REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1166/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužitelja FP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Sury, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Vukina, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vukina & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene 24. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja Ivane Sury, odvjetnice i punomoćnika tuženika Frana Majića, odvjetnika, 5. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 70912468134HH od 11. rujna 2007. potvrđenog kod javnog bilježnika Mire Rubić iz Splita pod poslovnim brojem OV-9260/07 dana 21. rujna 2007. i to odredba čl. 3.1. u dijelu koji glasi: ''Visina kamatne stope određuje se Odlukom o kamatama Banke“, odredba čl. 3.2. u dijelu koji glasi: „... s tim da je kamatna stopa promjenjiva.” i odredba čl. 3.4. u dijelu koji glasi: „Promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje“.

II. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. isplatiti tužitelju CP iznos od 14.530,07 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje teku:

- iznos od 43,43 EUR od dana 27.02.2008.,

- iznos od 58,89 EUR od dana 28.03.2008.,

- iznos od 58,89 EUR od dana 28.03.2008.,

- iznos od 58,89 EUR od dana 29.05.2008.,

- iznos od 58,89 EUR od dana 29.05.2008.,

- iznos od 88,50 EUR od dana 30.07.2008.,

- iznos od 149,58 EUR od dana 28.08.2008.,

- iznos od 149,58 EUR od dana 30.09.2008.,

- iznos od 149,58 EUR od dana 31.10.2008.,

- iznos od 149,58 EUR od dana 31.10.2008.,

- iznos od 168,18 EUR od dana 24.12.2008.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 29.01.2009.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 07.03.2009.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 07.03.2009.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 08.04.2009.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 29.04.2009.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 01.06.2009.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 29.06.2009.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 23.07.2009.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 05.09.2009.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 30.09.2009.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 30.10.2009.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 30.11.2009.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 11.01.2010.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 12.02.2010.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 11.03.2010.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 13.04.2010.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 12.05.2010.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 21.06.2010.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 13.07.2010.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 18.08.2010.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 10.09.2010.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 13.10.2010.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 16.11.2010.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 28.12.2010.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 17.01.2011.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 16.02.2011.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 23.03.2011.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 19.04.2011.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 25.05.2011.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 24.06.2011.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 26.07.2011.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 25.08.2011.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 29.09.2011.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 20.10.2011.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 01.12.2011.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 29.12.2011.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 03.02.2012.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 29.02.2012.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 26.03.2012.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 23.04.2012.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 31.05.2012.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 30.06.2012.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 27.07.2012.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 30.08.2012.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 03.10.2012.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 31.10.2012.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 30.11.2012.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 31.12.2012.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 31.01.2013.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 28.02.2013.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 28.03.2013.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 30.04.2013.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 31.05.2013.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 26.06.2013.,

- iznos od 180,29 EUR od dana 31.07.2013.,

- iznos od 178,78 EUR od dana 08.08.2013.,

- iznos od 178,30 EUR od dana 30.09.2013.,

- iznos od 178,30 EUR od dana 31.10.2013.,

- iznos od 178,30 EUR od dana 30.11.2013.,

- iznos od 178,30 EUR od dana 03.01.2014.,

- iznos od 178,30 EUR od dana 05.03.2014.,

- iznos od 170,88 EUR od dana 21.03.2014.,

- iznos od 168,64 EUR od dana 09.04.2014.,

- iznos od 168,64 EUR od dana 19.05.2014.,

- iznos od 168,64 EUR od dana 02.06.2014.,

- iznos od 168,64 EUR od dana 27.06.2014.,

- iznos od 168,64 EUR od dana 31.07.2014.,

- iznos od 165,50 EUR od dana 25.08.2014.,

- iznos od 156,55 EUR od dana 09.09.2014.,

- iznos od 156,55 EUR od dana 27.10.2014.,

- iznos od 156,55 EUR od dana 02.12.2014.,

- iznos od 156,55 EUR od dana 31.12.2014.,

- iznos od 156,55 EUR od dana 28.01.2015.,

- iznos od 154,22 EUR od dana 28.02.2015.,

- iznos od 147,15 EUR od dana 31.03.2015.,

- iznos od 147,15 EUR od dana 30.04.2015.,

po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja FP radi isplate iznosa od 4.691,89 EUR, zajedno sa zateznim kamatama.

IV. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. naknaditi tužitelju CP parnični trošak u iznosu od 4.117,16 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 5. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika OTP banka d.d. za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.483,02 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 5. svibnja 2026. do isplate.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 8. veljače 2024. tužitelj navodi kako je kao korisnik kredita sklopio s tuženikom kao kreditorom 11. rujna 2007. Ugovor o kreditu broj 070912468134HH, kojim mu je odobren kredit u iznosu od 99.375,00 EUR, a kojim ugovorom se tuženik obvezao staviti na raspolaganje tužitelju navedeni iznos, dok se tužitelj obvezao isti iznos vratiti s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Nadalje navodi kako je odredbama čl. 3.1. i 3.2. Ugovora o kreditu ugovoreno da je tužitelj dužan tuženiku plaćati kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama Odluke banke s time da ista na dan sklapanja ugovora iznosi 6,79% godišnje. Odredbom čl. 3.4. ugovora je ugovoreno kako se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke (tuženika) na čiju primjenu Korisnik kredita (tužitelj) pristaje. Ističe kako su navedene odredbe Ugovora o kreditu ništetne. Upućuje na odredbu čl. 269. st. 2. i čl. 270. Zakona o obveznim odnosima te s tim u vezi navodi kako činidba u pogledu kamatne stope koju je tužitelj bio dužan plaćati tuženiku nije niti određena niti odrediva. Kamatna stopa mijenjala se isključivo jednostranom odlukom tuženika te se o takvoj promjeni nije pojedinačno pregovaralo. Tuženik je svojom jednostranom odlukom mijenjao kamatnu stopu te o istome obavještavao tužitelja samo pisanom obavijesti bez da je za takvu promjenu tražio suglasnost tužitelja, a kojim promjenama je došlo do promjene u mjesečnim anuitetima koje je tužitelj bio dužan plaćati tuženiku, a time i do promjene u prvotno ugovorenom otplatnom planu. Predmetne ugovorne odredbe omogućuju tuženiku da promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a da pri tome nisu precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se vežu promjene, te je time uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, koji promjenu nije mogao predvidjeti, a pravilnost promjene nije mogao provjeriti jer nije imao nikakvih egzaktnih kriterija. Radi se o znatnoj neravnoteži po pitanju prava i obveza između stranaka i to na štetu tužitelja (u ovome slučaju potrošača) jer su predmet ugovora i novčana obveza bitni sastojci ugovora o kojima mora postojati jasan konsenzus između stranaka. Navedeno je u suprotnosti s odredbom čl. 247. ZOO. Odredbe čl. 3.1., 3.2. i 3.4. predmetnog ugovora su u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja koje je jedno od osnovnih načela obveznog prava te je sadržano u odredbi čl. 4. ZOO-a. Odredbe čl. 3.1., 3.2. i 3.4. predmetnog ugovora kojima se određuje promjenjivost kamatne stope je u suprotnosti sa Zakonom o zaštiti potrošača. Poziva se i na sadržaj odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 4. srpnja 2014. poslovni br. Pž-7129/13-4, a u ovome predmetu se radi o takvom istovjetnom slučaju, bez obzira što se predmetna presuda izravno ne primjenjuje na ovaj predmet. Takav je stav potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci od 09.04.2015., poslovni br. Revt-249/14, pri čemu se jasno navodi kako se nepoštene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi odnose na sve ugovore o kreditu, kako u domaćoj tako i u stranoj valuti. Predlaže donijeti presudu kojom se utvrđuju ništetnima odredbe Ugovora o kreditu i to čl. 3.1., čl. 3.2. i čl. 3.4. u dijelu kojima je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama tuženika te kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 19.221,96 EUR sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer nije vidljivo da je tužitelj uplatio iznose na ime dospjelih anuiteta po predmetnom kreditu. Osporava tužiteljevo svojstvo potrošača, kao i da bi se u konkretnom slučaju radilo o potrošačkom ugovoru u smislu Zakona o zaštiti potrošača. Ističe kako presude i utvrđenja iz odluka donesenih u kolektivnom sporu koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/12 nisu primjenjive na ovaj konkretni Ugovor o kreditu u kojem je glavnica vezana uz valutu EUR. Ističe prigovor zastare. Odredbe ugovora o promjenjivosti kamatne stope nisu ništetne jer su dopuštene temeljem čl. 26. Zakona o obveznim odnosima, u skladu su s čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača, jasne su, lako razumljive i uočljive, tužitelj je o istima bio u razumnoj mjeri obaviješten. Ističe kako su se uvjeti na tržištu naknadno nepredvidivo izmijenili i bili su rezultat izvanrednih okolnosti za koje tuženik nije odgovoran niti je na njih mogao utjecati. Temeljem čl. 26. ZOO-a dopušteno je ugovaranje promjenjive kamatne stope. Ugovorne odredbe kojima se ugovara pravo jednostrane izmjene ugovora nisu automatski nepoštene, nego su to samo one takve odredbe koje dopuštaju izmjene bez valjanog razloga ili koje u sebi ne sadrže razlog za izmjenu. Ističe kako je u vrijeme sklapanja ugovora s tužiteljem, na temelju valjanog zakonskog ovlaštenja iz posebnog zakona namijenjenog upravo zaštiti potrošača, Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o potrošačkom kreditiranju, ugovorio promjenjivost ugovorne kamate. Smatra da iz odredbi čl. 3.1., čl. 3.2. i čl. 3.4. nedvojbeno i lako razumljivo proizlazi da se radi o kamatnoj stopi koja se može promijeniti, obzirom na riječ „promjenjiva“. Kada i koliko će se promijeniti kamatna stopa kroz godine koje dolaze nitko nije mogao sa sigurnošću tvrditi. Osporava visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu parničnog troška, zajedno sa zateznim kamatama.

3. Podneskom od 27. kolovoza 2025. tužitelj je smanjio svoj zahtjev radi isplate u odnosu na onaj postavljen u tužbi. Smanjenje tužbenog zahtjev djelomično je povlačenje tužbe u smislu odredbe čl. 193. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP). Kako je za isto potreban pristanak tuženika, a tuženik se u podnesku od 12. rujna 2025. usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe, to je ovaj sud odlučivao o zahtjevu tužitelja kako je bio postavljen u tužbi.

4. Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu od 11. rujna 2007. (list 10-23), amortizacijski plan (list 24-28), obavijest o dospijeću obroka i redovne kamate (list 29-35), promet po računu (list 36-64), obavijesti o izmjenama kamatnih stopa (list 79-108), Ugovor o kupoprodaji nekretnine (list 121-125), izveden je dokaz slušanjem tužitelja (list 132-133), financijskim vještačenjem po vještaku mr. sc. Zrinku Ručeviću (list 139-145).

5. Temeljem tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a ovaj sud našao tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim.

6. Između stranaka nije sporno da su zaključile Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška], podul. 5 k. o. [katastarska općina] dana 11. rujna 2007. (dalje: Ugovor o kreditu), a kojim Ugovorom o kreditu je tuženik, kao Banka (kreditor), tužitelju, kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 99.375,00 EUR. Sporno je, jesu li odredbe ugovora kojima je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva i da se mijenja sukladno Odluci o kamatama banke, da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje, nepoštene odredbe i slijedom toga ništetne kao i visina tužbenog zahtjeva koja predstavlja razliku u obračunu anuiteta do koje je došlo radi primjene takvih odredbi ugovora.

7. Uvidom u predmetni Ugovor o kreditu utvrđeno je da je odredbom čl. 3.1. ugovoreno da se visina kamatne stope određuje Odlukom o kamatama banke. Odredbom čl. 3.2. ugovoreno je da je kamatna stopa promjenjiva, a odredbom čl. 3.4. ugovoreno je da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje

8. U svom iskazu tužitelj navodi kako je podigao stambeni kredit. U razgovoru s djelatnikom banke rečeno mu je da je kamatna stopa promjenjiva. Na njegovo pitanje u kojoj se mjeri ista može mijenjati, rečeno mu je da to može biti neznatno, zanemarivo. Da mu je i pojašnjeno o čemu ovisi promjena kamatne stope to bi za njega, a s obzirom na struku, bilo nemoguće razumjeti. Zbog toga što mu je rečeno da promjena kamatne stope može biti neznatna, odnosno zanemariva, nije očekivao da bi ista mogla rasti za gotovo 50%. Zbog toga mu je anuitet kredita porastao sa 750,00 EUR na 1.150,00 EUR. Novcem od kredita kupio je stan u kojem je živio sa svojom obitelji. Osobno je otplaćivao kredit. Prodao je stan, jer više nije mogao podmirivati anuitete kredita. Jedanaest mjesečnih obroka prije zaključenja tog ugovora platio je kupac nekretnine, ali u njegovo ime i za njegov račun. Taj kredit se još uvijek otplaćuje. Nekoliko puta se interesirao u vezi prijevremene otplate kredita. Međutim, izračun preostalog duga bio je za 4.500,00 ili 5.000,00 EUR veći nego prema otplatnom planu koji je dobio prilikom sklapanja ugovora. Kući su mu dolazile pisane obavijesti o povećanju kamatne stope. Zvao je banku, ali ništa nije postigao. Ugovor o kreditu je solemnizirao kod javnog bilježnika, koji mu nije ništa govorio o kamatnoj stopi već uglavnom o posljedicama u slučaju neuredne otplate kredita. Nije mogao pregovarati o ugovornim odredbama, dobio je gotovo ugovor na potpis. Stan koji je kupio kreditom nikad nije iznajmljivao. U vrijeme sklapanja ugovora o kreditu imao je trgovačko društvo Domovila d.o.o., a bio je vlasnik i direktor. Firma se bavila graditeljstvom.

9. Sud je povjerovao iskazu tužitelja jer je iskazivao uvjerljivo i iskreno, a njegov iskaz nije u suprotnosti s drugim izvedenim dokazima.

10. Ugovorna kamata sadržajno je naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, a sve u vrijeme i na način kako je to ugovoreno. Stoga ugovorena kamata kao takva mora biti određena odnosno odrediva, sve imajući u vidu odredbu čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05 – dalje: ZOO).

11. Međutim, sporne odredbe čl. 3.1., čl. 3.2. i čl. 3.4. Ugovora o kreditu ne sadrže podatke na temelju kojih bi se moglo zaključiti na koji način tuženik izračunava kamatnu stopu pa samim time ni jasne podatke o tome pod kojim uvjetima se ta kamatna stopa mijenja. Stoga tužitelj na temelju tako neodređenih uvjeta promjene kamatnih stopa nije mogao usporediti uvjete promjene kamatne stope tuženika s uvjetima promjene kamatne stope drugih banaka niti je mogao pratiti uvjete promjene kamatne stope pa time ni ocijeniti opravdanost povišenih kamatnih stopa u trenutku njihova povišenja. Sporne odredbe Ugovora o kreditu ne sadrže jasne uvjete promjene ugovorene promjenjive kamatne stope, a koje bi bile razumljive prosječnom potrošaču.

12. Ugovor o kreditu je dvostrani pravi posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja, načelo zabrane zlouporabe prava. Unošenje u Ugovor o kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope, točnije ugovorne odredbe prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema odlukama kreditora, tuženik je mogao postupiti kako je htio tj. savjesno i nesavjesno te je isto u suprotnosti s navedenim načelima obveznog prava jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa, korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca. Navedeno stoga što je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u predmetnom Ugovoru o kreditu bila takva da je na temelju nje tužitelj - potrošač jedino mogao znali koliko je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora o kreditu, dok on ni približno nije mogao cijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kamatna stopa kretati.

13. I iz iskaza tužitelja proizlazi da mu prilikom zaključenja ugovora nije pružena informacija od strane tuženika o mogućim kretanjima te kamatne stope tijekom trajanja ugovora, kao niti o parametrima koji bi na to utjecali.

14. Dakle, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva niti je bila određena, a niti odrediva. Kako se radi o ugovornim odredbama čiji sadržaj prosječnom potrošaču objektivno nije bio, niti je mogao biti razumljiv pa stoga takve ugovorne odredbe uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovore strane u odnosu na banku - trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu savjesnosti i poštenja, načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava.

15. Kako su odredba o ugovornoj kamati koja je promjenjiva u skladu s odlukom tuženika te odredba kojom je ugovoreno da korisnik kredita bezuvjetno pristaje da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama tuženika, nepoštene, to su u smislu odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 79/2007) te ugovorne odredbe ništetne.

16. Odredbe u Ugovoru o kreditu koje se odnose na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile su lako uočljive te je bilo jasno naznačeno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a koja se mijenjala odlukom banke, dakle te ugovorne odredbe bile su jasne. Međutim te odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu bile razumljive potrošačima, što je potvrdio i tužitelj u svom iskazu. Iz Ugovora proizlazi samo to da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke. Ne navode se kriteriji za promjenu, već se promjena visine stope veže samo za odluku banke, a da li to možda podrazumijeva i primjenu nekih kriterija u samom ugovoru nije navedeno.

17. Sukladno čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Prema tome, a s obzirom na sadržaj ugovornih odredbi kojima je regulirana ugovorena kamata, kako je to već naprijed navedeno, sud nalazi da ima mjesta ocjeni njihove poštenosti u smislu citirane odredbe ZZP-a.

18. Razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovara morali su na transparentan način biti navedeni u Ugovoru o kreditu tako da tužitelj na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlazi. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba i ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja – banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja jer dolazi do situacije da banka jednostrano određuje obvezu tužitelju koju promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Navedeno upućuje da se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate), što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Valja reći da ZZP, a isto tako ni ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu da li je pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja, a koje načelo je sadržano u odredbi čl. 4. ZOO-a kojim je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tome vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa.

19. Prema odredbi čl. 98. ZZP-a prilikom ocjene da li je određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, samim time odredbu Ugovora o kreditu koju koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez naprijed formiranog čvrstog kriterija za promjenu protivna je načelu savjesnosti i poštenja.

20. Nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovorima o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva – načela savjesnosti i poštenja u konkretnom slučaju. Kako tuženik u ugovoru u kojem koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope nije odredio referentnu stopu, a imajući u vidu da u vrijeme zaključenja ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati elemente za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, a vodeći računa o načelu savjesnosti i poštenja trebala odrediti elemente za koje se veže promjena i način njihove primjene. Umjesto toga banka je tužitelju kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravan položaj, odredbe koje prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

21. Iako presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014., koja je u tom dijelu potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. nema učinak na predmetni Ugovor o kreditu zaključen u kunama, sud smatra bitnim za istaknuti, a obzirom da se radi o identičnim ugovornim odredbama koje su razmatrane u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, kao i u ovom postupku, da je VSRH u toj odluci naveo kako je terminologija koja se koristi u odlukama banaka, uključujući tu i dio koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i način njezinog obračuna "visoko stručna" i kao takva razumljiva isključivo onim osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu te koje se bave bankarskim poslovanjem. Za prosječnog potrošača ovakva terminologija je apsolutno nerazumljiva.

22. Tako se u navedenoj odluci navodi da banke kao legalne novčarske institucije čiji je krajnji cilj ostvarivanje zarade imaju legitimno pravo da u ugovorima o kreditu ugovaraju promjenjivu kamatnu stopu, koja je s aspekta isplativosti njihovog poslovanja nužnost (posebno kada se radi o Ugovorima o kreditu koji se sklapaju na duže vremensko razdoblje), a sve s obzirom na brojne ekonomske čimbenike koji izravno ili neizravno utječu na određivanje njezine visine. Međutim isto tako banke kao dobri i odgovorni gospodarstvenici trebaju imati drugačiji pristup prema potrošačima prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope. Banke, a tako i tuženik, kao visoko specijalizirane novčarske ustanove čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", dužni su nudeći svoje proizvode maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o tim poslovima prosječnog potrošača je toliko superiorno da je nemjerljivo. Upravo zato je tuženik bio dužan tužitelja ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, što međutim tuženik tijekom postupka niti ne tvrdi da je učinio na valjan način, zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva potrošačima ostala potpuno nerazumljiva.

23. Prilikom ocjene poštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi primjenom odredbi ZZP-a, treba se osvrnuti i na odredbe koje se navode u Direktivi 93/13/EEZ, a čije područje primjene su i ugovori o kreditu s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom. Prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje, navodi se kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge, bez obavijesti u slučaju valjanog razloga, pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

24. Slijedom izloženog, uvažavajući stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao relevantan i u ovom predmetu, a s obzirom na sadržaj ugovornih odredbi koje tužitelj predlaže utvrditi ništetnima, sud smatra kako su nerazumljive odredbe vezane za promjenjivu kamatnu stopu u čl. 3.1., čl. 3.2. i čl. 3.4. Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka te su samim time nepoštene pa je sukladno tome u tom dijelu ugovor ništetan, kako je to već i navedeno, a primjenom odredbe čl. 102. st. 1, u vezi s čl. 96. i 97. ZZP-a, to tim više što je ugovor unaprijed formuliran od strane tuženika, a tužitelj nije imao utjecaja na njegov sadržaj.

25. Uzevši u obzir okolnosti sklapanja ugovora, odnosno s tim u vezi, izostanak pojedinačnih pregovora, sud zaključuje je da je na štetu potrošača, tužitelja, ugovornim odredbama znatno narušena ravnoteža u pravima i obvezama stranaka i da je ta znatna neravnoteža suprotna načelu savjesnosti i poštenja, slijedom čega su i uslijed navedenih okolnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ugovornih kamata nepoštene, a time i ništetne (tako i VSRH u odluci broj Rev 210/2023-2 od 20. rujna 2023.).

26. Prema odredbi čl. 1111. ZOO-a, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

27. Radi utvrđenja iznosa koji je tužitelj platio tuženiku, a temeljem ništetnih ugovornih odredbi, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku mr. sc. Zrinku Ručeviću.

28. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. studenog 2007.) do konca izračuna (1. travnja 2015.), a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 14.530,07 EUR.

29. Sud je nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvatio jer je isti obrazložen, jasan i neproturječan te u skladu s ostalim izvedenim dokazima. Uostalom stranke nalazu i mišljenju nisu prigovarale.

30. Imajući u vidu naprijed izloženo, prihvaćen je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 14.530,07 EUR, dok je za iznos od 4.691,89 EUR tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

31. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnim, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužitelju. Ugovaranjem promjenjivosti kamatne stope na način kako je to navedeno u predmetnom Ugovoru o kreditu, tuženik je sam propustio tužitelja upoznati s parametrima koje je primjenjivao, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezne kamate tužitelju su priznate od dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa.

32. Odluka o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. srpnja 2015. temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. na odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22.) i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 156/22), a od 1. siječnja 2024. do isplate na odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.)

33. Iz Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o stambenom kreditu, a sklopio ga je tužitelj kao fizička osoba. Iz iskaza tužitelja, kojeg je sud u cijelosti prihvatio, proizlazi da je kredit iskorišten za kupnju nekretnine – stana u kojem je živio sa svojom obitelji. Dakle, ne proizlazi da bi kredit bio korišten u svrhu obavljanja bilo kakve poslovne djelatnosti. Na takav zaključak suda ne utječe ni okolnost da je tužitelj u vrijeme zaključenja ugovora bio vlasnik i direktor trgovačkog društva, budući da je tužitelj stan kupio upravo za potrebe stanovanja te ga je na taj način i koristio. Stoga sud zaključuje da tužitelj ima svojstvo potrošača, a da je predmetni ugovor potrošački ugovor.

34. Nije osnovan ni istaknuti prigovor promašene aktivne legitimacije. Prema iskazu tužitelja, tužitelj je osobno otplaćivao kredit. Pojedine uplate koje je izvršio kupac stana, a o čemu je iskazivao tužitelj, izvršene su u njegovo ime i za njegov račun, a prema njihovom dogovoru te su iste izvršene u svrhu otplate predmetnog kredita pa tužitelj ima pravo potraživati preplaćene iznose od tuženika u ovom postupku.

35. Zaključno se ističe da je neosnovan tuženikov prigovor zastare. Potraživanje tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 255. ZOO- a. Kako se radi o restitucijskom zahtjevu temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20), odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude, jer je ovom presudom odlučeno o ništetnosti odredbi čl. 3.1., čl. 3.2. i čl. 3.4. Ugovora o kreditu, to zastarni rok propisan čl. 225. ZOO-a od pet godina nije protekao (tako i VSRH u odlukama Rev 953/2020-2 od 11. siječnja 2023. i Rev 210/2023-2 od 20. rujna 2023.

36. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. 2. i čl. 155. ZPP, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje: Tarifa). Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe u visini 250 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, sastava podnesaka od 10. svibnja 2024., 27. kolovoza 2025. i 15. listopada 2025. u visini 250 bodova za svaki podnesak prema Tbr. 8/1 Tarife, sastava podnesaka od 5. studenog 2024. i 15. travnja 2025. u visini 25 bodova za svaki podnesak sukladno Tbr. 8/4 Tarife, zastupanja na ročištima 5. studenog 2024., 10. travnja 2025. i 24. ožujka 2026. u visini 250 bodova za svako ročište prema Tbr. 9/1 Tarife te trošak zastupanja na ročištu radi objave presude u visini 50 bodova (Tbr. 9/3 Tarife), odnosno 1850 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR prema Tbr. 54. Tarife (3.700,00 EUR), uvećano za 25% PDV-a (925,00 EUR), sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 119,34 EUR i na presudu u iznosu od 238,68 EUR, ukupno iznosi 4.983,02 EUR.

37. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a sud utvrđuje da je tužitelj u pogledu visine uspio sa 75,59% svog zahtjeva. Tužitelj je u pogledu osnove uspio sa 100% svog zahtjeva pa ukupan postotak uspjeha tužitelja u ovom postupku iznosi 87,80%, dok je tuženik uspio sa 12,20%. Kad se od postotka tužitelja koja je u većoj mjeri uspio u sporu oduzme postotak tuženika koji je u manjoj mjeri uspio u sporu, tada se utvrđuje da je preostali postotak 75,60%.

38. Sukladno uspjehu tužitelja u sporu pripada mu pravo na naknadu navedenih troškova u iznosu od 3.767,16 EUR kojem iznosu valja pribrojiti trošak vještačenja u iznosu od 350,00 EUR, koji je tužitelju dosuđen u cijelosti jer je isti bio neophodan za predmetni postupak.

39. Na tako ukupno dosuđeni parnični trošak u iznosu od 4.117,16 EUR tužitelju su dosuđene i zatezne kamate koje teku od 5. svibnja 2026. do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.).

40. Uslijed navedenog odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.483,02 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od donošenja ove presude do isplate.

41. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 5. svibnja 2026.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Punomoćnici tužitelja

2. Punomoćnici tuženika