Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Splitu

Split, Domovinskog rata 4

Poslovni broj: Pp-5721/2024.-8.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji Zrinki Krečak, uz sudjelovanje zapisničarke Marije Đirlić, u prekršajnom postupku protiv okrivljene BČ, zbog prekršaja iz članka 62. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15.,108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 14/22. i 133/23.), pokrenutom po prigovoru okrivljenice na obavezni prekršajni nalog Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split pod klasom: 211-07/24-2/7719, ur.broj: 511-12-36-24-1 od 23. veljače 2024., nakon provedenog žurnog postupka, sukladno članku 222. stavak 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), 5. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljena BČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći Marija i B rođene Z, rođena **.**.2001. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], adresa za dostavu sudskih pismena – Hečinovićeva 6, Zagreb, sa završenom srednjom stručnom spremom, studentica, dobrog imovnog stanja, neudana, bez djece, državljanka Republike Hrvatske, prekršajno neosuđivana,

k r i v a  j e

što je:

23. veljače 2024. u 14:10 sati u Splitu, na križanju Ulice Domovinskog rata i Solinske ulice upravljala osobnim vozilom marke Audi registarske oznake [registarska oznaka], kolnikom Solinske ulice, od smjera juga u smjeru sjevera, lijevom prometnom trakom za skretanje ulijevo te je dolaskom na raskrižje s Ulicom Domovinskog rata, vršila radnju skretanja ulijevo u smjeru zapada iako joj je gustoća prometa bila takva da se morala zaustaviti u raskrižju ili na obilježenom pješačkom prijelazu, a u tom trenutku već su krenula vozila iz Domovinskog rata od smjera istoka u smjeru zapada na znak zelenog svjetla, čime je ometala promet vozila,

dakle, kao vozač vozilom ušla u raskrižje iako je gustoća prometa takva da se očito morala zaustaviti u raskrižju ili na obilježenom pješačkom prijelazu i na taj način je ometala ili onemogućavala promet vozila koja dolaze s bočnih kolnika

pa se okrivljenici na temelju članka 62. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i primjenom članka 43. stavak 1. Prekršajnog zakona

p r i m j e nj u j e

OPOMENA

II. Na temelju članka 139. stavak 3. u vezi s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, okrivljenica je obvezna na ime troškova prekršajnog postupka uplatiti iznos od 45,00 (čerdeset pet) eura u roku od 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Postaja prometne policije Split, pod uvodno navedenim brojem, izdala je obavezni prekršajni nalog protiv okrivljene BČ, a kojim joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 130,00 eura, zbog prekršaja opisanog u izreci ove presude te joj je određen trošak prekršajnog postupka u iznosu od 13,27 eura. Okrivljenica je podnijela prigovor na obavezni prekršajni nalog u zakonom propisanom roku te je ovlašteni tužitelj dostavio spis predmeta ovom sudu na daljnje postupanje.

2. Sud je, sukladno članku 238. stavak 9. Prekršajnog zakona, stavio izvan snage obavezni prekršajni nalog te je na temelju članka 221. stavak 1. točka 6. i članka 244. stavak 1. Prekršajnog zakona proveo žurni postupak.

3. Okrivljenica je obranu dala Općinskom sudu u Dubrovniku s obzirom da je ovaj Sud, sukladno članku 171. stavak 9. Prekršajnog zakona, istom uputio zamolnicu radi ispitivanja okrivljenice.

3.1. Okrivljenica je prilikom očitovanja o krivnji za prekršaj koji joj se stavlja na teret izjavila kako se ne smatra krivom. Predložila je da se prigovor protiv obaveznog prekršajnog naloga smatra njenom pisanom obranom.

3.2. Okrivljenica je u prigovoru odnosno u svojoj pisanoj obrani u bitnom navela da se u navedenom obveznom prekršajnom nalogu navodi kako je vršila radnju skretanja iako je gustoća prometa bila takva da se morala zaustaviti u raskrižju ili na obilježenom pješačkom prijelazu, što je u potpunosti besmisleno i pogrešno interpretirano jer bi na taj način dovela u opasnost sebe i druge vozače. Točno je da je 23. veljače 2024. upravljala vozilom, kolnikom Solinske ulice od smjera juga u smjeru sjevera lijevom prometnom trakom za skretanje ulijevo. Ušla je u raskrižje na znak zelenog svjetla i zauzela položaj u prometnoj traci kojom mora proći nakon što propusti vozila koja dolazeći iz suprotnog smjera imaju prednost i zadržavaju smjer kretanja. Obzirom da je ispred nje tada bilo samo jedno vozilo koje je već ušlo u raskrižje i otvorio mu se slobodan prolaz za skretanje ulijevo, to znači da je tada prva za izvršiti radnju skretanja ulijevo, a to nikako ne može predstavljati povećanu gustoću prometa. Kako su vozila iz suprotnog smjera zadržavala smjer kretanja te su imala prednost prolaska, da se je više od tridesetak sekundi zadržala u raskrižju čekajući da izvrši radnju skretanja ulijevo. Dok je propuštala vozila koja imaju prednost, vozilima koja su se kretala Ulicom Domovinskog rata u smjeru od istoka na zapad upalilo se zeleno svjetlo te je ostala u raskrižju, ali je odmah čim se oslobodila traka i čim je utvrdila da je to sigurno, izvršila radnju skretanja ulijevo. Navedeno raskrižje je poprilično nepregledno obzirom na to da vozila koja dolaze iz suprotnog smjera, iz Solinske ulice u smjeru sjevera prema jugu, dolaze s uzbrdice te je potreban maksimalan oprez prilikom utvrđivanja sigurnosti prolaska. Poziva se na članak 61. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama sukladno kojem nije počinila nikakav prekršaj jer je poštovala pravila svjetlosnih znakova. Nakon 100 m u Ulici Domovinskog rata presreo je policijski automobil s upaljenom svjetlosnom rotacijom, parkirala je vozilo sa strane te je objasnila policajcu što se dogodilo. Policijski službenik je ne shvaćajući što se dogodilo, a pokušavajući joj naplatiti kaznu za bilo kakav prekršaj, optužio da je u raskrižje ušla na znak crvenog svjetla što ponovno nema nikakvog smisla jer bi u tom slučaju napravila apsolutni prometni kolaps na jednom od najvećih raskrižja u gradu Splitu. Na njeno inzisitiranje da se pregledaju kamere na konkretnom raskrižju, nasmijao se i rekao da ne rade. Poriče da je počinila ikakvu vrstu prekršaja jer je vozeći prilagođenom brzinom te ušavši u raskrižje na znak zelenog svjetla — slobodnog prolaska uz naglasak da je bila druga u redu za skretanje te nakon što je vozilo ispred nje prošlo raskrižje, zaustavila vozilo kako bi propustila vozila s prednošću prolaska. Nakon što je propustila sva vozila iz suprotnog smjera, izvršila je radnju skretanja ulijevo. Da se ova situacija događa svakodnevno, a to je ostanak vozila u raskrižju, izravna posljedica nepostojanja strelice za skretanje ulijevo na semaforu i općenito količine vozila koja dolaze iz suprotnog smjera, a imaju prednost.

4. Sud je u dokazne svrhe u svojstvu svjedoka ispitao policijskog službenika ZČ iz Postaje prometne policije Split, a koji je u svom iskazu izjavio da u cijelosti ostaje pri navodima obaveznog prekršajnog naloga kojega je predmetne prilike sastavio. Tada je kao policijski službenik sudjelovao u prometu jer je upravljao službenim vozilom MUP-a i kretao se Ulicom Domovinskog rata, od smjera istoka u smjeru zapada, čekao je na semaforu zeleno svjetlo za kretanje ravno, a nalazio se kao prvo vozilo u nizu, u južnoj kolničkoj, a krajnjoj lijevoj traci do trake za vršenje skretanja ulijevo, a njegovom prometnom trakom se moglo prometovati isključivo pravo. U trenutku kada se upalilo zeleno svjetlo na semaforu na raskrižju sa Solinskom ulicom, i kad je već pokrenuo vozilo u predmetnom raskrižju, uočio je vozilo dubrovačkih registarskih oznaka, a zbog kojeg su ostali vozači morali kočiti da ne bi došlo do sudara, a to vozilo se kretalo lijevom prometnom trakom Solinske ulice, smjer jug - sjever i u raskrižju je zapravo vršilo skretanje ulijevo u smjeru zapada. S obzirom na predmetno vozilo koje se zateklo u raskrižju gdje su prethodno već i prošla neka vozila, nedvojbeno je da vozačica predmetnog vozila nije smjela uopće ulaziti u raskrižje uzevši u obzir samu gustoću prometa koja je bila takva da se morala zaustaviti.

4.1. Očitujući se na navode obrane okrivljenice, svjedok je izjavio da ne zna je li dotična vozačica bila drugo ili treće vozilo prije nego što je ušla u raskrižje, ali je činjenica da se je zatekla u samom raskrižju u trenutku kada je već bio slobodan prolazak drugim vozilima koja dolaze s njene bočne strane kao što je bilo i njegovo vozilo, i očigledno je da je vozačica neposredno prije ulaska u samo raskrižje, mogla ostati i na obilježenom pješačkom prijelazu, a to nije učinila već je svojom opasnom radnjom mogla izazvati i sudar jer je već bilo upaljeno zeleno svjetlo za prolazak raskrižjem vozilima koja zadržavaju smjer kretanja raskrižjem. Njen navod o nepostojanju zelene dopunske strelice je sigurno ne opravdava jer ako propušta vozila iz suprotnog smjera u situaciji kada treba izvršiti skretanja u lijevo, ona ne smije ometati druga vozila. Nema razloga neosnovano stavljati na teret bilo kome, pa tako ni okrivljenici prekršaj koji nije počinila, jer odgovorno radi svoj posao.

5. Sud je okrivljenici pružio mogućnost očitovanja o sadržaju iskaza ispitanog svjedoka te je okrivljenica izjavila da je ovo doista svakidašnja situacija u prometu, da je bila drugo vozilo u nizu i skretala je ulijevo i naravno da je morala propustiti vozila iz suprotnog smjera, a pod zelenim svjetlom je ušla u raskrižje i propuštala vozila iz suprotnog smjera te se u međuvremenu očigledno upalilo crveno svjetlo pa je drugim vozilima bio slobodan prolaz, da je u tom trenutku još uvijek bila u raskrižju, i vozila kojima je bio slobodan prolaz raskrižjem su je mogla uočiti i zato je odmah ubrzala i izvršila skretanja ulijevo da bi nakon toga bila pod rotacijom zaustavljena od policijskih službenika. Da su ovakve situacije u ovakvim raskrižjima svakidašnje, a policijski službenik ni sam ne zna je li bila drugo ili treće vozilo kako je kazao, a bila je drugo vozilo u nizu i nije bilo razloga da se zaustavlja na obilježenom pješačkom prijelazu.

5.1. Sud je pročitao izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenicu, a na temelju koje je utvrđeno kako nije prekršajno osuđivana.

6. Nakon provedenog postupka, odnosno ocjenom obrane okrivljenice i iskaza ispitanog svjedoka, Sud je nedvojbeno utvrdio kako je okrivljenica počinila prekršaj opisan u izreci ove presude, zbog čega ju je proglasio krivom i kaznio.

7. Odredbom članka 62. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je: Vozač ne smije vozilom ući u raskrižje ako je gustoća prometa takva da se očito mora zaustaviti u raskrižju ili na obilježenom pješačkom prijelazu i na taj način ometati ili onemogućiti promet vozila koja dolaze s bočnih kolnika ili promet pješaka

8. Okrivljenica u obrani nije sporila da je 23. veljače 2024. u 14:10 sati u Splitu, upravljala osobnim vozilom Audi registarske oznake [registarska oznaka], lijevom prometnom trakom Solinske ulice, od smjera juga u smjeru sjevera te je na raskrižju s Ulicom Domovinskog rata, ušla u raskrižje kao bi obavila radnju skretanja ulijevo u smjeru zapada te da se pritom zaustavila u raskrižju zbog propuštanja vozila iz suprotnog smjera i nije sporno da je okrivljenica vozilom još uvijek bila u raskrižju u trenutku kad se vozilima koja su dolazila s bočne strane odnosno iz Ulice Domovinskog rada, od smjera istoka u smjeru zapada, upalilo zeleno svjetlo na semaforu i koja se u raskrižju kreću ravno.

8.1. Okrivljenica smatra da nije prekršila odredbu članka 62. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama jer da je u raskrižje ušla kao drugo vozilo pod zelenim svjetlom. Međutim, sud naglašava kako već navodi pisane obrane okrivljenice da je ostanak vozila u raskrižju izravna posljedica nepostojanja strelice za skretanje ulijevo na semaforu i općenito količine vozila koja dolaze iz suprotnog smjera, a imaju prednost, potvrđuje da je okrivljenica bila svjesna činjenice da je riječ o raskrižju na kojem je povećana gustoća prometa, a pritom ne treba zanemariti ni činjenicu da se radilo o 14:10 sati kada je bio radni dan i koje je raskrižje tada posebno frekventno, a što su općepoznate činjenice u gradu Splitu. Bez obzira što joj svijetli zeleno svjetlo, okrivljenica je prethodno bila dužna procijeniti i ostati stajati ispred raskrižja ako vidi kolonu iz suprotnog smjera. Budući da je okrivljenica vozilom ostala unutar raskrižja u trenutku kada je vozilima s bočnog kolnika trebao biti omogućen nesmetan prolazak raskrižjem zbog upaljenog zelenog svjetla na semaforu za njihov pravac kretanja (ravno), a što je potvrdio i ispitani svjedok policijski službenik GČ, čiji je iskaz sud cijenio vjerodostojnim jer je svjedok u vezi odlučnih činjenica iskazivao precizno i jasno i iz čijeg iskaza proizlazi da su ostali vozači morali kočiti zbog vozila okrivljenice u raskrižju da ne bi došlo do sudara, nedvojbeno je kako je okrivljenica svojim postupanjem ostvarila zakonska obilježja prekršaja kažnjivog po članku 62. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a koji joj se i stavlja na teret.

8.2. Članak 61. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama na koji se okrivljenica u obrani poziva ne utječe na prekršajnu odgovornost okrivljenice jer je smisao navedenog članka da daje zakonsko pravo vozaču da napusti raskrižje iako se u međuvremenu upalilo crveno svjetlo na semaforu, dakle regulira dopuštenje izlaska iz raskrižja u kojem se vozač zatekne u situaciji kada nije smio ni ući u raskrižje jer je prekršio odredbu članka 62. stavak 1. istog Zakona koja propisuje zabranu ulaska u raskrižje, čak i ako je vozaču upaljeno zeleno svjetlo ako je gustoća prometa takva da će se ostati „zarobljen“ u raskrižju i omesti vozače s bočne ceste.

9. Kažnjivom odredbom članka 62. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za počinjeni prekršaj propisano je: Novčanom kaznom u iznosu od 130,00 eura kaznit će se za prekršaj vozač ako postupi suprotno stavku 1. ovoga članka.

10. Prilikom odlučivanja o prekršajnopravnoj sankciji okrivljenici, Sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje se odnose na počinjeni prekršaj i osobu okrivljenicu, kako olakotne, tako i otegotne. Sud je okrivljenici kao olakotno cijenio što je prekršajno neosuđivana osoba, što je u konkretnom slučaju počinila lakši prekršaj, a s obzirom na visinu propisane novčane kazne kao i izostanak štetnih posljedica djela. S obzirom da naročito otegotne okolnosti nisu utvrđene, sud smatra kako je okrivljenici dostatno primijeniti opomenu kao mjeru upozorenja.

11. Odluka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na članku 139. stavak 3. u vezi s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona te predstavlja paušalne troškove koji su okrivljenici određeni u iznosu od 45,00 eura (Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka "Narodne novine" broj: 18/13., propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 eura do 663,61 eura), a što je po mišljenju ovog Suda primjereno složenosti i trajanju postupka te imovnom stanju okrivljenice.

U Splitu 5. svibnja 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Marija Đirlić, v.r.

Zrinka Krečak, v.r.

Uputa o pravu na žalbu:

Sukladno odredbi članka 244. stavak 1. Prekršajnog zakona, protiv ove presude nije dopuštena žalba.

Dostaviti:

1. Okrivljenici,

2. ovlaštenom tužitelju,

3. u spis.