Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-719/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Daniele Pivčević, kao predsjednice vijeća, te Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Zrinke Tironi, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Sandra Panjković, odvjetnica iz Siska, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina i Grošeta iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 37 P-1971/2022-27 od 24. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 5. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 37 P-1971/2022-27 od 24. srpnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 178 -50-2731946 koji su dana 25. ožujka 2005. sklopili tužiteljica ZR OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. OIB: 53056966535 kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. OIB: 53056966535 da tužiteljici ZR OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati 9.545,85 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, i to:
- na iznos od 2,52 EUR od 31.10.2008.,
- na iznos od 5,70 EUR od 31.12.2008.,
- na iznos od 7,99 EUR od 31.01.2009.,
- na iznos od 9,02 EUR od 28.02.2009.,
- na iznos od 6,17 EUR od 31.03.2009.,
- na iznos od 6,72 EUR od 30.04.2009.,
- na iznos od 2,35 EUR od 31.05.2009.,
- na iznos od 1,69 EUR od 31.08.2009.,
- na iznos od 1,54 EUR od 30.09.2009.,
- na iznos od 3,04 EUR od 30.11.2009.,
- na iznos od 5,62 EUR od 31.12.2009.,
- na iznos od 9,28 EUR od 31.01.2010.,
- na iznos od 8,44 EUR od 28.02.2010.,
- na iznos od 13,41 EUR od 31.03.2010.,
- na iznos od 12,47 EUR od 30.04.2010.,
- na iznos od 14,30 EUR od 31.05.2010.,
- na iznos od 30,21 EUR od 30.06.2010.,
- na iznos od 26,93 EUR od 31.07.2010.,
- na iznos od 34,20 EUR od 31.08.2010.,
- na iznos od 31,00 EUR od 30.09.2010.,
- na iznos od 25,85 EUR od 31.10.2010.,
- na iznos od 36,71 EUR od 30.11.2010.,
- na iznos od 50,53 EUR od 31.12.2010.,
- na iznos od 40,75 EUR od 31.01.2011.,
- na iznos od 44,18 EUR od 28.02.2011.,
- na iznos od 39,81 EUR od 31.03.2011.,
- na iznos od 40,60 EUR od 30.04.2011.,
- na iznos od 59,12 EUR od 31.05.2011.,
- na iznos od 60,92 EUR od 30.06. 2011.,
- na iznos od 76,40 EUR od 31.072011.,
- na iznos od 68,45 EUR od 31.08.2011.,
- na iznos od 59,75 EUR od 30.09.2011.,
- na iznos od 58,81 EUR od 31.10.2011.,
- na iznos od 58,14 EUR od 30.11.2011.,
- na iznos od 62,29 EUR od 31.12.2011.,
- na iznos od 65,91 EUR od 31.01.2012.,
- na iznos od 65,12 EUR od 29.02.2012.,
- na iznos od 62,66 EUR od 31.03.2012.,
- na iznos od 64,32 EUR od 30.04.2012.,
- na iznos od 65,45 EUR od 31.05.2012.,
- na iznos od 63,54 EUR od 30.06.2012.,
- na iznos od 64,05 EUR od 31.07.2012.,
- na iznos od 62,62 EUR od 31.08.2012.,
- na iznos od 59,52 EUR od 30.09.2012.,
- na iznos od 62,82 EUR od 31.10.2012.,
- na iznos od 64,40 EUR od 30.11.2012.,
- na iznos od 63,29 EUR od 31.12.2012.,
- na iznos od 57,08 EUR od 31.01.2013.,
- na iznos od 62,36 EUR od 28.02.2013.,
- na iznos od 62,82 EUR od 31.03.2013.,
- na iznos od 60,75 EUR od 30.04.2013.,
- na iznos od 54,31 EUR od 31.05.2013.,
- na iznos od 54,15 EUR od 30.06.2013.,
- na iznos od 55,73 EUR od 31.07.2013.,
- na iznos od 58,26 EUR od 31.08.2013.,
- na iznos od 61,77 EUR od 30.09.2013.,
- na iznos od 59,96 EUR od 31.10.2013.,
- na iznos od 61,25 EUR od 30.11.2013.,
- na iznos od 62,70 EUR od 31.12.2013.,
- na iznos od 56,95 EUR od 31.01.2014.,
- na iznos od 58,66 EUR od 28.02.2014.,
- na iznos od 58,10 EUR od 31.03.2014.,
- na iznos od 56,21 EUR od 30.04.2014.,
- na iznos od 55,60 EUR od 31.05.2014.,
- na iznos od 55,87 EUR od 30.06.2014.,
- na iznos od 58,02 EUR od 31.07.2014.,
- na iznos od 59,83 EUR od 31.08.2014.,
- na iznos od 59,46 EUR od 30.09.2014.,
- na iznos od 61,02 EUR od 31.10.2014.,
- na iznos od 62,08 EUR od 30.11.2014.,
- na iznos od 61,46 EUR od 31.12.2014.,
- na iznos od 62,31 EUR od 31.01.2015.,
- na iznos od 62,31 EUR od 28.02.2015.,
- na iznos od 62,31 EUR od 31.03.2015.,
- na iznos od 62,31 EUR od 30.04.2015.,
- na iznos od 62,31 EUR od 31.05.2015.,
- na iznos od 62,31 EUR od 30.06.2015.,
- na iznos od 62,31 EUR od 31.07.2015.,
- na iznos od 62,31 EUR od 31.08.2015.,
- na iznos od 62,31 EUR od 30.09.2015.,
- na iznos od 62,31 EUR od 31.10.2015.,
- na iznos od 62,31 EUR od 30.11.2015.,
- na iznos od 62,31 EUR od 31.12.2015.,
- na iznos od 82,01 EUR od 31.01.2016.,
- na iznos od 85,13 EUR od 29.02.2016.,
- na iznos od 82,08 EUR od 31.03.2016.,
- na iznos od 79,16 EUR od 30.04.2016.,
- na iznos od 77,22 EUR od 31.05.2016.,
- na iznos od 83,34 EUR od 30.06.2016.,
- na iznos od 82,08 EUR od 31.07.2016.,
- na iznos od 79,68 EUR od 31.08.2016.,
- na iznos od 82,10 EUR od 30.09.2016.,
- na iznos od 82,55 EUR od 31.10.2016.,
- na iznos od 86,11 EUR od 30.11.2016.,
- na iznos od 87,50 EUR od 31.12.2016.,
- na iznos od 86,38 EUR od 31.01.2017.,
- na iznos od 84,96 EUR od 28.02.2017.,
- na iznos od 84,40 EUR od 31.03.2017.,
- na iznos od 81,97 EUR od 30.04.2017.,
- na iznos od 78,42 EUR od 31.05.2017.,
- na iznos od 77,36 EUR od 30.06.2017.,
- na iznos od 67,39 EUR od 31.07.2017.,
- na iznos od 66,12 EUR od 31.08.2017.,
- na iznos od 68,37 EUR od 30.09.2017.,
- na iznos od 65,37 EUR od 31.10.2017.,
- na iznos od 65,38 EUR od 30.11.2017.,
- na iznos od 63,94 EUR od 31.12.2017.,
- na iznos od 62,72 EUR od 31.01.2018.,
- na iznos od 64,52 EUR od 28.02.2018.,
- na iznos od 59,76 EUR od 31.03.2018.,
- na iznos od 54,83 EUR od 30.04.2018.,
- na iznos od 63,77 EUR od 31.05.2018.,
- na iznos od 61,98 EUR od 30.06.2018.,
- na iznos od 61,71 EUR od 31.07.2018.,
- na iznos od 68,37 EUR od 31.08.2018.,
- na iznos od 69,26 EUR od 30.09.2018.,
- na iznos od 67,50 EUR od 31.10.2018.,
- na iznos od 68,92 EUR od 30.11.2018.,
- na iznos od 70,04 EUR od 31.12.2018.,
- na iznos od 67,33 EUR od 31.01.2019.,
- na iznos od 68,06 EUR od 28.02.2019.,
- na iznos od 72,09 EUR od 31.03.2019.,
- na iznos od 67,43 EUR od 31.04.2019.,
- na iznos od 70,41 EUR od 31.05.2019.,
- na iznos od 72,86 EUR od 31.06.2019.,
- na iznos od 73,52 EUR od 31.07.2019.,
- na iznos od 77,36 EUR od 31.08.2019.,
- na iznos od 79,40 EUR od 31.09.2019.,
- na iznos od 76,56 EUR od 31.10.2019.,
- na iznos od 76,84 EUR od 31.11.2019.,
- na iznos od 79,81 EUR od 31.12.2019.,
- na iznos od 84,18 EUR od 31.01.2020.,
- na iznos od 86,58 EUR od 29.02.2020.,
- na iznos od 93,73 EUR od 31.03.2020.,
- na iznos od 91,88 EUR od 30.04.2020.,
- na iznos od 89,50 EUR od 31.05.2020.,
- na iznos od 89,80 EUR od 30.06.2020.,
- na iznos od 85,15 EUR od 31.07.2020.,
- na iznos od 85,82 EUR od 31.08.2020.,
- na iznos od 85,86 EUR od 30.09.2020.,
- na iznos od 89,24 EUR od 31.10.2020.,
- na iznos od 85,51 EUR od 30.11.2020.,
- na iznos od 84,09 EUR od 31.12.2020.,
- na iznos od 86,52 EUR od 31.01.2021.,
- na iznos od 82,61 EUR od 28.02.2021.,
- na iznos od 80,02 EUR od 31.03.2021.,
- na iznos od 80,51 EUR od 30.04.2021.,
- na iznos od 80,48 EUR od 31.05.2021.,
- na iznos od 79,69 EUR od 30.06.2021.,
- na iznos od 84,89 EUR od 31.07.2021.,
- na iznos od 83,53 EUR od 31.08.2021.,
- na iznos od 82,92 EUR od 30.09.2021.,
- na iznos od 88,99 EUR od 31.10.2021.,
- na iznos od 93,76 EUR od 30.11.2021.,
- na iznos od 95,79 EUR od 31.12.2021.,
po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“
2. Odlukom o trošku obvezan je tuženik isplatiti tužiteljici iznos od 2.270,56 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate (točka III. izreke).
3. Žali se tuženik pobijajući prvostupanjsku presudu u cijelosti i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači odnosno ukine. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.
4. Tužiteljica je odgovorila na žalbu tuženika protiveći se svim žalbenim navodima i s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.
5. Žalba nije osnovana.
6. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u okviru odredaba članka 365. stavka 2. ZPP-a, a ni one na koje u žalbi upozorava tuženik.
7. Presuda o odlučnim činjenicama sadrži pravno osnovane i dostatno obrazložene razloge te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati , pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Izreka presude je razumljiva i nije proturječna sama sebi, a ni razlozima iznesenim u obrazloženju.
8. Sudska ocjena dokaza, koju je učinio prvostupanjski sud i koja je prihvaćena od strane drugostupanjskog suda, suglasna je odredbi članka 8. ZPP -a, te takva ocjena dokaza žalbom nije dovedena u sumnju, jer nema proturječja između obrazloženja prvostupanjske presude i izvedenih dokaza.
9. Nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u svezi s odredbama članka 502.a i 502.c ZPP-a, kako to prigovara u žalbi tuženik.
10. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice radi isplate preplaćenog iznosa od 9.545,85 eura osnovom ništetne ugovorne odredbe, koja se odnosi na valutnu klauzulu vezanu za švicarski franak – CHF, kojom je normirana otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća prema otplatnom planu.
11. Tužiteljica svoj zahtjev zasniva na tvrdnji da je tuženik (banka) istoj kao potrošaču nametnuo spornu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak, na koji način je suprotno načelu savjesnosti i poštenja stavljena u neravnopravan položaj, a njena ugovorna obveza je postala rizična, nejasna i neodrediva, odnosno, da je opisano ponašanje tuženika dovelo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača.
12. Temeljem rezultata provedenog postupka i u postupku izvedenih dokaza, prvostupanjski sud je utvrdio:
- da su pri sklapanju Ugovora o kreditu od 25. ožujka 2005. na kojem je zasnovan zahtjev tužiteljice, sudjelovali tužiteljica kao fizička osoba i kao korisnik kredita, te tuženik kao kreditor, kao i da je temeljem toga Ugovora tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 53.000,00 CHF prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita,
- da je tuženik s obzirom na okolnosti sklapanja Ugovora o kreditu zapravo sugerirao tužiteljici zaključenje tog Ugovora i to u unaprijed pripremljenom sadržaju predloženom od strane banke, te da tužiteljica nije utjecala niti je mogla utjecati na sadržaj odredbe kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo,
- da je tužiteljica zbog promjene tečaja valute CHF u odnosu na tečaj koji je bio važeći u trenutku sklapanja i isplate kredita, preplatila ukupan iznos od 9.545,85 eura.
13. U okolnostima citiranih relevantnih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio:
- da je odredba Ugovora o kreditu o valutnoj klauzulu o kojoj se suprotno načelu savjesnosti i poštenja nije pojedinačno pregovaralo, uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama tužiteljice i tuženika kao ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, te da je stoga ta odredba nepoštena,
- da navedena odredba ne predstavlja bitan sastojak ugovora o kreditu jer
Ugovor može opstati bez te odredbe,
- da potraživanje tužiteljice za isplatu preplaćenog iznosa iz osnove ugovorene valutne klauzule nije zastarjelo, jer je zastarijevanje prekinuto podnošenjem tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu koji je pravomoćno okončan presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17 od 4. lipnja 2018. (u kojem je donesena i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.), a uvažavajući činjenicu da je predmetni postupak pokrenut tužbom koja je kod prvostupanjskog suda zaprimljena 5. travnja 2022.
14. U tom kontekstu, prvostupanjski sud je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice naložio tuženiku da tužiteljici isplati iz osnove preplaćenog zbog promjene tečaja s obzirom na ugovorenu valutnu klauzulu iznos od 9.545,85 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Inače, obzirom na položaj tužiteljice u konkretnom ugovoru, u vezi s njegovom prirodom i svrhom , gdje je predmetni ugovor tužiteljica sklopila kao fizička osoba za privatne svrhe (stambeni kredit), a ne u svrhu obavljanja profesionalne djelatnosti, tužiteljica nije ni trebala dokazivati svojstvo potrošača na bilo koji drugi način, budući je njeno svojstvo potrošača potvrđeno sadržajem ugovora o kreditu. Pri tome i u odnosu na svojstvo potrošača primjenom Direktive 93/13/ EEZ, ne dolazi se do suprotnog zaključka, obzirom ista propisuje smjernice na način da je potrošač svaka fizička osoba koja ugovorom nastupa izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije. Ovdje je naglasiti kako su nacionalni sudovi država članica Europske unije, dužni tumačiti nacionalno zakonodavstvo u skladu s pravom Europske unije, pa time i sudskom praksom Suda Europske unije koja je obvezujuća za sve nacionalne sudove država članica, a koja pojam "potrošač" definira kao svaku fizičku osobu koja u ugovorima obuhvaćenima Direktivom 93/13/EEZ, nastupa za po trebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije, dok "prodavatelj robe ili pružatelj usluge" znači svaka fizička ili pravna osoba koja u ugovorima obuhvaćenima Direktivom 93/13/EEZ nastupa u okviru svojeg obrta, poduzeća i profesije, bez obzira na to je li u javnom ili privatnom vlasništvu.
15. Pored toga, sukladno mišljenju Ustavnog suda za primijetiti je da tuženik na glavnoj raspravi nije osporio istinitost iskaza korisnika kredita u dijelu koji se odnosi na njegovo svojstvo potrošača i nije predložio da se radi utvrđivanja stvarne svrhe korištenja kredita pribave određeni materijalni dokazi ili saslušaju i neki drugi svjedoci.
16. Inače, u skladu s načelima kontradiktornosti i jednakosti oružja tuženiku je tijekom prvostupanjskog postupka bilo omogućeno da o bitnim činjeničnim i pravnim aspektima iznosi argumente, osporava navode korisnika kredita, te predlaže i izvodi dokaze, dok pobijana prvostupanjska presuda izričito odgovara na navedene prigovore dostatnim i relevantnim razlozima. Utoliko su tuženiku bila osigurana primjerena postupovna jamstva pravičnog suđenja o njegovim prigovorima.
17. Protivno žalbenim prigovorima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud primijenio mjerodavne materijalno-pravne odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03), te Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) kada je, ispravno utvrđujući da se tuženik (banka) pri sklapanju predmetnog ugovora o kreditu kod ugovaranja valutne klauzule vezane uz švicarski franak, nije pridržavao načela savjesnosti i poštenja, da se o navedenoj ugovornoj obvezi nije pojedinačno pregovaralo, da tuženik nije vodio računa o interesima tužiteljice kao potrošača i nije joj dao nužne i osnovne informacije o rizicima ugovaranja spomenute odredbe, što je uzrokovalo znatnu neravnotežu među strankama na štetu tužiteljice, ocijenio ništetnim odredbu u kojoj je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak (CHF), kao i kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice radi isplate preplaćenog iznosa zbog opisane jednostrane i netransparentne ugovorene valutne klauzule.
18. U navedenom dijelu, žalitelja je uputiti i na razloge prvostupanjske presude jer ovaj sud u potpunosti prihvaća kao pravilno činjenično stanje što ga je utvrdio prvostupanjski sud, kao i primjenu mjerodavnog materijalnog prava.
19. Vezano za presudu suda Europske unije broj C 81/19 od 9. srpnja 2020., te isticanje prigovora da bi se u konkretnom slučaju radilo o dispozitivnim normama koje ne ulaze u područje primjene Direktive Vijeća od 5. travnja 1993. broj 93/13/EEZ, valja ukazati na direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te presuda donesenih po tim tužbama.
20. Tuženik je sve navedene prigovore mogao i morao isticati u postupcima u kojima su prihvaćeni zahtjevi iz kolektivnih tužbi temeljem činjeničnih i pravnih utvrđenja na koje se poziva tužiteljica, a za koja utvrđenja je vezan sud u ovome postupku temeljem odredaba članka 502.a – članka 502.h ZPP-a.
21. Utoliko, u navedenom dijelu nisu ostvareni žalbeni prigovori tuženika.
22. Iz istih razloga, nisu ostvareni niti paušalni žalbeni razlozi kojima tuženik ukazuje na osnovanost prigovora zastare tužiteljičinog potraživanja, čiju je osnovanost prvostupanjski sud s pravom otklonio ispravno smatrajući da je podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava prekinuto zastarijevanje, točnije, da navedeni prigovor tuženika nije osnovan, jer je tužiteljica zahtjev radi isplate traženog novčanog iznosa istakla u tužbi podnesenoj unutar propisanog petogodišnjeg zastarnog roka.
23. Pritom je za ukazati i na objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF sa prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/22) održane 31. siječnja 2022.
24. Sukladno ovom objedinjenom shvaćanju ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, a imajući na umu pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF i stranke-tuženike iz tog postupka), tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
25. U postupku povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača u odnosu na nepoštenost odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu CHF odluka je postala pravomoćna 14. lipnja 2018., pa utoliko prigovor zastare nije osnovan, kako to pravilno cijeni i sud prvog stupnja.
26. Pored toga, za naglasiti je kako je u odnosu na ugovornu odredbu kojom su ugovorne strane ugovorile valutnu klauzulu vezanu za švicarski franak odlučno ponašanje banke kao financijske ustanove koja je znala, odnosno, po redovnom tijeku stvari morala i mogla znati da je u budućem ugovornom razdoblju vraćanja kredita moguće očekivati bitne izmjene u kretanju tečaja švicarskog franka, obzirom na vrijeme sklapanja Ugovora i okolnosti, kako u gospodarstvu Republike Hrvatske, tako i globalno, a koje će izvjesno i izgledno utjecati na tečaj CHF prema kuni u tom budućem razdoblju.
27. Tuženik (banka) je takve informacije uskratio tužiteljici pri pregovaranju i sklapanju Ugovora o kreditu, a kako to proizlazi iz utvrđenja prvostupanjskog suda koja u cijelosti kao pravilna prihvaća i ovaj sud, zbog čega je tužitelj ici bilo onemogućeno procijeniti ukupne rizike i ekonomske posljedice koje će za nju proizići sklapanjem Ugovora o kreditu s navedenom odredbom, vezano za obim njenih obveza i za iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja Ugovora o kreditu.
28. Isto tako, odlučno je jesu li pisane isprave s odgovarajućim obavijestima banke predate potrošačima prije sklapanja ugovora, dok unatoč tvrdnjama o tome da je te obavijesti dostavio potrošaču, žalitelj nije predočio dokaz da je bilo kakve pisane obavijesti uručio u poslovnici banke prije sklapanja ugovora.
29. Kako nema dokaza da je tužiteljica bila na odgovarajući način obaviješten o sadržaju i učincima osporene ugovorene odredbe na određivanje njene novčane obveze, navodi o tome da je ta odredba mogla biti razumljiva ili da je potrošač o njoj mogao pojedinačno pregovarati ukazuju se neodlučnim za ishod ovog postupka jer nitko ne može razumjeti ni informirano pregovarati o ugovornoj odredbi o čijem stvarnom sadržaju i učincima nije bio prethodno primjereno obaviješten, ni utjecati na njen sadržaj, a ni donijeti informiranu odluku o (ne)sklapanju ugovora (odluka broj: U- III-6703/2021 i dr. od 30. ožujka 2023., točka 21.7.).
30. Stoga je prvostupanjski sud pravilnim ocijenio da je ugovorna odredba koja se odnosi na valutnu klauzulu vezanu za švicarski franak nepoštena. Pritom je žalitelju za ukazati kako sud da bi mogao ocijeniti opravdanost tužiteljičina traženja, prethodno treba utvrditi kakvo je pravno stanje u odnosima među strankama. Naime, kod ocjene nepoštenosti sporne ugovorne odredbe, nužno je uz sve navedeno imati u vidu i da je ova ugovorna odredba sastavni dio standardnog Ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika te se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo i da tužiteljica kao potrošač nije imala utjecaja na njen sadržaj, te da je tim odredbama tužiteljici nametnuta obveza suprotno načelima savjesnosti i poštenja i ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima kao temeljnim načelima obveznog prava, koju ona objektivno nije mogla sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja Ugovora.
31. Valja također napomenuti da je tijekom postupka tuženik iznosio činjenice da bi postojao informirani pristanak tužiteljice na sklapanje predmetnog ugovora o kreditu te je prvostupanjski sud na prijedlog stranaka, pa tako i tuženika, pobijanu odluku donio nakon što je saslušao tužiteljicu i djelatnika banke, čime je neosnovano pozivanje tuženika u žalbi da sud nije izveo dokaze na okolnost pojedinačnog pregovaranja stranaka. Nadalje, je s tim u vezi za navesti da se saslušanjem javnog bilježnika koji je solemnizirao ugovor o kreditu, ne može dokazivati činjenica obaviještenosti potrošača budući javni bilježnik prema postojećem zakonskom okviru nije imao ovlasti odnosno dužnost upozoriti potrošača na rizike fluktuacije tečaja u CHF ili pak objasniti parametre promjene kamatne stope (odluka Ustavnog suda U-III- 34223/21 od 1. prosinca 2021.).
32. S obzirom da učinak nepoštenih ugovornih odredaba djeluje ex tunc, unatrag od trenutka sklapanja Ugovora, smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikada nije ni bila ugovorena, tako da u odnosu na tužiteljicu kao potrošača i ne može imati učinak (što je sukladno odlukama Europskog suda za ljudska prava u kojima je Europski sud utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili pak kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba).
33. Visinu preplaćenog iznosa prvostupanjski sud je pravilno utvrdio na temelju u postupku izvedenih dokaza, osobito nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, koje vještvo je sud prvog stupnja prihvatio kao korektno i izrađeno u skladu s pravilima struke, time da ovu ocjenu prihvaća i ovaj sud. Utoliko je prvostupanjski sud ispravno primijenio materijalno pravo kada je tuženika kao nepoštenog stjecatelja obvezao da tužiteljici isplati traženi novčani iznos s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća, odnosno, od uplate pojedinih mjesečnih iznosa, kako to nalaže odredbe članka 1115. ZOO-a koja regulira opseg vraćanja kod stečenog bez osnove, te koja se odgovarajuće primjenjuju i kod vraćanja primljenog temeljem ništetne ugovorne odredbe. Inače, prema stajalištu VSRH (Revd-1294/2021 od 12. listopada 2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakoga pojedinog slučaja, a time što je u ovome slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.
34. Isto tako je za istaći da u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljičinu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita.
35. Inače, suprotno žalbenim navodima, u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem (Zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Građanski odjel) s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 26. studenog 2021.
36. Nadalje, žalitelju je s tim u vezi ukazati i na pravno shvaćanje zauzetom na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održanoj 27. svibnja 2024.:
„U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP-a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“
37. Odluka o parničnom trošku zakonita je i pravilna kako u osnovi tako i u visini (članak 154. stavak 1. i članak 155. stavak 1. ZPP-a).
38. Sud prvog stupnja pri odlučivanju koje će troškove tužiteljici naknaditi jasno je naveo koje radnje je prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora (članak 155. stavak 1. ZPP-a), te koliko bodova pripada tužiteljici za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa). Trošak podneska od 20. siječnja 2023. ispravno je obistinjen, jer se radilo o nužnom i obrazloženom podnesku potrebnom za svrsishodno ostvarivanje prava tužiteljice u ovom postupku.
39. Vrijednost boda utvrđena je sukladno Tbr. 54. Tarife uz napomenu da je u momentu zaključenja glavne rasprave i postavljanja zahtjeva za naknadu parničnog troška bila na snazi odredba o vrijednosti boda u iznosu od 2,00 eura, dok je odredbom Tbr. 52. stavak 3. Tarife propisano da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.
40. Kako dakle, prvostupanjskom presudom, kao ni postupkom koji joj je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok je sud prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio materijalno pravo, valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
41. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka trebalo je odbiti pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP -a, jer nije uspio sa svojom žalbom.
U Splitu 5. svibnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
dr. sc. Daniela Pivčević
