REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

Poslovni broj: Povrv-127/2019-27

U I M E  R E P U B L I K E H R V A T SK E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu ovog suda Duji Karamanu, u pravnoj stvari tužitelja odvjetnik Mislav Balić iz Splita, Vinkovačka 31, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Ivanu Ćosiću, odvjetniku u Imotskom, protiv tuženika OGO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ovrhe, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 23. veljače 2026., na ročištu za objavu 5. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi Ovrv-56/2016 od 26. siječnja 2016. po javnom bilježniku u Splitu, Iliji Šariću te se nalaže da OGO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] , kao tuženik, tužitelju odvjetniku Mislavu Baliću, OIB: [osobni identifikacijski broj] namiri novčanu tražbinu u iznosu od 331,81 EUR (tristotridesetjedan euro i osamdesetjedan cent) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamata koje teku od 26. studenog 2015. po kamatnoj stopi koja se od dospijeća do 31.12.2022 određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1.1.2023 do 30.12.2023 po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena (u ostalim odnosima), a od 31.12.2023 do namirenja stopa zateznih kamata određena je za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate odnosno namirenja.

II/ Nalaže se tuženiku OGO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužitelju odvjetnik Mislav Balić iz Splita, Vinkovačka 31, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi i isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 184,73 EUR (stoosamdesetčetiri eura i sedamdesettri centa) na koji iznos teku zakonske zatezne kamate od 5. svibnja 2026. pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tr i postotna poena (u ostalim odnosima) tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate odnosno namirenja, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem Ovrv-1391/2016 od 31. svibnja 2016., odlučujući o pravovremenom i dopuštenom prigovoru ovršenika ( u daljnjem tekstu tuženika), stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u Splitu, Ilije Šarića, pod poslovnim brojem Ovrv-56/2016 od 26. siječnja 2016. u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su sve provedene ovršne radnje te je odlučeno nastaviti postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2.Tužitelj kao ovrhovoditelj u prijedlogu za ovrhu od 26. siječnja 2016. na temelju vjerodostojne isprave navodi da potražuje od ovršenika sada tuženika na temelju računa broj 75/15 iznos od ukupno 331,81 eura eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana izdavanja računa.

2.1.Uz prijedlog za ovrhu tužitelj je dostavio račun broj 75/Pos1/2 od 26. studenog 2015.

3.U prigovoru protiv rješenja o ovrsi, ovršenik sada tuženik navodi da ne duguje navedeni iznos tužitelju i da mu nije dostavljen zakoniti račun za navedene odvjetničke usluge, a koje nisu ni izvršene, a niti je on bio obaviješten o radnjama tužitelja. Također ističe da je rješenje o ovrsi nezakonito i neuredno kao i da je provedba ovrhe po istome nemoguća.

4. Postupajući sukladno odredbi članka 461.a ZPP-a tužitelj je 19. svibnja 2021. dostavio podnesak (listovi 19-31 spisa) u kojem je iznio dokaze na kojima je temeljio svoj tužbeni zahtjev.

5. Odredbom članka 461.a stavka 7. ZPP-a određeno je da je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz stavka 6. ovoga članka iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave.

6. Nakon nekoliko neuspjelih dostava poziva za pripremno ročište, tuženiku je putem sudskog dostavljača uručen poziv za pripremno ročište koje se održalo 28. siječnja 2026., a prije kojeg je isti telefonskim putem opravdao svoj nedolazak i da će očitovati pisanim putem.

6.1. Od Općinskog suda u Splitu pribavljen je spis tog suda pod posl. br. K -112/21, međutim uvidom u isti utvrđeno je da se ne odnosi na parnične stranke. Sud je u dokaznom postupku uvidom u e-spis, i to u predmete Općinskog suda u Splitu pod posl. br. K-1192/2012 i Kv-242/2014 utvrdio da je tužitelj u navedenim postupcima zastupao tuženika, odnosno bio njegov branitelj.

6.2. Tuženik tijekom postupka nije poslao pisano očitovanje niti je doveo u pitanje osnovanost potraživanja tužitelja po osnovi zastupanja u naveden im kaznenim postupcima, međutim, prigovorom zaprimljenim kod javnog bilježnika osporava i osnov i visinu potraživanja tužitelja.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je potraživanje tužitelja prema tuženiku po osnovi po osnovi zastupanja u kaznenom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem K-1192/2012 (Kv-242/2014) u iznosu od 331,81 eura sa zakonskim zateznim kamatama, kao i troškove ovog parničnog postupka.

8. Među strankama je sporan osnov i visina potraživanja tužitelja.

9. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: račun broj 75/Pos1/2, popis troška osuđenika od 26. studenog 2015., žalbu osuđenika od 3. ožujka 2016.protiv rješenja Općinskog suda u Splitu Kv- 242/2014, podnesak osuđenika od 24. travnja 2014., zahtjev za obnovu postupka od 24. travnja 2014. protiv presude br. K-1192/2012.

10. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj uz prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave dostavio račun broj 75/Pos1/2 od 26. studenog 2015. (list 4 spisa) u kojem je u rubrici naziv robe/usluge navedeno troškovi zastupanja u predmetu Općinskog suda u Splitu, poslovni broj K-1192/12 iznos 2.500,00 kuna, što preračunato u važeću valutu iznosi 331,81 eura. Tuženik je naznačen kao OGO.

11. Potrebno je naglasiti da iz stanja spisa proizlazi da se upozorenje iz odredbe čl. 31. st. 3 OZ-a nalazi na računu.

12. Prema pravnom shvaćanju ovog suda u pogledu računa na temelju kojeg je podnesen prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave/sada tužba, ističe se da je račun jednostrana isprava koja predstavlja samo poziv dužniku na plaćanje, a ne i dokaz o izvršenoj usluzi. Račun je jednostrani akt poslovnog subjekta - knjigovodstvena isprava iz članka 8. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ broj: 78/15, 134/15 i 120/16, 82/23, 85/24), a ne javna isprava iz članka 230. stavka 1. ZPP- a, kojom se dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Dakle, valja zaključiti da su računi jednostrane isprave kojima vjerovnik novčane obveze poziva dužnika na plaćanje. Međutim, premda oni predstavljaju vjerodostojne isprave, kad tuženik kao dužnik osporava postojanje poslovnog odnosa s tužiteljem kao vjerovnikom, tužitelj mora dokazati postojanje tog odnosa i ispun jenje svoje ugovorne obveze. Imajući u vidu izneseno, u konkretnom slučaju, je bilo potrebno utvrditi i to pravilima o teretu dokazivanja (arg. iz članka 219. i članka 221.a ZPP -a) postojanje poslovnog odnosa iz kojeg proizlazi utužena tražbina na strani tužitelja jer, kako je izneseno - svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su za nju povoljne i na kojima zasniva svoje zahtjeve. Odredbom čl. 230. st. 1. ZPP-a propisano je da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti, te isprava koju je u takovom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenom na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. I prema stavu Vrhovnog suda, izraženom u spisu Rev-977/2016 od 19. studenog 2019., zauzet je stav da je račun kao jednostrani akt poslovnog subjekta, odnosno kao knjigovodstvena isprava koju taj poslovni subjekt izdaje isključivo zbog svog odnosa sa drugim subjektom a prema kojem osoba kojoj on naloži zaračunava drugom subjektu isporučena dobra i obavljene usluge, samo u naznaci kojoj je sam izdavatelj naznačio (potvrdio), nema u odnosu na sadržaj takve potvrde plaćenog značaj javne isprave u smislu odredbe čl. 230. ZPP-a; određena isprava ima značaj javne isprave samo u dijelu u kojemu je donesena u odnosu na specifičnost poslova iz nadležnosti tijela koje ju je izdalo.

13. Dakle, u konkretnom slučaju se kroz ovaj postupak mogla utvrđivati činjenica istinitost sastavljenog računa, odnosno dokazivati istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, no ono što je relevantno je da je nastavno na navedeno bilo potrebno utvrditi je li tužitelj poduzeo sve radnje za koje je potom izdao račun u ovom slučaju temeljem Ugovora o nalogu, odnosno utvrditi postojanje obveznopravnog odnosa i ispunjenje ugovorne obveze. Pravilno tužitelj navodi da je punomoć u svojoj pravnoj prirodi Ugovor o nalogu, te da se u smislu odredbe čl. 763.st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 35/05, 41/08,125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 dalje ZOO) ugovorom o nalogu obvezuje se i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove. Sukladno odredbi čl. 776. st. 1. dalje ZOO-a) ako nije drukčije ugovoreno, nalogodavac je dužan isplatiti nalogoprimcu naknadu nakon obavljenog posla, odnosno odvjetnik obračunava nagradu za svoj rad kada ispuni nalog stranke u cijelosti, a to bi bilo pravomoćno okončanje postupka kada dospijeva naplata odvjetničke usluge. Naplata odvjetničke usluge dospijeva pravomoćnim okončanjem parničnog ili ovršnog postupka ukoliko se provodi, otkazom punomoć i, opozivom punomoći ili raskidom ugovora o zastupanju. Iz stanja spisa ne proizlazi da je tužitelj s tuženikom zaključio Ugovor o odvjetničkom zastupanju u smislu odredbe Tbr. 43. važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne nov ine br., 138/2023), a temeljem navedene Tarife Tbr. 52. Odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade, a vrijednost boda se obračunava prema vrijednosti boda u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade. Odredbom čl. 18. st. 1. Zakona o odvjetništvu (Narodne novine, broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09 i 18/11, 126/21 dalje ZO) propisano da odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u vezi s obavljenim radom sukladno Tarifi koju utvrđuje i donosi Komora. U Glavi XVI. je regulirana primjena Tbr. 48. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022, 138/2023) te je propisano da naplata odvjetničke usluge u svim postupcima, osim kaznenim ili prekršajnim, dospijeva okončanjem ovršnog postupka ili pravomoćnim okončanjem postupka ukoliko se ne provodi ovrha, otkazom punomoći, opozivom punomoći ili raskidom ugovora o zastupanju.

13.1. Posebno se ukazuje na Tbr. 52. stavak 6. kojim je propisano da ukoliko odvjetnik ne izda račun stranci nakon obavljene radnje, u kaznenim i prekršajnim postupcima odvjetnička nagrada dospijeva pravomoćnim okončanjem postupka, opozivom punomoći, otkazom punomoći ili raskidom ugovora.

14. Sukladno iznesenom, tužitelj je bio dužan dokazati istinitost tvrdnji da je izvršio usluge opisane u utuženom računu. Pravila o teretu dokaza su u osnovi pravila materijalnog prava koje je mjerodavno za ocjenu o osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva.

15. Uvidom u dostavljenu dokumentaciju, kao i uvidom u navedeni kazneni predmet putem e-spis programa, utvrđeno je da su radnje iz specifikacije troškova po osnovi zastupanja tuženika od strane tužitelja u kaznenom postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-1192/2012 (Kv-242/2014) obavljene, odnosno tužitelj kao branitelj okrivljeniku/osuđeniku (ovdje tuženiku) je pružio navedene odvjetničke usluge.

16. Razvidno je i prema popisu troška osuđenika od 26. studenog 2015. (list 20 spisa) da su navedene radnje: uvid u spis K- 1192/12, zahtjev za obnovu kaznenog postupka od 24.04.2014.g., sastav podneska od 24.04.214.g., sastav žalbe osuđenika od 03.03.2016.g., pismo stranci od 14.06.2016.g., što sveukupno uz PDV iznosi 5.750,00 kuna, te je posebno navedeno da trošak "Po računu" iznosi 2.500,00 kuna.

17. Člankom 775. ZOO-a propisano je da, ako drugačije nije ugovoreno, nalogodavac duguje naknadu u uobičajenoj visini, a ako o tome nema običaja, onda pravičnu naknadu s tim da je prema članku 776. stavak 1. ZOO-a, ako nije drugačije ugovoreno, nalogodavac dužan isplatiti nalogoprimcu naknadu nakon obavljenog posla. Odredbom članka 65. stavka 1. ZOO-a je propisano je da na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je, dok je odredbom st. 2. istog članka propisano da za ispunjenje obveze dužnik odgovora cjelokupnom svojom imovinom. Odredbom članka 9. ZOO-a propisano je da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njeno ispunjenje.

18. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, utvrđeno je da je između stranaka sklopljen ugovor o nalogu, pri čemu je tužitelj kao odvjetnik, te kao nalogoprimac u zastupanju poduzimao radnje, određene poslove, za račun nalogodavca ovdje tuženika u iznosu od 331,81 eura.

19. Dakle, izvor obveze, pravna osnova predmetnog potraživanja, ugovor o nalogu sklopljen je potpisom punomoći, a sve zajedno sa Tarifom o nagradama i naknadi za rad odvjetnika uz dostavljeni račun prikazuje obvezu nastalu temeljem nesporno obavljenih radnji tužitelja u korist tuženika u predmetu Kv-1192/2012(Kv-242/2014).

20. Dakle, nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. ZPP-a sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan. Zbog svega navedenog, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u dosuđenom iznosu skupa s pripadajućim zateznim kamatama. Zakonske zatezne kamate pripadaju tužitelju u smislu odredbe članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a.

21. Zbog svega navedenog, trebalo je održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ilije Šarića iz Splita pod poslovnim brojem Ovrv- 56/2016, od 26. siječnja 2016. u dijelu kojim je određena obveza tuženiku na isplatu iznosa od 2.500.00 kuna, odnosno u važećoj valuti 331,81 eura i odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I., a budući da je ovaj postupak započeo prijedlogom za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave, te je temeljem prigovora ovršenika rješenje o ovrsi ukinuto u dijelu kojim je određena ovrha, a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, pa je trebalo, u skladu s odredbom čl. 451. st. 3. ZPP-a odlukom o glavnoj stvari odlučiti da li se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida.

22. Prema Zaključcima sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. godine u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i 155. ZPP - a. Obistinjeni trošak tuženiku u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife se odnosi se za pristupe ročištu od 28. siječnja 2026. i 23. veljače 2026. u iznosu od po 50,00 eura uvećano za PDV iznosi 125,00 eura, što uz trošak ovršnog postupka (59,73 eura) daje ukupni iznos 184,73 eura.

24. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Imotski, 5. svibnja 2026.

S u d a c

Duje Karaman

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu. Žalba se može izjaviti samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP -a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA

1. Pun. tužitelja

2. tuženik