toč. 3.:“...obračunanim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan plaćanja.“, toč. 4.: “Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja.“; u čl. 4. glasi: „Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru.“; u čl. 8. st. 2. glasi: „U tom slučaju Korisnik se kredita obvezuje izvršiti uplatu prema zaključnom obračunu Banke koja je ovlaštena zaračunati i naknadu prema Tarifi Banke na preostali iznos kredita, sukladno poslovnoj politici Banke.“; u čl. 11. glasi: „Ako nakon sklapanja ovog Ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obveze jedne strane, ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora, Korisnik kredita se odriče prava prigovora promijenjenih okolnosti (clausula rebus sic stantibus).“; a u čl. 15. glasi: „Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita u cijelosti prihvaća odredbe poslovnih uvjeta Banke, a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge Banke, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune.
II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju JP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od ukupno 2.399,31 EUR (slovima: dvije tisuće tri stotine devedeset devet eura i trideset jedan cent) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na:
- iznos od 0,49 EUR od 29.02.2005. god. pa sve do isplate;
- iznos od 0,86 EUR od 02.11.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 1,92 EUR od 02.01.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 3,36 EUR od 02.02.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 4,37 EUR od 02.03.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 2,71 EUR od 02.04.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 2,33 EUR od 02.05.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 0,15 EUR od 02.12.2009. god. pa sve do isplate,
- iznos od 2,37 EUR od 02.01.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 4,64 EUR od 02.02.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 4,04 EUR od 02.03.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 8,26 EUR od 02.04.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 6,96 EUR od 02.05.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 8,77 EUR od 02.06.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 19,90 EUR od 02.07.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 16,98 EUR od 02.08.2010. god. pa sve do isplate,
- iznos od 26,19 EUR od 02.09.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 21,52 EUR od 02.10.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 17,44 EUR od 02.11.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 28,75 EUR od 02.12.2010. god. pa sve do isplate,
- iznos od 35,16 EUR od 06.01.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 30,22 EUR od 05.02.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 31,60 EUR od 05.03.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 27,09 EUR od 06.04.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 30,35 EUR od 06.05.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 42,73 EUR od 07.06.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 39,79 EUR od 06.07.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 62,52 EUR od 05.08.2011. god. pa sve do isplate,
- iznos od 60,52 EUR od 06.09.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 43,05 EUR od 07.10.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 44,44 EUR od 05.11.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 40,87 EUR od 06.12.2011. god. pa sve do isplate,
- iznos od 44,73 EUR od 06.01.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 48,29 EUR od 07.02.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 47,83 EUR od 06.03.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 46,11 EUR od 06.04.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 46,72 EUR od 05.05.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 48,30 EUR od 06.06.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 46,73 EUR od 06.07.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 47,00 EUR od 04.08.2012. god. pa sve do isplate,
- iznos od 45,64 EUR od 07.09.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 43,70 EUR od 06.10.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 46,43 EUR od 07.11.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 45,26 EUR od 07.12.2012. god. pa sve do isplate,
- iznos od 47,08 EUR od 08.01.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 43,50 EUR od 08.02.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 44,15 EUR od 08.03.2013. god. pa sve do isplate,
- iznos od 47,25 EUR od 09.04.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 43,50 EUR od 09.05.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 41,60 EUR od 08.06.2013. god. pa sve do isplate,
- iznos od 40,49 EUR od 09.07.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 42,16 EUR od 08.08.2013. god. pa sve do isplate,
- iznos od 42,67 EUR od 07.09.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 45,95 EUR od 08.10.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 44,67 EUR od 16.11.2013. god. pa sve do isplate,
- iznos od 47,12 EUR od 14.12.2013. god. pa sve do isplate,
- iznos od 44,64 EUR od 15.01.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 46,21 EUR od 13.02.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 47,37 EUR od 12.03.2014. god. pa sve do isplate,
- iznos od 47,04 EUR od 12.04.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 45,51 EUR od 13.05.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 45,05 EUR od 12.06.2014. god. pa sve do isplate,
- iznos od 46,19 EUR od 11.07.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 320,07 EUR od 11.07.2014. god. pa sve do isplate, sve u roku 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, naknaditi tužitelju JP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.746,63 Eura (slovima: jedna tisuća sedam stotina četrdeset šest eura i šezdeset tri centa), zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 5. studenog 2024. kao dana presuđenja pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
IV. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška se odbija kao neosnovanim.“
2. Protiv navedene presude u dijelu pod stavcima I., II. i III. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), uz prijedlog sudu drugoga stupanja da pobijanu odluku preinači na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troškova parničnog postupka, podredno da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu broj 5140060240-27000045433/2005 zaključenog 20. siječnja 2005., između tužitelja i prednika tuženika Slavonske banke d.d., u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), u dijelu kojim je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita i dr., kako je pobliže naznačeno u izreci pobijane presude u stavku I. te zahtjev za isplatu novčanog iznosa od 2.399,31 euro, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pretplate pa do isplate, kako je pobliže naznačeno pod stavkom II. izreke pobijane presude.
U odnosu na drugostupanjsku presudu:
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu stavka I. izreke i pod stavkom II. izreke, postupak koji je prethodio te žalbene navode tuženika, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
6. U odnosu na žalbene navode tuženika da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 193. ZPP valja odgovoriti da su točni žalbeni navodi tuženika da je tužitelj podnošenjem tužbe tražio isplatu iznosa od 25.000,00 kn/3.318,07 eura, da bi nakon vještačkog nalaza podneskom od 16. srpnja 2024. smanjio tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 2.399,31 eura, čime je sukladno čl. 193. ZPP došlo do djelomičnog povlačenja tužbe za isplatu, s kojim povlačenjem se tuženik suglasio. Iako prvostupanjski sud nije donio rješenje o djelomičnom povlačenju tužbe, zbog navedenog propusta pobijana presuda nije nezakonita, a u konkretnom slučaju smanjenje tužbenog zahtjeva nije bilo od utjecaja niti na visinu troškova zastupanja stranaka po odvjetniku, jer je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 – dalje: Tarifa), visina naknade za zastupanje u odnosu na smanjeni tužbeni zahtjev od 2.399,31 eura ista kao u odnosu na raniji zahtjev istaknut u tužbi u iznosu od 25.000,00 kn/3.318,07 eura (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama npr. poslovni broj Rev 516/2022-2 od 24. siječnja 2023., Rev-800/2023-2 od 11. veljače 2025., i dr.).
7. Na temelju činjenica koje između stranaka nisu sporne i onih koje je utvrdio uvidom u priložene isprave te saslušanjem tužitelja, prvostupanjski sud je suprotno žalbenim navodima tuženika potpuno i pravilno utvrdio slijedeće činjenično stanje:
- da su tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika 20. siječnja 2005., sklopili Ugovor o kreditu broj 5140060240 27000045433/2005,
- da je kredit podignut u svrhu kupnje stana,
- da je kredit podignut u kunskoj protuvrijednosti CHF 23.000,00 po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. na dan korištenja kredita, a u otplatu je stavljen iznos od 23.036,38 CHF,
- da je na dan korištenja kredita 21. siječnja 2005., tečaj CHF iznosio 4,858727,
- da je rok otplate kredita bio 10 godina,
- da je početna kamatna stopa po Ugovoru iznosila 5,25%,
- da se anuitet otplaćuje u kunama po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja anuiteta,
- da je tužitelju kredit u valuti CHF predstavljen kao najpovoljniji,
- da mu je rečeno da ako će kamata rasti to će biti manje nego da uzme kredit u drugoj valuti,
- da ga nitko nije upozorio na rast tečaja,
- da mu je rata kredita s početnih 1.000,00 kn, narasla na 1.700,00 kn, što je predstavljalo veliki dio njegove plaće i to u vrijeme kada je uzdržavao troje djece i nezaposlenu suprugu,
- da nije mogao pregovarati o odredbama ugovora već mu je rečeno da je kamata na taj kredit određena, a ako on ne želi takve uvjete da može otići u drugu banku,
- da je kredit prijevremeno otplaćen 10. srpnja 2014.,
- da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Tonke Vulić, koji je sud prihvatio kao stručan, objektivan i izrađen u skladu s pravilima struke tužitelj uslijed tečajnih razlika preplatio iznos od 2.399,31 EUR, odnosno 18.077,59 kuna.
8. U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništavosti spornih ugovornih odredbi prvostupanjski sud pravilno polazi od presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača i to presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., a kojima je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Također je presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača.
9. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba prednika tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate i da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli budući se tužitelj na njih pozvao. Naime, čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
10. Tuženik problematizira vezanost učincima presuda donesenih u prethodno navedenom kolektivnom sporu, jer je sporni ugovor kao trgovac sklopila Slavonska banka d.d. koja nije bila obuhvaćena kao tuženik u tom sporu. S obzirom na nespornu činjenicu da je Slavonska banka d.d. pripojena tuženiku (koji je tada imao naziv Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.), presude donesene u kolektivnom sporu protiv Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. (sada Addiko Bank d.d.) odnose se i na ugovore koje je prije pripajanja sklopila Slavonska banka d.d. Pritom nije pravno odlučno što nekadašnja Slavonska banka d.d. nije bila stranka u tome kolektivnom sporu, jer je tuženik pripajanjem Slavonske banke d.d. kao univerzalni pravni slijednik preuzeo sva prava i obveze te banke kao pripojenog društva.
11. Prema odredbi čl. 522. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima (''Narodne novine'', broj 11/93, 34/99, 121/99, 82/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23 i 135/24) upisom pripajanja u sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj imovina pripojenoga društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja. Ako se pri tome na strani društva preuzimatelja nađu obveze iz dvostranoobveznih ugovora koje do trenutka pripajanja nijedna strana nije potpuno ispunila, a koje su međusobno nespojive ili čije bi ispunjenje bilo za društvo preuzimatelja posebno nepravično, njihov se opseg pravično određuje, uzimajući u obzir ugovorna prava svih strana.
12. I Vrhovni sud je u činjenično i pravno podudarnim predmetima broj Rev 1135/2023- 2 od 3. siječnja 2024. i Rev-462/2024-2 od 12. lipnja 2024. zauzeo pravno shvaćanje da se odluke donesene u kolektivnom sporu protiv Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. odnose i na odnose nastale između potrošača i Slavonske banke d.d.
13. S time u vezi, a glede tvrdnji tuženika da u kolektivnom sporu nisu analizirani ugovori Slavonske banke d.d. valja navesti, kako to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud, da Slavonska banka d.d. u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača nije postojala kao poseban pravni subjekt budući da je već bila pripojena tuženiku. Osim toga, ovaj sud primjećuje da iz pečata na Ugovoru o kreditu proizlazi da je Slavonska banka d.d. bila članica Hypo grupe. Tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije ni pokušavao dokazati da je sadržaj formularnih ugovora o kreditu Slavonske banke d.d. bio drugačiji od odredaba formularnih ugovora o kreditu drugih banaka koje su razmatrane u kolektivnom sporu pa i same Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Naprotiv, tuženik je tijekom postupka prilagao upravo isprave Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. koja je bila tužena u kolektivnom sporu, kao da su mjerodavne i za ugovorne odnose Slavonske banke d.d. što je samo po sebi proturječno prigovoru o nevezanosti suda pravomoćnim presudama iz kolektivnog spora u kojem je bila tužena Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da je postupanje Slavonske banke d.d. u konkretnom slučaju odstupalo od postupanja banaka kakvo je utvrđeno u kolektivnom sporu, a posljedica kojega je pravomoćno utvrđena ništavost ugovornih odredbi za koje tužitelj i u ovom postupku zahtijeva da se utvrde ništavom.
14. Navedeno je u osnovi bilo razlogom da je i Ustavni sud Republike Hrvatske u odlukama broj U-III/7002/2021 i dr. od 11. svibnja 2023., U-III/1593/2021 i dr. od 29. studenoga 2023. i U-III/1709/2023 od 9. svibnja 2024. odbio ustavne tužbe u povodu presuda sudova kojima su prihvaćeni tužbeni zahtjevi pozivom na utvrđenja iz prethodno navedenog kolektivnog spora u odnosu na ugovore o kreditu koje su potrošači sklapali s tadašnjom Slavonskom bankom d.d.
15. S obzirom na sva navedena utvrđenja, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda uz pravilnu primjenu materijalnog prava iz čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91). u svezi čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03. – dalje: ZZP/03) da su ništave odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula vezana za tečaj CHF.
16. Prema čl. 104. st. 1. ZOO/91 u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
17. Provedenim financijskim vještačenjem prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj s osnove valutne klauzule preplatio anuitete u iznosu 2.399,31 eura.
18. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud, polazeći od utvrđene ništavosti odredbe o valutnoj klauzuli, primijenio odredbu čl. 104. st. 1. ZOO/91 te tuženiku naložio isplatu iznosa koji predstavlja razliku između iznosa koje je tužitelj platio primjenom ništave ugovorne odredbe i iznosa koji bi bio dužan platiti da takva odredba nije bila ugovorena.
19. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke proizlazi da je tužitelj po osnovi primjene valutne klauzule vezane uz CHF preplatio iznos od 2.399,31 eura, pri čemu je vještak izračun izvršio isključivo u odnosu na učinke promjene tečaja, a ne i po bilo kojoj drugoj osnovi.
20. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika kojima se ukazuje da prvostupanjski sud nije razgraničio iznose po pojedinim osnovama (valutna klauzula, prijevremena otplata), budući da iz provedenog vještačenja jasno proizlazi da je dosuđeni iznos utvrđen isključivo s osnove ništavosti odredbe o valutnoj klauzuli, dok drugi eventualni osnovi nisu bili predmet financijskog izračuna niti su utjecali na visinu dosuđenog potraživanja.
21. U odnosu na utvrđenje ništavosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, iako tužitelj u ovom postupku nije postavio kondemnatorni zahtjev za isplatu po toj osnovi, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tužitelj ima pravni interes za podnošenje deklaratornog zahtjeva. Naime, ništavost ugovorne odredbe djeluje ex tunc i ne zastarijeva, pa tužitelj uvijek ima pravni interes da se utvrdi ništavost takve odredbe neovisno o tome što u ovom postupku ne zahtijeva isplatu po toj osnovi. Takvo pravno shvaćanje zauzeto je i u recentnoj sudskoj praksi, prema kojoj postojanje pravnog interesa za utvrđenje ništavosti nije uvjetovano istodobnim postavljanjem kondemnatornog zahtjeva. Slijedom navedenog, neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima se osporava postojanje pravnog interesa tužitelja za utvrđenje ništavost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.
22. Budući je u postupku utvrđeno da je nepoštena odredba tuženika kojima je ugovorena valutna klauzula, po kojoj osnovi tužitelj traži isplatu, a imajući u vidu da je tuženik sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu, proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl. 214. ZOO/91 mora platiti i zatezne kamate tekuće od dana stjecanja, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23 – dalje: ZOO/05). Konkretno to znači od dana plaćanja anuiteta, a kako je to prvostupanjski sud pravilno dosudio.
23. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio tuženikov prigovor zastare u odnosu na isplatu preplaćenih anuiteta s osnove ništave odredbe o valutnoj klauzuli. Neosnovanost prigovora zastare utemeljena je na objedinjenom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. prema kojem zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništavost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Tada to znači da se za sve anuitete, bez obzira kada su dospijevali, zastara računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 i to od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu. Potraživanje iz ove parnice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina iz članka 371. ZOO/91, a koji rok nije protekao budući je tužba podnesena 7. siječnja 2021.
24. Konačno, bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane prvostupanjske presude su i žalbeni navodi tuženika kada ističe da prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije uzeo u obzir manji plaćeni iznos na temelju smanjenja tečaja CHF. Ovo stoga jer tuženik u ovom postupku nije podnio niti protutužbu, a niti je izjavio prigovor radi prebijanja niti materijalnopravni prigovor prijeboja. O navedenom pitanju se izjasnilo i prošireno vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023., i dalo odgovor, a on glasi: "U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita."
25. Navedeni odgovor na postavljeno pitanje obrazložen je na slijedeći način: "(...) ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF. Obzirom na navedeno, kada tuženik samo općenito, stavlja materijalnopravni prigovor kojim zapravo (samo) osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu, sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate“.
U odnosu na drugostupanjsko rješenje pod stavkom I. izreke
26. U odnosu na preostali dio pobijane presude kojim je utvrđena ništavost drugih ugovornih odredbi, ovaj sud nalazi da žalba tuženika u tom dijelu osnovano ukazuje na nedostatke u obrazloženju prvostupanjske presude.
27. Naime, za razliku od odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, koje su bile predmet utvrđenja u postupku kolektivne zaštite potrošača i u odnosu na koje je prvostupanjski sud pravilno pozvao na utvrđenja iz kolektivnog spora, ostale sporne ugovorne odredbe (uključujući odredbu o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, te odredbe čl. 11. i 15. Ugovora) nisu bile obuhvaćene tim utvrđenjima.
28. Slijedom toga, prvostupanjski sud je u odnosu na te odredbe bio dužan u ovom postupku samostalno ispitati sve odlučne činjenice te ocijeniti njihovu eventualnu nepoštenost i ništavost, što međutim nije učinio. Pobijana presuda u tom dijelu ne sadrži razloge o tome jesu li i na koji način navedene odredbe primijenjene, je li po njima tužitelju nastala kakva obveza, niti iz kojih razloga bi iste bile protivne načelu savjesnosti i poštenja, odnosno dovele do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.
29. Pobijana presuda u tom dijelu ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, niti iz nje proizlazi na temelju kojih je okolnosti prvostupanjski sud utvrdio ništavosti navedenih ugovornih odredbi, slijedom čega je zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
30. Stoga je u tom dijelu temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, u kojem će otkloniti navedene nedostatke te donijeti novu, zakonitu odluku.
31. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluku o troškovima parničnog postupka, pa će novom odlukom o glavnoj stvari prvostupanjski sud odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i troškove žalbenog postupka (čl. 166. st. 3. ZPP).
U Velikoj Gorici 5. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Ankica Jakovina
