REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: Povrv-80/2025-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Ani Golub Gruić, u pravnoj stvari tužitelja SPORT CENTAR d.o.o., OIB: 92406041935, Bosna i Hercegovina, Čitluk, Međugorje, Krstine 65, zastupanog po punomoćniku Darku Marjanoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika NOGOMETNI KLUB HRVACE, OIB: 09964842202, Hrvace, Hrvace 407E, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja SD, odvjetničke vježbenice u OD Ivančević, Marinković i partneri d.o.o. Zagreb i odsutnosti tuženika, na ročištu za objavu presude 5. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesen po javnom bilježniku Sandri Jelavić iz Splita pod brojem javnobilježničkom predmeta UPP/OS-Ovrv-783/2024 (sudski predmet Ovrv- 21225/2024) od 26. kolovoza 2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku NOGOMETNI KLUB HRVACE, OIB: 09964842202, Hrvace, Hrvace 407E, u roku osam dana naknaditi tužitelju SPORT CENTAR d.o.o., OIB: 92406041935, Bosna i

Hercegovina, Čitluk, Međugorje, Krstine 65:

a) novčanu tražbinu u iznosu od 4.067,13 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. kolovoza 2024. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine

b) zakonske zatezne kamate koje na iznos od 2.974,00 EUR teku od 10. travnja 2024. do 12. kolovoza 2024. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine

c) troškovima postupka u iznosu od 280,51 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi 26. kolovoza 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referen tna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesen po javnom bilježniku Sandri Jelavić iz Splita pod brojem javnobilježničkom predmeta UPP/OS-Ovrv-783/2024 (sudski predmet Ovrv- 21225/2024) od 26. kolovoza 2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku NOGOMETNI KLUB HRVACE, OIB: 09964842202, Hrvace, Hrvace 407E, u roku osam dana naknaditi tužitelju SPORT CENTAR d.o.o., OIB: 92406041935, Bosna i Hercegovina, Čitluk, Međugorje, Krstine 65 novčanu tražbinu u iznosu od 2.974,00 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. kolovoza 2024. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te se utvrđuje da je tužitelj u tom dijelu povukao tužbu.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.290,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 5. svibnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posl jednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik u roku od 15 dana naknadi parnične troškove u iznosu od 500,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 5. svibnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posl jednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Dana 1. kolovoza 2024. kod Općinskog suda u Splitu - Stalne službe u Trogiru pod poslovnim brojem Ovrv-21225/2024 zaprimljen je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave - računa broj 24-361-000019 od 9. travnja 2024. Navedenim prijedlogom ovrhovoditelj Sport centar d.o.o. Međugorje predlaže da se naloži ovršeniku Nogometni klub ˝Hrvace˝ da ovrhovoditelju plati iznos od 7.041,13 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te troškove postupka.

2. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Sandre Jelavić iz Splita UPP/OS-Ovrv-783/2024 (sudski predmet Ovrv-21225/2024) od 26. kolovoza 2024. naloženo je ovršeniku u roku od 8 dana od dana primitka tog rješenja ovrhovoditelju namiriti tražbinu iz prijedloga za ovrhu, zajedno s nastalim troškovima postupka (točka I. izreke), određena je ovrha radi prisilne naplate tražbine zajedno s troškovima (točka II. izreke) i utvrđeno je da nastali troškovi postupka iznose 280,51 EUR (točka III. izreke).

3. Protiv citiranog rješenja o ovrsi ovršenik je pravodobno podnio prigovor, pobijajući rješenje o ovrsi u cijelosti (stranice 34-35 spisa). Tuženik u prigovoru navodi da osporava osnovu i visinu tražbine, ističući kako pružene usluge nisu izvršene u skladu s dogovorom. Prema njegovim navodima, umjesto smještaja u hotelskim sobama kako je bilo ugovoreno, igrači su bili smješteni u bungalovima, a u račun su uključene i usluge organizacije utakmica koje, prema tvrdnjama tuženika, nije organizirao tužitelj već treća osoba. Također navodi da je račun u više navrata korigiran. Unatoč navedenim primjedbama, tuženik ističe da je na kraju prihvatio ukupni iznos od 10.041,13 EUR. Nadalje navodi da je izvršio dvije uplate, i to 3.000,00 EUR dana 9. siječnja 2024. te 3.000,00 EUR dana 9. kolovoza 2024., slijedom čega smatra da njegov preostali dug iznosi 4.041,13 EUR, a ne 7.041,13 EUR kako se potražuje u postupku. Tuženik dodatno navodi da je nakon posljednje uplate pokušao stupiti u kontakt s tužiteljem radi razjašnjenja stanja duga, ali bez uspjeha. Zaključno, predlaže odbijanje zahtjeva u osporenom dijelu, uz isticanje da je tražbina pogrešno obračunata i u osnovi i u visini.

4. Rješenjem Općinskog suda u Splitu - Stalne službe u Trogiru poslovni broj Ovrv-21225/2024 od 8. listopada 2024. (stranice 41-44 spisa) taj sud se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovom predmetu te odlučio po pravomoćnosti tog rješenja spis dostaviti ovom sudu kao stvarno nadležnom sudu.

5. Po zaprimanju na ovom sudu predmet je dobio poslovni broj Povrv-80/2025.

6. Rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-80/2025-2 od 12. svibnja 2025. (stranice 51-53 spisa) stavljeno je izvan snage predmetno rješenje o ovrsi, ukinute su provedene radnje te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

7. Dana 11. kolovoza 2025. zaprimljen je podnesak tužitelja kojim se očituje na prigovor tuženika (sada odgovor na tužbu) te ističe da tuženik, iako formalno osporava osnovu i visinu tražbine, u bitnome priznaje odlučne činjenice, odnosno da je naručio i koristio usluge tužitelja, da je između stranaka naknadno postignut dogovor o visini cijene te da je izvršio djelomična plaćanja. Tuženik pritom navodi da je dana 9. siječnja 2024. uplatio 3.000,00 EUR te dana 9. kolovoza 2024. iznos od 3.000,00 EUR, smatrajući da nakon tih uplata duguje 4.041,13 EUR. Tužitelj priznaje da su izvršena dva djelomična plaćanja, ali pojašnjava da su ista pravilno uzeta u obzir. Navodi da je prva uplata od 3.000,00 EUR od 9. siječnja 2024. uračunata već prilikom podnošenja prijedloga za ovrhu, dok je druga uplata, izvršena 9. kolovoza 2024., evidentirana u iznosu od 2.974,00 EUR, budući da je plaćanje izvršeno uz podjelu troškova međunarodnog transfera. Nadalje ističe da je druga uplata uslijedila nakon podnošenja prijedloga za ovrhu (1. kolovoza 2024.), pa stoga nije mogla biti uzeta u obzir u trenutku pokretanja postupka. Dalje pojašnjava tijek poslovnog odnosa između stranaka: tuženik je zatražio ponudu za organizaciju priprema, koju je tužitelj dostavio 7. prosinca 2023., a tuženik prihvatio, nakon čega su usluge i izvršene. Nakon prvotno izdanog računa u većem iznosu, stranke su naknadno postigle sporazum o smanjenju cijene na ukupno 10.041,13 EUR, temeljem kojeg je izdan novi račun. Taj račun nije u cijelosti podmiren, jer je nakon izvršenih uplata ostao dug u iznosu od 4.067,13 EUR, što je i predmet ovog postupka. Zaključno, tužitelj smatra da je prigovor tuženika neosnovan jer su odlučne činjenice nesporne, a dug samo djelomično podmiren. Stoga precizira svoje potraživanje u preostalom iznosu od 4.067,13 EUR te predlaže da sud održi na snazi platni nalog u tom dijelu, uz dosudu zakonskih zatezn ih kamata i troškova postupka.

8. Tijekom postupka, sud je uputio stranke u postupak medijacije ocijenivši da se radi o sporu u kojem su ključne činjenice u bitnome nesporne, a predmet spora svodi se pretežito na visinu novčane tražbine, zbog čega postoji realna mogućnost mirnog rješenja. Upućivanjem na medijaciju sud je postupio u skladu s načelom ekonomičnosti postupka i poticanja stranaka na sporazumno rješavanje spora. Međutim, postupak medijacije nije rezultirao sklapanjem sporazuma između stranaka, slijedom čega je sud nastavio postupak i proveo raspravu radi donošenja odluke o tužbenom zahtjevu.

9. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

10. Punomoćnik tužitelja popisao je parnični trošak.

11. U prvom redu valja navesti da je u ovom postupku riječ o sporu iz ugovornog odnosa s međunarodnim obilježjem, budući da tužitelj ima sjedište u [adresa], a tuženik u Republici Hrvatskoj. Slijedom toga, pitanje mjerodavnog prava sud je dužan riješiti primjenom pravila međunarodnog privatnog prava.

12. Sukladno članku 25. Zakona o međunarodnom privatnom pravu, za ugovorne obveze mjerodavno pravo određuje se prema Uredbi (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I). Navedena uredba primjenjuje se na ugovorne odnose s međunarodnim obilježjem i ima prednost u primjeni u odnosu na nacionalno pravo.

13. Prema članku 3. navedene Uredbe, ugovor se uređuje pravom koje su stranke izabrale. U konkretnom slučaju tužitelj je tijekom postupka izričito naveo da su stranke ugovorile primjenu hrvatskog prava kao mjerodavnog, dok tuženik taj navod nije osporio niti je tvrdio da je između stranaka ugovoreno neko drugo pravo. Ovaj sud stoga utvrđuje da među strankama nije sporno da je za predmetni ugovorni odnos ugovorena primjena hrvatskog prava, pa se, temeljem načela autonomije volje stranaka, na njihov odnos primjenjuju odredbe hrvatskog materijalnog prava. Slijedom navedenog, sud je na utvrđeni činjenični odnos primijenio odredbe Zakona o obveznim odnosima Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZOO) kao mjerodavno pravo.

14. Među strankama nije sporno:

- da su bile u poslovnom odnosu temeljem kojeg je tužitelj pružio tuženiku usluge smještaja i organizacije priprema,

- da je tuženik te usluge koristio,

- da je nakon početnog računa došlo do naknadnog dogovora o smanjenju cijene na iznos od 10.041,13 EUR,

- da je tuženik izvršio djelomična plaćanja (3.000,00 EUR u siječnju 2024. i oko 3.000,00 EUR u kolovozu 2024.),

- da dug nije u cijelosti podmiren.

15. Između stranaka su sporni osnov i visina preostalog iznosa duga nakon izvršenih djelomičnih plaćanja (tužitelj: 4.067,13 EUR; tuženik: 4.041,13 EUR).

16. U dokazne svrhe sud je pregledao isprave priložene u spis: račun broj 24- 361-000019 od 9. travnja 2024. (stranica 8 spisa), izvod iz sudskog registra za tužitelja (stranice 10-12 spisa), potvrdu tuženika o plaćanju iznosa od 3.000,00 EUR (stranice 36-37 spisa), e-mail korespondenciju između parničnih stranaka (stranice 62-68 spisa), (konto) karticu tužitelja (stranica 72 spisa) i izvod za komitenta (tužitelja) na dan

12. kolovoza 2024. (stranica 73 spisa).

17. U smislu odredbe članka 221. b. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), ovaj sud je zatražio podatak je li tuženik iskoristio pravo na odbitak pretporeza po utuženom računu. Dopisom od 3. listopada 2025. to tijelo izvijestilo je sud da tuženik nije u sustavu PDV-a te time ne može koristiti odbitak pretporeza po računima (stranica 81 spisa).

18. Na pripremnom ročištu održanom kod ovog suda 24. ožujka 2026. sud je odbio dokazni prijedlog za saslušanje zastupnika po zakonu tužitelja, kao suvišan, smatrajući da se odlučne činjenice mogu utvrditi na temelju priloženih isprava u spisu te da izvođenje ovog dokaza ne bi doprinijelo razjašnjenju spornih činjenica, već bi nepotrebno odugovlačilo postupak.

19. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga pa je sud zaključio raspravljanje u ovoj pravnoj stvari.

20. Ovaj sud ocjenjuje da je pravni odnos između stranaka nastao sklapanjem ugovora kojim se tužitelj obvezao tuženiku pružiti usluge smještaja, prehrane i organizacije sportskih priprema kroz određeno vremensko razdoblje, dok se tuženik obvezao za to platiti ugovorenu naknadu. Takav ugovorni odnos po svojoj pravnoj prirodi ne predstavlja tipičan ugovor o djelu u smislu članka 590. ZOO-a, budući da njegov predmet nije izrada određenog individualiziranog djela, već kontinuirano pružanje usluga. Slijedom navedenog, ovaj sud nalazi da se radi o mješovitom (atipičnom) ugovoru o pružanju usluga, koji sadržava elemente ugovora o djelu, ali i drugih obveznopravnih odnosa, osobito ugovora o ugostiteljskim uslugama (smještaj i prehrana). Kako takav ugovor nije posebno uređen Zakonom o obveznim odnosima, na njega se, sukladno članku 2. ZOO-a, primjenjuju opće odredbe obveznog prava, kao i odredbe najsličnijih ugovora, u dijelu u kojem su primjenjive. U konkretnom slučaju to su prvenstveno odredbe o ispunjenju obveza (članci 9., 65. i dalje ZOO-a), kao i odredbe o odgovornosti za uredno ispunjenje i pravu na umanjenje naknade u slučaju nedostataka ispunjenja. Sud pritom uzima u obzir i da su stranke naknadno sporazumno izmijenile prvotno ugovorenu cijenu, što predstavlja dopuštenu izmjenu ugovora sukladno načelu autonomije volje stranaka iz članka 247. ZOO -a.

21. Na temelju provedenog dokaznog postupka, uvidom u priložene isprave, sud je utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem kojeg je tužitelj za tuženika pružio usluge smještaja, prehrane i organizacije sportskih priprema, koje je tuženik nesporno koristio. Tuženik je tijekom postupka osporavao visinu tražbine, navodeći da pružene usluge nisu u cijelosti izvršene sukladno dogovoru. Međutim, takve navode nije potkrijepio odgovarajućim dokazima. Posebno se ističe da tuženik nije dokazao da je pravodobno i na odgovarajući način reklamirao ispostavljeni račun niti je dostavio bilo kakvu dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da je osporavao njegov sadržaj ili zahtijevao dodatno umanjenje cijene. Nadalje, iz sadržaja spisa proizlazi da je nakon prvotno izdanog računa došlo do naknadnog sporazuma stranaka o smanjenju cijene, slijedom čega je tužitelj izdao račun br. 24-361-000019 na iznos od 10.041,13 EUR, koji tuženik nije u cijelosti podmirio.

Nije sporno da je tuženik izvršio djelomična plaćanja, i to dana 9. siječnja 2024. u iznosu od 3.000,00 EUR, dakle prije podnošenja prijedloga za ovrhu, nakon čega je tužitelj potraživao preostali iznos od 7.041,13 EUR, te dana 9. kolovoza 2024., odnosno nakon podnošenja prijedloga za ovrhu, uplatu u iznosu od 2.974,00 EUR, kako proizlazi iz priloženih dokaza, budući da je plaćanje izvršeno uz podjelu troškova međunarodnog transfera.

U odnosu na izvršene uplate, sud prihvaća navode tužitelja kao osnovane. Naime, prva uplata već je bila uzeta u obzir prilikom podnošenja prijedloga za ovrhu, pa ista nije predmet daljnjeg uračunavanja u ovom postupku. Druga uplata, izvršena nakon dospijeća obveze, sukladno članku 172. Zakona o obveznim odnosima, uračunava se najprije na dospjele kamate, a potom na glavnicu.

Slijedom navedenog, ovaj sud nalazi da je tužitelj pravilno izvršio obračun preostalog duga, te da nakon uračunavanja predmetne uplate ostaje nepodmireni dio glavnice u iznosu od 4.067,13 EUR, zbog čega suprotni navodi tuženika o pogrešnom obračunu nisu osnovani. Sud stoga izrijekom utvrđuje da se novčana obveza smatra ispunjenom isključivo u visini iznosa koji je vjerovnik stvarno primio, dok troškovi izvršenja plaćanja terete dužnika, ako nije drukčije ugovoreno.

Imajući u vidu da tuženik tijekom postupka nije dokazao svoje navode o neurednom ispunjenju obveze, niti je dokazao da je pravodobno i valjano osporio ispostavljeni račun, a istodobno je priznao odlučne činjenice o postojanju ugovornog odnosa, izvršenju usluge i djelomičnom podmirenju obveze, sud nalazi da su ispunjene pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u preostalom dijelu. Sukladno članku 219. ZPP-a, tuženik je bio dužan dokazati činjenice na kojima temelji svoje prigovore, što u ovom postupku nije učinio.

22. Stoga, a temeljem odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a te odredbi članaka 9., 29., 65., 172., 247. i 590. ZOO-a, valjalo je održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju: a) novčanu tražbinu u iznosu od 4.067,13 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 13. kolovoza 2024. do isplate, po stopi propisanoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena

b) zakonske zatezne kamate na iznos od 2.974,00 EUR za razdoblje od 10. travnja 2024. do 12. kolovoza 2024., po stopi propisanoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena

c) troškove postupka u iznosu od 280,51 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 26. kolovoza 2024. do isplate, po stopi propisanoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena

dok je u preostalom dijelu u smislu odredbe članka 193. stavka 2. ZPP -a u vezi s odredbom članka 451. stavka 3. ZPP-a u preostalom dijelu valjalo ukinuti platni nalog i utvrditi povlačenje tužbe radi čega je odlučeno kao u izreci ovog rješenja pod točkama I. i II.

23. Kako je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom, odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP -a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, u svezi s odredbama članaka 164. stavak 1. ZPP-a i 155. stavak 1. ZPP-a.

24. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

25. Nadalje, odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upuć ivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

26. Tužitelj je zatražio naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu od 1.790,00 EUR (stranica 91 spisa).

27. Po ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tužitelju je valjalo priznati 100 bodova (odnosno 200,00 EUR) za sastavljanje podneska od 8. kolovoza 2025. po Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023; u daljnjem tekstu: Tarifa) te po 100 bodova za zastupanje na ročištima održanim 18. rujna 2025., 21. listopada 2025. i 24. ožujka 2026. po Tbr. 9.2. Tarife (ukupno 300 bodova, odnosno 600,00 EUR).

Nadalje, ovaj sud je tužitelju priznao trošak pristupa na dva sastanka radi medijacije (23. studenog 2025. i 10. prosinca 2025.) po 50 bodova (ukupno 100 bodova, odnosno 200,00 EUR), budući da je isti bio potreban za vođenje postupka. Naime, medijacija je provedena po upućivanju suda i u okviru postupka, navedeni trošak ne može se smatrati izvanparničnim, već predstavlja nužan trošak u smislu članka 154. ZPP-a. Sukladno članku 33. Zakona o medijaciji, troškovi medijacije ulaze u parnične troškove, dok se visina nagrade odvjetnika određuje prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Sud je stoga navedeni trošak priznao primjenom Tbr. 35 Tarife, kao trošak sudjelovanja na sastanku na kojem se raspravljalo o pravnim i činjeničnim pitanjima spora.

Kako vrijednost boda iznosi 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife), tužitelju je valjalo priznati ukupno 1.000,00 EUR (protuvrijednost 500 bodova), uvećano za 25% PDV-a (250,00 EUR), odnosno sveukupno 1.250,00 EUR.

28. Nadalje, tom iznosu valjalo je pridodati i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 40,00 EUR, sukladno Tar.br. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/2023).

29. Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupan trošak u iznosu od 1.290,00 EUR (1.250,00 + 40,00) sa zakonskom zateznom kamatom koja koje na taj iznos teče od donošenja ove presude (5. svibnja 2026.) pa do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP-a, po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a za ostale odnose slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

30. Tužitelju nije priznat više traženi iznos od 200,00 EUR (protuvrijednost 100 bodova) s osnove sastava prijedloga za ovrhu, budući mu je taj iznos priznat i dosuđen u dijelu u kojem je održan na snazi platni nalog (točka I. izreke), kao ni više traženi trošak medijacije u ukupnom iznosu od 200,00 EUR (protuvrijednost 100 bodova), odnosno ukupno 400,00 EUR te posljedično trošak PDV-a na taj iznos od 100,00 EUR.

31. Dakle, tužitelju nije priznat više traženi iznos od 500,00 EUR na ime troška postupka, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom IV. izreke ove presude.

U Splitu 5. svibnja 2026.

Sutkinja

Ana Golub Gruić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku

- u spis