K-1191/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Gordanu Tonkoviću kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Helene Škomrlj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Gorana Andrića, zbog kaznenog djela neisplate plaće iz članka 132. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – u daljnjem tekstu KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, broj: KO-DO-4869/2020 od 6. studenog 2020., nakon javno provedene rasprave održane u prisutnosti okrivljenika Gorana Andrića i zamjenice Općinske državne odvjetnice u Splitu GR, **.**.2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Temeljem članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26 dalje ZKP/08) kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Splitu od 14. prosinca 2020, broj: K-1191/2020 stavlja se izvan snage.

II. Okrivljenik: GORAN ANDRIĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin G i U, rođen **.**.1975. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, pismen, zaposlen, zapovjednik broda, srednje stručne spreme, u izvanbračnoj zajednici, otac četvero djece, od toga dvoje maloljetno, srednjeg imovnog stanja, kazneno neosuđivan,

k r i v  j e

što je, u razdoblju od 10. lipnja 2019. do 10. rujna 2019., u [adresa], u sjedištu svojeg obrta " [obrt]", u obračunske liste o isplati plaće za mjesece srpanj, kolovoz i rujan 2019., zaposleniku UR s kojim je dana 7. lipnja 2019. sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme, nije unosio točne podatke za obračun plaće, već je u istima kao osnovicu plaće naveo iznos od 3.750,00 kuna bruto, kako je i dogovoreno sklopljenim ugovorom o radu, iako je s UR dogovorio mjesečnu plaću u iznosu od 2.000,00 eura, pri čemu je dio plaće isplaćivao na tekući račun, a preostali iznos na ruke, što nije u potpunosti učinio jer mu za navedeno razdoblje nije isplatio plaću u iznosu od 1.200,00 eura,

dakle, dao netočne podatke za određivanje plaće i na taj način djelomično isplaćivao plaću,

čime je počinio kazneno djelo protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja - neisplatom plaće – djelo opisano u čl. 132. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, dalje KZ/11), a kažnjivo po čl. 132. st. 1. istog Zakona.

III. Temeljem članka 132. stavak 1. KZ/11 okrivljeni se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 8 (OSAM) MJESECI

pa se temeljem članka 56. KZ/11 okrivljenom

izriče

UVJETNA OSUDA

na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci na koju je okrivljeni osuđen, neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

IV. Temeljem čl. 158. st. 2. ZKP/08 oštećeni se sa postavljenim imovinsko pravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

V. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 1. i stavak 2. točka 6. ZKP/08 nalaže se okrivljeniku Goranu Andriću da u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude nadoknadi troškove kaznenog postupka u iznosu od 600,00 eura (šestoeura) uplatom u korist državnog proračuna Republike Hrvatske.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podnijelo je ovom sudu optužnicu, broj: KO-DO-4869/2020 protiv okrivljenika Gorana Andrića zbog kaznenog djela neisplate plaće iz članka 132. stavak 1. i 2. KZ/11. U optužnici je bilo predloženo da se temeljem članka 540. ZKP/08 presudom izda kazneni nalog protiv okrivljenika.

2. U smislu članka 541. ZKP/08 sud je presudom od 14. prosinca 2020., broj: K- 1191/2020 izdao kazneni nalog protiv okrivljenika.

2.1 Okrivljeni Goran Andrić je osobno podnio prigovor protiv presude kojom je izdan kazneni nalog, radi čega je temeljem članka 544. stavak 1. ZKP/08 trebalo staviti izvan snage presudu kojom je izdan kazneni nalog.

3. Očitujući se o optužbi na raspravi, okrivljeni Goran Andrić izjavio je kako se ne smatra krivim za inkriminirano kazneno djelo. S obzirom na takvo očitovanje o optužbi, sud je pristupio izvođenju dokaza.

4. U dokaznom postupku na raspravi održanoj 22. travnja 2026. pročitani su i pregledani sljedeći dokazi: promet za račun UR za razdoblje od 01. listopada 2019. do 31. prosinca 2019. (list spisa 15), preslik isplata (list spisa 16), potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Ispostave Brač Klasa: 031-04/20-03/6, Urbroj: 341-18-05/8-20-1120 od 13. veljače 2020. (list spisa 17-19), dokumentacijski list pregleda u ambulanti od 10. rujna 2020. (list spisa 20), izjava ovjerena kod javnog bilježnika Dinka Martinovića pod brojem: OV-6026/2019 od 23. prosinca 2019. (list spisa 27), ugovor o radu na određeno vrijeme od 07. lipnja 2019. (list spisa 42-44), obračuni plaće za mjesece lipanj, srpanj, kolovoz i rujan 2019. (list spisa 45-48), obrazac eM-1P-prijava o početku osiguranja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list spisa 49-50), promet za račun UR (list spisa 51-52), zapisnik o ispitivanju svjedoka-žrtve UR od 04. rujna 2020. (list spisa 68-69), zapisnik o ispitivanju svjedoka ER od 19. listopada 2020. (list spisa 77-80). Na raspravi održanoj 28. siječnja 2026. proveden je dokaz saslušanjem svjedoka UR ([adresa]) (list 142-143), na raspravi održanoj 28. listopada 2025. proveden je dokaz saslušanjem svjedoka HR (list 129-130), dok je na raspravi održanoj 25. rujna 2025. proveden dokaz saslušanjem svjedoka ER (list 121-122). Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika.

5. U svojoj obrani na raspravi održanoj 22. travnja 2026. okrivljeni je u bitnome kazao kako 36 godina radi u brodarstvu i u sklopu tog posla susreo je svakakve ljude, ali na ovako nešto kao što je UR nije naišao. Nikada nije imao problema sa svojim radnicima. Danas se točno sjeća prvog kontakta sa UR, sjeća se da je brod bio na remontu na otoku Pašmanu, a UR telefonski ga je kontaktirao i tom prilikom mu je kazao da je kuhar i da ima diplomu. S obzirom na iskustvo pozvao ga je na usmeni razgovor, on je došao, popričali su jedno deset do petnaest minuta, a očekivao je da će mu dostaviti diplomu na koju se pozivao, ali on to nije nikada uradio. Kako je brod morao napustiti brodogradilište, bio je doveden u stisku s vremenom te je pozvao UR telefonom i izvijestio ga da počinju raditi, da dođe prije početka sezone kako bi probali njegovih par jela. Pozvao je nekoliko svojih ljudi na to testiranje i hrana nije bila zadovoljavajuća, ali on ga je doveo pred gotov čin jer sezona samo što nije počela i rekao mu je kako nema više vremena za pronaći novog kuhara. To je razlog zbog kojeg je on njega zaposlio. Što se tiče dogovaranja plaće rekao je da u pomorstvu postoje tri načina plaćanja. Prvi je sklapanje Ugovora o radu što je i uradio sa UR te su dogovorili plaću u iznosu od 3.750,00 kuna bruto. Drugi način plaćanja je pomorski dodatak, više ne zna koji iznos se mogao isplatiti putem njega, a treći način plaćanja je putem sistema APA odnosno gost dođe, donese novac ili ga uplati putem računa, a oni potom iz tog iznosa pokrivaju trošak usluge. Gost može ostaviti iznos od 10-15% ukupnog iznosa vrijednosti chartera, a u prijevodu bi to za hrvatske prilike predstavljalo napojnicu. Sa UR dogovorena je osnovna plaća ugovorom o radu, te je dogovoreno da ukoliko zadovolji rad da će dobiti pomorski dodatak koji se isplaćivao ovisno o recenzijama gostiju. Osnovnu plaću isplatio je UR, a budući da su gosti bili nezadovoljni radom UR, čak da su se određeni htjeli zbog ovoga iskrcati s broda, nije mu isplatio pomorski dodatak.

Na upit suda tko je inicirao dogovoreni način plaćanja rekao je da je to u pomorstvu standard i svaki radnik je upućen u to. Iznos od 1.200,00 eura koji spominje UR da ne zna što uključuje. Sa drugim zaposlenicima dogovoren je isti način plaćanja kao i sa UR. Radniku ER uredno je isplaćena plaća kao i pomorski dodatak jer je odlično odradio svoj posao. Pomorski dodatak isplaćivao bi na ruke ili preko računa, većinom preko računa, a sad se ne sjeća je li na pomorski dodatak plaćen kakav porez. UR više puta ga je telefonski zvao i tražio da mu plati ono što je on smatrao da je zaslužio, a kada se on iskrcao s broda 10. rujna 2019. odlučio je njemu isplatiti sve samo kako bi izbjegao bilo kakve probleme s njime. Nakon 10. rujna 2019. on je njega ponovno nekoliko puta pozivao da plati, ne sjeća se koliko je novca tražio, a tada mu je kazao da dođe na otok Brač, da potpiše u bilježnika izjavu da ništa ne potražuje od njega i da ću mu sve platiti. Prije javnog bilježnika, sve mu je platio, a nakon što mu je platio on je otišao i potpisao tu izjavu. Ne sjeća se koliko prije javnog bilježnika mu je dao novac, jedan dio mu je uplatio na račun, a jedan dio na ruke. Sada se ne sjeća o kojem iznosu bi se radilo. Kada se potpisivala izjava kod javnog bilježnika, bio je tu osobno nazočan jer nakon što mu je dao novac nema šanse da bi ga pustio bez da mu da tu izjavu. Tekst izjave sastavio je javni bilježnik i to u nazočnosti njih obojice tako da je UR znao što potpisuje. Od knjigovođa u to vrijeme je bila E, ne sjeća se prezimena, iz Solina, danas je pokojna.

6. Imajući u vidu obranu okrivljenika Gorana Andrića, nije sporno da je GRL imao radni odnos u obrtu okrivljenika [obrt], te da je ugovor o radu na određeno vrijeme zaključen 7. lipnja 2019. Nesporno je da je u ugovoru navedena mjesečna plaća u iznosu od 3.750,00 kuna bruto i da je GRL radio u razdoblju od 10. lipnja 2019. do 10. rujna 2019. Nije sporno da je okrivljenik isplaćivao oštećeniku određene iznose plaća, te je nesporno da je nakon prestanka radnog odnosa bilo dodatnih kontakata i isplata između okrivljenika i oštećenika.

Sporna je visina stvarno ugovorene plaće, način isplate, odnosno je li dio plaće bio isplaćivan izvan obračuna, jesu li u obračunima plaće uneseni netočni podaci, postoji li dug okrivljenika prema oštećenom ili je okrivljenik u cijelosti podmirio dugovanja prema oštećeniku.

7. Člankom 132. stavak 2. KZ/11 određeno je da će se kaznom iz stavka 1. (kazna zatvora do 3 godine) kazniti tko ne daje podatke ili daje netočne podatke za određivanje plaće i na taj način je ne isplaćuje ili isplaćuje djelomično.

8. Iz izjave ovjerene kod javnog bilježnika Dinka Martinovića pod brojem: OV- 6026/2019 od 23. prosinca 2019. (list 27), proizlazi da je UR **.**.2019. ovjerio svoj potpis na izjavi kojom UR navodi kako nema nikakva potraživanja prema poslodavcu Goranu Andriću.

8.1 Iz ugovora o radu na određeno vrijeme od 7. lipnja 2019. (list 42-44) proizlazi kako je sa radnikom UR ugovorena plaća u mjesečnom iznosu od 3.750,00 kuna bruto. Nadalje proizlazi, kako radni odnos UR u obrtu [obrt] započinje 10. lipnja 2019. i traje do 10. rujna 2019., kao i da se plaća isplaćuje jednom mjesečno, najkasnije do 30tog u mjesecu za prethodni mjesec na tekući račun.

8.2 Iz obračuna plaće za mjesece lipanj, srpanj, kolovoz i rujan 2019. (list 45- 48), proizlazi kako je UR za mjesec lipanj neto plaća iznosila 2.250,00 kuna, za mjesec srpanj 3.000,00 kuna, za kolovoz 2.193,60 kuna, te za mjesec rujan 731,20 kuna.

8.3 Iz prometa za račun UR (list 51-52) proizlazi kako je obrt [obrt] uplatio UR dana 1. kolovoza 2019. iznos od 2.250,00 kuna, dana 13. rujna 2019. dva puta po 3.000,00 kuna te 30. listopada 2019. iznos od 731,20 kuna.

8.4 Prilikom ispitivanja na raspravi 28. siječnja 2026. svjedok GRL (list 142-143) u bitnome je kazao kako je tijekom ljeta 2019. bio zaposlenik Gorana Andrića na njegovom brodu gdje je obavljao posao kuhara. Nije siguran jesu li zaključili ugovor o radu, ali zna da nije bio prijavljen od strane okrivljenika niti mu je isplaćena plaća sukladno dogovoru. Dogovorili su plaću u iznosu od 2.000,00 eura mjesečno, a okrivljenik je uvijek otezao sa isplatama, a pred kraj ljeta je odugovlačio isplate i na taj način mu je ostao dužan iznos od 1.200,00-1.300,00 eura. Protiv okrivljenika podnio je kaznenu prijavu, a nakon nekog vremena okrivljenik mu je kazao da će mu isplatiti ukoliko povuče tužbu protiv njega te je on otišao u Policijsku postaju Brač i povukao je prijavu. Nakon toga su otišli na plažu i okrivljeni je izvukao novac, ali mu je on kazao da to nije cjelokupni dug jer je okrivljenik računao isplate njega i drugog zaposlenika. Nije mu htio isplatiti ono što mu je bio dužan zbog čega se ponovno vratio u Policijsku postaju Brač i podnio je prijavu. Sve se to događalo istog dana. Dug mu još uvijek nije podmiren. Podnosi imovinskopravni zahtjev u iznosu od 1.200,00 eura. Nakon što je svjedoku predočen ugovor o radu od 7. lipnja 2019. isti je kazao kako se na tom ugovoru nalazi njegov potpis. Potom je svjedoku predočena izjava ovjerena kod javnog bilježnika Dinka Martinovića, broj: OV-6026/2019 od 23. prosinca 2019. nakon čega je kazao da mu ta izjava nije poznata i da se na njoj ne nalazi njegov potpis. Svjedoku je potom predočen i zapisnik od 4. rujna 2020. u paragrafu 4, nakon čega je naveo kako se ne može sjetiti svega da on nije bio u javnog bilježnika, da na izjavi nije njegov potpis. Sjeća se da su nakon policije otišli na plažu gdje ga je okrivljenik trebao isplatiti, ali nije u cijelosti, ne sjeća se da bi tog dana bili u javnog bilježnika. Plaćanje da je bilo dogovoreno u eurima, a način plaćanja se vršio dijelom na račun, dijelom na ruke, ali se ne može sjetiti omjera, riječ je o minimalcu kako svi rade. Potom je svjedoku predočen zapisnik o ispitivanju od 4. rujna 2020. u 3. paragrafu nakon čega je kazao da je dogovor za plaćanje bio u eurima, da je u tom zapisniku bilo pogrešno navedeno. Poznaje ER njemu se plaća isplaćivala na isti način kao i njemu.

8.5 Svjedok HR (list 129-130) na raspravi 28. listopada 2025. u bitnome je kazala da je ona izvanbračna supruga okrivljenika i da je on bio vlasnik obrta [obrt]. U ljeto 2019. zaposlenici obrta su bili UR i još jedna osoba imena ER. Okrivljenik je sa svakim zaposlenikom individualno dogovarao plaću i nema saznanja što je točno dogovarao sa svakim pojedinačno, osim sa UR i to joj je poznato iz razloga što joj je pričao kako mu UR pravi probleme. Poznato joj je da je okrivljenik sa radnicima dogovarao minimalnu plaću koju bi isplaćivao, a dogovor je bio da ovisno o sposobnostima se radnicima isplati određeni dodatak, pomorski dodatak, a to je ovisilo o volji njenog partnera i volji klijenata, odnosno njihovom zadovoljstvu pruženom uslugom. Sjeća se da je okrivljeni zbog pritužbi gostiju i agencija kazao UR da mu neće ništa platiti te joj je poznato da su radi toga dvije agencije odustale od daljnjeg poslovanja s njima. Nije svjedočila trenutku kada bi okrivljenik kazao UR da mu više neće isplaćivati pomorski dodatak već podatak o tome ima od okrivljenika.

8.6 Svjedok ER (list 121-122) na raspravi održanoj 25. rujna 2025. u bitnome je kazao kako je u razdoblju 2019. bio zaposlen u obrtu [obrt] kojega je vlasnik okrivljenik. Trebao je biti zaposlen na funkciji zaposlenika broda, ali je u dogovoru s okrivljenikom radio i poslove mornara. U tom obrtu te godine bio je zaposlen i UR. On je uredno plaćen od okrivljenika, a ne zna je li UR isplaćen. Imao je plaću u iznosu od 2.000,00 – 2.200.00 eura, a okrivljeni je dio plaće isplaćivao na račun, drugi dio na ruke. Ne sjeća se iznosa koji bi dobivao na ruke. Ne zna je li okrivljeni isplaćivao plaću na takav način UR. Na upit okrivljenika rekao je da su imali dogovor za plaću u iznosu od 2.000,00 – 2.200,00 eura plus dodaci koji bi ovisili o napojnici koju bi gost ostavio.

9. Nakon izvedenih dokaza sud je izmijenio činjenični opis na sljedeći način.

Optužnicom se okrivljenika teretilo da bi kazneno djelo počinio u razdoblju od 7. lipnja 2019., dok je sud isto izmijenio na način da razdoblje započinje od 10. lipnja 2019. Naime, 7. lipnja 2019. je datum kada je zaključen ugovor o radu, dok je radni odnos stvarno započeo 10. lipnja 2019., a što proizlazi iz ugovora o radu. Pritom se ukazuje kako je i obračunska lista sastavljena od dana 10. lipnja 2019., a ne od 7. lipnja 2019., a inkriminirano vrijeme s obzirom na obilježja ovog kaznena djela mora odgovarati razdoblju za koje su izrađene obračunske liste.

Nadalje u optužnici se navodilo da bi okrivljenik sa UR dogovorio mjesečnu plaću oštećenika u iznosu od 14.200,00 kuna, dok je sud temeljem iskaza UR utvrdio kako je zapravo ugovorena plaća bila u iznosu od 2.000,00 eura. Naime, svjedok UR je na raspravi nakon što mu je predočen raniji iskaz izrijekom kazao kako je dogovor vezan za plaću bio u eurima, a osim njega i svjedok ER navodio je kako je njegova plaća bila dogovorena u eurima.

Također, optužnicom se okrivljeniku stavljalo na teret da na takav način nije oštećenom isplatio plaću u iznosu od 10.000,00 kuna, dok je iz iskaza svjedoka UR utvrđeno kako nije riječ o iznosu od 10.000,00 kuna već o iznosu od 1.200,00 eura, a za koji iznos je oštećeni UR i postavio imovinskopravni zahtjev.

Dakle, imajući u vidu prethodno navedeno, to je sud uredio činjenični opis optužnog akta. Ovakva izmjena nije na štetu okrivljenika i na takav način nije povrijeđen objektivni i subjektivni identitet optužbe i presude.

10. Analizirajući provedene dokaze i dovodeći ih u međusobnu vezu sud je utvrdio kako je okrivljeni Goran Andrić počinio kazneno djelo neisplate plaće iz članka 132. stavak 1. i 2. KZ/11 i to na način kako je činjenično i pravno opisano u izreci presude.

10.1 Svjedok UR prilikom ispitivanja na raspravi 28. siječnja 2026. tvrdio je kako je s okrivljenim dogovorio plaću u iznosu od 2.000,00 eura mjesečno i da mu je okrivljenik ostao dužan iznos od oko 1.200,00 do 1.300,00 eura. Govorio je da bi mu okrivljenik dio plaće uplaćivao na račun, a dio bi mu dao na ruke. Nakon što su UR predočeni navodi iz prethodnog postupka u kojima bi navodio da je valuta bila u kunama, isti je to izričito ispravio navodeći kako je dogovor bio u eurima, a takvo objašnjenje je sud prihvatio, jer je i svjedok ER iskazivao kako je u obrtu okrivljenika imao plaću u eurima, što dodatno potvrđuje istinitost navoda svjedoka UR vezano za visinu i valutu plaće. Međutim, svjedok UR bio je neuvjerljiv i kontradiktoran u odnosu na izjavu ovjerenu kod javnog bilježnika Dinka Martinovića pod brojem: OV-6026/2019 od 23. prosinca 2019. Tako je UR prvo tvrdio da nije bio kod javnog bilježnika i da potpis nije njegov, da bi nakon predočenja ranijeg zapisnika o ispitivanju iskazao da se ne može svega sjetiti. Takvu nevjerodostojnost u iskazu koji se odnosi na potpisivanje izjave ovjerene kod javnog bilježnika Dinka Martinovića sud je cijenio kao pravno nevažnu u pogledu pitanja ostvarenja obilježja kaznenog djela neisplate plaće iz članka 132. stavak 2. KZ/11, te isto nije utjecalo na vjerodostojnost iskaza UR u glavnom pitanju koje se odnosi na visinu stvarno dogovorene plaće i način njezine isplate.

Svjedok ER koji je bio zaposlen u obrtu [obrt] u istom vremenu kada je bio zaposlen oštećenik kazao je kako mu je plaća bila u iznosu od 2.000,00 do 2.200,00 eura i da mu je okrivljenik dio plaće isplaćivao na račun, a dio na ruke. Dakle, svjedok ER potvrdio je navode oštećenika o djelomičnoj isplati plaće, odnosno isplati plaće izvan obračunskih lista.

Dakle, kada se ima u vidu da je ER obavljao poslove zaposlenika broda i mornara za plaću od 2.000,00 do 2.200,00 eura, zaista je nevjerojatno i nelogično da bi oštećeni UR obavljao poslove kuhara na brodu za plaću od 3.000,00 kuna. Upravo zbog navedenog, sud je poklonio vjeru navodima iskaza oštećenika o iznosu stvarno dogovorene plaće i načinu njezine isplate.

Sud nije prihvatio iskaz svjedoka HR u dijelu u kojem je htjela prikazati da su radnici imali dogovorenu minimalnu plaću, a da bi se ostatak im isplaćivao kao dodatak koji bi ovisio o volji okrivljenika i klijenata. Naime, HR izvanbračna je supruga od okrivljenika, a i sama je kazala kako nema neposrednih saznanja, već saznanja o svemu ovome ima po pričama od okrivljenika.

10.2 U svojoj obrani okrivljeni Goran Andrić pokušao je prikazati da je s oštećenikom dogovorio plaću u iznosu od 3.000,00 kuna neto, uz neobvezujući pomorski dodatak ovisan o zadovoljstvu gostiju. Takvu obranu okrivljenika sud ne prihvaća i to iz razloga što je takva obrana u suprotnosti s iskazom svjedoka ER koji je potvrdio da je imao znatno veću plaću u iznosu od 2.000,00 do 2.200,00 eura na koju je imao dodatne dodatke koji bi ovisili o napojnici gostiju. Osim toga, sud takvu obranu ne prihvaća iz razloga što je ista životno neuvjerljiva, te je zaista nevjerojatno da bi u istom obrtu mornar imao primanja od 2.000,00 do 2.200,00 eura, a kuhar 3.000,00 kuna neto.

10.3 Slijedom navedenog, sud je utvrdio kako je okrivljenik sa oštećenikom 7. lipnja 2019. sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme za razdoblje od 10. lipnja 2019. do 10. rujna 2019. u kojem ugovoru je formalno navedena mjesečna plaća u iznosu od 3.750,00 kuna bruto, ali je stvarno dogovorena mjesečna plaća iznosila 2.000,00 eura. Dakle, okrivljeni Goran Andrić u obračunske liste o isplati plaće za srpanj, kolovoz i rujan 2019. unosio je iznose koji nisu odgovarali stvarno ugovorenoj plaći, te na taj način u roku dospijeća oštećeniku nije isplatio iznos od 1.200,00 eura.

Takvim postupanjem, okrivljeni je ostvario obilježja kaznenog djela neisplate plaće iz članka 132. stavak 2. KZ/11. Naime, kazneno djelo neisplate plaće iz članka 132. stavak 2. KZ/11 dovršeno je istekom rokova dospijeća pojedinih plaća, a iz ugovora o radu na određeno vrijeme od 7. lipnja 2019. utvrđeno je kako je plaća trebala biti isplaćena najkasnije do 30tog u mjesecu za prethodni mjesec, dakle za mjesec lipanj do 30. srpnja 2019., za mjesec srpanj do 30. kolovoza 2019., za mjesec kolovoz do 30. rujna 2019. i za mjesec rujan do 30. listopada 2019. Protekom tih rokova, kada dio stvarno ugovorene plaće utemeljen na netočnim obračunskim listama nije bio isplaćen okrivljenik je ostvario obilježja kaznenog djela iz članka 132. stavak 2. KZ/11. Da okrivljenik Goran Andrić u roku dospijeća nije isplatio iznos stvarno dogovorene plaće utvrđeno je upravo iz izjave ovjerene kod javnog bilježnika Dinka Martinovića, broj: OV-6026/2019 od 23. prosinca 2019. kao i obrane okrivljenika Gorana Andrića koji je kazao da je prije javnog bilježnika, a što je bilo u prosincu 2019. (gotovo dva mjeseca od dospijeća zadnje plaće) sve platio oštećeniku i da je nakon plaćanja oštećenik potpisao tu izjavu. Naknadna isplata ne može retroaktivno isključiti postojanje kaznenog djela, već se isto može uzeti kao okolnost za oslobođenje od kazne u smislu članka 132. stavak 5. KZ/11.

10.4 U svojoj obrani okrivljeni Goran Andrić tvrdio je kako je oštećeniku prije ovjere izjave kod javnog bilježnika isplatio sve što mu je bio dužan, dijelom u gotovini, dijelom uplatom na tekući račun, a da je nakon te isplate oštećenik kod javnog bilježnika potpisao izjavu da nema potraživanja prema njemu. Protivno takvim navodima, oštećeni UR kazao je kako mu okrivljenik nije isplatio iznos od 1.200,00 eura i da on javnobilježničku izjavu nije potpisao, te je prilikom iznošenja iskaza postavio imovinskopravni zahtjev u iznosu od 1.200,00 eura. S obzirom na proturječne navode okrivljenika i oštećenika, a u nedostatku kakvih drugih dokaza koji bi potvrdili tvrdnju okrivljenika, primjerice potvrde o uplati plaća putem računa (što i sam navodi da je dio uplatio na takav način), kao i ne sjećanje okrivljenika o iznosu točnog novca koji je isplatio oštećeniku prije javnog bilježnika, to sud nije utvrdio da bi okrivljenik prije izricanja presude oštećeniku u cijelosti platio dospjelu plaću. Radi navedenog, sud prema okrivljenom Goranu Andriću nije mogao primijeniti odredbu članka 132. stavak 5. KZ/11 kojom je određeno da ukoliko okrivljenik isplati naknadno zaostale plaće se može osloboditi od kazne.

Pitanje, je li dug namiren ili ne odlučno je za dosuđivanje imovinskopravnog zahtjeva, a s obzirom na proturječne navode oštećenika u odnosu na navode okrivljenika i izjavu ovjerenu kod javnog bilježnika, to bi se za raspravljanje tih okolnosti znatno produljio kazneni postupak. Cijeneći prethodno navedeno i odredbu članka 153. stavak 1. ZKP/08 kojom je određeno kako će se imovinskopravni zahtjev raspraviti ako se time ne bi znatno odugovlačio postupak, to je sud oštećenika s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom uputio u parnicu temeljem članka 158. stavak 2. ZKP/08.

11. Nakon što je utvrđeno da je okrivljeni počinio kazneno djelo iz izreke presude trebalo je odlučiti i o krivnji okrivljenika.

Temeljem članka 23. KZ/11 kriv je za kazneno djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji nijedan ispričavajući razlog.

Ubrojivost okrivljenika nije bila upitna, pa ga je sud smatrao ubrojivim počiniteljem. Prilikom počinjenja kaznenog djela okrivljenik je postupao s izravnom namjerom, pri čemu je bio svjestan svojih radnji i postupaka i htio je štetnu posljedicu, a do navedenog utvrđenja sud je došao nakon prosudbe cjelokupnog dokaznog materijala. Stoga, sud okrivljenika drži krivim za počinjenje kaznenog djela.

12. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika. Olakotnim je sud okrivljeniku cijenio njegov prijašnji život, odnosno činjenicu da je riječ o kazneno neosuđivanoj osobi, dok otegotne okolnosti nisu pronađene.

13. Kaznenopravnu sankciju je potrebno odmjeriti tako da se njome izrazi društveni prijekor zbog počinjenog kaznenog djela, a istovremeno da se ostvari i retribucija prema počinitelju. Isto tako bitno je da se izrečenom kaznom ostvari i generalna i specijalna prevencija.

Uzimajući u obzir utvrđene olakotne i otegotne okolnosti kao i stupanj krivnje i visinu propisane kazne za počinjeno kazneno djelo, jačinu ugrožavanja i povrede zaštićenog dobra te svrhu kažnjavanja, sud je okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, a potom prema istom temeljem članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 2 godine ne počini novo kazneno djelo.

Sud smatra da se u konkretnom slučaju svrha kažnjavanja može postići ovako odmjerenom kaznom. Po stavu suda postići će se cilj specijalne prevencije na način da se utječe na okrivljenika da uskladi svoje ponašanje s pravnim poretkom i kloni se od ponovnog činjenja kaznenih djela. Osim, toga, ovakva sankcija jača društveni moral i odvraćat će buduće moguće počinitelje kaznenih djela.

14. Odlučujući o troškovima kaznenog postupka, okrivljeniku Goranu Andriću je naloženo podmiriti trošak postupka u paušalnom iznosu od 600,00 eura. Visina troška određena je imajući u vidu broj radnji u prethodnom postupku, na sudskoj raspravi, kao i trajanje i složenost predmeta.

U Splitu 27. travnja 2026.

Sudac

Gordan Tonković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

- Općinsko državno odvjetništvo Split,

- okrivljeni Goran Andrić,

- branitelj Josip Anzulović Mirošević,

- u spis.