Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kžm-10/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Damira Romca i Ivone Rupić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu prema maloljetniku RĐ, zbog dva kaznena djela iz čl. 139. st. 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24
- u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi maloljetnika RĐ podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu broj Km-47/2025-7 od 13. siječnja 2026., u sjednici održanoj 5. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba maloljetnika RĐ podnesena protiv rješenja suda prvog stupnja, kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Splitu, temeljem čl. 11. i čl. 10. st. 2. točka 11. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" br. 84/11, 143/12, 148/13, 56/15 i 126/19 - u daljnjem tekstu: ZSM/11), maloljetniku RĐ je izrekao odgojnu mjeru pojačane brige i nadzora te posebnu obvezu da se uključi u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade.
1.1. Temeljem čl. 10. st. 10. ZSM/11 maloljetnik je upozoren da zbog skrivljenog neispunjavanja obveza može biti upućen u disciplinski centar.
1.2. Temeljem čl. 89. st. 1. ZSM/11 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv pobijanog rješenja žalbu je podnio maloljetnik RĐ, po braniteljici Vedrani Milić Grbin, odvjetnici u Splitu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o maloljetničkoj sankciji, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.
2.1. U svojoj žalbi braniteljica maloljetnika je predložila da je se pozove na sjednicu vijeća na kojoj će se odlučivati o žalbi, ali kako se na žalbu protiv rješenja, sukladno odredbi čl. 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - u daljnjem tekstu: ZKP/08), ne primjenjuje odredba čl. 475. ZKP/08, to maloljetnik i njegova braniteljica nisu obaviješteni o sjednici vijeća.
3. Sukladno odredbi čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
4. Žalba maloljetnika RĐ je neosnovana.
5. Nije u pravu maloljetnik RĐ kada u žalbi navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka sa tvrdnjom da je rješenje utemeljeno u suprotnosti s izvedenim dokazima te da nisu dani razlozi o odlučnim činjenicama, a da su izneseni razlozi proturječni, čime rješenje pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08.
5.1. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima maloljetnika ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da se pobijano rješenje ne može ispitati jer da bi izreka rješenja bila nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima rješenja, ili da u njemu nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, niti je utvrđeno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima rješenja o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, već je rješenje jasno i razumljivo, u njemu su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji su potpuno jasni, te postoji potpuna usklađenost izreke i obrazloženja rješenja.
6. Ispitujući pobijano rješenje i u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao povrede zakona koje sadrži ta odredba, a na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Nije u pravu maloljetnik RĐ niti kada rješenje pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja utvrdio sve odlučne činjenice i dao logične i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
7.1. U žalbi maloljetnika se na detaljan način analiziraju izvedeni dokazi te se izvodi drukčiji zaključak od onoga u pobijanom rješenju. U žalbi maloljetnika se navodi kako se pobijano rješenje temelji na kontradiktornim iskazima svjedokinja ČĐ i SĐ koje su navele da su spornu prijetnju zaprimile putem mobitela koji ne pripada maloljetniku RĐ već ŠĐ, koji nikada nije ispitan unatoč takvom prijedlogu obrane, uz nelogično obrazloženje da je ŠĐ u bijegu i da nije poznato gdje se nalazi. Ističe se kako su nevjerodostojni navodi svjedokinja ČĐ i SĐ da bi sa nedvojbenom sigurnošću mogle potvrditi kako su prepoznale glas upravo maloljetnika RĐ, kojeg osobno i ne poznaju, a s druge strane da je naprosto nevjerojatno da bi netko prijetio s tuđeg broja i još se predstavio. U žalbi se navodi i kako je tijekom postupka jedino nedvojbeno utvrđeno da je sporni poziv upućen s broja vlasništva ŠĐ koji je i sam upitnog ponašanja i koji se nalazi u bijegu, međutim da ni s najmanjom vjerodostojnošću nije dokazano da bi iza tog poziva stajao upravo maloljetnik RĐ, niti da netko sa sigurnošću ne može isključiti mogućnost da se, u konkretnom slučaju, radilo o maloljetničkoj „spački“ gdje je netko nekome išao smjestiti, kako je to maloljetnik RĐ isticao u svojoj obrani. Na kraju je navedeno da u postupku nije izveden nijedan dokaz koji bi inkriminirao maloljetnika RĐ, pa da je činjenično stanje očigledno pogrešno utvrđeno jer da je prvostupanjski sud iz izvedenih dokaza izveo posve pogrešan zaključak da bi maloljetnik RĐ počinio dva kaznena djela prijetnje.
7.2. Suprotno takvim navodima u žalbi, sud prvog stupnja opravdano drži da je neuvjerljiva obrana maloljetnika RĐ kojom poriče počinjenje kaznenih djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11. Naime, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane maloljetnika i svih izvedenih dokaza u postupku, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na isto ispravno primijenio kazneni zakon, zaključivši da je maloljetnik počinio dva kaznena djela prijetnje.
7.3. Sud prvog stupnja je u pobijanom rješenju argumentirano i uvjerljivo obrazložio da je maloljetnik RĐ, inkriminiranih prigoda, ozbiljno zaprijetio oštećenicama ČĐ i SĐ da će ih usmrtiti, s time da su oba djela počinjena prema odgovornim osobama u vezi s njihovim radom i to na način kako mu se stavlja na teret, čime je maloljetnik počinio dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11.
7.4. Naprijed navedena utvrđenja proizlaze iz uvjerljivih, detaljnih i logičnih iskaza oštećenica ČĐ i SĐ, odgajateljica u Centru za pružanje usluga u zajednici Split, podružnica „Miljenko i Dobrila“ u Kaštel Lukšiću, koje su suglasno izjavile kako su sigurne da im je prijetnje sa mobilnog uređaja uputio upravo maloljetnik RĐ, s kojim su ranije više puta pričale preko mobitela, pa da su prepoznale boju njegovog glasa, kao i njegov specifičan način govora i izražavanja. Osim toga, za istaći je kako oštećenice ČĐ i SĐ nemaju nikakvog razloga neosnovano teretiti maloljetnika RĐ za predmetna kaznena djela prijetnje da im ovaj doista nije prijetio, tako da je iskaze oštećenica sud prvog stupnja ispravno prihvatio vjerodostojnim.
7.5. Imajući u vidu navedeno, nije utemeljena žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koju u žalbi ističe maloljetnik RĐ.
8. Nema pravo maloljetnik RĐ niti kada pobija rješenje zbog odluke o izrečenim odgojnim mjerama, ne navodeći pri tome detaljnije razlog pobijanja rješenja po toj žalbenoj osnovi.
8.1. Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere maloljetničke sankcije, pravilno prosudio težinu inkriminiranih radnji maloljetnika te je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na njegovoj strani, pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, te uvažavajući stručni nalaz i mišljenje sudske socijalne pedagoginje RĐI, prihvatio njezin prijedlog kao opravdan i osnovan te je pravilno prema maloljetniku izrekao adekvatne odgojne mjere.
8.2. Stoga je ispravno sud prvog stupnja maloljetniku RĐ izrekao odgojne mjere pojačane brige i nadzora te posebne obveze da se uključi u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade, koje se, u konkretnom slučaju, ukazuju u cijelosti primjerenima. Sukladno navedenom, upravo su takve odgojne mjere prilagođene težini počinjenih kaznenih djela i stupnju maloljetnikove odgovornosti, radi čega je za očekivati da će se njima postići odgovarajuća svrha izricanja odgojnih mjera propisana čl. 6. ZSM/11.
9. Slijedom svega iznijetog, žalbu maloljetnika RĐ valjalo je odbiti kao neosnovanu, pa je temeljem čl. 494. st. 3. točka 2. ZKP/08, odlučeno kao u izreci.
Split, 5. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća za mladež
Neven Cambj
