Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-1016/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Tihani Pivac, kao sucu pojedincu, temeljem nacrta odluke sudske savjetnice Tereze Nejašmić, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja DDM REO Adria d.o.o. Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića – Gavrana 15, OIB:91868082461, koje zastupa punomoćnik Nenad Grof, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenika ZČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Rigler, odvjetnik u Zagrebu, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Ovr-374/2020-132 od 03. prosinca 2025., 05. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e:

Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Ovr-374/2020-132 od 03. prosinca 2025.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se ovršenik, pobijajući to rješenje u cijelosti iz žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. točaka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu ZPP), vezano uz odredbu članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., dalje u tekstu OZ). Žalbom se predlaže pobijano rješenje preinačiti i odrediti odgodu ovrhe.

3. Ovrhovoditelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba ovršenika nije utemeljena.

5. Ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijano prvostupanjsko rješenje u granicama žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 365. ZPP-a te je utvrdio kako nije počinjena bitna povreda odredaba postupka na koju ukazuje žalba kao niti povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti pa se zakonitost i pravilnost prvostupanjskog rješenja mogu ispitati.

6. Sud prvog stupnja smatrao je neosnovanim prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe nakon što je utvrdio da ne postoji niti jedan taksativno navedeni razlog zbog kojeg bi sud mogao odgoditi ovrhu na prijedlog ovršenika, a koji je nužan da bi sud mogao razmatrati prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe. Prvostupanjski sud utvrđuje kako ovršenik žalbom pobija rješenje koje se odnosi na dosudu prodane nekretnine odnosno polaganje kupovnine, a ne rješenje o ovrsi te ne navodi niti jedan od zakonskih uvjeta, za odgodu ovrhe. Također, pobijanim rješenjem je utvrđeno kako ovršenik u prijedlogu za odgodu nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, niti da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, odnosno da u konkretnom slučaju ne bi bile ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe iz odredbe članka 65. stavka 1. OZ.

7. Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnom kao pravilna prihvaća i ovaj sud jer su utemeljena na priloženim dokazima koje je sud prvog stupnja pravilno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, o čemu prvostupanjsko rješenje sadrži prihvatljive razloge.

8. U smislu članka 65. OZ-a, kojim je regulirana odgoda ovrhe na prijedlog ovršenika, sud može na prijedlog ovršenika, u potpunosti ili djelomice, odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje te ako postoji jedan od zakonskih razloga za odgodu propisanih odredbama članka 65. stavka 1. točke 1. do 10. OZ.

9. Ovaj drugostupanjski sud, cijeneći žalbene navode ovršenika, zaključuje kako ovršenik nije dokazao prvi od dva kumulativno postavljena uvjeta za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika. Dakle, ovršenik nije dokazao neku od pretpostavki navedenih u članku 65. stavku 1. točkama 1. do 11. OZ-a. Ovršenik svoj prijedlog za odgodu ovrhe temelji na podnesenim revizijama na pravomoćna rješenja zemljišnoknjižnog suda koji predmeti se odnose na pitanje prijenosa založnog prava na ovrhovoditelja i dopustivost zabilježbe dosude u zemljišnoj knjizi. Navedeno zakonom nije propisano kao razlog za odgodu ovrhe, uostalom navedene odluke su pravomoćne i za iste je, u ovom trenutku, sud vezan.

10. Nadalje, ovršenik nije ni učinio vjerojatnim da bi pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu provedbom predmetne ovrhe na nekretnini, niti da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje pa nije ispunjen ni drugi od dva kumulativno postavljena uvjeta iz članka 65. OZ-a. U odnosu na isto pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako ovršenik niti ne iznosi tvrdnje u tom smjeru. Stav je ovog suda kako je i navedeni uvjet nužno potrebno zadovoljiti da bi u konkretnom slučaju bilo opravdano odgoditi ovrhu što ovršenik nije učinio, dapače isti nije iznio ni jednu okolnost koju bi sud mogao vrednovati u tom smislu.

11. Žalbeni navodi kojima ovršenik dovodi u pitanje postupanje prvostupanjskog suda ističući svoje pravo na pravično suđenje u vidu pretjeranog formalizma i mehaničke primjene prava, te kako je u ovom stadiju postupka trebalo provesti test razmjernosti i odgoditi ovrhu nisu osnovani. Naime, navedeni žalbeni navodi nisu doveli u pitanje pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda jer je isti pravilno utvrdio da ne postoje zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe i pravilno je odbio ovršenikov prijedlog. Također, prvostupanjski sud je za to u pobijanoj odluci naveo valjane razloge pa se u tom dijelu ista ocjenjuje zakonitom i pravilnom. Upravo takvo postupanje ovršnog suda je potrebno kako bi ovrhovoditelj prisilnim putem ostvario svoju tražbinu na temelju ovršne isprave s valjanom klauzulom ovršnosti u situaciji kada je izvansudska naplata ostala bez uspjeha.

12. S obzirom na utvrđeno razvidno je kako razlozi zbog kojih ovšenik pobija predmetno rješenje ne utječu na njegovu pravilnost. Nadalje, prvostupanjski sud nije pri donošenju rješenja počinio bitne povrede ovršnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. ZPP-a niti povrede na koje ovršenik upućuje svojom žalbom. Stoga je, postupajući na temelju članka 380. točka 2. u vezi sa člankom 368. stavkom 2. i člankom 381. ZPP-a, valjalo odbiti ovršenikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.

13. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

Split, 05. svibnja 2026.

SUTKINJA

Tihana Pivac